Dio rumunjskih medija proteklih je dana više puta entuzijastično objavio “sjajnu vijest za investitore”. Naime, prodaje se poznata Kamena kuća (Casa de piatră) u mjestu Herăști tridesetak kilometara jugoistočno od Bukurešta. Na odličnoj lokaciji između velegrada i Dunava, a opet smještena u sasvim ruralnom ambijentu, kuća je doista dobra prilika. Osobito stoga što je riječ o jednoj od poznatijih historijskih zgrada u zemlji i dijelu turističke ponude glavnog grada, koji je sada dostupan zainteresiranim kupcu za svega milijun i pol eura. Nekoliko je elemenata koji Kamenu kuću čine osobito zanimljivom. Za početak, riječ je o arhitektonskom specifikumu u zemlji: cijela kuća je (kao što ime sugerira) izgrađena od kamena ukrašenog orijentalnim motivima.
Osim toga, to je bila rezidencija nekoliko važnih povijesnih ličnosti: prvo Udriște Năsturela, poznatog rumunjskog sedamnaestostoljetnog pjesnika (koji je naručio njezinu izgradnju), a zatim, sredinom 19. stoljeća, i Miloša Obrenovića, srpskog kneza i jednog od najbogatijih ljudi Balkana, koji je tada bio prinuđen da boravi u egzilu zbog poznatih sukoba s “ustavobraniteljima” i Karađorđevićima. U to vrijeme, kući su dodani elementi koji kopiraju engleski Manor House, kako bi se prilagodila potrebama jednog kneza. Ne čudi stoga što je kuća službeno klasificirana kao historijski spomenik “A kategorije”. Ono što na prvi pogled čudi je da se upravo prodaje zainteresiranim “investitorima”. No riječ je zapravo o logičnoj, iako tragičnoj posljedici “denacionalizacijskog” ludila.
Naime, nakon Obrenovića kuća je promijenila nekoliko vlasnika da bi 1949. bila nacionalizirana i zatim je naredne godine proglašena historijskim spomenikom. Početkom 1970-ih u njoj je otvoren i Muzej rumunjskih seljaka koji se bavio poviješću kulture i života velike većine predaka rumunjskog stanovništva. Početkom tranzicije ti su preci naglo postali izrazito nepopularni, a uprava muzeja planirala je svoju funkciju (i svoj postav) prilagoditi novim okolnostima i preimenovati se u “Muzej bojara” (visokih rumunjskih aristokrata). Historijska je ironija da je plan propao zbog – ukidanja javnog financiranja. Nedavno je, kako nas mediji obavještavaju, kuća vraćena “pravom vlasniku” čime je muzej ukinut a besplatno dobivena kuća izgrađena radom onih isti seljaka i desetljećima popravljana javnim sredstvima – stavljena na prodaju.