{"id":9921,"date":"2015-11-02T08:00:21","date_gmt":"2015-11-02T07:00:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=9921"},"modified":"2015-11-01T22:09:31","modified_gmt":"2015-11-01T21:09:31","slug":"ekonomija-ukusa-uber-u-bugarskoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=9921","title":{"rendered":"Ekonomija ukusa: Uber u Bugarskoj"},"content":{"rendered":"

Dok je poslovanje Ubera, internetskog servisa za prijevoz, u drugim zemljama izazvalo zabrinutost zbog negativnog utjecaja na radna prava voza\u010da taksija, kao i ograni\u010deni entuzijazam zbog potencijalnog pada cijena prijevoza, u Bugarskoj su se opozicija i euforija koncentrirali na druga pitanja. Naime, tamo\u0161nje su taksi slu\u017ebe odavno organizirane po sli\u010dnim principima kao Uber, ali su se pokazale neadekvatnima da zadovolje ukuse urbane srednje klase.<\/strong><\/p>\n

Gotovo je svugdje dolazak Ubera proizveo kontroverze. Na primjer, u Francuskoj je bio povodom za masovne prosvjede taksista koji su zahtijevali zabranu ovog servisa. U Bugarskoj je, pak, odluka Komisije za za\u0161titu konkurencije (KZK) kojom se ka\u017enjava i nala\u017ee prekid operacije Ubera izazvala proteste<\/a> u korist ovog servisa. Preko dvadeset tisu\u0107a potpisa potpore skupljeno je na Uberovim slu\u017ebenim stranicama u svega tri dana. Dru\u0161tvene mre\u017ee vrvjele su ljutitim komentarima, kao i pojedini mediji koji su upozoravali na ograni\u010davanje “prava na izbor”. Istovremeno, zabrana Ubera izazvala je nezadovoljstvo ne samo me\u0111u uznemirenim korisnicima, ve\u0107 i me\u0111u taksi kompanijama. Ne stoga \u0161to one doista vjeruju u prednosti konkurentnosti i dereguliranog tr\u017ei\u0161ta, ve\u0107 stoga \u0161to zabrana, kao i njezino kasnije zakonsko pokri\u0107e, izravno poga\u0111a i dana\u0161nju organizaciju taksi slu\u017ebi.<\/p>\n

Komisijina odluka temelji se na Uberovoj nelojalnoj konkurenciji u odnosu na registrirane taksi kompanije jer Uberovi voza\u010di ne prolaze istu dugotrajnu proceduru licenciranja i registriranja. No internetski servis ne prihva\u0107a odgovornost za licenciranje jer (s pravom) tvrdi kako nije taksi slu\u017eba, ve\u0107 samo aplikacija koja spaja ljude s autom i one bez njega. Nakon \u0161to je i Visoki sud potvrdio odluku komisije, parlament<\/a> je donio ovu zakonsku re<\/span>g<\/span>ulaciju koja je izazvala u\u017eas u etabliranim taksi kompanijam<\/span>a<\/span> jer je jedan od prigovora Uberovom poslovanju bilo kr\u0161enje ugovora<\/a> o radu za voza\u010de. U svrhu za\u0161tite “tr\u017ei\u0161nog natjecanja”, parlament je propisao da taksi kompanije moraju nuditi jednake radne uvjete te ispo\u0161tovati redovite isplate pla\u0107a i doprinosa itd. <\/span><\/p>\n

No taksi kompanije su i do sad rijetko zapo\u0161ljavale. Unato\u010d svoj eufori\u010dnoj retorici vezanoj uz nove tehnologije, Uber (i druge servise poput Airbnba), bugarski su taksisti i do sad radili po sli\u010dnim principima, iako znatno prije tehnolo\u0161kih promjena. Taksisti naime do sada nisu bili zaposlenici taksi kompanija, ve\u0107 su trebali registrirati vlastite tvrtke, kupiti (ili uzeti na kredit) vlastite automobile i to u pravilu od tvrtke za koju “rade”. U tom smislu, bugarske taksi kompanije uglavnom slu\u017ee kao prodava\u010di automobila i male kreditne institucije koje daju automobile na lizing i iznajmljuju vlastiti logo na kori\u0161tenje za naknadu, sli\u010dno konceptu fran\u0161iza. Voza\u010di tako\u0111er sami kupuju taksimetar, GPS i ostale tehni\u010dke naprave potrebne za taksi, zatim pla\u0107aju osiguranje, odr\u017eavanje automobila i dakako \u2013 tra\u017ee mu\u0161terije.<\/p>\n

Kulturna distinkcija i tr\u017ei\u0161na ekonomija<\/strong><\/p>\n

Ove prakse naravno nisu neka novost. Fran\u0161ize, autsorsing, podugovaranje itd. su ve\u0107 dobro poznate metode kojima velike kompanije prebacuju rizike na svoje podizvo\u0111a\u010de. Ove prakse tako\u0111er kompliciraju “tradicionalne” odnose izme\u0111u vlasnika kapitala i radnika utoliko \u0161to se od radnika o\u010dekuje da od poslodavaca (na dug) kupuju sredstva za proizvodnju, bilo da se radi o laptopima (za tzv. kreativne radnike) ili automobilima za taksiste. Bugarski je taksist u tom smislu poduzetnik koji poduzima rizike te u\u017eiva “slobodu” da odre\u0111uje vlastito radno vrijeme, jer ne postoje nikakva zakonska ograni\u010denja broja njegovih radnih sati, niti ugovor o radu koji bi definirao obavezu taksista.<\/p>\n

No iako se radnike (i to ne samo taksiste) sve vi\u0161e poti\u010de da sebe shva\u0107aju kao poduzetnike, a svoje \u017eivotne odluke kao “investicije” \u2013 poput npr. “investiranja” u vlastito obrazovanje \u2013 to ne poni\u0161tava \u010dinjenicu eksploatacije. Ideologija “sam svoj \u0161ef” slabo prikriva \u010dinjenicu da je eksploatacija pogor\u0161ana transferom rizika s poduzetnika-\u0161efa na radnika-poduzetnika. Sve ovo dakako ima posljedice<\/a> i po dr\u017eavni bud\u017eet: kompanije ne prijavljuju profite od pru\u017eanja taksi usluga jer, upravo poput Ubera, one formalno ni ne obavljaju tu djelatnost. Tako\u0111er, kompanije ne vr\u0161e nikakav nadzor ni nad uplatom socijalnih doprinosa za svoje voza\u010de, niti ih same upla\u0107uju jer ne zapo\u0161ljavaju voza\u010de. Sve to predstavlja ozbiljan gubitak za dr\u017eavni bud\u017eet. No ako Uber nije isklju\u010divi \u0161iritelj ovakvog tipa odnosa, kako objasniti sna\u017enu potporu koju je dobio me\u0111u korisnicima u Bugarskoj?<\/p>\n

Jedan od razloga mogao bi biti \u2013 estetski. Prosvjednici koji su branili Uber su za lokalne medije obja\u0161njavali<\/a> svoj do\u017eivljaj glavne razlike izme\u0111u Ubera i tradicionalnog taksija: “kod Ubera nema \u010dalgi [turbofolk]” \u2013 ina\u010de \u010deste mete kritike kulturne elite. \u010calga je u tom smislu sinonim svega niskog, nedostojanstvenog i odbojnog. Popularnost ovog \u017eanra nerijetko bugarskim intelektualci<\/span>m<\/span>a slu\u017ei i kao dokaz da su ljudi u Bugarskoj nesposobni sami upravljati vlastitom zemljom, a njihova nezrelost odra\u017eava duboko neeuropski mentalitet koji sabotira sve napore da se uspostavi funkcionalna demokracija i koji je odgovoran za sve neuspjehe tranzicije u tr\u017ei\u0161nu ekonomiju. <\/span>I<\/span>zvo\u0111a\u010d “o<\/span>z<\/span>biljnije glazbe” Vasil Spasov ove je argumente sumirao nazivaju\u0107i \u010dalgu “suvremenim komunizmom”. Dakako, svaki pripadnik tzv. kr<\/span>e<\/span>ativne klase s imalo samopo\u0161tovanja prezire ovaj \u017eanr.<\/span><\/p>\n

Trka prema dnu<\/strong><\/p>\n

Osim muzike, nezadovoljni bugarski korisnici Ubera voza\u010dima tradicionalnih taksija zamjeraju i navodni nedostatak pravih manira<\/a>, mrzovoljnost<\/a>, pu\u0161enje<\/a> u automobilu i op\u0107enito prljavost<\/a>, te zahtijevanje napojnica. Nasuprot tome, transakcije u slu\u010daju Ubera su “vitke” (lean<\/em>), ne zahtijevaju ni fizi\u010dki novac, auti su uglavnom novi i nisu nikako posebno ozna\u010deni, za razliku od \u017eutih taksija. To zadovoljava potrebu mu\u0161terije da se osje\u0107a kao da je u osobnom automobilu, a ne tek u javnom prijevozu, iako su (kao \u0161to smo vidjeli) i taksiji osobni, unato\u010d jasnim standardiziranim oznakama. Dojam putovanja u osobnom autu dobro se uklapa u rastu\u0107u ni\u0161u ponude “autenti\u010dnog” iskustva mu\u0161terijama. Uzmimo primjer Airbnba, servisa koji po sli\u010dnim principima nudi smje\u0161taj i zadovoljava \u017eelju turista da se ne osje\u0107aju kao turisti. Za razliku od hotela, u “ekonomiji dijeljenja” turisti postaju “gosti” nekog “doma\u0107ina” u njegovom “domu”.<\/p>\n

Uber pak omogu\u0107ava “dijeljenje” putovanja, a izostanak fizi\u010dke transakcije novca poja\u010dava “netr\u017ei\u0161ni” dojam cijele stvari. Naru\u010divanje prijevoza smartfonom tako\u0111er mo\u017ee biti i zabavnije i lak\u0161e od uobi\u010dajnog nazivanja taksi slu\u017ebe ili hvatanja na ulici. Ne \u010dudi \u0161to je Reformski blok (RB), manja stranka aktualne koalicijske vlade koja tvrdi da predstavlja “kreativnu klasu” i koja se do sad nije bavila pitanjima transporta, ustala u obranu<\/a> Ubera i najavila uspostavu radne grupe koja \u0107e osmisliti na\u010din za legalizaciju poslovanja tog servisa. S obzirom na svoju “biznis” orijentaciju, RB se usprotivio sudskoj zabrani aplikacije i umjesto toga predlo\u017eio \u2013 ka\u017enjavanje voza\u010da.<\/p>\n

Konfuzija vezana uz ovo pitanje jo<\/span>\u0161<\/span> \u010deka svoje definitivno pravno rje\u0161enje. Taksi kompanije koje su se bojale Uberove nelojalne konkurencije sada su i same suo\u010dene sa zakonskim promjenama koje ih tjeraju na promjene praksi, prije svega zapo\u0161ljavanjem voza\u010da. Za sad kompanije otvoreno prkose<\/a> ovim promjenama i najavljuju kako ne\u0107e zapo\u0161ljavati te predla\u017eu rje\u0161enja koja bi paradoksalno koristila i Uberu. Pri tome se zahtjevi starih ru\u017enih kompanija u \u010dijim taksijima sviraju \u010dalge spajaju sa zahtjevima onih koji se nadaju lijepom i urednom prikrivenom taksiju u vidu Ubera, pozivaju\u0107i se istodobno na slobodu tr\u017ei\u0161nog natjecanja. Jedini je problem \u0161to \u0107e to vjerojatno voditi jo\u0161 jednoj trci prema dnu, ukidanju obaveze zapo\u0161ljavanja voza\u010da i ja\u010danju prakse prebacivanja poduzetni\u010dkog rizika na njih.<\/span><\/p>\n

S engleskog preveo Nikola Vukobratovi\u0107<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Gotovo je svugdje dolazak Ubera proizveo kontroverze. Na primjer, u Francuskoj je Uber izazvao masovne prosvjede taksista koji su zahtijevali zabranu ove platforme…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":9923,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"theme":[],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[191],"class_list":["post-9921","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9921","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9921"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9921\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9943,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9921\/revisions\/9943"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/9923"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9921"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9921"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9921"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=9921"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=9921"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=9921"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=9921"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}