Temperature, dobro smo informirani, globalno i kontinuirano rastu, no prema članku objavljenom prošlog tjedna u znanstvenom časopisu Nature, čini se da jesmo uspjeli zaustaviti rast emisija CO2. Usprkos tome što su emisije ugljičnog dioksida posljednje tri godine na jednakoj razini, isti vremenski period bio je, s obzirom na prosjek, najvrući od početka mjerenja. Zaustavljanje rasta emisija ovog stakleničkog plina znanstvenicima daje nadu da je moguće zaustaviti neke od najgorih učinaka klimatskih promjena poput suša, poplava, toplinskih udara i porasta razine mora.
No, da bi se to i dogodilo, bit će potrebno još snažnije udruživanje snaga i još više aktivnog rada, još više političkih pitanja oko kojih moramo uspostaviti globalni konsenzus. Između vlada, korporacija, građana i znanstvenika nužna je najkonstruktivnija moguća suradnja – i to sve u iduće tri godine, smatraju znanstvenici. Među autorima članka nalaze se bivša UN-ova predstojnica za klimu Christiana Figueres (voditeljica odjela pod čijom je ingerencijom bilo potpisivanje Pariškog klimatskog sporazuma) i Hans Joachim Schellnhuber, član međunarodnog Međuvladinog panela o klimatskim promjenama i predsjednik Potsdamskog instituta za utjecaj klimatskih promjena. Oni smatraju da bi se temperature mogle početi spuštati, ako u iduće tri godine kontinuirano zadržimo emisije CO2 flat ili ih još snizimo. Jedino tako, moguće je početi sanirati štetu koju smo već prouzročili.
Figueres u izjavama ističe da je jedino rješavanjem problema klimatskih promjena moguće zaustaviti i širenje ekstremnog siromaštva te ostvariti ciljeve održivosti Ujedinjenih naroda. Zanimljivo je u svemu ovome da su se klimatske promjene i u mejnstrimu, čak i u najkraćim izjavama počele usko vezivati uz oblik društvenog uređenja i da se masovno počelo isticati njihov utjecaj na globalni rast siromaštva.
Autori studije postavili su 6 ciljeva koje je nužno ispuniti do 2020. godine, a čije usvajanje očekuju na G20 samitu koji se održava u Hamburgu idući vikend (7.-8. jula). Ciljevi uključuju povećanje udjela obnovljivih izvora energije u proizvodnji struje na 30 posto do 2020. godine; razradu i primjenu planova dekarbonizacije gradova i država do 2050. godine; 15 posto električnih vozila među novim autima u prometu; agrarne reforme, reforme teške industrije i financijskog sektora, a sve sa zelenim predznakom.
Znanstvenici se slažu da su tehnološke inovacije i njihova ekonomska primjena izrazito ohrabrujuće, no ističu da je za njihovu punu primjenu nužna koordinacija ekonomskih, tehnoloških i socijalnih analiza te da njihova primjena – na klimatski povoljan način – nije moguća bez kolektivne akcije.