Čitateljima koji su tijekom jučerašnjeg dana u lokalnim ili njemačkim medijima pratili analize rezultata pokrajinskih izbora u Njemačkoj moglo se učiniti da je u nedjelju održan referendum o tamošnjem političkom i pravnom sustavu ili barem vladajućoj garnituri i njezinoj politici prema izbjeglicama. I to referendum na kojem je politika njemačke vlade potučena do nogu. Ako se uzme u obzir da je ipak riječ o regionalnim izborima u manjem dijelu zemlje, dalekosežni zaključni mogu se činiti pretjeranima. Ako se pak pažljivije promotre rezultati samih izbora, navedene interpretacije učinit će se kao najobičniji falsifikat s vrlo opasnim političkim implikacijama.
Naime, ulazak ekstremno desne stranke u parlamente pojedinih saveznih zemalja donekle jest novost (iako ne u svim dijelovima Njemačke). Međutim, njezin je izborni rezultat ipak znatno skromniji no što su to jučerašnji senzacionalistički naslovi željeli sugerirati. Dapače, naspram antiimigrantske Alternative za Njemačku, koja je osvojila 13-24% glasova u tri savezne zemlje, stranke koje su načelno sklonije izbjeglicama od kancelarke Angele Merkel, poput socijaldemokrata, stranke Ljevice ili Zelenih, osvojile su 32-46% glasova i u osnovi svugdje potukle ksenofobne liste. Odakle onda zaključak da su “birači poslali snažnu poruku” njemačkoj vladi i njezinoj “pretjerano otvorenoj” politici?
Opasni stranci i njemački pravni poredak
Rezultatima unatoč, čini se da su njemački mediji i politički dužnosnici čuli samo onu “biračku poruku” koju su htjeli čuti. Neupitna eskalacija ksenofobije se u Njemačkoj posljednjih godina prije očituje po dramatičnom porastu napada na strance nego izbornim rezultatima, no ona je unatoč svemu još uvijek daleko od toga da dovede u pitanje zazor znatne većine Nijemaca prema otvorenom rasizmu. Ne čudi stoga što je posljednji dramatični obrat u odnosu vlasti prema izbjeglicama, koji je nastupio “zatvaranjem” tzv. balkanske izbjegličke rute, pravdan prije svega strahom od rasta ekstremne desnice. Dakle, prema logici medijsko-političkog establišmenta, ako njemačka politika želi ostati uglavnom “humana” trebala bi u nekim segmentima ipak biti malo manje “humana”.
Riječ je, u krajnjoj liniji, o jednom demokratskom antiizbjegličkom zaokretu. Ovu je poziciju sjajno ilustrirao Norbert Lammert, predsjednik Bundestaga iz redova stranke Angele Merkel, kada je, odgovarajući na strahove dijela židovske zajednice u Njemačkoj koji smatra da mnoge izbjeglice imaju predrasude prema Židovima, upozorio na opasnost “uvezenog antisemitizma”. Drugim riječima, prema Lammertu, treba se bojati stranaca prije svega zato što bi ovi mogli biti – ksenofobi. U pokušaju da izbjegne dojam da je problem u činjenici da su mnoge izbjeglice muslimani, Lammert je podsjetio da svi u Njemačkoj moraju poštivati Ustav i pravni poredak.
I pri tome, dakako, zaboravio spomenuti da taj isti poredak, točnije međunarodne konvencije donijete radi sprječavanja ponavljanja događaja kao što je Holokaust, obavezuje Njemačku da prima izbjeglice i izravno zabranjuje dovođenje izbjeglica u situaciju koja je opasna po njihov život i zdravlje. Dakle, zabranjuje upravo ono što je napravljeno “zatvaranjem” izbjegličke rute. Samo u protekla dva dana, desetak se izbjeglica utopilo u nabujalim balkanskim rijekama jer su im zemlje, unatoč pravnom poretku, zabranile prolaz.