Epizoda uzbune: zagađenje zraka u BiH

Foto: Nidžara Ahmetašević / Zagađenje u Sarajevu
Foto: Nidžara Ahmetašević / Zagađenje u Sarajevu

Nesnalaženje svih razina vlasti u Bosni i Hercegovini po pitanju zagađenja zraka postalo je gotovo poslovično. Ne po prvi put, građani su informacije o razini štetnosti zraka morali umjesto od vlasti ili medija tražiti od aktivista čija je brza reakcija pomogla barem u nekoj minimalnoj mjeri. Upravo takva konstelacija odnosa ističe nužnost sistemskog rješenja ili makar primjene pravno važećih ekoloških propisa.

Uprkos činjenici da je zagađenja zraka u nekoliko gradova BiH tokom decembra bilo tako visoko da je predstavljalo rizik po zdravlje, reakcija lokalnih vlasti je bila ili nikakva ili mlaka. Ni mediji, naročito ne javni emiteri, nisu se potrudili da u tim danima barem informativne emisije počinju podacima o stepenu zagađenja i savjetima građanima šta mogu uraditi da se zaštite.

Umjesto toga, eko aktivisti i sami građani/ke su putem društvenih mreža dijelili savjete od toga kakvu masku kupiti (sa kojom vrstom filtera), do toga koji je stepen zagađenja. Podaci o zagađenju su se mogli iščitati svaki dan u izvještajima hidrometeoroloških zavoda, a aktivisti Eko Akcije iz Sarajeva razvili su i posebnu aplikaciju za mobilne telefone koja je imala više od 5.000 downloada već prvih dana. Rijad Tikveša, aktivista Ekoteama, tvrdi da ovakvo zagađenje nosi opasnost po zdravlje za sve, a naročito su osjetljiva djeca. Ono što jeste opasnost su čestice PM10 i PM 2,5, koje prodiru kroz pluća i krvotok. “Te mikročestice služe kao transporteri i vežu na sebe teške metale, kiseline, različite opasne tvari”, pojašnjava Tikveša.

Enis Omerčić iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda pojašnjava da je granična 24-satna vrijednost za lebdeće čestice PM10, 50 mg/m3. “Ukoliko je ovaj prag prekoračen u toku 24 sata, govorimo o zraku druge kategorije ili narušenoj kvaliteti zraka. Na godišnjem nivou ova vrijednost ne smije biti prekoračena više od 35 puta. Istovremeno, srednja godišnja vrijednost za PM10 iznosi 40 ug/m3 “.

Industrija bez filtera

U Parizu su u novembru uvedene vanredne mjere kada je zagađenja PM10 česticama bilo više od 80 mg/m3. U Sarajevu je danima koncentracija PM10 prelazila 300, da bi se vlasti odlučile na mjeru ograničenja kretanja vozila 25. decembra. Samo 33 sata kasnije, vlasti su zaključile da se situacija popravila, te su ukinuli tu mjeru. Dodatno, u većini gradova u BiH bilježi se i visoka koncentracija sumpordioksida i azotdioksida, što je naročito problem u industrijskim područjima kao što su Tuzla i Zenica. Na snazi je ostala mjera skraćene nastave u školama, no nije pojašnjeno na koji način će ova mjera doprinijeti bilo čemu. Zavod za javno zdravstvo je upozorio građane i da se manje kreću, te da pokriju usta šalom, što je smiješna mjera s obzirom na stepen zagađenosti.

U Zenici je zagađenje puno veće nego u Sarajevu, ne samo zimi, ali zimi postaje alarmantno. Glavni uzročnik zagađenja u ovom gradu već godinama je željezara. Vlasti se nisu dovoljno potrudile da natjeraju vlasnike da ugrade filtere u dimnjake. Eko Forum Zenica godinama pokušava probuditi svijest vlasti u Zenici ali i na nivou cijele BiH i ukazati na činjenicu da zagađenje u ovom gradu odnosi živote.

Ove godine je Eko Forum izašao i sa javnim pismom upućenom gradonačelniku Zenice u kojem pozivaju na proglašenje epizode uzbune. “Prije sedam dana, vrijednosti koncentracija sumpordioksida u Zenici su prešle granicu za proglašenje epizode uzbune (tri sata preko 500 µg/m3) i od tada smo očekivali da proglasite tu epizodu. Pratili smo i koncentracije u Sarajevu, Lukavcu i Tuzli, za koje Vi tvrdite da su zagađeniji od Zenice, i ti gradovi zaista jesu zagađeni. Da li su zagađeni više ili manje, sasvim je nebitno, sve dok je stanje u Zenici daleko iznad dozvoljene granice. Neće nam biti lakše ako ima i neko zagađeniji od nas, nego ako se proglasi epizoda uzbune i ako se poduzmu predviđene mjere”, stoji u ovom apelu koji nije dobio niti veliki podršku niti konkretan odgovor.

Najzagađeniji gradovi u Europi

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, nekoliko gradova u BiH nalazi se na listi najzagađenijih u Europi. Na spisku zemalja, BiH je peta u svijetu po zagađenosti, i to nakon Rusije, Ukrajine, Bjelorusije i Bugarske. U BiH nisu vršena istraživanja koja bi dovela u vezu zagađenja i pojavu nekih bolesti, među kojima i rak, niti istraživanja koja bi ukazala na broj smrtnih slučajeva uzrokovanih zagađenjem. No WHO tvrdi da zbog zagađenje zraka svake godine u BiH umre 223,6 stanovnika na 100.000. Uzrok su bolesti pluća, krvnog sistema, srčana oboljenja. Zbog zagađenja, rastu i medicinski troškovi. Prema njihovoj procjeni, Bosna godišnje izgubi 21,5 od svog BDP zbog zagađenja zraka.

Situacija kakva je u BiH nije nerješiva, no problem je što se malo radi na pronalaženju rješenja. Aktivisti ukazuju da ovdašnji političari ne razgovaraju o ekologiji čak ni u predizbornoj kampanji. Rješenja koja vlasti nude nisu ni približno ono što je potrebno da bi imalo dugoročan efekat. Zagađenje zraka dolazi od termoelektrana, cementara i druge vrste industrije, te od kućnih ložišta koja koriste ugalj za zagrijavanje i druge krute materije, te automobila.

Omerčić kaže da su mjere koje je neophodno poduzeti skupe jer su infrastrukturnog karaktera i dugoročne. “Osim samih zahvata na industriji treba ih poduzimati u polju prostornog (urbanog) planiranja, izgradnje, energetske efikasnosti i saobraćaja. Da bi domaćinstva ali i privredni subjekti izbacili ili reducirali upotrebu krutih goriva moraju imati dostupne alternativne izvore energije (toplovodi, plinovodi..)”, pojašnjava. Vlasti su odgovorne za veći dio tih mjera, ali, kaže, “građani trebaju biti zainteresovaniji za ovaj problem više nego što jesu, ali i svjesniji da i oni sami učestvuju u emisiji zagađujućih materija u zrak. Kod nas se još uvijek ovo pitanje ne uzima za ozbiljno.”

Vlast na nečujno

Anes Podić, iz Eko Akcije (aktivisti koji su napravili mobilnu aplikaciju što pokazuje stepen zagađenja i internet stranicu sa podacima iz gradova o zagađenju, ali i uputama šta raditi), smatra da reakcija vlasti skoro u potpunosti izostaje. “Ukratko, za njih ovaj problem uopšte ne postoji. U Tuzlanskom kantonu, Lukavcu i Tuzli, potpuno ignorišu problem zagađenja, u Zenici je taktika da se udruženja građana označavaju kao neko ko radi protiv ekonomskih interesa Kantona i ko će radnike ostaviti bez posla.

U Tuzlanskom kantonu pragovi uzbune kod povišenih koncentracija lebdećih čestica uopšte nisu definisani, tako da se znalo desiti da su oni dani kada je zagađenje dostizalo nivoe za koje bi u Pekingu bila proglašavana uzbuna, često bili označavani kao dani sa čistim zrakom. Nikada nisu donijeli podzakonske akte koje su bili obavezni da donesu, tako da je nemoguće kazniti zagađivače.”

Odgovor vlasti, ako ga ima, uglavnom dođe samo u danima velikog zagađenja, pod snažnim pritiskom javnosti. Izuzev zimi, o problemu zagađenja se ne govori niti se radi bilo šta kako bi se stanje popravilo. Umjesto konkretnih mjera, vlasti se redovno nadaju da će im u pomoć priskočiti vrijeme. Tako su i ove godine dok su građani panično tražili da djeluju, oni govorili da se nadaju kiši ili vjetru. Građanima ostaje da se nadaju promjenama. Bilo vremena, bilo vlasti. Ako ostane kako jeste, gušenje i teška oboljenja neće biti moguće izbjeći.