“Mi smo danas vidjeli jedan sramotan skup. 20 tisuća ljudi bilo je izmanipulirano već drugi put. Činjenica je da je obnavljanje skupova strašno”. Kazao je Slobodan Prosperov Novak, junak desne intelektualne misli, usporedivši skup, ni više ni manje, nego s Lenjinovima jer, kako je kazao, samo on je održavao takve obljetnice, piše Index. Komentar je to na uspješno dostavljen zahtjev prosvjednika za smjenu aktualnog HDZ-ovog ministra obrazovanja Pave Barišića pod čijim se kormilom urušava hrvatski obrazovni sustav. A zahvaljujući nesmotrenim prekrajanjima sustava po mjeri desno orijentirane klike. Osim što je potvđren kao autoplagijator, njegova je nepopularnost narasla s curenjem u javnost izmjena Zakona o visokom obrazovanju kojim bi se ozakonila do sad ilegalna praksa manipuliranja sveučilišnim pravilima čemu dirigira aktualni rektor Sveučilišta u Zagrebu, Damir Boras. No, najvažniji krimen aktualnog ministra je imenovanje radikalne desnice u proces kurikularne reforme, što bi, ako se u potpunosti realizira, rezultiralo uvođenjem retrogradnih, organičavajućih i izrazito konzervativnih društvenih vrijednosti u obrazovni sustav.
Kazati da je na jučerašnjem skupu u Zagrebu organiziranom za podršku kurikularnoj reformi pripremljenoj u mandatu Zorana Milanovića bilo 20.000 ljudi nije baš najtočnije. No, radi se o policijskoj procjeni koju su prenijeli svi mediji, pa uzmimo da je tako. Međutim, brojke u svojoj pozadini kriju različite društvene odnose. U ovom slučaju najočitija je mlaka procjena policije. Ako usporedimo brojnost ovog skupa s onim prije nekoliko tjedana održanog Hoda za život, čija je brojnost procijenjena na čak 15.000 ljudi, razlike su jasne.
Kao prvo, u skupu za kurikularnu reformu nitko nije bio plaćen da dođe na protest, nije bilo organiziranog autobusnog prijevoza prosvjednika, kao ni žestoke podrške Katoličke crkve. Suprotno dakle, Hodu za život. Čak i uz opisane resurse, ovogodišnji “Hod u rikverc” djelovao je rahlo, usko i kratko. S druge strane, prosvjed podrške kurikularnoj reformi bio je gust, izrazito širok i jako dugačak. Kažimo samo da je početak kolone već dopola popunio prostor na Trgu kralja Tomislava kada je njezina sredina još uvijek stajala na Trgu bana Josipa Jelačića, čekajući formiranje redova i kretanje Praškom ulicom u smjeru juga. Kad je sredina kolone došla do Tomislavca, iza se još vidio pun početak Praške. Ako je to 20.000 ljudi, onda je u Hodu za život bilo maksimalno oko 7000-8000 ljudi. Jedna i druga informacija ne mogu biti točne.
Kontra pljusku, kontra tuči
Štoviše, ako se u obzir uzme da je prosvjed za kurikularnu reformu organiziran ad hoc i da se pozivati na ulicu počelo tek nekoliko dana ranije, kao i da je pola sata prije samog okupljanja Zagreb gotovo poplavio u snažnom pljusku popraćenom tučom i ledom, jasno je da je ovaj prosvjed bio samo i jedino uspjeh. I to usprkos ponekim glupostima koje su se mogle pročitati na transparentima angažiranih roditelja ili nedovoljno politički promišljenim izjavama s prosvjedne govornice. Poanta je ipak utješna: roditelji su se osobno politički angažirali, bili dovoljno ili nedovoljno politički pismeni, a na prosvjed su pritom nerijetki, poveli i djecu. To predstavlja društvenu snagu koju se ne može ignorirati, a činjenica da se svi oni zalažu za slobodniji seksualni odgoj, pridržavanje historijskih činjenica te progresivne društvene vrijednosti, važnije je od ponegdje pogrešno postavljenog okvira promatranja obrazovne reforme.
Reakcije radikalne desnice, frustrirane ovim skupom, bile su i više nego očekivane. Zaista nije bilo potrebno biti posebno pronicljiv da se zaključi točno kako će izgledati status desničarske perjanice Željke Markić kojoj je ponovno dat prevelik medijski prostor, pa makar i bio otvoren iz niskih ljudskih pobuda naslađivanja nad porazom protivnika. Pritom je jasno i da policija ide u suprotnom smjeru od društva jer su samo dan ranije Zagrebom vladali prometno gotovo identični, no ideološki suprotni uvjeti. Naime, dan ranije, centar Zagreba bio je zatvoren radi nekakve katoličke procesije koju je uništio pljusak, pa je, srećom po sve pokisle u gradu, javni promet ubrzo ponovno uspostavljen. S druge strane, tokom prosvjeda za kurikularnu reformu, usprkos tome što je prosvjed bio prijavljen, i njegova se masovnost itekako mogla očekivati, zahvaljujući prošlogodišnjoj posjećenosti, kao i medijskoj podršci, niti je obustavljen tramvajski promet na Trgu bana Jelačića, niti automobilski po prometnoj žili kucavici centra grada – Zelenom valu.
Također, iz jučerašnjeg je prosvjeda bilo jasno i da barem jedan značajan dio prosvjednika apstinira na izborima. Izostanak adekvatne podrške parlamentarne lijevice svojim glasačima bio je jučer jasan, pa je tako bio primjetno nizak broj prisutnih članova parlamenta i medijski eksponiranih političara. Depolitizaciji društvenih tema koju se ta ista parlamentarna ljevica godinama trudi provoditi, čini se, došao je kraj. Iako nam sadašnjost nije naklonjena, prošlost i budućnost, možda ipak jesu.