{"id":9993,"date":"2015-11-05T08:00:40","date_gmt":"2015-11-05T07:00:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=9993"},"modified":"2015-11-04T22:55:59","modified_gmt":"2015-11-04T21:55:59","slug":"budenje-mrtvih-mogu-li-se-politicke-stranke-demokratizirati","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=9993","title":{"rendered":"Bu\u0111enje mrtvih: mogu li se politi\u010dke stranke demokratizirati?"},"content":{"rendered":"

Iako su uspostavom vi\u0161estrana\u010dja nove politi\u010dke stranke na istoku Europe preuzele identitetske oznake svojih etabliranijih zapadnoeuropskih pandana (poput socijaldemokrata, demokr\u0161\u0107ana ili liberala), njihov je karakter, a donekle i funkcija, ostao druga\u010diji. Bez specifi\u010dnih politi\u010dkih programa ili veza sa dru\u0161tvenim organizacijama poput sindikata, isto\u010dnoeuropske se stranke pokazuju otpornima na sve poku\u0161aje demokratizacije.<\/strong><\/p>\n

Pobjeda Jeremyja Corbyna na izbornima za predsjednika britanskih laburista i popularnost Berniea Sandersa, jednog od kandidata na predizborima Demokratske stranke za kandidaturu za ameri\u010dkog predsjednika, probudili su nadu kako u atrofi\u010dnim ostacima onoga \u0161to smo nekada zvali zapadnom socijaldemokracijom jo\u0161 mo\u017ee biti nekakvog \u017eivota. Oba su kandidata naime potaknula zaokret ulijevo svojih stranaka prije svega tako \u0161to su mobilizirali \u0161iroku bazu tzv. novih socijalnih pokreta, ali i iskoristili ostatke organiziranog sindikalizma koji je nekada bio nose\u0107a snaga njihovih stranaka. Uzimaju\u0107i to u obzir, kakve su \u0161anse za sli\u010dan zaokret na albanskoj politi\u010dkoj sceni?<\/p>\n

Albanski politi\u010dki sustav funkcionira po modelu<\/a> 2+1, pri \u010demu se na vlasti izmjenjuju Socijalisti\u010dka stranka (PS) “lijevog centra” i Demokratska stranka (PD) “desnog centra”, a uglavnom ovise o potpori manjeg koalicijskog partnera \u2013 Socijalisti\u010dkog pokreta za integraciju (LSI). Glavne su stranke nastale iz raspada biv\u0161eg re\u017eima, dok je LSI formiran odvajanjem od socijalista 2003. godine, dakako ne zbog nekih ideolo\u0161kih razlika ili klasnih konflikta razli\u010ditih dijelova stanovni\u0161tva koje predstavljaju, ve\u0107 na temelju sukoba vo\u0111a i njihovih regionalnih baza. Sve tri stranke u osnovi dijele iste klju\u010dne politi\u010dke stavove, sla\u017eu se oko neoliberalnog restrukturiranja ekonomije, bezuvjetnih europskih integracija i oslanjanja na SAD u vanjskoj politici.<\/p>\n

Ipak, stranke povremeno predstavljaju i razli\u010dite segmente dru\u0161tva, poput seljaka, ostataka radni\u010dke klase, tehni\u010dku inteligenciju ili deklasirane pripadnike dru\u0161tva, pri \u010demu su formalno “lijeve” stranke bli\u017ee intelektualcima, a desni demokrati radnicima i najsiroma\u0161nijima. Ova deformacija koncepta politi\u010dke reprezentacije proizlazi prije svega iz razli\u010ditog odnosa prema periodu u kojem su se formirali ovi dru\u0161tveni slojevi. Ne \u010dudi stoga da se PS i PD formalno sla\u017eu oko svih klju\u010dnih politi\u010dkih ciljeva, ali se \u017eestoko sukobljavaju oko povijesnog naslje\u0111a Narodnooslobodila\u010dke borbe u Drugom svjetskom ratu ili sudbine dru\u0161tvenih klasa za vrijeme dr\u017eavnog socijalizma.<\/p>\n

Alternativna solidarnost na periferiji<\/strong><\/p>\n

Kako bi se bolje razumjele razlike izme\u0111u doga\u0111aja u velikim politi\u010dkim strankama na Zapadu i politi\u010dke scene u Albaniji, valja se podsjetiti klju\u010dnih razlika izme\u0111u dru\u0161tava centra i periferije u svjetskoj kapitalisti\u010dkoj ekonomiji. Prema Immanuelu Wallersteinu, zbog aproprijacije globalnih vi\u0161kova i ekonomija utemeljenih na intenzivnom rastu organske kompozicije kapitala<\/a>, za zemlje centra je karakteristi\u010dna broj\u010dana i politi\u010dka dominacija srednjih klasa i uspjeh socijalisti\u010dkog reformizma usmjerenog socijalnoj sigurnosti radni\u010dke klase.<\/p>\n

To je u 20. stolje\u0107u omogu\u0107ilo privremeno uspje\u0161no supostojanje kapitalizma, tzv. predstavni\u010dke demokracije, radni\u010dkih prava i ograni\u010dene radni\u010dke participacije. Organizacijska i kulturna inercija mo\u017ee dakle djelomi\u010dno objasniti obnovu socijalnih pokreta u SAD-a i Britaniji. Rije\u010d je o dramati\u010dno razli\u010ditoj socijalnoj slici od one u zemljama poput Albanije \u010dija je periferna pozicija obilje\u017eena deindustrijalizacijom, visokom nezaposleno\u0161\u0107u, nekvalificiranom i polu-kvalificiranom radnom snagom u nesigurnim uvjetima, dominacijom samozaposlenosti ili malih obiteljskih biznisa. Jedna od posljedica tranzicijskih procesa koji su doveli do ja\u010danja perifernog polo\u017eaja Albanije je getoizacija i “tribalizacija” najsiroma\u0161nijih, s dalekose\u017enim politi\u010dkim konzekvencama.<\/p>\n

Naime, povla\u010denje socijalne funkcije dr\u017eave prisililo je stanovni\u0161tvo na izgradnju neformalnih mre\u017ea solidarnosti, iako na sasvim anahronim osnovama. “Plebeizacija” velike ve\u0107ine stanovni\u0161tva dovela je do ideolo\u0161kog stanja potpune indiferencije prema “velikim idejama” i rezignacije pred tobo\u017ee neizbje\u017enim predatorskim kapitalizmom od kojeg se spas mo\u017ee prona\u0107i samo u individualnom avanturizmu kriminala i emigracije ili pak povratkom plemenskoj organizaciji utemeljenoj na krvnom srodstvu ili zajedni\u010dkom porijeklu. Ovaj proces identifikacije se manifestira kroz ja\u010danje etni\u010dkog nacionalizma, regionalizma, religijskih identiteta, feti\u0161izma lokalnih mo\u0107nika ili stranih sila \u2013 ukratko svih oblika politike koji isklju\u010duju stvarnu kolektivnu akciju na temelju dru\u0161tveno-ekonomskog polo\u017eaja.<\/p>\n

Depolitizacija stranaka<\/strong><\/p>\n

Izostanak bilo kakvih nezavisnih i relevantnih klasnih organizacija, \u010dak i reformisti\u010dkih sindikata, omogu\u0107io je strankama da ostanu sasvim imune na svaki narodni impuls odozdo. Premijer Edi Rama, ina\u010de iz Socijalisti\u010dke stranke, svojevremeno je odaslao otvoreni poziv stranim investitorima: “Do\u0111ite u Albaniju, ovdje nema sindikata”. Kako bi u takvoj situaciji pro\u0161ao neki lokalni Jeremy Corbyn koji bi u sudaru sa strana\u010dkim establi\u0161mentom ra\u010dunao na potporu radni\u010dke baze? Osim toga, u zemlji u kojoj je \u010dak i ime radnika izba\u010deno iz javnog diskursa, kakav se to bezimeni socijalni pokret mo\u017ee mobilizirati?<\/p>\n

Formalno postojanje instituta predizbora (odnosno izbora vodstava stranaka), na kojima glasaju registrirani \u010dlanovi stranke, naizgled otvara mogu\u0107nost za potencijalnog subverzivnog kandidata. No u nedostatku bilo kakve stvarne dru\u0161tvene organizacije unutar (ili izvan) stranaka, vjera u uspjeh takvog poduhvata temelji se na o\u010dekivanju neke vrste unutra\u0161nje pobune od “obi\u010dnih” \u010dlanova. Nasuprot takvim nadanjima, u strankama vlada duboki cinizam \u010dlanstva, \u010dija je jedina funkcija da slu\u017ei kao karika u lancu distribucije mikro-privilegija, povlastica, poslova u dr\u017eavnoj slu\u017ebi ili u privatnim kompanijama vezanima uz pojedinu stranku, od vrha prema dnu.<\/p>\n

Kako “preuzeti” stranku \u010dija je glavna karakteristika potpuna depolitizacija i koja ovisi o klijentskim odnosima? Kako organizirati “obi\u010dno” \u010dlanstvo u reformi stranke ako se to \u010dlanstvo sastoji od onih koji u redu \u010dekaju potencijalno nezaslu\u017eeno zaposlenje preko strana\u010dke veze? U takvoj situaciji, \u010dak i kada se pojavi nezadovoljstvo, ono je uglavnom nezadovoljstvo jedne frakcije koja nije uspjela do kraja zadovoljiti svoje klijentske potrebe. U ideolo\u0161kim uvjetima u kojima se na politi\u010dke ideje gleda kao na praznu pri\u010du ako ne i na “uvod u potencijalni totalitarizam”, nije izgledno da \u0107e pozivi na politi\u010dki zaokret mo\u0107i nadglasati konkretne materijalne potrebe strana\u010dkih \u010dlanstava.<\/p>\n

Pokret potla\u010denih<\/strong><\/p>\n

Ipak, da parafraziramo Marxa, ljudi pred sebe ne postavljaju zadatke ako dru\u0161tvene okolnosti ne omogu\u0107avaju pronala\u017eenje rje\u0161enja. Tako i potreba za novom antisistemskom politi\u010dkom strankom ili pokretom dobiva sve vi\u0161e pa\u017enje u javnosti, a odjeci te potrebe ve\u0107 se mogu na\u0107i i u glavnim medijima u zemlji. O\u010dekivano, hegemoniju su me\u0111u zagovornicima nove organizacije za sad ostvarili srednjoklasni zaposlenici tzv. nevladinog sektora, koji sanjare o nekoj vrsti apstraktne “po\u0161tene” stranke koja bi okupila sve ljude dobre volje i namjera, koji bi se onda borili protiv korupcije, klijentelizma i promicali stvarnu liberalnu demokraciju.<\/p>\n

No i njihova kulturna hegemonija slabi prije svega jer ne uspijeva ponuditi ni\u0161ta osim lamentacija “lijepih du\u0161a”. Novi politi\u010dki koncepti se ra\u0111aju, osobito me\u0111u mladima, studentima \u010dija svakodnevica i perspektiva sve vi\u0161e li\u010de onoj radni\u010dke klase, osobito one koja radi u nesigurnim uvjetima. U dana\u0161njoj Albaniji, proletarizirani i politizirani studenti su novi dru\u0161tveno-politi\u010dki fenomen, koji se razlikuje od pro\u0161lih revolucionarnih inteligencija, bilo one ruske u 19. stolje\u0107u, bilo zapadne u drugoj polovici 20. stolje\u0107a.<\/p>\n

S obzirom na nu\u017edu da rade kako bi mogli platiti studij i s obzirom na slabe izglede za zaposlenjem u struci za koju se \u0161koluju, studenti igraju ulogu “nestaju\u0107ih posrednika” koji imaju potencijala da kataliziraju dru\u0161tveni i politi\u010dki pokret siroma\u0161nih, koji bi mogao okupiti \u0161irok spektar potla\u010denih i izrabljivanih dijelova stanovni\u0161tva.<\/p>\n

S engleskog preveo Nikola Vukobratovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pobjeda Jeremyja Corbyna na izbornima za predsjednika britanskih laburista i popularnost Berniea Sandersa, jednog od kandidata na predizborima Demokratske stranke za kandidaturu za ameri\u010dkog predsjednika, probudili su nadu kako u atrofi\u010dnim ostacima onoga \u0161to smo nekada zvali zapadnom socijaldemokracijom jo\u0161 mo\u017ee biti nekakvog \u017eivota…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":10002,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[103],"theme":[456],"country":[65],"articleformat":[450],"coauthors":[57],"class_list":["post-9993","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-ideologija","theme-politika","country-albanija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9993","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9993"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9993\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10015,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9993\/revisions\/10015"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/10002"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9993"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9993"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9993"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=9993"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=9993"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=9993"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=9993"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}