politika
vijest

Tim gore po izbjeglice

Foto: AFP / Tobias Schwartz

O gnjusnim događajima na novogodišnju večer u Kölnu više se po svemu sudeći “znalo” prije, nego nakon opsežne policijsko-sigurnosne operacije. Naime, puno prije no što su znatni kapaciteti njemačke države uključeni u pronalaženje krivaca serijskog džeparenja, napastovanja i maltretiranja žena, njemački su mediji objavili kako su njemačke žene bile žrtve nasilja “stranaca”, “azilanata” ili “izbjeglica”, nonšalantno miješajući termine i bezbrižno spekulirajući o porijeklu počinitelja. Dapače, kako upozorava talijanski dnevnik Il manifesto, njemački su mediji još mjesecima unaprijed tvrdili da je dolazak sirijskih izbjeglica velika opasnost za “naše” žene, implicirajući da su žene zapravo vlasništvo – europskih muškaraca.

Kada je reagirajući na takve napise, koji su već doveli do povećanja broja napada na strance u Njemačkoj, policija pokušala u diskusiju unijeti neke činjenice, odgovori su već bili spremni – svaki pokušaj da se ospori izravna veza između novih sirijskih izbjeglica i događaja u Kölnu i drugim gradovima proglašen je “zataškavanjem” tobože “politički korektne” policije. U situaciji u kojoj su glavni mediji počeli koristiti terminologiju koja se do sad mogla naći samo u nacističkim pamfletima, svaki pokušaj da se upozori kako je ovdje riječ o kriminalu (a ne nekakvom “ratu civilizacija”), u kojem su sudjelovali ljudi različitog porijekla, poslužilo je samo kao dokaz “onog što se već znalo”.

Ideja “stranaca silovatelja” koje je u Njemačku dovela Angela Merkel postala je previše privlačna da bi se tek tako odbacila zbog nekakvih detalja slučaja. Tako je pljačka i napastovanje nerijetko prevedeno u silovanje, iako su se dvije prijave za taj gnjusni zločin odnosile na događaje na privatnom novogodišnjem tulumu u gradiću Weil am Rhein. Jedina poveznica između tih događaja i onih na kelnskom glavnom kolodvoru je ta da počinitelji u oba slučaja nisu bili pjegavi Nijemci, nego neki “tamnoputi ljudi”. Europljane se tako sada izgleda može uvjeriti u bilo što: izbjeglice su istodobno radikalni islamisti i pijanci i džepari koji napastuju žene; srednjoklasni urbani razmaženci s iPhoneima i barbari koji ne razumiju osnovna pravila civilizacije.

Njemački problemi

Dapače, sada je očito sasvim nebitno i jesu li ti počinitelji iz Njemačke, Maroka, Irana ili Pakistana (jedan osumnjičeni je i Amerikanac!), sve se to izgleda može prevesti u problem izbjeglica iz ratom zahvaćenih područja na Bliskom istoku čiji je vrlo malen dio (svega petnaestak posto) primila Europska unija. Drugim riječima, ako opće prihvaćeni mitovi o muslimanima koji napadaju “naše” žene ne odgovaraju činjenicama – tim gore po izbjeglice. Jer unatoč podacima koji jasno kažu da dolazak većeg broja izbjeglica nije doveo do povećanja kriminala i da “stranci” ne sudjeluju u kriminalu više od državljana Njemačke, odsad će se nasilje na ženama prelamati preko leđa izbjeglica čije se pravo na zaštitu od rata još snažnije osporava, i to dakako jednako žena izbjeglica, kao i muškaraca.

Velik dio medija je gotovo unisono zaključio kako nakon kelnskih događaja “Njemačka više neće biti ista”. Pokrivajući nacističku “šetnju” u kojoj je ozlijeđeno desetak “stranaca”, autor priloga na Dnevniku HRT-a je, ilustrirajući brojnost policajaca i njihovu reakciju na događaje, indignirano zaključio kako je “Policija silom rastjerala prosvjednike, dok su napastovane djevojke u novogodišnjoj noći bile prepuštene same sebi…” naizgled žaleći što se nedjeljna šetnja nije završila pogromom stranaca u Kölnu. “Njemačke ulice više nisu ugodne i sigurne”, upozorili su na HRT-u, propustivši spomenuti kako je prošle godine u Njemačkoj zapaljeno preko 50 centara za azil (dok su izbjeglice bile unutra), te da je prema posljednjoj statistici iz rujna, 500 izbjeglica fizički povrijeđeno u napadima.

I dok se na Oktoberfestu svake godine prijavi u prosjeku desetak silovanja, upravo su posljednji događaji naveli njemačke vlasti da obećaju ne samo kako će se ubuduće svi počinitelji prekršaja i kaznenih djela bez državljanstva deportirati iz zemlje, već i kako će institucije pojačati napore da strance nauče “njemačkim vrijednostima”. Te mjere neće dakako smanjiti nasilje nad ženama u Njemačkoj, ali ih je relativno lako provesti, jer su “civilizacijske” poduke ionako već odavno sastavni dio procesa dobivanja azila. Ostaje još samo da se vidi tko će Nijemce, možda i prije svega njemačke političare i medije, naučiti da se ljudi ne smiju linčovati na temelju porijekla i da su seksualni zločini jednako gnjusni bez obzira na počinitelje. Za takvo što se još nije javila zainteresirana institucija.