politika
Albanija
vijest

Šatorom do povećane nejednakosti

Foto: AFP / Gent Shkullaku

Kako javljaju agencije, albanska je opozicija nakon prosvjeda koji je organizirala prošle subote odlučila podići šator ispred zgrade vlade u Tirani. Riječ je o konstrukciji namijenjenoj većem broju osoba kakve se obično koriste prilikom organiziranja proslava na otvorenom, a trebala bi (osim zaštite od oborina) služiti i kao simbol prosvjednog kontinuiteta tijekom nekoliko mjeseci. Naime, prema najavama lidera opozicije Lulzima Bashe, prosvjednici ne planiraju napustiti šator sve do izbora koji se održavaju u lipnju ove godine ili dok vlada ne podnese ostavku. Ovaj prosvjed, koji je (pomalo eshatološki) najavljen kao “izraz volje albanskog naroda da zaustavi zlo” do sad se, prema reportažama, uglavnom odvijao uz partiju šaha ili karata za stolovima ispod šatora.

No njega će pratiti i potpuni bojkot parlamenta od strane opozicije koja tvrdi da jedino ostavka aktualne i postavljanje prijelazne vlade može osigurati regularnost narednih izbora. Svoj zahtjev nadalje pokušavaju “podebljati” mobilizacijom cijelog arsenala antikomunističke demagogije, povlačeći izravnu vezu između “rušenja komunizma” – odnosno političkih promjena 1991. čije se obljetnice proslavljaju ovih dana – i potrebe rušenja aktualne vlade Socijalističke stranke. Očekivano, paralele se povlače i s nedavnim prosvjedima u Rumunjskoj u kojoj je, igrom slučaja, također formalno socijaldemokratska stranka na vlasti, no zasad nema nikakvih naznaka da bi šator mogao na akciju potaknuti velike narodne mase.

Ta činjenica ne iznenađuje previše. Naime, opozicija kritizira rezultate deregulacijskih i privatizacijskih politika vladajućih, odnosno povećanu socijalnu nesigurnost protekle četiri godine. No kao rješenje predlažu: zaoštravanje istih mjera. Među prijedlozima su se tako našli oni o općem smanjenju poreza za poslovne subjekte na 9%, ukidanju poreza na dividendu te smanjenju jedinstvene porezne stope (PDV) na 15%, što je razina slična onoj u “poreznoj oazi” Luksemburgu. S obzirom na to da regresivno oporezovanje snažno potiče socijalne nejednakosti i lišava državni proračun sredstava za održavanje infrastrukture, stanovništvu jedne od najsiromašnijih i najnejednakijih zemalja u Europi se nipošto ne smiješi bolja budućnost.