{"id":9337,"date":"2015-10-05T10:16:09","date_gmt":"2015-10-05T09:16:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=9337"},"modified":"2015-10-05T11:03:34","modified_gmt":"2015-10-05T10:03:34","slug":"poucni-skec-o-jeziku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=9337","title":{"rendered":"Pou\u010dni ske\u010d o jeziku"},"content":{"rendered":"

U Bosni i Hercegovini je na repertoaru jo\u0161 jedna u nizu goru\u0107ih rasprava u kojima “znanstvene” institucije legitimiraju politikantske igrice etni\u010dkih elita. Pregledom historijskih dokumenata vrlo lako se dobije odgovor na navodno presudno pitanje koje optere\u0107uje dru\u0161tvene odnose: koji je jezik stariji – bosanski ili srpski? Nijedan, radi se o istom jeziku.<\/strong><\/p>\n

Postalo je ve\u0107 uveliko otrcano prilikom analize svakoga pojedina\u010dnog u\u017easa bosanskohercegova\u010dke “postmoderne”, referirati se na sarajevski humoristi\u010dki projekat iz 80-tih i ranih 90-tih godina pro\u0161loga stolje\u0107a, zvan Nadrealisti. Pa ipak, kada se jedna od glavnih dru\u0161tvenih rasprava u zemlji \u010dijih se 3,7 miliona stanovnika me\u0111usobno savr\u0161eno razumiju, gotovo vi\u0161e od mjesec dana svodi na to da li se na srpskom jeziku bosanski jezik ka\u017ee “bo\u0161nja\u010dki” i da li bo\u0161nja\u010dka djeca u \u0161kolama u Republici Srpskoj, iako svoj jezik, na bosanskom mogu nazivati bosanskim, imaju pravo da im u svjedo\u010danstvima o zavr\u0161enom razredu, a prema ustavu RS-a, naziv jezika bude upisan kao “bosanski”, onda nemamo izbora nego da se prisjetimo “pou\u010dnog” ske\u010da<\/a> o srpskom, hrvatskom, bosanskom, hercegova\u010dkom, crnskom i gorskom jeziku iz 1991.\u00a0Ske\u010d govori o va\u017enosti uloge prevodioca u vi\u0161eetni\u010dkim sredinama, u kojima ljudi govore potpuno razli\u010ditim jezicima.<\/p>\n

Posljednji slu\u010daj “jezi\u010dkih” nesporazuma u BiH je nastao kada su roditelji osnovaca u bo\u0161nja\u010dkim povratni\u010dkim zajednicama u Isto\u010dnoj Bosni i Krajini bojkotovali nastavu zbog insistiranja Ministarstva prosvjete, nauke i kulture Republike Srpske, da naziv jezika kojim govore Bo\u0161njaci u slu\u017ebenim dokumentima ovog entiteta, ne mo\u017ee glasiti “bosanski”, kako to \u017eele roditelji osnovaca, ve\u0107 “bo\u0161nja\u010dki”, odnosno “jezik bo\u0161nja\u010dkog naroda”, sukladno Ustavu RS-a<\/a>\u00a0za koji su glasale i bo\u0161nja\u010dke stranke. Iako je problem u \u0161est podru\u010dnih \u0161kola u Zvorniku djelimi\u010dno rije\u0161en<\/a>, nakon dogovora da u \u0161kolskom dnevniku, u prostoru u kome treba pisati naziv jezika, za sada ne pi\u0161e ni\u0161ta, pitanje bosanskog jezika u povratni\u010dkim zajednicama Konjevi\u0107 polje i Vrbanci jo\u0161 uvijek<\/a> nije rije\u0161eno na adekvatan na\u010din. Pa ipak, nije se sve svelo samo na \u0161kole u bosanskoj provinciji. Reagovao je, ni manje ni vi\u0161e nego Odbor za standardizaciju jezika Instituta za srpski jezik SANU u Beogradu i to saop\u0161tenjem<\/a> koji potpisuje jedan od najistaknutijih srpskih lingvista Ivan Klajn.\u00a0<\/span>Utvr\u0111eno je da “naziv koji za jedan jezik koristi jedan narod ne mora biti naziv jezika kod drugog naroda”. “Prema tvorbenim pravilima srpskog jezika”, navodi se u saop\u0161tenju, “od \u2018srpski narod\u2019 izvodi se ekvivalentan naziv \u2018srpski jezik\u2019, od \u2018hrvatski narod\u2019 izvodi se \u2018hrvatski jezik\u2019, a od \u2018bo\u0161nja\u010dki narod\u2019 mogu\u0107e je jedino izvesti \u2018bo\u0161nja\u010dki jezik\u2019, a nikako \u2018bosanski jezik\u2019. U srpskom jeziku jedino je ispravno jezik kojim govore Bo\u0161njaci zvati \u2018bo\u0161nja\u010dkim jezikom\u2019.”<\/p>\n

“Simboli\u010dko osvajanje”
\n<\/strong><\/p>\n

Prili\u010dno ogor\u010den odgovor<\/a> stigao je iz Sarajeva u vidu reagiranja saradnice na Institutu za jezik u Sarajevu, Alise Mahmutovi\u0107, koja je Klajna optu\u017eila za “kontinuitet pristupa SANU pitanjima koja se doti\u010du velikosrpskog nacionalisti\u010dkog programa”. “Negiranje imena bosanski jezik u mirnodopskim uvjetima svjedo\u010di da je srpska politika, odnosno etnonacionalisti\u010dka matrica pre\u0161la u novu fazu u okviru svog teritorijalno ekspanzionisti\u010dkog projekta usmjerenog prema Bosni i Hercegovini. Budu\u0107i da je rat zavr\u0161en, nastavlja se simboli\u010dko osvajanje bosanskohercegova\u010dke teritorije”, zaklju\u010dila je Mahmutovi\u0107, ne propustiv\u0161i upozoriti srpske kolege da, kada ve\u0107 tvrde da je odrednica “bosanski jezik” politi\u010dka konstrukcija, moraju znati da je to, zapravo srpski jezik u Bosni, budu\u0107i da “za razliku od njega, ime bosanskog jezika ima neusporedivo du\u017eu tradiciju”.<\/p>\n

Druge reakcije sa bo\u0161nja\u010dke strane su se zasnivale, uglavnom, na tvrdnji da je prvi rje\u010dnik bosanskog jezika (preciznije bosansko-turski rje\u010dnik), dakle, onaj Muhameda Hevaija Uskufija iz 1641. godine stariji od prvog rje\u010dnika srpskog jezika Vuka Karad\u017ei\u0107a iz 1818. (neka grupa zabrinutih patriota je \u010dak poslala jedan primjerak istog predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku), da je Austro-Ugarska 1910. ukinula bosanski jezik, dok je Islamska zajdnica BiH istupila sa stavom da se radi o “osporavanju prava na vlastiti jezik i kulturu”. Biv\u0161i reisul-ulema IZ BiH, Mustafa Ceri\u0107 je osporavanje naziva “bosanski jezik” proglasio pripremom za novi genocid.<\/p>\n

Radi se, dakle o \u010disto “politi\u010dkom”, odnosno politikantskom problemu. Dok je, s jedne strane jasno da je pitanje bosanskog, bo\u0161nja\u010dkog, odnosno srpskog jezika u \u0161kolama, odnosno rasprava o tome koji je stariji, nije lingvisti\u010dka, ve\u0107 politi\u010dka rasprava o pravu na Bosnu, odnosno makar jedan njezin dio, s druge strane se radi o savr\u0161enom dnevnopoliti\u010dkom alatu za dizanje tenzija, koji odgovara i jednoj i drugoj strani, pogotovo kada je u pitanju petpara\u010dka \u0161tampa.<\/p>\n

Terminolo\u0161ko bogatstvo
\n<\/strong><\/p>\n

No \u0161ta ka\u017eu istorijske \u010dinjenice? Nema nikakve sumnje da je jedan od prvih naziva za jezik u srednjovjekovnoj bosanskoj dr\u017eavi, onaj iz 1333. iz jedne od povelja bana Stjepana II Kotromani\u0107a Dubrovniku \u2013 srpski (“…i za to stavlju ja (gospodin) ban Stefan svoju zlatu pe\u010dat, da je vjerovano, svaki da znajet i vidi istinu. A tomuj su 4 povelje… dvije latinsci a dvi srpscie, a sve su pe\u010da\u0107ene zlatijemi pe\u010dati: dvije sta povelje u gospodina bana Stefana, a dvije povelje u Dubrovnici.”), te da ga je tako nazivao pisar bosanskog velika\u0161a Sandalja Hrani\u0107a Pribislav Pohvali\u0107 1407. godine (“…tri njih listove virovane i svidokuju jere ov list blizu ovogaj moga pisanja u sem tetragu i s drugim listom srpscim ko je za ovim listom u sem tetragu postave re\u010den\u2026”), Mehmed-pa\u0161a Sokolovi\u0107<\/a> 1551. (“Tako mi Boga jedinoga i tako mi moje vere, tako da je. Ne boj se, posilaj list \u0161to ho\u0107e\u0161 i \u010doveka. U Tami\u0161var Batori Andreja\u0161u. I \u0161to mi posila\u0161 listova i sve mi srpskem jezikom posilaj, a ne fru\u0161ki.”), bosanski franjevac Matija Divkovi\u0107 u svome Nauku karstianskom iz 1611. (“Po\u0161tovani Otac iziskalac, i prigledalac Mneta\u010dki, i G(ospodin) Ivan primenkom Maravelja skroviti pisac Odvie\u0107a Plemenite Gospode Mneta\u010dke ova dva izuzna\u0161e, i vidie\u0161e dauknjigah, koese zovu nauk Karstianski pisan iezikom Slovinskiem; slovi sarpskiemi fra Matia Bo\u017enjanina.”). Isti je franjevac svoj jezik istovremeno<\/a> zvao “sad bosanski, sad srpski, sad slovinski”, dok je i autor spomenutog Bosansko-turskog rje\u010dnika Muhamed Hevaji Usufi, tako\u0111er sastavio i “Ilahije na srpskom jeziku” (Ilahi be zeban-i srb) i “Poziv na vjeru na srpskom jeziku” (Beran davet-i iman be zeban-i srb). 1<\/a><\/sup><\/p>\n

U jednom pismu bosanskog eparhijskog sabora iz Sarajeva 1713. jezik u Bosni se naziva srbo-slovenski. 2<\/a><\/sup> Istovremeno, nema nikakve sumnje u utemeljenst naziva “bosanski jezik” u istorijskim izvorima. Dubrova\u010dki hroni\u010dar Mavro Orbini tvrdi da “od svih naroda koji govore slavenski, Bosanci imaju najgla\u0111i i najelegantniji jezik i di\u010de se \u010dinjenicom da jedini oni dan-danas paze na \u010disto\u0107u slavenskog jezika.” Zapravo jezik u Bosni nazivao se i bosankim i bo\u0161nja\u010dkim, \u0161to nam potvr\u0111uju Stjepan Matjevi\u0107 (1630.), Matija Divkovi\u0107 (1631.), Stjepan Margeti\u0107 (bosanski, aliti iliri\u010dki 1701.), Mihajlo Radni\u0107 (slovinsko-bosanski, 1683.), a 19. vijeku Ivan Franjo Juki\u0107, Martin Nedi\u0107, Anto Kne\u017eevi\u0107. Posljednji je slao predstavku u Rim da se po\u0161alju u\u010deni katolici za raspravljanje sa pravoslavnima koji znaju dobro bosanski.<\/p>\n

Nema starijeg jezika<\/strong><\/p>\n

\u010cak srpski prvaci u Hercegovini u dvije predstave upu\u0107ene Ali pa\u0161i Rizvanbegovi\u0107u tra\u017ee da se na upra\u017enjenu vladi\u010dansku stolicu postavi \u010dovjek koji je vi\u010dan bo\u0161nja\u010dkom jeziku. I Stjepan Verkovi\u0107 upotrebljava bosanski naziv za jezik u pismu fra Grgi Marti\u0107u od 25. IV. 1875. preporu\u010duju\u0107i mu “da sastavi bosanski narodni rje\u010dnik od svih stvarih predmet, kao \u0161to ga gdi od naroda nazivaju”. Bosanski franjevci su godine 1894. uzvra\u0107ali Mihailu Politu da ne govore srpski ve\u0107 bosanski. Bosanski naziv za jezik upotrebljava se \u010desto i u diplomatskom opho\u0111enju na Porti, isto je tako taj naziv za jezik uobi\u010dajen kod svih pisaca Muslimana, od kojih izvjestan broj pi\u0161e bosanskm jezikom, a arapskim pismom. \u010cuvenom sarajevkom hroni\u010daru Mula Mustafi Ba\u0161eskiji (ro\u0111en oko 1732., umro 1809.) bosanski jezik bogatiji je rije\u010dima od turskog, pa \u010dak i arapskog jezika. Jedan od srpskih ustani\u010dkih vo\u0111a u Hercegovini 1875. godine Pero Tunguz je svojim sabesjednicima u \u017earu rasprave znao gotovo opsovati: “Razumi me \u010do\u2019\u010de, bosanski ti govorim.” Bosansko pismo je u razli\u010ditim istorijskim istovremeno nosilo nazive “srpska slova”, ali i “bosani\u010dki alfabet” i “bosanska bukvca”.<\/p>\n

Kada se saberu svi navedeni istorijski argumenti, onda je jasno da su srpski i bosanski i bo\u0161nja\u010dki ravnopravni nazivi za jedan te isti ju\u017enoslovenski jezik, vernakular, koji \u0107e postati osnovica normiranim jezicima modernih nacija, bosanske, hrvatske i srpske, ovisno ve\u0107 o historijskoj uslovljenosti i dinamici njihovog formiranja. Kao \u0161to je vrlo jasno, “starijeg” jezika nema, jer je oduvijek i gotovo istovremeno bio nazivan i bosanskim i srpskim imenom, uzimaju\u0107i u obzir \u010dinjenicu da su i same odrednice “Bo\u0161njak” i “Srbin”, vremenom mijenjale svoje zna\u010denje, ve\u0107 u ovisnosti radi li se o pripadniku odre\u0111enog saveza slavenskih plemena, ili stanovniku ve\u0107 oformljenih srednjovjekovnih dr\u017eava, odnosno osmanskih provincija. Dakle i sama odrednica Bosne je vremenom mijenjala svoje zna\u010denje. No, to nije ni od kakve va\u017enosti onima koji istorijsku nauku svode na plitko politi\u010darenje. Da je do nauke, svaki bi osnovac vrlo lako shvatio za\u0161to se njegov jezik mo\u017ee ravnopravno i istorijski utemeljen zvati i srpski i bosanski i bo\u0161nja\u010dki i hrvatski. Ne preostaje dakle ni\u0161ta, nego kao u “Pou\u010dnom ske\u010du o jeziku” neprestan ponavljati: “Ja \u010ditam, ja \u010ditam, ja \u010ditam\u2026”<\/p>\n

  1. Postoje i tvrdnje, dodu\u0161e nedovoljno dokumentovane, da Hevaji svoj jezik uvijek zove bosanskim, a da je zapravo nepoznati prepisiva\u010d i sabira\u010d Hevajinih umotvorina stavio naslov “Beray daveti iman bezbani srb”, tj. “Poziv na vjeru na srpskom jeziku”. Muhamed Hevaji Uskufi u predgovoru “Makbuli-arifa” veli za se, da je Bosnevi (Bo\u0161njak), a svoj jezik konstantno zove bosanskim (bosan\u00e7a); Alija Nametak, Rukopisni hrvatsko-srpski rje\u010dnici, Gra\u0111a za povijest knji\u017eevnosti Hrvatske, Zagreb, 1968.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Muhamed Had\u017eijahi\u0107, Od tradicije do identiteta – geneza nacionalnog identiteta bosanskih muslimana, Zagreb 1990.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Postalo je ve\u0107 uveliko otrcano prilikom analize svakoga pojedina\u010dnog u\u017easa bosanskohercegova\u010dke “postmoderne”, referirati se na sarajevski humoristi\u010dki projekat iz 80-tih i ranih 90-tih godina pro\u0161loga stolje\u0107a, zvan Nadrealisti…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":9345,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[103,74],"theme":[458,456],"country":[35],"articleformat":[450],"coauthors":[83],"class_list":["post-9337","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-kultura","theme-drustvo","theme-politika","country-bih","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9337","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9337"}],"version-history":[{"count":15,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9337\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9353,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9337\/revisions\/9353"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/9345"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9337"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9337"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9337"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=9337"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=9337"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=9337"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=9337"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}