Europska unija ponovno je pronašla kreativan način da pretvori jedan prostor slobode, internet, u profitabilnu granu ekonomije postavljajući čitavu temu kao problem digitalne sigurnosti (preko primjerice problema dječje pornografije) i slobode govora, odnosno, govora mržnje. Danas i sutra u Bruxellesu se održava konferencija u organizaciji Europske komisije i privatnih neprofitnih organizacija koje EK financira, a čiji je smisao postojanja internetska sigurnost. Uz EK, konferenciju sponzoriraju i Google, Microsoft, T-com, AT&T i druge najveće telekomunikacijske kompanije, a sudjeluju članovi Vijeća Europe. Radi se o reprezentativnom skupu javnih i privatnih faktora s dovoljno društvene moći da odrede budućnost interneta.
Ova konferencija dolazi nakon 4 godine političkog “usaglašavanja” na temu regulacije interneta, usustavljenog u dokument imena Opća uredba o zaštiti podataka (General Data Protection Regulation, GDPR) koju je Europski parlament prihvatio 16. aprila ove godine. Kako naglašavaju zakonodavci, ovim se nacrtom “ažuriraju i osuvremenjuju načela sadržana u direktivi o zaštiti podataka iz 1995. U njemu se utvrđuju prava pojedinca i obveze onih koji obrađuju podatke i onih koji su odgovorni za obradu podataka. U njemu se također utvrđuju načini osiguravanja njegova poštovanja, kao i raspon sankcija protiv onih koji krše pravila”. Opća uredba na snagu bi trebala stupiti 2018. godine kada će zamijeniti zakonodavne okvire zemalja članica donesene na temelju Direktive iz 1995.
Nadgledanje ponašanja
Kako naglašavaju analitičari, ova će uredba utjecati na sve korisnike interneta, privatne i poslovne. Ona podrazumijeva koncept “nadgledanja ponašanja” pojedinaca i kompanija diljem EU praćenjem njihovog digitalnog otiska. Kompanijama se nameće obaveza da korisnicima objasne točno na koji način koriste njihove privatne podatke, a velik je fokus stavljen i na zaštitu podataka u posjedu policije i sudstva. Mediji kao objašnjenje Uredbe, navode bijesnu reakciju europskih političara na otkiriće Edwarda Snowdena o rasprostranjenosti praćenja u SAD-u, ali i van njega, radi čega su u ovoj uredbi načelno osigurali poštivanje privatnosti krajnjih korisnika.
Načelo “nadgledanja ponašanja” koji se nalazi u temelju Uredbe nije nikakav novi koncept, na njega pristajemo instalacijom svake aplikacije na svom smartphoneu, ili posjetom gotovo bilo koje internetske stranice. Ne radi se o kakvoj SF tehnologiji koja još ne postoji i za koju će trebati proći više desetaka godina dok postane dovoljno jeftina da bi bila široko primjenjiva. Radi se o već postojećoj i naširoko rasprostranjenoj tehnologiji.
Nadalje, ključni element ove uredbe je “pristanak” nedostatak kojeg prate ozbiljni financijski penali. Ukoliko primjerice kompanije odbiju objasniti kako koriste podatke pojedincima, ili dostaviti državi tražene podatke, procjena zakonodavca je da će samo na penalima zaraditi značajna sredstva. Globalne kompanije poput Googlea, Facebooka, Applea i Microsofta očekivale su kazne u iznosu od 2% ili 2,5% svog godišnjeg prometa, no u konačnoj verziji teksta njihov se iznos popeo na 4% što znači da bi u slučaju ignoriranja ove Uredbe kompanije bile kažnjene kaznama u milijardama eura.
Digitalna ekonomija
Nova pravila zahtijevaju od pravnih subjekata na internetu da mapiraju i klasificiraju sve osobne podatke svojih korisnika, da izvode analize procjene rizika, dizajniraju zaštite privatnosti svih novih oblika poslova i praksi, da nadgledaju i vrše revizije pristanka na nadgledanje i adekvatno dokumentiraju “sve što ima veze s podacima” na nacionalnoj i transnacionalnoj razini.
Pojedinci će moći ostvarivati “pravo na zaborav”, odnosno na njihov će zahtjev kompanije poput Google-a i Yahoo-a morati brisati rezultate pretrage koji ih spominju, ali će također imati pravo na pristup informacijama koje su o njima skupljeni, dakako, kako bi se zadovoljilo načelo transparentnosti te time pokušao proizvesti demokratski pristanak.
Podloga ove Uredbe je europska politika digitalne ekonomije, što između ostalog znači da je EK već počela financirati seminare za firme koje se planiraju baviti osiguranjem interneta, a to je jedna od funkcija i EURida – neprofitnog domaćina konferencije. Tako se već planiraju police osiguranja protiv hakiranja koje u Europi još nisu zaživile (njemački Bosch je doduše kupio 100 milijuna eura vrijednu policu osiguranja protiv digitalnih napada), no u SAD-u samo u 2014. premije ovakvih polica dostigle su 2 milijarde dolara.
Dobra strana ovog zakona je što će kompanije biti obavezne suočavati se s problemima poput govora mržnje na internetu, što bi trebalo smanjiti prisutnost napada baziranih na rasnoj, etničkoj, rodnoj ili bilo kojoj osnovi. No, pitanje je kako će se to koristiti, hoće li uz desničarski govor mržnje prema manjinama jednako nastradati i ljevičarski aktivisti koji pozivaju primjerice na prosvjede za rušenje vlade? Dvije godine do stupanja ovog zakona na snagu trebalo bi iskoristiti na način da se uspostavi jasna ograda koja neće omogućiti izražavanje politčkog mišljenja na internetu i koja će postaviti jasnu razliku između “terorizma” i demokratskog neposluha. Između pozivanja na rušenje vlade i poziva na nasilje nad primjerice imigrantima.