Prema informacijama koje je sinoć objavila američka ambasadorica u Sarajevu Maureen Cormack, predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku uvedene su “sankcije” Ministarstva financija SAD-a. To podrazumijeva zamrzavanje svih mogućih sredstava koje Dodik posjeduje u toj zemlji (nije poznato postoji li takva imovina) te zabranu privatnim ili pravnim osobama registriranim u SAD-u da posluju s njim. Do uvođenja sankcija došlo je nakon prijedloga i istrage koju je proveo Ured za kontrolu strane imovine (OFAC), obavještajna služba pridružena Ministarstvu financija čija je službena dužnost da kontrolom financija “pomaže u provođenju američkih vanjskopolitičkih ciljeva”.
Službeno obrazloženje odnosi se dakako na nedavni referendum i proslavu “Dana Republike Srpske” čijim se organiziranjem Dodik izravno oglušio na odluke Ustavnog suda BiH. Kako je pojasnio izvjesni John E. Smith, direktor OFAC-a, ova obavještajna služba američkog ministarstva financija uvodi sankcije protiv dužnosnika BiH koji je prekršio odluku svog domaćeg suda. Iako u tom trenutku niti jedna institucija BiH ili RS nije dobila službenu informaciju o uvođenju sankcija, Dodik je medijima jučer izjavio kako za odluku ne zna, ali je očekuje. No zabrana putovanja i poslovanja u SAD-u daleko je od onoga što je Dodik očekivao ili čemu se nadao.
Predsjednik “manjeg entiteta” je naime pokušao isposlovati pozivnicu na inauguraciju novog američkog predsjednika Donalda Trumpa, koja se održava u petak. No američka ambasada prvo mu je uskratila diplomatsku vizu, a onda i onu “građansku”, tako mu onemogućivši putovanje i prije sankcija. Dio je to posljednjih “čišćenja računa” koje provodi američka administracija na odlasku prije nego Trump, koji je prilično nesuvislo nagoviještao dramatične promjene u vanjskoj politici, preuzme uzde. Kao što pokazuje njegov interes za odlazak na inauguraciju, Dodik u skladu s popularnim teorijama zavjere očekuje kako će nakon tih promjena upravo on ponovno postati glavni američki ljubimac na Balkanu.
Jučer uvedene sankcije to svakako otežavaju. No, još važnije od toga, izbor Trumpovih suradnika sugerira i kako bi njegova vanjska politika mogla biti znatno manje kontroverzna nego što se očekivalo. Naposljetku, Dodik cijelu svoju poziciju temelji na politici provokacije, ludih i neizvedivih obećanja i sve to nakon što su ga upravo Amerikanci postavili na poziciju da bude “faktor stabilnosti”. Što bi nakon svega toga bilo koja administracija uopće mogla očekivati od njega?