Iako s manje medijske pompe nego u slučaju radnika u turizmu i uglavnom u specijaliziranim rubrikama, hrvatskim medijskim prostorom sve se više šire priče o manjku radnika u sezonskoj berbi voća. Tako vinari iz Iloka tvrde da će im se berba zasigurno oduljiti, a nisu sigurni niti da će uspjeti sve obrati, makar su angažirali berače iz Srbije koji imaju hrvatske dokumente. Satnica koju nude beračima iznosi samo 20kn.
Jedan od najpoznatijih iločkih vinara, Ivan Buhač, ovako objašnjava problem: “Nekima taj posao nije atraktivan, drugima je pretežak, trećima je u tom poslu malo novca, a bojim se da je najviše onih koji jednostavno ne žele raditi. Istodobno, mnogi su se ljudi odselili.” Premda je vinar naveo ključne razloga manjka radne snage, naglasak je ipak stavio na najobičniju lijenost koja je valjda imuna na poticaje. Nešto su realističniji vlasnici voćnjaka.
Kao što iločki vinari imaju problem s beračima, ista briga mori vlasnike voćnjaka u nedalekom Čepinu. Tamošnje jabuke su dobro rodile, otkupna cijena je zadovoljavajuća, ali radnika nema. Tu je satnica još manja, mizernih petnaestak kuna, ali konzultant u proizvodnji, Domagoj Škobić, trezvenije rezimira izostanak motivacije kod radne snage. Poslužio se i drevnom mudrošću: “…a stara balkanska izreka kaže ‘bolje džabe ležati, nego džabe raditi’.”
Rješenje Škobić vidi u državnoj intervenciji koja bi cijeli bruto iznos nadnica prepustila radnicima i tako zapravo poslodavca oslobodila plaćanja poreza. No, država je davno svoje učinila kroz niz mjera pogodovanja kapitalu i sada trpi posljedice koje je najbolje ovog ljeta sažeo guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić: “Cijenom rada postali smo konkurentni, ali sada nema radnika.”