{"id":9581,"date":"2015-10-16T07:00:02","date_gmt":"2015-10-16T06:00:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=9581"},"modified":"2015-10-16T06:47:29","modified_gmt":"2015-10-16T05:47:29","slug":"izbori-bez-ljevice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=9581","title":{"rendered":"Izbori bez ljevice"},"content":{"rendered":"

Uo\u010di skorih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj scenografija je postavljena, a uloge podijeljene. \u010cin koji \u0107e se odigrati tobo\u017ee \u0107e dati smisao i demokratsku legitimaciju odnosima mo\u0107i u dru\u0161tvu. No slijepe pjege sistema, poput slabe izlaznosti ili sli\u010dnosti programa navodno o\u0161trih politi\u010dkih suparnika ostat \u0107e elegantno prikriveni, kako ne bi kvarili dojam “festivala demokracije”.<\/strong><\/p>\n

Jedno od op\u0107ih mjesta diskreditacije tzv. realnih socijalizama predstavlja primjedba o njihovom licemjernom karakteru. Iako se radilo o proklamiranim narodnim ili radni\u010dkim vladavinama, demokratske procedure su bile ornamentalnog karaktera. I pritom je vladao op\u0107i licemjerni konsenzus: svi su znali da je tome tako, ali iluzija se odr\u017eavala kako se sistem ne bi raspao ili kako onoga koji bi ju izlo\u017eio ne bi zahvatila “totalitarna” kand\u017ea. Mjesto s kojeg se primjedba upu\u0107uje je ono samoprogla\u0161ene nenadma\u0161nosti tzv. liberalne demokracije. No, da bi se mjesto privilegiranog demokratskog iskaza sa\u010duvalo, nu\u017ena je sli\u010dna gesta pre\u0161utnog licemjernog konsenzusa, ni\u0161ta manje iluzornog od onog uo\u010denog u povijesti zemalja isto\u010dnog bloka. Gesta najrazvidnija postaje u vrijeme predizbornih kampanja, navodno klju\u010dne demokratske prednosti liberalnih re\u017eima.<\/p>\n

Dramsku situaciju predizborne kampanje i uhodane podjele uloga, prili\u010dno je precizno nedavno u Novostima predo\u010dio Boris Postnikov formuliraju\u0107i zgodnu sintagmu \u2013 predizborna slutnja<\/a>. “Festival demokracije” ili “dobrovoljna komedija zabune” oslanja se na jednostavnu matricu \u010dija pravila i ishode svi razumiju, a pretvaraju se da je rije\u010d o krajnjoj demokratskoj neizvjesnosti: politi\u010dari iznose programe za koje svi znaju da su sazdani od la\u017enih obe\u0107anja, narod se pravi da ne zna, da je izmanipuliran, a oni koji upra\u017enjavaju radna mjesta de\u017eurnih komentatora i analiti\u010dara raskrinkavaju i cini\u010dne politi\u010dare i glupi narod kako bi se iluzija, odnosno slutnja neminovnog ishoda, elegantnije reproducirala. Mo\u017eda je iluzija kompleksnija nego ona u socijalizmu jer tada de\u017eurni komentatori nisu govorili u televizijskim studijima ve\u0107 su jedni drugima \u010ditali antisistemske poeme u disidentskim stanovima, ali te\u0161ko je uo\u010diti presudnu razliku.<\/p>\n

Pitanja radnika koji (ne) izlazi na izbore<\/strong><\/p>\n

No, politika se nekako mora odvijati i u iluzornim kontekstima. Zato je najprikladnije osvrnuti se na one najbrojnije, statiste u podjeli predizbornih uloga \u2013 bira\u010de. Ve\u0107ina njih je primorana organizirati svoje \u017eivote tako da prodaje svoju radnu snagu, bilo dr\u017eavi, bilo privatnom “poslodavcu”. Radi se o klasi\u010dnoj i ishodi\u0161noj definiciji radni\u010dke klase, istovremeno i jednostavnoj i nesagledivo presudnoj. Iako oni mahom ne koriste taj leksik, neizbje\u017eno je da im u danima predizborne kampanje kroz glave prostruji pitanje: imaju li ovi izbori ikakav utjecaj na na\u010din, kontinuiranost i uspje\u0161nost prodaje moje radne snage, jedinog na\u010dina da si osiguram egzistenciju, sebi i obitelji? Na\u017ealost, u Hrvatskoj ne postoji relevantno istra\u017eivanje koje bi nam moglo pokazati kretanje odgovora na ovo i sli\u010dna pitanja pa smo osu\u0111eni na kombinaciju dojma i nekih drugih dru\u0161tvenih i ekonomskih pokazatelja, podataka i trendova.<\/p>\n

Nesumnjivo je da postoji veliki broj kontinuirano nezaposlenih koji su davno odustali od politi\u010dke reprezentacije, kao \u0161to postoji nezanemariv broj onih nezaposlenih koji se nadaju da \u0107e ih “pravilan izbor” licencirati za radno mjesto u javnoj upravi ili privatnom poduze\u0107u bliskom izabranoj partiji. Vjerojatno je od “festivala demokracije” odustao i prili\u010dan broj onih koji radnu snagu prodaju za minimalac i jedva spajaju kraj s krajem tako da im i “skrolanje” po izbornim listama predstavlja dru\u0161tveni luksuz. Kao \u0161to nedvojbeno ima i onih koji su se putem odre\u0111enih strana\u010dkih kanala zaposlili u javnim poduze\u0107ima ili \u010dija poduze\u0107a posluju s dr\u017eavom u onim mandatima kad je “prava” stranka na vlasti i ti \u0107e bez puno razmi\u0161ljanja slijediti svoj materijalni interes, ba\u0161 kao i oni adresati razli\u010ditih (para)socijalnih transfera.<\/p>\n

Iako smo naveli samo par mogu\u0107ih kombinacija ekonomskog polo\u017eaja i politi\u010dkih preferencija, dovoljni su da poslu\u017ee pretpostavci da materijalni interesi nisu nestali iz politi\u010dkog polja, ve\u0107 samo da su podreprezentirani<\/a>. Naravno da ljudi na izbore izlaze i glasaju za svoje favorite iz manje profanih razloga, zbog obiteljske tradicije, ideolo\u0161ke uvjerenosti ili “straha od ugro\u017eavanja odre\u0111enih vrijednosti”, me\u0111utim, svi ti razlozi ne mogu biti presudni faktor u izbornoj dinamici ako ih izoliramo od materijalnih interesa. Da je tome tako ne bi razine izlaznosti na izborima bile tako niske jer bi se u cijeloj plejadi razli\u010ditih stranaka s razli\u010ditim vrijednostima na\u0161lo pone\u0161to za svakoga. Njihov eventualni proboj u prvi plan u hrvatskom kontekstu prije je u\u010dinak iznimno sku\u010denog<\/a> politi\u010dkog i ekonomskog manevarskog prostora koje ovda\u0161nje vlade imaju na raspolaganju, a ne politi\u010dkih zabluda ili demokratske nezrelosti bira\u010dkog puka.<\/p>\n

Duopol na domoljublje<\/strong><\/p>\n

Kako u takvom kontekstu svoje uloge odra\u0111uju dvije najja\u010de stranke, jedini konkurenti za osvajanje vlasti, HDZ i SDP? Krenimo od navodnih ekonomskih programa, mjera i obe\u0107anja. HDZ se nakon nevolja<\/a> s bavarskim institutom IFO i nikad razja\u0161njenog prekora\u010divanja dedlajna isporuke programa za pomo\u0107 obratio reklamnoj agenciji koja mu je smislila sad ve\u0107 notorni program 5+. I dok su s jedne strane dru\u0161tvene mre\u017ee ismijavale predsjednika stranke Tomislava Karamarka jer ne mo\u017ee nabrojiti svih 5 osnovnih programskih sastavnica, de\u017eurni komentatori su se u obavljanju svoje dramske funkcije priklonili “ozbiljnom demontiranju” programa, kao da se radi o pravom programu, a ne marketin\u0161koj dosjetci<\/a>. S druge strane, SDP je objavio ne\u0161to “ozbiljniji” ekonomski program u kojem je najozbiljniji napor ulo\u017een u to da se dezorijentirana ekonomska politika SDP-a u proteklom mandatu pretvori u koherentan narativ.<\/p>\n

Tako su se dosjetili da kombinaciju briselskog nadzora i par navodno socijalno osjetljivih mjera okarakteriziraju kao promi\u0161ljeni balans izme\u0111u politika \u0161tednje i socijalnih politika, balans kojeg se jo\u0161 nitko u Europi nije sjetio. O tom navodnom balansu najvi\u0161e govori nedavno doneseni “zakon o \u0161vicarcima” predstavljen kao vrhunac socijalne osjetljivosti. Kako se radi o literarnom poku\u0161aju maskiranja stvari, najprikladnije je posegnuti za parafrazom iz knji\u017eevnosti. Maxine Turnow, junakinja romana Thomasa Pynchona Bleeding Edge<\/em> u jednom se momentu zapita o sugovorniku: “Koliko mora\u0161 biti desno da bi ti se New York Times \u010dinio kao lijeve novine?” Ili u kontekstu SDP-ove socijalne politike: koliko se cijeli politi\u010dki spektar morao pomaknuti u desno da obi\u010dna, linearna konverzija jedne valute u drugu predstavlja socijalno osjetljivu gestu? Valjda toliko da je najnormalnije pitanje druk\u010dije socijalne stambene politike potpuno odstranjeno iz politi\u010dkog spektra.<\/p>\n

Po pitanju op\u0107enitijeg frejmanja<\/em> programa i kori\u0161tene retorike ve\u0107ina je komentatora primijetila pomak SDP-a u desno, prema borbi za \u2013 barem \u2013 duopol nad domoljubljem. Iz HDZ-a su se o\u010dekivano smijali i optu\u017eivali za fingiranje “domoljublja” dok je Milanovi\u0107 “domovinu” nastojao puniti druk\u010dijim konotacijama, redom, rastom i mirom. Iako izgleda besmislenije i ljigavije nego ikad, te\u0161ko je pomisliti da je SDP ovih godina poku\u0161avao i\u0161ta drugo i biti nego “domovinska” stranka s ljudskim licem. Jer upravo je SDP sro\u010dio famoznu Deklaraciju o Domovinskom ratu i time prepustio HDZ-u da odre\u0111uje “neutralni” okvir u kojem se odvija politika. HDZ-u je sakralizacija Domovinskog rata omogu\u0107ila da diktira politi\u010dki ritam: Domovinski rat je postao nadpoliti\u010dki entitet, dovoljno rastezljiv da u njega mogu u\u0107i i usta\u0161ki elementi po potrebi, a dovoljno neprobojan da se na optu\u017ebu za ekstremizam automatski odvrati prozivanjem za komunizam i udba\u0161tvo. SDP je sebi politi\u010dki teren blokirao dvostruko: pristajanjem na domovinsku naraciju i odustajanjem od lijeve ekonomske politike koja bi jedina tu naraciju mogla destabilizirati. Zato se ne treba \u010duditi politici SDP-a, domoljubnoj lakrdiji i natjecanju s HDZ-om u broju hrvatskih zastava na skupovima: jednostavno nemaju gdje drugdje nakon \u0161to se san o Europi iscrpio.<\/p>\n

Ljevica i neoklasi\u010dna racionalnost<\/strong><\/p>\n

Iako ne postoji relevantna strana\u010dka prisutnost ljevice u politi\u010dkom polju, valja se zapitati gdje se u ovakvom kontekstu nalaze vidljivije lijeve ideje i signali, \u0161iroko shva\u0107eni kao sve ljevije od SDP-a, kako funkcioniraju i koji su im kapaciteti? Klasificirajmo dvije najzastupljenije na kolumnisti\u010dke i civilnodru\u0161tvene. Ono \u0161to krasi obje pozicije jest nehoti\u010dno preuzimanje neoklasi\u010dnih ekonomskih oblika racionalnosti. Ne zbog toga jer sami akteri dijele taj vrijednosni orijentir, uglavnom ne, ve\u0107 jer ih strukturna pozicija i izostanak organizirane i dru\u0161tveno relevantne ljevice na to “prisiljavaju”. Tako kolumnisti\u010dka retorika uvjetovana samom autorskom pozicijom \u010desto proizvodi ideolo\u0161ke efekte mapiranja politi\u010dkog polja sli\u010dne onima lektirnog obja\u0161njavanja devetnaestostoljetnih romana \u2013 sukob pojedinca i dru\u0161tva. Ukratko, time se implicira da je dru\u0161tveni progres ostvariv rastom racionalnih kapaciteta individua koji \u010dine dru\u0161tvo. Osim \u0161to je sama ta pozicija uvelike uvjetovana nepostojanjem relevantne politi\u010dke ljevice, postoji i opasnost da ju se tretira i kao politi\u010dku kompenzaciju nedostatka lijeve organizacije. Tako su se nedavno mogli \u010duti i politi\u010dki zazivi: “da se barem vrati Feral”, kao da je Feral bio politi\u010dka organizacija, a ne opozicijski medij.<\/p>\n

S druge strane, civilnodru\u0161tveni akteri, osu\u0111eni na praksu zagovaranja, nu\u017eno u svom djelovanju moraju pretpostavljati manjak racionalnosti vladaju\u0107ih kao osnovnog uzro\u010dnika dru\u0161tvenih nepravdi. To im name\u0107e sama logika financiranja koja kao razloge financiranja uzima upravo njihovu nezamjenjivu ulogu nadzornika ili korektora vlasti. Me\u0111utim, pristup dru\u0161tvenim odnosima i politi\u010dkim procesima koji se oslanja na optiku neracionalnosti, koruptivnosti ili lijenosti vladaju\u0107ih nu\u017eno te odnose i procese depolitizira jer iz njih odstranjuje strukturne antagonizme, a civilno dru\u0161tvo postaje “zami\u0161ljena zajednica”. Iako, kao i slu\u010daju kolumnista, ne mora vrijediti da sami akteri dijele te politi\u010dke stavove, sama ih pozicija na to “prisiljava”: kolumniste u promicatelje individualnih racionalnosti svih, a zagovara\u010de u popravlja\u010de racionalnosti vladaju\u0107ih.<\/p>\n

Najgora mogu\u0107a lijeva oklada bila bi u diskvalifikaciji tih aktera iz neke uzvi\u0161ene lijeve pozicije, jer ljevici u opisu djelovanja nisu moralni sudovi, ve\u0107 razumijevanje uvjeta nastanka politi\u010dkih praksi i sudova. Sam eventualni organizacijski rast ljevice pridonio bi i strukturnim promjenama pozicija navedenih aktera. Pritom je va\u017eno napomenuti da nema retori\u010dkih pre\u010daca i da je put dugotrajan i iscrpljuju\u0107i. Valja krenuti od pitanja onih koji svaki dan moraju iznova prodavati vlastitu radnu snagu da bi pre\u017eivjeli kako bi ona predizborna slutnja mogla pridobiti druk\u010diji karakter.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jedno od op\u0107ih mjesta diskreditacije tzv. realnih socijalizama predstavlja primjedba o njihovom licemjernom karakteru. Iako se radilo o proklamiranim narodnim ili radni\u010dkim vladavinama…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":8815,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[12],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-9581","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-izbori","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9581","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9581"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9581\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9592,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9581\/revisions\/9592"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/8815"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9581"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9581"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9581"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=9581"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=9581"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=9581"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=9581"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}