Ujedinjeni narodi kritizirali su dogovor između Europske unije i Turske koji bi trebao predstavljati rješenje za izbjegličku krizu. Iz perspektive UN-a, ovaj dogovor može dovesti do kolektivnih izbacivanja izbjeglica iz Grčke, odnosno Turske, koje ova organizacija drži ilegalnima, neovisno o bilateralnim sporazumima kojima EU nastoji zaobići pravne propise. Granični propisi što onemogućavaju utvrđivanje okolnosti u kojima se nalazi svaki pojedinac protivni su međunarodnom i europskom pravu.
Plan EU i Turske temelji se na načelu “jedan za jedan” prema kojem bi turska preuzela nedokumentirane izbjeglice iz Grčke, a zauzvrat bi EU za svakog čovjeka preuzela jednog iz turskih kampova. Besmislenost ovog plana istaknula je i turska opozicija ukazavši na to kako je ovo prilika EU da prihvati one sirijske izbjeglice s visokim obrazovanjem, dok bi Turskoj ostala niže kvalificirana radna snaga iz svih ostalih zemalja. EU bi snosila readmisijske troškove i bila bi obavezna Turskoj isplatiti dodatnih 3 milijarde eura.
Posljedice europskih politika
Humanošću se ponovno ne može pohvaliti ni Slovenija koja je u srijedu rado zatvorila svoje granice, no, dobri učenici kakvi već jesu, spremaju se uskoro početi primati izbjeglice s obzirom na europski dogovor o kvotama. Tako bi ova zemlja najradije da cijelu njezinu kvotu od mizernih 567 izbjeglica čine obitelji, iako ne baš preopširne. No, svjesni da im ova želja ne može biti u potpunosti ispunjena, spremni su na kompromise, pokoji samac naime možda i udovolji strogim slovenskim uvjetima.
I dok se Zapadna Europa žali na zemlje Istočne radi “strašne” diskriminacije po vjerskoj i rasnoj osnovi, u ovoj se moralnoj indignaciji zanemaruje činjenica da zemlje Istočne Europe nisu samostalne i neovisne u donošenju odluka o tretiranju migranata, već postupaju prema naredbama i odlukama koje se donose u Bruxellesu, pa je tako i zatvaranje granica na balkanskoj ruti tek posljedica migracijskih politika donesenih u Europi, a nije uzrokovana sistemskim rasizmom država Istočne Europe.
Primjerice Makedonija nije potpuno zatvorila svoje granice te je jedna od nekoliko zemalja koje nisu ostavile Grčku da se sama nosi s 41.000 izbjeglica što se trenutno nalaze u toj zemlji, dok ostale članice EU više-manje peru ruke od ovog problema. Politika primjerice Srbije, ma koliko se trudila pozicionirati kao neovisna i nevazalska nije ništa drugo, nego kopiranje istih politika Europske unije.
Hrvatska, zemlja otvorenih vrata?
Hrvatska pak, amaterska nova postava vlade, s ministrom unutarnjih poslova Vlahom Orepićem s pretjeranom lakoćom i premalo iskustva našla se shodnom za patronizirati nezadovoljstvo grčke vlade zbog zatvaranja balkanske rute. Ministar Orepić kazao je kako “uspostava schengenskih pravila sa sobom nosi posljedice”, i to ni više ni manje nego za zemlju koja je, za razliku od Hrvatske, u Schengenu. Orepić također smatra da se “ljudi trebaju snaći s obzirom na nove momente koji ih okružuju”. Iz njegovih izjava jasno je da nije svjestan nadležnosti i odgovornosti vlastitog resora za živote ljudi izgubljenih u izbjeglištvu. Zatvaranje balkanske rute oštro su kritizirali njemačka kancelarka Anglea Merkel i grčki premijer Aleksis Cipras.
Sa zatvaranjem balkanske rute ne slažu se ni stanovnici Hrvatske, pa se za danas, petak 11. marta u Zagrebu planira prosvjed zbog zatvaranja balkanske izbjegličke rute. Prosvjed će početi u 18 sati na Markovom trgu na zagrebačkom Gornjem gradu. Organizatori pozivaju sve građane da dođu “iskazati poštovanje i solidarnost sa svakom osobom koja se u ovom trenutku nalazi u detencijskim sektorima, krijumčarskim brodovima, poljima, šumama, izbjegličkim kampovima te ratom i terorizmom okupiranim područjima.” Ovaj prosvjed, prosvjed je ljudi koji smatraju da Hrvatska treba biti “zemlja otvorenih vrata koja ne smije stajati iza odluka donesenih u EU i Turskoj zbog svoje vlastite ratne i izbjegličke prošlosti, kao i moralne obaveze prema ljudskim životima u opasnosti”. Vidimo se u petak u 18 sati na Markovom trgu u Zagrebu!