Slon u sobi: ispušni plinovi nikad jeftiniji, zarada nikad lakša

Foto: AFP / Getty Images North America / Luke Sharrett
Foto: AFP / Getty Images North America / Luke Sharrett

U Francuskoj je nedavno 12 mešetara ETS-om (Sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova) osuđeno na zatvorsku kaznu od 9 godina zbog sudjelovanja u međunarodnoj prevari na porezu na dodanu vrijednost i pranju novca u skandalu teškom 1,6 milijardi eura. U cijelu prevaru uključena je bila i turska banka Garanti Bankasi koja je, umjesto da izgubi međunarodnu licencu, za kaznu morala platiti tek 8 milijuna eura zbog pranja novaca.

Nije to jedini primjer, u istoj državi, u gradu Marseilleu 36 ljudi nalazi se u pravosudnom procesu zbog sličnih “šemi”, vrijednosti od 385 milijuna eura u periodu od 2006. do 2009. godine. Štoviše, “dilanje” ugljikovim bodovima u Francuskoj poprima dimenzije “najveće zavjere utaje poreza u Europi” što lokalne vlasti košta 1,6 milijardi eura izgubljenih prihoda, a cijelu EU 5 milijardi eura. Ekološka šteta koju ETS sustav proizvodi pritom nije uračunata. Ako u obzir uzmemo da ETS sustav postoji od 2005., dok su prve prevare počele već 2006. teško je zaključiti da EU nije imala vremena “popraviti” sustav, tim više što se o njegovoj izloženosti manipulaciji kontinuirano piše.

Naime, prema ETS-u, europske kompanije imaju limite na količinu stakleničkih plinova koje im je dopušteno ispustiti u atmosferu. One kompanije koje u atmosferu ispumpavaju više stakleničkih plinova od dodijeljene im kvote mogu kupiti ETS bodove. Prevara se sastoji od trgovanja bodovima unutar EU (npr. posrnule industrije Hrvatske i Bugarske koje nisu potrošile sve svoje bodove prodaju npr. njemačkim i francuskim industrijama svoje bodove). Trgovanje ovim bodovima unutar EU oslobođeno je plaćanja poreza na dodanu vrijednost, stoga su kupci ETS bodove prodavali dalje uz naplatu PDV-a kojeg nisu prijavljivali nego spremali u džepove. Naravno, kao i obično, kako bi “šema” ostala neotkrivena, ovi biznismeni koristili su veći broj paravan kompanija.

Džeparac za zagađenje

Usprkos nejedinstvenom primjeru koji pokazuje koliko je lako pervertirati ETS bodove, i usprkos brojnim kritikama o poplavi europskih dozvola i “džeparaca” za ispuštanje CO2 u atmosferu, Europska komisija sustav i dalje ne mijenja. A njegova disfunkcionalnost ima karikaturalne razmjere. Primjerice, 2010. godine ETS sustav je postojao svega pet godina, a cijena jednog ugljikovog boda iznosila je 28 dolara, dok danas iznosi 5,39 eura po toni ispuštenog plina, s tendencijom pada cijene kroz 2017. godinu na 5,25 eura po toni. Što je cijena ugljikovih bodova niža, to se kompanijama više isplati zadržavati pogone na fosilne izvore energije i jednostavno dobivati od EU džeparce za kupovinu ugljikovih bodova.

Problem disfunkcionalnosti ove sheme je takav da se na nedavno održanoj konferenciji o energetskoj tranziciji u Tallinu konstatiralo da je problem nerješiv u predsjedavajućem mandatu Estonije. Komisija, Vijeće i Parlament počeli su rasprave o povećanju cijene ugljikovih bodova, odnosno tone ugljika, prošloga tjedna, međutim i dalje ne sumnjaju u cijelu shemu već samo u cijenu tone ugljika. A ipak, ETS radi protiv njihovih namjera. Naime, ukoliko Velika Britanija (drugi najveći industrijski zagađivač u Europi, nakon Njemačke) izlazeći iz EU iziđe i iz ETS-a, cijena tone ispušnih plinova past će još i više što će zagađenje učiniti još jeftinijim, jer su Britanci najveći trgovci ugljikovim bodovima. Ako VB izađe iz sustava njihovi će trgovci preplaviti tržište svojim dozvolama i time sniziti cijenu. Britanska premijerka, Theresa May, zasad stoji pri stavu da VB ne treba izići iz ETS-a.

Energetska tranzicija i očuvanje okoliša zahtijevaju da se ekonomija oslobodi ispušnih plinova u omjeru od 80 do 95 posto do 2050. godine, no prema sve češćim procjenama stručnjaka s ovakvom energetskom politikom EU nema šanse ostvariti taj cilj.