Na jučerašnjoj sjednici slovenskog parlamenta izglasan je ustavni amandman kojim se pitka voda proglašava javnim dobrom kojim upravlja država putem lokalnih samouprava. Tim amandmanom nastoji se spriječiti bilo kakav oblik pretvaranja vode u tržišnu robu. Pristup pitkoj vodi tako je postao svima ustavom zagarantirano pravo, a realizacija tog prava jamči se nedopuštanjem prodiranja tržišnih mehanizama u sustav vodoopskrbe.
Za amandman je glasala 64-ero zastupnika i zastupnica od njih ukupno 90, čime se zadovoljio uvjet dvotrećinske većine. Pored stranaka koje su u parlamentu pokrenule proceduru, naslonivši se pritom na postojeće civilnodruštvene inicijative, podršku amandmanu dala je i stranka premijera Mira Cerara. U pokretanju su sudjelovali Ujedinjena ljevica, stranka bivše premijerke Alenke Bratušek, “umirovljenici” i socijaldemokrati. Pri samo glasanju desnica je bila suzdržana. Predstavnici najjače oporbene stranke, Janšinog SDS-a, kao i njima ideološki bliske Nove Sloveniji, izjavili su da je posrijedi predstava za javnost i da u Sloveniji navodno postoje puno važnija i preča pitanja.
Iako je njegova stranka podržala amandman, a on izjavio kako se osjeća prilično sretnim zbog njegova izglasavanja, naglasci u argumentaciji premijera Mira Cerara klize prema improviziranom ekonomskom nacionalizmu. Osim što je istaknuo kako je bitno da djeca i unuci piju slovensku vodu, kao da se u kemijskoj formuli vode nalaze i etnički elementi, Cerar je upozorio i da će voda u budućnosti postati prilično vrijedan resurs i zapravo: isplativa roba. Drugim riječima, u ono što bi trebala biti krajnje inkluzivna demokratska infrastruktura za omogućavanje osnovnih socijalnih prava, Cerar je ugurao logiku konkurencije i tobožnju državničku lukavost u ovim neizvjesnim vremenima.