Prema većini interpretacija, pobjede liberalnih političara na nedavnim izborima u Nizozemskoj i Francuskoj dokaz su da je Europa spašena od ekstremizma. Bez sumnje, na navedenim izborima doista je, barem privremeno, sačuvan politički status quo. No govori li to doista išta o snazi desnog ekstremizma na Zapadu? Sumnju u to trebali bi potaknuti nedavni “skandali”, koji su se odvili u debeloj sjeni vijesti o tijesnim izbornim rezultatima. Tako je svega nekoliko dana prije odlučnog kruga francuskih predsjedničkih izbora javnosti stidljivo otkriven čitav niz nacističkih terorističkih bandi. Radi se o grupama u Njemačkoj i Italiji, koje su uz različite razine povezanosti i koordinacije mjesecima nekažnjeno “lovile” i prebijale strance, osobito one za koje su smatrali da su tražitelji azila.
Veću je pažnju dobilo samo nacističko ubojstvo u gradiću Waldbrölu, koje obrana osumnjičenih nastoji prikazati kao obični huliganizam, unatoč rastućim dokazima za postojanje razgranate mreže naoružanih nacističkih terorista. U talijanskoj Speziji nedavno je, nakon barem dvije godine djelovanja, uhićena grupa nacista koja je djelovala po identičnom obrascu kao njihovi njemački kamaradi. Terorističke akcije su uključivale pokušaje ubojstva i paleže, korištenje hladnog i vatrenog oružja protiv stranaca, ali i antifašistički orijentiranih Talijana. Napadi su zatim bili korišteni u svrhu propagande i regrutacije, što sugerira da postojanje organizacije i nije bilo toliko tajno, iako je godinama po svemu sudeći izmicalo pažnji ne samo medija, već i “snaga sigurnosti”.
Povod ili izgovor
Da ignoriranje ovog “podzemnog” djelovanja ohrabruje jačanje nacizma jasno pokazuje i nedavni slučaj u Bundeswehru, odnosno njemačkoj vojsci. Barem pet njenih pripadnika bilo je uključeno u pokušaj organizacije terorističkih napada za koje bi bile optužene izbjeglice. Nacisti su naime smatrali da bi njihova ubojstva pripisana “azilantima” mogla pojačati ksenofobiju i tako osnažiti potporu nacističkom terorizmu. Iako je promakla nadležnima, aktivnost ove grupe i nije bila toliko tajna, jer su sudionici u vojarnama držali znatnu količinu nacističkog propagandnog materijala. I u tome nisu uopće bili usamljeni među njemačkim vojnicima. Na kraju su otkriveni sasvim slučajno, tako što je jedan od njih svoj pištolj ostavio u WC-u bečkog aerodroma.
Sve to potaknulo je određenu paniku u njemačkom ministarstvu obrane, pogotovo s obzirom na to da se sve događa uoči izbora i za vrijeme posjete njemačkog ministra vanjskih poslova Izraelu. No bombastične kontrole njemačkih vojarni teško da će riješiti problem koji traje desetljećima. Pogotovo ako njemačke institucije i mediji nastave sirijsku izbjegličku krizu navoditi kao povod za jačanje desnog ekstremizma, umjesto kao izgovor za intenziviranje terorističkih aktivnost razgranatih mreža europskih nacista.