društvo
vijest

Ozbiljan UN-ov napad na europske migracijske prakse

Foto: AFP / Attila Kisbenedek / Mađarski premijer Viktor Orban prilikom izglasavanja ustavnog amandmana o masovnoj deportaciji izbjeglica iz Mađarske

Začuđujuće potiho, i bez značajnijih refleksija europskih političkih elita, prošao je izvještaj Bena Emmersona Posebnog izvjestitelja o ljudskim pravima pred Općom skupštinom UN-a u New Yorku, koji je pokazao kako “restriktivne migracijske politike uvedene zbog straha od terorizma nisu opravdane već upravo suprotno, one mogu narušiti javnu sigurnost”.

Poprilično jednoznačan izvještaj ima težinu kritike europskih politika azila otjelovljene u zatvaranju granica, prisilnoj detenciji ljudi, deportaciji, izgradnji zidova, kriminalizaciji migracija, Europolu, Frontexu (i Obalnoj straži). Njegovo je mišljenje kako “usprkos tome što ne postoji veza koja bi dokazala da migracije dovode do povećane terorističke aktivnosti, restriktivne migracijske politike koje narušavaju ljudska prava mogu u stvarnosti dovesti do uvjeta povoljnih za nastanak terorizma”.

Uloga EU u rastu terorizma

Emmersonov tim na 23 stranice objašnjava točno što ova izjava podrazumijeva. Restriktivne migracijske politike onemogućavaju pristup izbjeglica sigurnim zonama i povećanom kretanju ljudi, a posebno rast trgovine ljudima. Takvi uvjeti mogu dovesti do terorizma, a ne same migracije, smatra UN. Ono što je kristalno jasno, nastavlja Emmerson, jest da politike koje poštuju ljudska prava, pravdu, načelo odgovornosti i koje manifestiraju vrijednosti na kojima se temelji demokracija čine najvažniji element učinkovitih antiterorističkih politika. Prema njegovom mišljenju, “što se više udaljavamo od ovih principa to više pogodujemo terorističkim skupinama”.

Emmerson nadugo izlaže na koje sve načine aktualne migracijske politike kakve najviše vidimo u Europskoj uniji štete izbjeglicama i povećavaju opasnost od terorizma. Prema postojećim pravilima, svakodnevna, etički sporna, europska praksa detencije i deportacije trebala bi biti posljednja na listi primijenjenih mjera, no u većini slučajeva ona je prvi oblik mjere za kojom EU posiže. Čak ni u slučaju da se pojedine osobe o čijem se statusu azila odlučuje nađu nekako povezani s nekom od terorističkih skupina, prema Emmersonovom tumačenju, ni to nije dovoljno za automatsku detenciju i deportaciju jer se teret dokaznog postupka ne može i ne smije prebaciti na izbjeglicu. On jasno ističe, detencije i deportacije jesu moguće, ali tek nakon što je dokazana povezanost s terorističkim skupinama.

Marginalizacija povećava rizik od terorizma

UN-ov izvjestitelj ne niječe da zemlje imaju pravo zaštititi svoje građane od terorizma, no ovakva kršenja ljudskih prava po svim osnovama tome ne doprinose već to otežavaju jer se u svakom slučaju zatvaranja legalnih granica povećava aktivnost trgovaca ljudima, a ujedno dolazi do marginalizacije pojedinih društvenih skupina kao i smanjivanja šansi za njihov daljnji normalan život, što je poprilično dehumanizirajuće, posebno kad se u obzir uzme da izbjeglice u biti mahom bježe od istog tog terorizma. Opća skupina UN-a već je prihvatila da dehumaniziranje ljudi dovodi do rasta opasnosti od terorizma.

UN-ov izvjestitelj za ljudska prava donosi i preporuke: međunarodne pogranične zone ne smiju biti područja iznimki od ljudskih prava, a sve države uvijek moraju poštivati konvencije i zakone na koje su se obvezale; neregularna migracija ne smije se kriminalizirati, integritet slobode kretanja mora se poštovati, kao i pravo na traženje azila. Deportacije se moraju vršiti u skladu s propisanim pravnim procesom. Prisutnost na listi osumnjičenih za terorizam nije dovoljno da se nekoga deportira, a o svakom osumnjičenom mora se voditi posebni pravni postupak.

Dokaza nema ni u Parizu

Zanimljivo je da Emmerson izdvaja i primjer prošlogodišnjih terorističkih napada u Parizu ističući kako čak ni u tom slučaju nema dokaza da su napad počinile izbjeglice. Prisjetimo se, pasoš pronađen pored tijela jednog od napadača, bio je falsificiran.

Dakle, dokazi koji bi ukazivali na to da su izbjeglice sklonije terorizmu od neizbjeglica jednostavno ne postoje. Emmerson podsjeća da migracijski val postoji i iz smjera EU i drugih sigurnih zemalja prema ratom zahvaćenim područjima, te ističe kako je više od 25.000 do 30.000 osoba otišlo iz više od 100 zemalja svijeta na ratom i terorizmom zahvaćena područja biti upravo borci za skupie poput Al Qaide i ISIS-a. Prema podacima UN-a to je povećanje od 7 posto u periodu od sredine 2014. do marta 2015. godine.

Veza između migracija i teroirzma dakle postoji, ali za nju nisu odgovorne izbjeglice, već državne migracijske politike. Ovaj izvještaj samo je još jedan u nizu sličnih na koje od početka migrantske krize upozoravaju borci za ljudska prava diljem svijeta. Pa ipak, usprkos tome, Europa i dalje nastavlja sa svojim štetnim i rasističkim politikama, jer važnije je ostati na vlasti nego razvijati društvo u progresivnom humanističkom smjeru.