Prilično neodređena najava formiranja stalne NATO flote u Crnom moru prouzročila je pomutnju u bugarskim medijima i političkim krugovima. Razloge prvenstveno treba tražiti u skorim predsjedničkim izborima i činjenici da premijer Borisov i njegova vladajuća stranka neće podržati kandidaturu predsjednika Plevnelieva i njegov lov na drugi mandat. Jedino što je sasvim očito jest ideološka pozicija koju svi suprotstavljeni akteri dijele: žestoki antikomunizam i teorije zavjere.
Pitanje prisustva vojnih brodova u Crnom moru izazvalo je sredinom mjeseca popriličnu kakofoniju na relaciji političari – mediji, pri čemu “nije” bilo točno jasno ni tko je što mislio ni tko je što kazao na temu stvaranja permanentne NATO flote u tom moru, no izazvalo je toliku pomutnju da su samo dan nakon službenog posjeta rumunjskog predsjednika Klausa Iohannisa Sofiji bugarski predsjednik, premijer i ministar obrane izašli sa zajedničkom izjavom kojom negiraju sudjelovanje Bugarske u takvoj eventualnoj inicijativi Turske i Rumunjske. Stvar se dodatno zaoštrila kada je premijer Bojko Borisov kazao kako je Turska nakon njegovog protivljenja Inicijativi naglo i unilateralno suspendirala takozvani sporazum o “readmisiji izbjeglica” te blokirala pokušaj deportacije 200 tražitelja azila u Tursku. Tursko veleposlanstvo u Sofiji zanijekalo je ove navode, a sve je u konačnici pridonijelo “zbrci”.
“Bugarska odbija sudjelovati u stvaranju stalne crnomorske NATO flote s Turskom i Rumunjskom”, kazao je Borisov, dodavši kako bi on radije umjesto ratnih brodova na Crnom moru volio gledati “jedrilice, jahte, turiste, ljubav i mir”, te kako ne može zamisliti da bi “ti jastrebovi mogli poslati svoje sinove” u rat. Navodno je, naime, prema izvorima iz vlade koje su citirali mediji na sastanku 15. juna rumunjski predsjednik predložio stvaranje flote protiv Rusije. Borisovljeva osuda stigla je kao reakcija na potporu koju je na tom sastanku bugarski predsjednik Rosen Plevneliev dao inicijativi za osnivanje NATO flote na crnom moru. No Borisovovljev antimilitarizam treba shvatiti prije svega u kontekstu rastućih tenzija unutar vladajuće elite uoči predsjedničkih izbora predviđenih za kraj godine.
Flota, flotila ili inicijativa?
Uspostava stalne NATO flote kontroverzno je pitanje jer je Konvencijom iz Montreuxa (1936.) o režimu morskih tjesnaca, samo zemljama s izlazom na Crno more omogućeno držati vojne brodove duže od 21 dan u komadu. Naravno, postoje načini da se sporazum zaobiđe, primjerice stalnim treninzima i organiziranjem rotacije ratnih brodova, no dodatni problem predstavljaju sve veće tenzije između NATO-a i Rusije, konkretnije, između Ankare i Moskve. Rusko Ministarstvo vanjskih poslova upozorilo je da će Moskva poduzeti “mjere odmazde” nakon što je, ranije ovog mjeseca, američkom razaraču dozvoljeno razmještanje u Crnom moru. Andrej Kelin, visoki dužnosnik ruskog ministarstva vanjskih poslova, rekao je također kako bi trajno prisustvo NATO-ove vojne sile u Crnom moru bilo destabilizirajuće jer se ne radi o “NATO-ovom moru”.
Na tiskovnoj konferenciji bugarskog i rumunjskog predsjednika održanoj 15. lipnja u Sofiji, Plevneliev je kazao kako su “naši rumunjski prijatelji” pokrenuli inicijativu pod nazivom Regionalna crnomorska pomorska inicijativa koju i Bugarska podržava. Ovo je izjava na koju je potom reagirao Borisov, no valja napomenuti da su i Plevneliev i Iohannis dobro pazili da ne upotrijebe riječ flota i umjesto toga su se odlučili za riječ neutralnijeg prizvuka “inicijativa”. Niti jedan od dvaju šefova država nije jasno naveo pozivaju li na stalno prisustvo NATO-a u Crnom moru ili ne. Ipak, Plevneliev je jasno dao do znanja kako podržava jači vojni pritisak NATO-a na Rusiju, kao otpor spram “hibridnog rata” koji ona, po njegovom mišljenju, vodi protiv bastiona slobode i demokracije – Europske unije i NATO-a – te protiv njega samog, pozivajući se na navodne “hakerske napade” na njegovu ličnost “iz Rusije”.
Međutim, nakon što je Borisov javno iskritizirao Plevnelieva, bugarski predsjednik je naglasio kako je pogrešno shvaćen jer nikada nije upotrijebio riječ “flota”, već je govorio samo o “inicijativi”. Zanimljivo je da je rumunjski predsjednik također požurio pojasniti kako je došlo do pogreške u prijevodu, koja je dovela do nesporazuma u vezi pojmova flotile i flote. Ispostavilo se da je bilo riječi samo o običnim vježbama Turske, Rumunjske i Bugarske pod okriljem NATO-a. Kao što je Iohannis rekao u svom odgovoru Borisovu: “Inicijativa je usmjerena na zajedničke vježbe i obuku mornaričkih snaga (…) svatko ima svoje mišljenje i ima na njega pravo, ali ja vjerujem da je riječ o veoma dobroj inicijativi čiji je glavni cilj učiniti pomorske snage triju NATO saveznika kompatibilnima.” No ranije ove godine rumunjski ministar obrane Mihnea Motoc izjavio je kako Rumunjska, čini se, zahtijeva stvaranje prave NATO flote te je rekao da bi se o tome trebalo raspravljati na srpanjskom samitu NATO-a u Varšavi. Turski predsjednik Erdoğan također je izrazio zabrinutost oko Rusije uoči predstojećeg NATO samita, kazavši da brine da je Crno more postalo “rusko jezero” te kako “nam povijest neće oprostiti ukoliko ne budemo djelovali.” Čini se da nitko zapravo ne zna o čemu se u crnomorskoj “inicijativi” točno radi, jasno je samo da je na neki način usmjerena protiv Moskve.
Hibridni rat
Ono što doprinosi slojevima semantičke zbrke upotreba je pojma “hibridnog rata”. Kao što sam spomenuo, kada je 15. lipnja Plevneliev najavio “inicijativu” (odnosno flotu koja zapravo nije flota) protiv Rusije, spomenuo je prijetnju “hibridnog rata”. Sutradan, kada su visoki bugarski dužnosnici počeli objašnjavati da nikada nisu podržali nikakav projekt stalne flote, bugarski ministar obrane Nenčev kazao je kako cijeli “nesporazum” proizlazi iz “intenzivnog propagandnog rata s elementima hibridnih napada”. Nenčev je nažalost zaboravio pojasniti je li premijer žrtva ili izvor tih navodnih “hibridnih napada”, jer je upravo Borisov prvi spomenuo prijedlog osnivanja flote, kojoj se on sam snažno protivi.
Retorika oko “ruskog hibridnog rata” raširila se među glavnim euroameričkim stručnjacima za sigurnost nakon ruske aneksije Krima 2014. No, u Bugarskoj smo tu retoriku čuli i ranije, od dijelova proputinovski nastrojene ekstremne desnice i to u njenim teorijama zavjere o američkom “hibridnom ratu” NGO-ova, ljudskih prava, demokracije i “multikulturalizma” protiv europskog tradicionalizma. Slične, ekstremno desne i konspirativne argumente protiv “američkog hibridnog rata” koristio je i dio proruski orijentirane tradicionalne bugarske ljevice. S druge strane, Plevnelievovo prisvajanje retorike “hibridnog rata” i njeno izvrtanje protiv “ruskog hibridnog rata” svrstava ga u militantni antikomunistički liberalni tabor.
Kada se Plevneliev 2011. godine kandidirao za predsjednika, Borisovljeva stranka (GERB) podržala ga je kao kandidata, no toj je podršci čini se došao kraj. Tenzije između Plevnelieva i GERB-a posljednjih godina sve su jače izraženije. U početku je Plevneliev, uspješni poduzetnik iz privatnog sektora, figurirao kao neideološki tehnokrat. U svom prvom novogodišnjem obraćanju naciji poslužio se PowerPoint prezentacijom umjesto govora, kako bi pokazao svoje korporativne vještine. No nije ostao apolitičnim menadžerom već se kasnije sve više pozicionirao bliže glasnim bugarskim liberalnim elitama i njihovim kritikama GERB-a, koje često barataju desničarskom argumentacijom.
Što izbori imaju s tim?
Neki liberali obilježili su Borisovljevu kritiku crnomorske flote kao “izdaju naših NATO partnera”, unatoč činjenici da NATO nikada nije otvoreno predložio takvu flotu, dok su drugi prizivali prijetnju “hibridnog rata.” Činilo se da premijera većina optužuje za “populizam”, što je zapravo prilično točno jer militarizacija protiv Rusije većini Bugara sigurno ne predstavlja prioritet. Borisov je manje predstavnik ideološke, a više pragmatičnijeg mejnstrima. To ne znači da je protiv NATO-a, ali ta činjenica sama po sebi neće ga potaći da napravi više od minimuma koji se od njega traži. Plevneliev je, s druge strane, predstavnik militantnijeg dijela elite.
Kandidati za predstojeće bugarske predsjedničke izbore još nisu najavljeni, ali već se zna da Borisov neće podržati Plevnelievljevu kandidaturu za drugi mandat. Ukoliko Plevneliev želi nastaviti svoju političku karijeru, morat će se svrstati uz liberale sklone vojnim silama. U intervjuu za Independent iz prošle godine, Plevneliev je upozorio Europu na ruski plan primjene “hibridne ratne kampanje” protiv Balkana, u okršaju s EU. Početkom lipnja Plevneliev je u strastvenom govoru u europarlamentu ponovno načeo svoje omiljene teme “cyber napada te propagandnih, posredničkih i hibridnih ratova.”
Ove godine Plevneliev je ugostio međunarodni sastanak, na kojem su bili prisutni isključivo muškarci iz Svjetske lige za slobodu i demokraciju (WLFD), utemeljenu u 1960-im pod imenom Svjetska antikomunistička liga (WACL). WLFD je optužen za bliske veze s ekstremnom desnicom pa čak i s antikomunističkim paravojnim skupinama poput Nikaragvanskih kontrasa. Bugarski predstavnik u WLFD-u također koristi ekstremno desnu retoriku protiv “svih oblika socijalizma” – “političke korektnosti, lijevog multikulturalizma i zelenog ekstremizma”. Tijekom sastanka WLFD-a u Sofiji Plevneliev je pozvao na stroži antikomunistički odgoj u školama. Militantni antiruski liberali i proruski orijentirani aktivisti s ekstremne desnice formalno su snažno suprotstavljeni, ali čini se da imaju mnogo toga zajedničkog – mržnju spram “multikulturalizma”, strah od “stranih agenata” te konspirativne zavjere oko “petih kolona” i “hibridnog ratovanja”.
S engleskoga prevela Sana Perić