Prema gotovo potpunim rezultatima jučer održanih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj čeka nas neizvjestan period postizbornih kalkulacija, a i mogući ishodi jamče neizvjestan status buduće koalicijske vlade. Dvije najjače koalicije, Domoljubna predvođena Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ) i “Hrvatska raste” na čelu sa Socijaldemokratskom partijom (SDP), zapravo su ostvarile identičan rezultat ako SDP-u pribrojimo mandate Istarskog demokratskog sabora (IDS). Naime, računajući glasove dijaspore Domoljubna koalicija je osvojila 59 mandata u parlamentu od ukupno 151-og, dok je SDP s partnerima osvojio 56 plus 3 mandata IDS-a koji je netom nakon prvih neslužbenih rezultata najavio povratak pod koalicijske skute SDP-a.
Najveće iznenađenje izbora predstavlja MOST nezavisnih lista s osvojenih 19 mandata. S obzirom da nijedna druga opcija, izuzev IDS-a, nije osvojila više od 2 mandata, sastavljanje vlade bez MOST-a nije moguće. Prije nego se dotaknemo prvih reakcija na uspjeh MOST-a zabilježimo samo da su preostalih 6 zastupničkih mjesta podijelili politički veterani poput Glavaša, Čačića i Bandića te ishlapjela prijašnja “treća opcija” Živi zid. O već uhodanoj dinamici rasta i pada trećih opcija svjedoči i sudbina Održivog razvoja Hrvatske (OraH) koji je doživio potpuni debakl, a ne tako davno su prema anketnim pokazateljima ozbiljno konkurirali SDP-u za drugu poziciju na ljestvici popularnosti.
Nakon što je postalo jasno da se vlada ne može formirati bez MOST-a obje su vodeće koalicije istupile sa stavom da su oni ionako za famozne “reforme” koje predlaže MOST i manje ili više eksplicitno ponudili koaliciju. MOST je s druge strane nastavio inzistirati na svom programu kao uvjetu bilo kakve suradnje – bilo konkretne koalicije bilo podrške manjinskoj vladi. Barem na ravni političke retorike, glavni učinak političkog uspjeha MOST-a je depolitizacija “strukturnih reformi”. Opći konsenzus oko reformi (iako nikad sasvim definiranih) u izbornoj noći evakuirao je u potpunosti ekonomska pitanja iz domene političke rasprave i sveo ih na žanr religijskog preobraćenja. Taj žanr je najbolje utjelovio predsjednik MOST-a Božo Petrov u svom govoru nakon objavljenih rezultata držeći popovsku propovijed o reformama i odgovornosti.
Dominantni rakurs razmatranja o budućim koalicijama koje su ponudili dežurni analitičari (pogotovo na HRT-u) bio je onaj seksistički o MOST-u kao “najpoželjnijoj udavači”. Ironija je pritom u tome da navodna treća, protestna opcija, predstavlja u suštini politiku tehničkih procedura Europske komisije kojima smo već ionako izloženi: procedura prekomjernog deficita i procedura makroekonomske neravnoteže. Kako god okrenuli, vlada će biti tehnička.