{"id":942,"date":"2014-05-20T07:00:43","date_gmt":"2014-05-20T06:00:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=942"},"modified":"2021-02-25T11:06:47","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:47","slug":"zrenjanin-u-tranziciji-grad-suvisnih-ljudi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=942","title":{"rendered":"Zrenjanin u tranziciji: grad \u201csuvi\u0161nih ljudi\u201d"},"content":{"rendered":"<p><strong>Nekada industrijsko sredi\u0161te Banata i biv\u0161e Jugoslavije, Zrenjanin je kao i mnogi drugi gradovi u tranziciji pre\u017eivio ekonomsku i demografsku katastrofu. No u Srbiji je Zrenjanin istodobno i simbol radni\u010dkih otpora privatizacijskim malverzacijama.<\/strong><\/p>\n<p>Zrenjanin je danas sa oko 123 hiljade stanovnika \u0161esti grad po veli\u010dini u Srbiji, \u0161to je za deset hiljada manje od popisa iz 2002. godine. Dakle mo\u017ee se re\u0107i da svake godine u gradu \u201cnestane\u201d hiljadu ljudi. Ne treba biti mnogo pametan da se shvati da je razlog tome sna\u017ena deindustrijalizacija grada koja je do\u0161la sa takozvanom tranzicijom, ili da se ne la\u017eemo, kada su do\u0161le nepo\u0161tene i korumpirane privatizacije zrenjaninskih fabrika. Nekada veliki industrijski centar u SFRJ i najve\u0107i proizvo\u0111a\u010d hrane u njoj, odjednom je ostao bez industrije i radnika. O tome najbolje govori podatak da je nekada u gradu bila 51 fabrika, a danas je od tog broja \u201cpre\u017eivelo\u201d svega par.<\/p>\n<p>Davne 1981. godine u gradu bilo je zaposleno skoro 80 hiljada ljudi, dok je danas ta cifra ne\u0161to ve\u0107a od 10 hiljada. Zvani\u010dna nezaposlenost je oko 40%, me\u0111utim taj broj je sigurno ve\u0107i u realnosti. Pora\u017eavaju\u0107e brojke su i u oblasti obrazovanja. Ne samo da je smanjen broj srednjo\u0161kolaca i studenata koji se \u0161koluju u gradu, nego se nekad i gotovo svaki student ili srednjo\u0161kolac koji se \u0161kolovao u drugim sredinama vra\u0107ao u grad nakon zavr\u0161etka \u0161kolovanja, dok se danas vrati tek svaki \u010detvrti. O ne\u010demu se jo\u0161 ne pri\u010da javno, ali je primetno \u2013 u gradu postoji odliv mladih ljudi koji su oti\u0161li iz njega po \u201cdrugom osnovu\u201d. Kada je susedna Ma\u0111arska po\u010dela da deli paso\u0161e svoje zemlje i gra\u0111anima Srbije, u Zrenjaninu se pojavila velika \u017eelja za tim paso\u0161em i mnogi su krenuli po njega iako u stvari nemaju ba\u0161 puno veze sa Ma\u0111arskom ili imaju samo preko daljih predaka. To je bio put da mogu nesmetano u\u0107i u Evropsku uniju u potrazi za poslom. Tako je grad koji je nekad bio pojam industrije postao grad \u201csuvi\u0161nih ljudi\u201d.<\/p>\n<p><strong>Uni\u0161teni giganti<\/strong><\/p>\n<p>Jedan primjer mo\u017eda najbolje ilustrira ovu tranzicijsku pri\u010du. U Zrenjaninu je do po\u010detka tranzicije, tj. do \u201cuterivanja kapitalizma\u201d 1990. godine, postojao jedan veliki kombinat pod nazivom IPK \u201cServo Mihalj\u201d. To je bio industrijsko-poljoprivredni kombinat, nekada najve\u0107i proizvo\u0111a\u010d hrane u biv\u0161oj Jugoslaviji. \u201cServo Mihalj\u201d je bio u centru svih ekonomskih zbivanja SFRJ, a dr\u017eava je mnoge nacrte zakona iz oblasti agroindustrije proveravala na primeru ovog giganta, koji je raspolagao sa 240.000 hektara obradivih povr\u0161ina, imao u svom sistemu 42 fabrike, zapo\u0161ljavao 24.000 radnika i sara\u0111ivao sa 25.000 kooperanata.<\/p>\n<p>Izme\u0111u ostalog osta\u0107e upam\u0107eno i da je kombinat 1961. godine realizovao prvo zajedni\u010dko jugoslovensko ulaganje sa zapadnim partnerom i izgradio fabriku lekova \u201cJugoremediju\u201d sa nema\u010dkim \u201cHehstom\u201d. \u201cVeliki mlinovi Pariza\u201d pravili su u \u201c\u017ditoproduktu\u201d specijalne smese, a zrenjaninski pekari prvi su ponudili doma\u0107em tr\u017ei\u0161tu zamrznute proizvode. Radnici Zrenjanina i srednjeg Banata vi\u0161e nikad ne\u0107e imati dru\u0161tveni standard kakav su imali zaposleni u kombinatu. Taj kombinat je proizvodio hrane koliko danas ne proizvode BiH, Makedonija i Crna Gora zajedno. \u201cServo Mihalj\u201d je razvijao svoju tehnologiju u Iranu, Kongu, Sudanu, SSSR-u&#8230; Pomagao je nerazvijenima na Kosovu i Crnoj Gori, i to grade\u0107i pogone za radna mesta, a ne davaju\u0107i samo novac. Imao je dugoro\u010dne ugovore o isporuci hrane privrednim sistemima iz Hrvatske i Slovenije, a na njegovim le\u0111ima, odnosno sirovinama, razvili su se \u201cPodravka\u201d, \u201cKolinska\u201d, \u201cTakovo\u201d.<\/p>\n<p>Ne mo\u017ee biti ta\u010dno da u proteklom vremenu socijalizma ba\u0161 ni\u0161ta nije vredelo, kao \u0161to ne mo\u017ee biti ta\u010dna tvrdnja da je sve bilo u redu. Name\u0107e se zanimljivo pitanje za\u0161to su radnici koji su bili kao vlasnici fabrika, koji su gradili te fabrike odri\u010du\u0107i se mnogo \u010dega, u jednom trenutku napustili sve to bez borbe. Kombinat je kontrolisao ogromnu koli\u010dinu robnih i nov\u010danih tokova, pa je postao smetnja saveznim i republi\u010dkim organima vlasti i bankama. Banke su zadale i po\u010detni udarac ru\u0161enju, kada su uspele da ukinu internu banku \u201cServo Mihalja\u201d i preuzmu njegove komercijalne poslove. Po\u010detkom devedesetih republike se me\u0111usobno optu\u017euju za separatizam, dezintegraciju i ru\u0161enje ustavnog poretka. Nazire se po\u010detak raspada Jugoslavije, a njemu je prethodio raspad \u201cServo Mihalja\u201d i svih drugih kombinata. Tada\u0161nja vlast je odlu\u010dila da se svu mo\u0107 odlu\u010divanja prebacuje na pojedince, obi\u010dno na direktore. Kombinat je izgubio finansijsku mo\u0107 da sam raspola\u017ee svojim parama ukidanjem interne banke, a bez sredstava koja su mogli da unutar kombinata raspore\u0111uju po svojim potrebama, samoupravlja\u010di su izgubili svoju upravu i samostalnost. Izgubila se i transparentnost, pa se vi\u0161e nikom nisu polagali ra\u010duni, a dogovori koji su doveli do kraha zrenjaninske industrije (danas se to najbolje vidi) odvijali su se daleko od o\u010diju i u\u0161iju radnika i sindikata.<\/p>\n<p>Tako su radnici \u201czaspali u socijalizmu a probudili se u kapitalizmu\u201d i to je bio nametnut scenario kako bi se \u201cuterao kapitalizam\u201d u grad, pa i zemlju. U po\u010decima \u201cdemokratije\u201d niko od radnika ili sindikata nije uspeo da se nametne kao faktor. Tako smo do\u0161li do toga da je danas mnogim radnicima uskra\u0107eno \u201cda \u017eive od svog rada\u201d, a broj nezaposlenih je vi\u0161estruko porastao. Ovo se mo\u017ee objasniti i re\u010dima Milana Nikoli\u0107a, in\u017einjera organizacije rada u fabrici \u201c21.maj\u201d iz Rakovice koji je ovako opisao situaciju septembra 2001. godine u intervjuu beogradskom listu Republika: \u201cDanas se pro\u0161lost potpuno osu\u0111uje, obi\u010dan radnik prosto ne sme da spomene da je bio radnik jer su oni, koji su tako\u0111e bili radnici, stvorili atmosferu u kojoj radnik treba da se stidi svog \u017eivota tokom proteklih pedeset godina. Ljudi na vlasti to \u010dine namerno, ne zato \u0161to ne znaju neke vrednosti, nego iz straha da se radnici ne bi setili tih vrednosti koje bi mogli da zatra\u017ee od njih.\u201d Za veliku deindustralizaciju, danas se to vidi, kriva je lo\u0161a i nepo\u0161tena privatizacija fabrika. Dodu\u0161e s pravom se treba zapitati da li uop\u0161te postoji po\u0161tena privatizacija?<\/p>\n<p>Jedno ime se danas sa velikim po\u0161tovanjem izgovara u radni\u010dkim krugovima. To je Verica Bara\u0107, pokojna predsednica Saveta za borbu protiv korupcije, nezavisnog tela dr\u017eave koji je jedini ukazivao kako se ru\u0161i industrija Srbije i na koji na\u010din se otima dru\u0161tvena imovina u korist pojedinaca, koja je jedina javno rekla da je kriva vlast koja je fabrike prodavala kao nekretnine, a ne kao privredne subjekte. Svemu ovome jedino su se suprotstavljali radnici privatizovanih preduze\u0107a, a oni su danas i najvi\u0161e ka\u017enjeni tranzicijom. Oni su evoulirali od onih koji su nosioci dru\u0161tva u one koje se bune, a danas su \u201csuvi\u0161ni ljudi\u201d.<\/p>\n<p><b>Otimanje o\u010daju<\/b><\/p>\n<p>Model privatizacije doneo je samo prodaju i preprodaju preduze\u0107a, a ekonomskih rezultata nema. Vlast je poklanjala privilegiju da pojedinci mogu da kupe deo vlasni\u0161tva u fabrikama i tako se postave, iako manjinski vlasnici, kao apsolutni gospodari. Kako se menja vlast, tako se menjaju i oni koji koriste tu privilegiju da upravljaju i kupuju preduze\u0107a.<\/p>\n<p>Radnici Zrenjanina jedan su od retkih primera koji je uspeo da se odupre tom modelu svojom velikom borbom pre svega u fabrici lekova Jugoremediji gde je posle \u010detverogodi\u0161nje borbe poni\u0161ten ugovor o privatizaciji, a radnici su 2007. uspostavili svoju upravu. Kao ozbiljni preduzetnici, radnici su tada ulo\u017eili u radna mesta 12 miliona evra, ali dr\u017eava je na\u0161la na\u010din da preko kamata i cena lekova otera ovu fabriku u ste\u010daj. I iz ste\u010daja ona \u0107e iza\u0107i kao vlasni\u0161tvo nekog novog \u201cpartijskog druga\u201d, bez balasta radnika i akcionara.<\/p>\n<p>No dok su radnici upravljali Jugoremedijom okupili su svoje istomi\u0161ljenike u gradu i uspeli 2008. na lokalnim izborima da u\u0111u u gradski parlament sa 4 odbornika. Uspeli su da u Skup\u0161tini grada obrazuju tri Anketna odbora o istinama i korupcijama u tri zrenjaninska preduze\u0107a. Borili su se da se ne donese gradska uredba koja je direktno ura\u0111ena za potrebe tajkune, a prema kojoj se fabri\u010dko zemlji\u0161te mo\u017ee promenuti u gra\u0111evinsko zemlji\u0161te. Tako\u0111e, jo\u0161 u jednom su radnici Jugoremedije pioniri u Srbiji: za sada su jedini koji su tu\u017eili Republiku Srbiju i njene institucije za \u0161tetu nanesenu u privatizaciji. Od tog sudskog procesa mo\u017ee mnogo zavisiti u ostvarivanju nadoknade \u0161tete i drugih akcionara i radnika kod nas. Zrenjaninski radnici su svesni da njihov problem nije najve\u0107i i najte\u017ei, spram milion nezaposlenih, stotine hiljada gladnih i raseljenih koji grcaju u velikim \u017eivotnim te\u0161ko\u0107ama. Ali ipak o\u010dekuju razumevanje za njihovu borbu, da se uklone posledice nezakonite privatizacije kojima su svi pogo\u0111eni.<\/p>\n<p>U nadi da se mo\u017ee na\u0107i razumevanje u otporu svim onim silama koje prete da ih li\u0161e radnih mesta i akcija, \u010dak i da ih prika\u017eu javnosti kao lopove i \u0161teto\u010dine. Dakle ovi ljudi ne prihvataju da, uz sve nevolje i gubitke, jo\u0161 treba da nose sramotu da su lopovi i kriminalci i glavni krivci za propast industrije. U tom svetlu pro\u0161le godine tra\u017ee\u0107i istomi\u0161ljenike po Srbiji stvoren je Levi samit Srbije od radni\u010dkih grupa i omladinskih organizacija koje poku\u0161avaju da budu alternativa postoje\u0107em stanju. To je danas levica u Srbiji. Bez levog delovanja nikad svet rada ne\u0107e imati \u0161ansu da ispravi gre\u0161ke na\u010dinjene u privatizaciji niti \u0107e mo\u0107i da stvori okru\u017eenje u kojem \u0107e se mo\u0107i ostvarivati pravo na rad.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Zrenjanin je danas sa oko 123 hiljade stanovnika \u0161esti grad po veli\u010dini u Srbiji, \u0161to je za deset hiljada manje od popisa iz 2002. godine. Dakle mo\u017ee se re\u0107i da svake godine u gradu \u201cnestane\u201d hiljadu ljudi. Ne treba biti mnogo pametan da se shvati da je razlog tome sna\u017ena deindustrijalizacija grada koja je do\u0161la sa takozvanom tranzicijom, ili da se ne la\u017eemo, kada su do\u0161le nepo\u0161tene i korumpirane privatizacije zrenjaninskih fabrika. Nekada veliki industrijski centar u SFRJ i najve\u0107i proizvo\u0111a\u010d hrane u njoj, odjednom je ostao bez industrije i radnika. O tome najbolje govori podatak da je nekada u gradu bila 51 fabrika, a danas je od tog broja \u201cpre\u017eivelo\u201d svega par.<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":943,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[34],"theme":[455],"country":[11],"articleformat":[450],"coauthors":[101],"class_list":["post-942","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-tranzicija","theme-rad","country-srbija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/942","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=942"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/942\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":957,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/942\/revisions\/957"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/943"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=942"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=942"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=942"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=942"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=942"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=942"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=942"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}