{"id":9108,"date":"2015-09-21T07:00:57","date_gmt":"2015-09-21T06:00:57","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=9108"},"modified":"2015-09-21T08:33:08","modified_gmt":"2015-09-21T07:33:08","slug":"breme-neizvjesnosti-i-neznanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=9108","title":{"rendered":"Breme izbjegli\u010dke neizvjesnosti i perspektive solidarnosti"},"content":{"rendered":"

Nakon \u0161to je zatvaranjem ma\u0111arsko-srbijanske granice glavna migracijska trasa premje\u0161tena na Hrvatsku, prolazak gotovo trideset tisu\u0107a izbjeglica u svega nekoliko dana ostavio je sna\u017ean trag na politi\u010dku i dru\u0161tvenu atmosferu u ovoj zemlji. Na\u0161a reporta\u017ea sa glavnih punktova u Slavoniji i Baranji donosi dio dramati\u010dnih doga\u0111aja koji su se odvili, ali ukazuje i na potencijale solidarnog anga\u017emana lokalnog stanovni\u0161tva.<\/strong><\/p>\n

Tijekom petka, 18. septembra, grani\u010dni prijelaz Baranjsko Petrovo Selo (HR) \u2013 Beremend (hrv. Breme; HU), prema sudu pograni\u010dnih policajaca i kolega novinara, pre\u0161lo je sedamdesetak autobusa s izbjeglicama, dakle barem oko tri i pol tisu\u0107e izbjeglica koji su bili koncentrirani na podru\u010dju Osijeka, \u010cepina i Belog Manastira. Time su ove slavonske op\u0107ine ispra\u017enjene od izbjeglica. U subotu, 19. septembra, iz pograni\u010dne op\u0107ine Tovarnik, prema navodima sa Twittera Vlade Republike Hrvatske, prema Baranjskom Petrovu Selu i Gori\u010danu uputilo se jo\u0161 28 autobusa.<\/p>\n

Dok pi\u0161em ovaj tekst, Vlada RH, ponovo putem Twittera, obavje\u0161tava da se u Tovarniku podi\u017ee \u0161atorsko naselje kapacitirano da primi pet tisu\u0107a ljudi, a prema Tovarniku se kre\u0107e i \u017eeljezni\u010dka kompozicija od jedanaest vagona koja \u0107e izbjeglice prevesti do Botova, na granicu s Ma\u0111arskom. Me\u0111utim, kao \u0161to smo se i sami mogli uvjeriti sino\u0107, u Tovarnik stalno pristi\u017eu nove izbjeglice iz smjera Srbije, a nepotvr\u0111ene glasine ka\u017eu da barem pet tisu\u0107a izbjeglica \u010deka sa srbijanske strane na trome\u0111i s Ma\u0111arskom i Hrvatskom da bi pre\u0161li Dunav mostom na Batini.<\/p>\n

Provode\u0107i vrijeme s izbjeglicama prvo na osje\u010dkom autobusnom kolodvoru, potom na ma\u0111arskoj granici, a najzad i u kampu u Tovarniku, doznali smo da dolaze iz Sirije, Iraka, Afganistana, Banglade\u0161a, Pakistana, ali i iz Eritreje, Sierre Leonea, Burundija i Ruande. S kim god smo razgovarali, listom navode iste razloge zbog kojih su pobjegli: u njihovim domovima \u017eivoti su im ugro\u017eeni. Pakistanac iz Lahorea nalazi se izme\u0111u dvije vatre \u2013 talibana i ameri\u010dkih bespilotnih letjelica, brat i sestra iz Eritreje ka\u017eu da su “oppressed by the government” i “in fear for their lives”. Na\u017ealost, niti je njihov engleski dovoljno dobar niti imamo dovoljno vremena da vi\u0161e doznam o tome kako i za\u0161to su ugro\u017eeni.<\/p>\n

Bijeg iz “biv\u0161ih zemalja”<\/strong><\/p>\n

Na ma\u0111arskoj granici, na te\u010dnom engleskom, dvadesetpetogodi\u0161nji Sirijac koji je kao dijete pet godina \u017eivio u \u0160vedskoj obja\u0161njava mi, prije nego njegov bus krene prema grani\u010dnom prelazu, da je \u017eivotom u ratnoj zoni ugro\u017eena cijela njegova obitelj te da je njegov najmla\u0111i brat morao prekinuti osnovno \u0161kolovanje. On se sa svojom obitelji \u017eeli dokopati Zapadne ili Sjeverne Evrope, da njegov brat mo\u017ee i\u0107i u \u0161kolu, a ostali \u010dlanovi obitelji imaju “freedom!”<\/p>\n

Tridesetogodi\u0161njak iz Sirije, po obrazovanju histori\u010dar engleske knji\u017eevnosti koji je tri i pol godine bio oficir u sirijskoj vojsci, bje\u017ei s bratom i prijateljem jer ne \u017eeli ubijati. Pita me \u0161to prosje\u010dni Evropljanin zna o sukobu u Siriji. Odgovaram mu da ne puno, da je na\u0161a predod\u017eba simplificirana i svodi se na zlog diktatora Asada koji ubija svoj narod, opoziciju koju smo i mi potpomagali oru\u017ejem, a koja se isprva borila za slobodu da bi iz nje nastao Dae\u0161, koji \u010de\u0161\u0107e nazivamo ISIS ili ISIL. On mi obja\u0161njava da se na terenu bori na stotine paravojnih postrojbi, ka\u017ee da je Sirija “yesterday’s country”, zauvijek izgubljena i bez mogu\u0107nosti da se vrati na stanje od prije gra\u0111anskog rata. Isto, ka\u017ee, vrijedi i za Irak i Libiju.<\/p>\n

Naime, gledaju\u0107i kroz orijentalisti\u010dku, kolonijalisti\u010dku optiku, Zapad ve\u0107 desetlje\u0107ima osu\u0111uje biv\u0161e re\u017eime Bliskog i Srednjeg Istoka zbog nepo\u0161tivanja zapadnih standarda parlamentarne demokracije i za\u0161tite ljudski prava, dakle naslje\u0111a evropskog liberalizma. Me\u0111utim, ta optika onemogu\u0107uje da uvidimo da su isti ti re\u017eimi uz sve probleme ponekad osiguravali iskorijenjenje nepismenosti, pristojnu razinu socio-ekonomske sigurnosti i mir me\u0111u razli\u010ditim etni\u010dkim i vjerskim skupinama te sekularnost dr\u017eave.<\/p>\n

Medijski posredovani nesporazumi<\/strong><\/p>\n

Ne ulaze\u0107i sada u genezu blisko- i srednjoisto\u010dnog problema koja je obja\u0161njena na drugim mjestima, ovdje \u017eelim istaknuti drugu stvar. Naime, razinu neznanja i neinformiranosti o uzrocima, okolnostima i obilje\u017ejima aktualne izbjegli\u010dke krize. Primjerice, mogli smo svjedo\u010diti brojnim ksenofobnim komentarima o tome da ne treba zbrinjavati vojno sposobne mu\u0161karce izbjeglice jer da su se trebali ostati boriti za svoju zemlju \u2013 ili, kako re\u010de jedna Facebook komentatorica: “Da su va\u0161i mu\u0161karci devedesetih pobjegli, ne bi vi imale gdje dijeliti pomo\u0107.” Mogu\u0107e je da percepciji izbjegli\u010dke populacije kao dominantno mu\u0161koj pridonosi i relativna nevidljivost \u017eena u izbjegli\u010dkim kampovima.<\/p>\n

U ovih par dana provedenih s izbjeglicama primijetio sam da se \u017eene, pogotovo u trenucima dok nisu u koloni koja se kre\u0107e, sklanjaju pred objektivima. Moj novoste\u010deni drug iz Sirije obja\u0161njava to dvama razlozima, ne isklju\u010duju\u0107i mogu\u0107e postojanje daljnjih razloga. On ka\u017ee da ve\u0107i dio tih \u017eena ne \u017eele da one i\/ili njihova djeca “krase” naslovnice evropskih medija, drugim rije\u010dima da ne \u017eele biti Aylan Kurdi. U znatno manjoj mjeri, ka\u017ee on, rije\u010d je o muslimankama koje se iz vjerskih razloga ne \u017eele fotografirati bez mu\u017eevljeve dozvole.<\/p>\n

Kao \u0161to je nama, domicilnom stanovni\u0161tvu tranzitnih zemalja, nepoznat kontekst iz kojeg izbjeglice dolaze, toliko je njima nepoznato kamo ih na\u0161e vlasti vode. Iz razgovora s izbjeglicama mo\u017ee se doznati da ih ve\u0107ina \u017eeli do\u0107i do Njema\u010dke, za koju ka\u017eu “Nem\u00e7e” (stari osmanski izraz za zemlje Habsbur\u0161ke monarhije) ili “‘Alm\u0101ny\u0101” (arapski izraz za Njema\u010dku). Taj cilj, da se razaznati iz razgovora, oblikuje njihove strahove i tjeskobe. “Kamo nas vode?” naj\u010de\u0161\u0107e je pitanje koje sam \u010duo tijekom dva dana s izbjeglicama, a za njim slijedi pitanje jesu li granice otvorene. Prilikom prelaska u Ma\u0111arsku na Beremendu, prvo je pitanje bilo posebno izra\u017eeno.<\/p>\n

Nelagoda zbog Ma\u0111arske<\/strong><\/p>\n

Naime, bivaju\u0107i svjesni slu\u017ebenog stava ma\u0111arske Vlade prema izbjeglicama, \u010dak i iskusiv\u0161i iz prve ruke policijsku brutalnost na grani\u010dnom prelazu Horgo\u0161, izbjeglice su bili zastra\u0161eni mogu\u0107no\u0161\u0107u da budu zadr\u017eani u Ma\u0111arskoj. Aladin, mladi Sirijac koji je posljednjih godinu i pol proveo po izbjegli\u010dkim kampovima u Turskoj gdje je, me\u0111u ostalim, radio kao prevoditelj novinarima Le monde diplomatiquea, dok stojimo na kraju kolone od tridesetak autobusa pred grani\u010dnim prelazom obja\u0161njava mi da \u0107e se veliki broj izbjeglica pobuniti ako ih Ma\u0111ari budu poku\u0161ali registrirati i uzeti im otiske prstiju.<\/p>\n

On, kao i brojni njegovi drugovi, ne \u017eeli da ga protivno njegovoj volji zadr\u017ee u nekom izbjegli\u010dkom kampu u zemlji koja mu nije odredi\u0161te. Cilj je za njega prostor u kojemu \u0107e dobiti slobodu kretanja i za\u0161titu nepovredivosti \u017eivota \u2013 geografski, to je “Nem\u00e7e”. Me\u0111utim, kako je to u ju\u010dera\u0161njem gostovanju u emisiji Nedjeljom u dva objasnila hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusi\u0107, frekvencija prihvata izbjeglica prema\u0161ila je hrvatske administrativne kapacitete te je brigu o izbjeglicama svela samo na nu\u017eno \u2013 zadovoljenje osnovnih potreba i organiziranje tranzita.<\/p>\n

Stoga su izbjeglice ostale slu\u017ebeno neinformirane o tome \u0161to ih \u010deka. Aladin zato ka\u017ee da bi volio da s njima kroz Ma\u0111arsku ide novinarska ekipa koja \u0107e bilje\u017eiti \u0161to im se doga\u0111a i kako ih tretiraju. Sre\u0107om, susretljivo\u0161\u0107u hrvatskih i ma\u0111arskih grani\u010dara te solidarno\u0161\u0107u drugih novinarskih ekipa koje su pratile prelaz te ve\u010deri, uspjeli smo doznati da je Ma\u0111arska otvorila granice samo za tranzit do Austrije te da izbjeglice ne\u0107e zadr\u017eavati u izbjegli\u010dkim logorima na svojem teritoriju. Informaciju su potom Aladin i par njegovih drugova ekspresno razglasili i time izazvali veselje u koloni.<\/p>\n

Narodni kapaciteti za solidarnost<\/strong><\/p>\n

Isti problem neinformiranosti pojavio se i u Tovarniku, no ipak u manjem opsegu budu\u0107i da su tijekom vikenda tamo pristigli aktivisti i volonteri iz drugih dijelova Hrvatske kao i oni iz inozemstva. Uz to, nezanemarivu ulogu u stabiliziranju situacije odigravaju u ovim trenucima dru\u0161tvene mre\u017ee, pogotovo Facebook stranica<\/a> Dear refugees: Welcome to Croatia koja a\u017eurno obavje\u0161tava o stanju na terenu i potrebama izbjegli\u010dkih kampova. Uz tu stranicu, treba istaknuti i napore zagreba\u010dkog Centra za mirovne studije oko koordiniranja pomo\u0107i izbjeglicama, Projekt Otvorena mre\u017ea \u010dija je ekipa, u trenucima dok zavr\u0161avam ovaj tekst, na putu prema Tovarniku sa ciljem da u izbjegli\u010dkom kampu osposobi hotspot za be\u017ei\u010dni pristup internetu te osje\u010dku Udruge Pobjede, \u010diji su volonteri tijekom vikenda skuhali i podijelili vi\u0161e stotina obroka u Osijeku i Tovarniku.<\/p>\n

Naposljetku, \u017eelim istaknuti tri stvari o kojima, s obzirom na izbjegli\u010dku krizu, smatram da treba povesti ra\u010duna. Najprije na to da izbjeglice u Evropu dolaze dehumanizirani, svedeni na statisti\u010dku aberaciju, na \u0161to moramo odgovoriti drugarskim pristupom koji \u0107e im omogu\u0107iti da se ponovo osjete sigurnima; zatim na to da je socijalizacija brige za izbjeglice uslijed potkapacitiranosti rastrojene socijalne dr\u017eave pokazala da u Hrvatskoj postoje socijalni kapaciteti solidarnosti dovoljni za suo\u010davanje s te\u0161kim krizama te, naposljetku, na to da socijalna mobilizacija efektivno kontrira autorasisti\u010dkom narativu o “inertnim Hrvatima”. Potonje dvoje bilo bi dobro imati u vidu i kad izbjegli\u010dka kriza pro\u0111e \u2013 potencijali za borbu ovdje o\u010dito nisu iscrpljeni.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tijekom petka, 18. septembra, grani\u010dni prijelaz Baranjsko Petrovo Selo (HR) \u2013 Beremend (hrv. Breme; HU), prema sudu pograni\u010dnih policajaca i kolega novinara, pre\u0161lo je sedamdesetak autobusa s izbjeglicama, dakle barem oko tri i pol tisu\u0107e izbjeglica koji su bili koncentrirani na podru\u010dju Osijeka, \u010cepina i Belog Manastira…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":9107,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[46],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[211],"class_list":["post-9108","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-migracije","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9108","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9108"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9108\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9122,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9108\/revisions\/9122"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/9107"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9108"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9108"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9108"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=9108"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=9108"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=9108"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=9108"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}