{"id":9932,"date":"2015-11-03T08:00:17","date_gmt":"2015-11-03T07:00:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=9932"},"modified":"2015-11-02T13:49:42","modified_gmt":"2015-11-02T12:49:42","slug":"radna-prava-u-zdravstvu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=9932","title":{"rendered":"Zdravstvo kao popri\u0161te klasne borbe"},"content":{"rendered":"

Odlasci lije\u010dnika i medicinskih sestara na rad u inozemstvo jedna su od probita\u010dnijih tema u hrvatskim medijima posljednjih mjeseci i gotovo da su postali kriterij za procjenu ekonomske situacije u dr\u017eavi. Ono \u0161to u tim izvje\u0161tajima redovito izmi\u010de je perspektiva sindikalnog organiziranja u zdravstvu i status radnih prava.<\/strong><\/p>\n

Promi\u0161ljanje zdravstvenog sustava danas se sve vi\u0161e izdvaja u uske krugove samoprozvanih stru\u010dnjaka, dok korisnici sustava i medicinski radnici ostaju isklju\u010deni iz njegovog oblikovanja. Na taj se na\u010din rasprava o zdravstvenom sustavu zadr\u017eava na suvi\u0161e apstraktnoj razini \u010dime se olak\u0161ava dono\u0161enje problemati\u010dnih politika i guranje privatizacijske agende, bez da ona nai\u0111e na zna\u010dajniji otpor. Zatvaranjem diskusije za sve, osim za nekoliko odabranih stru\u010dnjaka, ujedno dovodi do sve ra\u0161irenijeg osje\u0107aja kako rasprave o zdravstvu, ali i priklanjanje javnom ili privatnom modelu, ne dovode do opipljivih posljedica.<\/p>\n

Ipak, u praksi postoji mnogo primjera koji pokazuju kako se razlike izme\u0111u privatiziranih i neprivatiziranih dijelova sustava ve\u0107 osjete. Osim na pla\u0107anje za zdravstvene preglede kada se poku\u0161ava izbje\u0107i liste \u010dekanja, koje je imao prilike osjetiti ve\u0107i dio pacijenata, privatizacija zdravstvenog sustava u Hrvatskoj odrazila se i na radne uvjete u sektoru. Ta tema rijetko se spominje osim kada se radi o napadima na (navodno) previsoke pla\u0107e medicinskih radnika ili njihovu (opet navodno) posebno za\u0161ti\u0107enu poziciju unutar javnog sektora. Me\u0111utim, ako se nakratko odmaknemo od tog pristupa i promotrimo zdravstveni sustav iz perspektive radnih uvjeta i mogu\u0107nosti radni\u010dkog organiziranja, postaje jasno kako se na prvi pogled apstraktne razlike izme\u0111u privatnog i javnog zdravstva prelamaju, veoma konkretno, ne samo na le\u0111ima pacijenata, ve\u0107 i na onima zdravstvenih radnica i radnika.<\/p>\n

Nedostaci kolektivnog ugovora u privatnom sektoru<\/strong><\/p>\n

Ove razlike dolaze do izra\u017eaja na vi\u0161e na\u010dina pa tako i kroz mogu\u0107e oblike sindikalnog organiziranja i kolektivnog pregovaranja. Iako je poznato kako za radnike u javnom zdravstvu postoji granski kolektivni ugovor<\/a> koji su Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara \u2013 medicinskih tehni\u010dara (HSSMS-MT) i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske (SSZSSH) potpisali s Vladom krajem 2013. godine, manje je poznato kako za privatno zdravstvo postoji kolektivni ugovor<\/a> koji vrijedi od po\u010detka 2015., a \u010diji su potpisnici Sindikat radnika na radu kod poslodavaca u privatnoj praksi Hrvatske (SRRPPH) i Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu Hrvatske. Ova dva kolektivna ugovora razlikuju se u nekim elementarnim odredbama, \u0161to se mo\u017ee uzeti kao dobar pokazatelj trendova zastupljenih u razli\u010ditim sektorima.<\/p>\n

Istovremeno, nastup sindikata u privatnom sektoru pokazuje kako je pod krinkom sindikalnog organiziranja prili\u010dno lako raditi na srozavanju radni\u010dkih prava i promicanju interesa poslodavca. Iz pregleda dostupnih informacija o SRRPPH-u \u010dini se vjerojatnim kako je u pitanju tek “\u017euti” sindikat \u010dija je glavna uloga periodi\u010dno sklapanje kolektivnog ugovora u kojemu se ve\u0107u va\u017enost pridaje poslodavcu i njegovom profitu nego za\u0161titi osnovnih radni\u010dkih interesa, a zbog toga je i prozvan<\/a> od strane HSSMS-MT-a i SSZSSH-a jo\u0161 2003. godine. Unato\u010d tome \u0161to je takve tvrdnje nemogu\u0107e iznijeti s apsolutnom sigurno\u0161\u0107u, u odredbama kolektivnog ugovora za privatno zdravstvo nalazi se vi\u0161e argumenata koji ih podr\u017eavaju.<\/p>\n

Na primjer, krenemo li od usporedbe izra\u010duna pla\u0107a u javnom i privatnom zdravstvu, odmah upada u o\u010di kako on u privatnom zdravstvu podrazumijeva puno kompleksniju proceduru nego u slu\u010daju javnog sustava. Iako su osnovica i koeficijenti slo\u017eenosti poslova isti, pla\u0107u u privatnom zdravstvu ne \u010dini samo umno\u017eak osnovice i koeficijenta te eventualno dodaci na pla\u0107u, ve\u0107 je ona vezana prvenstveno uz poslovanje poslodavca na tr\u017ei\u0161tu. To zna\u010di da, ovisno o prihodu kojeg ostvari, privatni poslodavac u zdravstvu mo\u017ee spustiti pla\u0107u radniku prili\u010dno neovisno o faktorima koji ina\u010de utje\u010du na njenu visinu. Teoretski, ova mogu\u0107nost omogu\u0107ava da se pla\u0107a radnika podigne ukoliko je poslovanje dobro, ali ta opcija se ne \u010dini vjerojatnom ako se uzme u obzir visina drugih naknada iz kolektivnog ugovora: naknade za prekovremeni rad, rad no\u0107u, rad nedjeljom i de\u017eurstva su do 35% ni\u017ee u privatnom sektoru. Na sli\u010dnom tragu, u javnom se sektoru de\u017eurstvo tretira i pla\u0107a kao prekovremeni rad, dok se u privatnom sektoru naknada za de\u017eurstvo odre\u0111uje u pau\u0161alnom iznosu, \u0161to opet otvara vrata manjim naknadama za oblik rada koji je u zdravstvu izuzetno zastupljen.<\/p>\n

Antisindikalna klima<\/strong><\/p>\n

Kolektivni ugovor za privatno zdravstvo predvi\u0111a i niz zanimljivih odredbi o sindikalnom radu i drugim vrstama radni\u010dkog organiziranja. Na primjer, \u010dlanak 159. ka\u017ee da: “Na teret pla\u0107e radnika poslodavac obustavlja iznos \u010dlanarine samo u korist Sindikata radnika na radu kod poslodavaca u privatnoj praksi Hrvatske, ako je radnik \u010dlan tog Sindikata (\u2026) Poslodavac ne obavlja poslove obra\u010duna, obustave i pla\u0107anja \u010dlanarine za radnika, ako je on \u010dlan nekog drugog sindikata.” Osim \u0161to je takva odredba suprotna aktualnom Zakonu o radu, a za takvu praksu je predvi\u0111ena nov\u010dana kazna, ona ujedno pokazuje koji je stav Udruge privatnih poslodavaca u zdravstvu spram sindikalnog organiziranja te ukazuje na stvarnu ulogu SRRPPH-a.<\/p>\n

Iako se u javnom sektoru ne vr\u0161i isti pritisak na zdravstvene radnike kada je u pitanju njihovo sindikalno organiziranje, i tamo je njegova sloboda prili\u010dno ograni\u010dena. Odgovornost za prisutna ograni\u010denja donekle se mo\u017ee pripisati Zakonu o reprezentativnosti iz 2014., kojim je Hrvatski lije\u010dni\u010dki sindikat (HLS) ostao isklju\u010den iz kolektivnog pregovaranja, ali ve\u0107im dijelom je za njih odgovorna op\u0107enito antisindikalna klima u zdravstvu. Ona se manifestira prete\u017eito kroz opetovane pozive ministra i drugih du\u017enosnika da zastupanje interesa zaposlenih u zdravstvu preuzmu strukovne udruge i komore. Na taj bi se na\u010din, prema zagovornicima metode, pokazalo kako zdravstveni radnici \u2013 a prije svega lije\u010dnici \u2013 \u010dine zaseban stale\u017e i nemaju ni\u0161ta zajedni\u010dko s radni\u010dkom klasom u Hrvatskoj. Opravdanost postojanja sindikata u zdravstvu dovodi se u pitanje i time \u0161to se ograni\u010davaju uobi\u010dajeni oblici sindikalnog djelovanja, a prije svega \u0161trajk.<\/p>\n

\u0160trajk u zdravstvu formalno je dopu\u0161ten uz uobi\u010dajene sigurnosne ograde, ali od 1993. do danas ne pamti se industrijska akcija u zdravstvu koja nije bila popra\u0107ena bla\u0107enjem te zgra\u017eanjem nad navodnim zanemarivanjem sigurnosti pacijenata od strane medicinskih radnika radi vlastitih materijalnih interesa. Dodu\u0161e, za neuspjeh provedenih akcija zaslu\u017eni su i sami sindikati, koji nisu znali izna\u0107i organizacijski model \u0161trajka koji bi opovrgnuo pretpostavku da obustava rada u zdravstvu nu\u017eno vodi u kaos, a \u0161to je dovelo do situacije da se \u0161trajk u zdravstvu provodi putem no\u0161enja tematskih bed\u017eeva prilikom nesmetanog obavljanja svakodnevnih zadataka.<\/p>\n

Su\u017eavanje podru\u010dja borbe<\/strong><\/p>\n

S druge strane, istovremeno su se uspjeli profilirati zdravstveni akteri kojima su u ne\u0161to druga\u010dijem kontekstu klasi\u010dne sindikalne akcije itekako po\u0161le za rukom. Nedavni\u00a0\u0161trajk u\u010denika<\/a> Srednje medicinske \u0161kole u Slavonskom Brodu predstavlja upravo takav slu\u010daj, jer su u\u010denice tada pokazale da se, kada se ozbiljno pristupi organizaciji i komunikaciji unutar grupe, \u0161trajk (budu\u0107ih) medicinskih radnika mo\u017ee negativno odraziti na ugled onih koji im organiziraju radni proces bez da se dovede u pitanje sigurnost krajnjih korisnika istog procesa. Pritom je jasno kako se apsolutno isti model ne bi mogao implementirati u praksu sindikata u zdravstvu, ali je iskustvo u\u010denica sestrinstva unato\u010d tome jedna od najsvjetlijih to\u010daka kolektivne akcije u zdravstvu te \u0107e zasigurno biti korisna za razvijanje nekog oblika sindikalne strategije na ovom podru\u010dju u budu\u0107nosti.<\/p>\n

Umjesto sli\u010dnim akcijama, postoje\u0107i sindikati u zdravstvu odlu\u010dili su se na manje invazivne metode rada, odnosno svoj su fokus u praksi prebacili isklju\u010divo na kolektivno pregovaranje. Me\u0111utim, upitno je koliko je ta odluka polu\u010dila uspjeha. U posljednjih se nekoliko godina tijekom kolektivnog pregovaranja u zdravstvu pristalo na jednako smanjivanje prava kao i u ostatku javnog sektora, a prema posljednjem dogovoru<\/a> HSSMS-MT-a i SSZSSH-a s Ministarstvom zdravlja, iz KU-a za zdravstvo izba\u010dena je odredba koja predvi\u0111a dodatke od 4, 8 i 10% na sta\u017e radnika. Iako je brisanje ovih dodataka u teoriji kompenzirano uvo\u0111enjem dodataka na uvjete rada i posebnu odgovornost, ono nipo\u0161to nije neproblemati\u010dno. Kolektivni ugovor za zdravstvo bio je posljednji u javnim slu\u017ebama koji je zadr\u017eao ovu odredbu i time potencijalno predstavljao temelj za njihovo eventualno vra\u0107anje u drugim javnim slu\u017ebama. Do vra\u0107anja izgubljenih dodataka sada sasvim sigurno ne\u0107e do\u0107i \u010dak ni ako se ekonomska situacija naglo popravi, jer sindikalna praksa u\u010di kako je te\u017ee vratiti prava koja su ve\u0107 postojala u kolektivnom ugovoru, a sindikati su ih se odrekli, nego \u0161to li je na po\u010detku ispregovarati njihovo uklju\u010divanje u ugovor.<\/p>\n

Pomaci se ne vide ni u drugim poljima koji su bili predmetom kolektivnog pregovaranja, a posebno u slu\u010daju koeficijenata. Koeficijenti medicinskih sestara su, na primjer, bili tema pregovaranja od prvih reformi sustava devedesetih, a spominje ih se kao katalizatore ve\u0107ine sindikalnih akcija me\u0111u medicinskim sestrama i tehni\u010darima. Ipak, oni su do danas ostali nedovoljno razra\u0111eni i izuzetno niski, \u0161to dovodi do toga da medicinske sestre sa srednjom stru\u010dnom spremom (koje \u010dine ve\u0107inu u profesiji), zaposlene u domovima zdravlja, imaju pla\u0107u oko 4500 kuna \u2013 u najboljem slu\u010daju. Pritom one nisu u najgoroj poziciji, jer postoje skupine zdravstvenih radnika poput voza\u010da saniteta ili radnika iz zdravstvu srodnih zanimanja, koji uop\u0107e nisu prepoznati Uredbom o koeficijentima<\/a> pa im pla\u0107e ovise o tuma\u010denju i dobroj volji ravnatelja institucija u kojima su zaposleni.<\/p>\n

Migracije u kontekstu<\/strong><\/p>\n

Kada se uzmu u obzir uvjeti u kojima djeluju sindikati u zdravstvu, ali i njihova dana\u0161nja borbena spremnost, te\u0161ko je povjerovati kako \u0107e zdravstveni radnici u budu\u0107nosti do\u010dekati bolje radne uvjete. Upravo suprotno, ne izna\u0111u li sindikati uskoro metode kojima \u0107e pru\u017eiti ozbiljniji otpor aktualnim trendovima, prije se mo\u017ee o\u010dekivati daljnja erozija prava po uzoru na kolektivni ugovor u privatnom zdravstvu. U kontekstu masovne emigracije mladih zdravstvenih kadrova, pogotovo medicinskih sestara i tehni\u010dara, dodatno smanjivanje prava moglo bi dovesti do rupa u sustavu koje vi\u0161e ne\u0107e biti mogu\u0107e zakrpati.<\/p>\n

Ipak, primjeri iz \u0161ire regije pokazuju kako se \u010dak i u ovoj situaciji mo\u017ee u\u010diniti ne\u0161to kako bi se zapo\u010deti trendovi ubla\u017eili, a s vremenom mo\u017eda i preusmjerili. Od po\u010detka masovnog vala emigracije zdravstvenog kadra iz Rumunjske prema Zapadu, tamo\u0161nji su sindikati<\/a> Sanitas i Sindikat lije\u010dnika zajedno sa\u00a0strukovnim udrugama<\/a> odigrali va\u017enu ulogu u ubla\u017eavanju posljedica zapo\u010detih reformi. U tom se trenutku Rumunjska nalazila u sli\u010dnoj situaciji kao i Hrvatska danas: zapo\u0161ljavanja u zdravstvenom sektoru nije bilo, radno optere\u0107enje bilo je ekstremno, forsirala se privatizacija, a pla\u0107e su bile ni\u017ee \u010dak i od onih u obrazovanju. Me\u0111utim, umjesto da pristane na dodatno rezanje prava pod izlikom mjera \u0161tednje, sindikati i udruge, okupljeni u zajedni\u010dku koaliciju, odigrali su kartu mobilizacije \u0161irokog dijapazona dru\u0161tvenih skupina i zao\u0161travanja retorike, \u0161to im je u relativno kratkom roku omogu\u0107ilo da vladu natjeraju na odre\u0111eno pove\u0107anje pla\u0107a, ali i otvaranje tisu\u0107u novih radnih mjesta u zdravstvu.<\/p>\n

Takav zaokret u pristupu zna\u010dio je izlazak iz uobi\u010dajene comfort zone<\/em> sindikalnog djelovanja, ali je zato doveo do velikog pomaka unaprijed, kako za radnike u zdravstvenom sektoru, tako i za pacijente, koji su mogli ra\u010dunati na ne\u0161to dostupniju za\u0161titu. S obzirom da su se u Hrvatskoj po\u010deli profilirati mla\u0111i subjekti u zdravstvu koji pru\u017eaju otpor smanjivanju radni\u010dkih prava, a vrata suradnje s vanzdravstvenim dru\u0161tvenim organizacijama su nakon dugo vremena od\u0161krinuta, ostaje nam se nadati da \u0107e idu\u0107u reformu zdravstva ili kolektivne pregovore do\u010dekati \u0161iroka fronta po uzoru na onu rumunjsku. Ukoliko do toga ne do\u0111e, sljede\u0107a opcija koja predlo\u017ei daljnje korake u privatizaciji zdravstva ne\u0107e nai\u0107i na nikakav otpor, a posljedice njegovog izostanka ne\u0107e osjetiti samo zdravstveni radnici.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Promi\u0161ljanje zdravstvenog sustava danas se sve vi\u0161e izdvaja u uske krugove samoprozvanih stru\u010dnjaka, dok korisnici sustava i medicinski radnici ostaju isklju\u010deni iz njegovog oblikovanja…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":4410,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[85],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[79],"class_list":["post-9932","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-radnicki-pokret","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9932","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9932"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9932\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9965,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9932\/revisions\/9965"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4410"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9932"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9932"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9932"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=9932"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=9932"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=9932"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=9932"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}