U svojoj poznatoj pjesmi “Rješenje”, objavljenoj tek nakon smrti autora 1959. godine, njemački pisac Bertolt Brecht ironično je komentirao reakciju Udruženja pisaca na štrajk građevinskih radnika u Istočnom Berlinu 1953. godine. To je udruženje naime konstatiralo kako je narod izgubio povjerenje Vlade, nakon čega je Brecht predložio da bi možda bilo lakše da Vlada raspusti narod i izabere drugi. Doduše, ni Brecht koji je do smrti ostao vjeran istočnonjemačkoj partiji, ni revnosno vodstvo Udruženje pisaca nisu mogli zamisliti da bi Brechtov sarkastični prijedlog netko doista mogao pokušati provesti u djelo. Upravo to se, međutim, trenutno događa u Turskoj.
Nakon što je u lipnju prošle godine izgubila parlamentarnu većinu, stranka turskog predsjednika Tayyipa Recepa Erdoğana započela je niz vojnih i policijskih akcija usmjerenih protiv opozicije i stanovništva koje je podupire. U jeku tih operacija raspisala je nove izbore na kojima je u dijelovima zemlje pod “policijskim satom” glasanje bilo izrazito otežano, čime su si vladajući osigurali ponovnu većinu. Sada planiraju novi potez: promjenu Ustava kako bi se osigurala apsolutna vlast predsjednika i time rezultati parlamentarnih izbora učinili manje “opasnima” za vladajuće. Proglašavanje rata protiv vlastitog stanovništva, međutim, vjerojatno neće biti dovoljno da bi se plan proveo.
Europski utjecaj
Zbog toga je Erdoğan odlučio prihvatiti Brechtov prijedlog i najavio “oduzimanje državljanstva” svima koje vlada sumnjiči za “podupiranje terorizma”. S obzirom da su deseci tisuća osoba pod tom optužbom trenutno u zatvoru te da se kao “podupiranje terorizma” vode i subverzivni činovi kao što su novinarsko objavljivanje dokaza o ilegalnom sudjelovanju turske tajne službe u naoružavanju džihadističkih grupa u Siriji, potpisivanje peticije protiv rata na istoku zemlje, razotkrivanje korupcijskih afera vladajuće stranke te, naposljetku, glasanje za opoziciju koju vlada smatra “moralnim podupirateljima terorista”, očito je da bi nova mjera mogla zahvatiti stotine tisuća ljudi i time presudno utjecati na referendum o predsjedničkom sustavu.
Prijedlog, naravno, nije prošao bez kritika. Supredsjednik opozicijske Narodne demokratske stranke (HDP) Selahattin Demirtaş tako je izjavio kako oduzeti državljanstvo mogu samo oni koji su sami sebi prethodno oduzeli ljudskost, a prijedlog je kritizirala čak i američka organizacija Freedom House, inače bliska vanjskoj politici te zemlje, koja je izrazila zabrinutost zbog nepovoljnog razvoja po demokraciju u Turskoj. Malo je tko međutim primijetio kako Erdoğan nije “duhovni otac” ove ideje: i Francuska je vlada nedavno predložila nešto slično, da bi naposljetku ipak odustala od potpuno protuustavnog prijedloga.
No i u ovom se slučaju naposljetku pokazuje kako je najveća potpora nedemokratskom razvoju u Turskoj upravo bliskost tamošnje vlade s njihovim europskim partnerima koji zbog vlastitih kalkulacija pristaju na turski autoritarizam, jednako kada je usmjeren protiv izbjeglica, kao i kad je usmjeren protiv “izdajica nacije”.