Prijepori koje su izazvale teme poput Transatlantskog trgovinskog i investicijskog partnerstva (TTIP), mjere štednje i izbjeglička kriza, unijeli su pukotine u veliku koaliciju europske centralne desnice (EPP) i ljevice, dviju najvećih skupina u Europskom parlamentu. Potonja navodno alternativu traži u “pravoj” lijevoj koaliciji okrećući se GUE-NGL grupaciji koja se sastoji od brojnih europskih lijevih i zelenih stranaka (u smislu Die Linkea, Podemosa i Sirize). S tim ciljem sazvan je klub zastupnika, kako bi se razmotrile točke suradnje i prijepora između ljevice (GUE-NGL) i centralno-liberalnih socijalista i demokrata. Sastanku su prisustvovali i europski zeleni (European Free Alliance, EFA).
Ukoliko se ova koalicija realizira, mogla bi u budućnosti preuzeti vodeću ulogu u Europskom parlamentu. No, trenutno je otvoreno pitanje i za njih same, da li ove dvije “lijeve” opcije više toga veže ili razdvaja. TTIP i izbjeglička kriza točke su oko kojih se dvije lijeve struje u parlamentu svakako više slažu nego sukobljavaju, no pitanja poreznih politika i uloge javnog sektora polja su na kojima se očekuje više poteškoća. Dok neki članovi socijalista i demokrata kao jedinu političku opciju vide zaokret u lijevo, mahom zahvaljujući uspjesima španjolskog Podemosa i grčke Sirize (pa i slovenske Ujedinjene ljevice), liberalniji dijelovi koalicije, kao i oni iz zemalja istočne Europe nisu spremni poduzeti takav zaokret.
Razlike istok-zapad
Zastupnik francuskih socijalista Emmanuel Maurel, kazao je za EurActiv kako ovime žele u Europskom parlamentu stvoriti prostor za raspravu i novi socijalni model baziran na politici suprotnoj mjerama štednje. Prema njegovom mišljenju, održavanje velike koalicije s pučanima (EPP) pod svaku cijenu, u trenutku brojnih kriza u Europi, nešto je najgore što bilo kakva “socijalistička” politika može učiniti. Umjesto toga, europski socijaldemokrati moraju ponuditi takvu politiku koja bi mobilizirala europsku srednju i radničku klasu, kazao je Maurel dodavši kako politika “malo socijalizma malo liberalizma ne vodi nikamo, te kako je nužno učiniti korak dalje”.
Lijevoj koaliciji, u redovima socijalista i demokrata protivi se primjerice predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz koji snažno podupire veliku koaliciju s Pučanima. No ipak, podrška lijevoj koaliciji posebno je snažna među socijaldemokratima iz Italije, Francuske i Njemačke čiji su politički stavovi navodno bliži onima u GUE-NGL nego onima Pučana.
S druge strane, socijaldemokrati koji dolaze iz zemalja istočne Europe, “skeptični” su prema koaliciji s ljevicom, a za razliku od onih iz Zapadne koji u grčkom premijeru vide novu viziju ljevice, kritični su i prema Aleksisu Ciprasu. Kao razloge skeptičnosti spram pravoj lijevoj politici zastupnici iz post-socijalističkih zemalja navodili su historijske razloge, a lijevi zaokret vide kao prostor za veće političke i društvene destabilizacije. U situaciji političke polarizacije kontinenta, anonimni zastupnici iz zemalja post-socijalističkog bloka, smatraju kako se veći prostor mora otvoriti za centralnu desnicu, kako ljudi ne bi glasali za onu radikalnu, no na čemu je točno utemeljen ovaj strah istočnoeuropskih socijaldemokrata, nepoznato je, s obzirom na navedene historijske razloge. Zastupnici iz zapadne Europe s druge strane boje se scenarija Pasoka, odnosno totalnog gubitka kredibiliteta među glasačima radi pretjeranog popuštanja desnici.