Pored sve češćih primjera dvostrukih standarda proizvodnje prehrambenih proizvoda u razvijenim i manje razvijenim dijelovima Europe, svjedočimo i ozbiljnijim “propustima” globalne prehrambene industrije. Pisali smo o lošijoj kvaliteti dječje hrane na istočnoeuropskom tržištu kojoj, u usporedbi s istim proizvodom na zapadu, manjka korisnih nutrijenata i odgovarajući udio voća, no osjetljiva tema prehrane najmlađih ne iscrpljuje se prebrojavanjem bobica u voćnoj kašici. Posljednje “zapanjujuće” otkriće, vijest je da je grupa američkih znanstvenika okupljena oko neprofitne organizacije The Label Clean Project u hrani za djecu pronašla opasne kemikalije. Od 86 testiranih adaptiranih mlijeka za dojenčad, čak 80 posto sadržava arsen, a od 530 testiranih prehrambenih proizvoda za nešto stariji uzrast 65 posto sadrži taj metal.
Za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, Europska unija uvela je pravila za ograničavanje količine anorganskog arsena u riži. Međutim, malo se toga u Europi promijenilo od početka 2016. godine, kad je zakon donesen pa, kako prenosi The Guardian, više od polovice proizvedene dječje hrane na bazi riže još uvijek sadrži nedozvoljenu količinu anorganskog arsena. Također – još bliži slučaj – u ožujku je zbog povećanog udjela arsena u Srbiji zabranjen uvoz jedne od najprodavanijih kašica, HIPP-ove bio-instant kašice s rižinim pahuljicama.
Sigurna i dostupna namirnica?
Arsen, najzastupljeniji toksin (ali ne i jedini) u testiranim proizvodima, metal je koji se nalazi u tlu i vodi, i apsorbiraju ga gotovo sve biljke. Međutim, riža ga apsorbira u puno većoj količini jer je za njen uzgoj potrebna veća količina vode. I dok odrasle osobe mogu bez većih posljedica podnijeti umjerenu dozu arsena u svojoj prehrani, na djecu, posebice dojenčad, on štetnije djeluje pa se za njih preporučuje minimalan unos.
S druge strane, prehrana male djece, nakon što prestanu živjeti isključivo na mlijeku, većinom se temelji na proizvodima od riže. No prije nego na roditeljska (čitaj: majčinska) leđa natovarimo detektivski posao čitanja deklaracija, nabavke eko/bio proizvoda u dućančićima zdrave prehrane i miksanje domaćih kašica nekoliko puta dnevno, trebalo bi razmotriti i druga rješenja. Primjerice, proizvođači hrane imaju mogućnost dodatno obraditi rižu i smanjiti razinu arsena barem za 85 posto, objasnio je istraživač iz Guardianove priče. “Poduzimanje nekih jednostavnih mjera može dramatično smanjiti razinu arsena u tim proizvodima pa za proizvođače dječje hrane neće biti isprike da prodaju dječju hranu s prekomjernom količinom kancerogene supstance”. To bi značilo da industriji, danas omražene, prerađene hrane, koja ispunjava modernističku viziju prehranjivanja velikog broja ljudi, treba uputiti još jedan zahtjev: onaj za širokom dostupnošću zdrave i sigurne hrane.