{"id":898,"date":"2014-05-16T07:00:38","date_gmt":"2014-05-16T06:00:38","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=898"},"modified":"2021-02-25T11:06:48","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:48","slug":"klasna-dinamika-na-rumunjskoj-periferiji-historijska-perspektiva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=898","title":{"rendered":"Klasna dinamika na rumunjskoj periferiji – historijska perspektiva"},"content":{"rendered":"

Sna\u017ena antikomunisti\u010dka ideolo\u0161ka klima u tranzicijskom periodu ograni\u010dila je pristup poslijeratnoj historiji Rumunjske na hladnoratovske stereotipe. Me\u0111utim, ako se zna da je Rumunjska 1971. potpisala GATT i 1972. pristupila MMF-u, prva od zemalja Isto\u010dnog bloka, stvari poprimaju prili\u010dno druk\u010diju perspektivu. Osim \u0161to ti podaci \u010dine izvjesnim da je raspad komunizma u Rumunjskoj bio uvjetovan i uklju\u010deno\u0161\u0107u u globalne tokove kapitala, otvaraju i prostor za analizu klasne strukture komunisti\u010dkog dru\u0161tva i kontinuiteta tih klasnih struktura u postkomunisti\u010dkoj Rumunjskoj.<\/strong><\/p>\n

Komunisti\u010dki model razvoja i me\u0111unarodni odnosi<\/strong><\/p>\n

<\/strong>Neposredno nakon Drugog svjetskog rata razvoj komunizma u Rumunjskoj slijedio je sovjetsku putanju. Nakon potpunog preuzimanja vlasti 1948., Partija je po\u010dela implementirati sovjetski recept razvoja: kolektivizaciju zemlje te nacionalizaciju i ekspanziju industrije.<\/p>\n

Ubrzo se, me\u0111utim, ukazao jo\u0161 jedan smjer, odre\u0111en i oblikovan lokalnim pritiscima i globalnim prilikama. Rumunjska je bila obvezna izvoziti ve\u0107inu svojih proizvoda u SSSR kao dio ratnih reparacija, \u0161to je usporilo poslijeratni oporavak i podredilo zemlju SSSR-u po pitanju ovisnosti o tehnologiji i industrijskim proizvodima. Lokalna vladaju\u0107a klasa stasala nakon 1945. mogla je ra\u010dunati samo na dva izvora kapitala za industrijski razvoj: agrikulturni sektor i inozemne kredite. Dok je agrikulturni sektor iscrpljivala obveza izvoza u SSSR, inozemni krediti su 1950-tih i 1960-tih godina bili nedostupni zbog konfiguracija Hladnog rata. Data situacija udaljavala je rumunjske komuniste od sovjetskih interesa usmjeravaju\u0107i ih prema neovisnom politi\u010dkom kursu, no ostajali su unutar sovjetske sfere i razvojnog nacrta. Ipak, ovo je dovelo do pribli\u017eavanja Zapadu, najavljenog ve\u0107 suprotstavljanjem invaziji \u010cehoslova\u010dke 1968.<\/p>\n

Va\u017ene prekretnice po pitanju suradnje sa Zapadom dogodile su se 1971. godine kada je Rumunjska potpisala GATT, i 1972. godine kada se kao prva zemlja iz Isto\u010dnog bloka pridru\u017eila MMF-u i Svjetskoj banci. Ovo prestrojavanje podrazumijevalo je va\u017ene promjene u ekonomiji i klasnoj dinamici, promjene koje su zametene aktualnom hegemonijom antikomunisti\u010dkog diskursa. Primjerice, zapadnim je tvrtkama dozvoljeno da pokrenu zajedni\u010dka ulaganja (joint venture<\/em>) u zemlji, dok su se istovremeno rumunjske tvrtke morale nositi s pritiscima svjetskog tr\u017ei\u0161ta, a dr\u017eava je bila zadu\u017eena za discipliniranje radni\u010dke klase. Ve\u0107 1974. Rumunjska je vi\u0161e trgovala sa zapadnim zemljama nego sa drugim \u010dlanicama komunisti\u010dkog bloka, \u0161to je uvjetovalo poseban dru\u0161tveni pritisak i dinamiku. 1<\/a><\/sup><\/p>\n

Dotok \u010dvrste valute dramati\u010dno je ubrzao proces industrijalizacije do tad nerazvijene Rumunjske. Primjerice, do 1989. prera\u0111iva\u010dka industrija \u010dinila je vi\u0161e od 50% BDP-a upo\u0161ljavaju\u0107i pola radne snage. 2<\/a><\/sup> Zemlja je tada imala jednu od najve\u0107ih stopa industrijskog rasta na kontinentu: industrijska proizvodnja se 1989. pove\u0107ala 44 puta u odnosu na 1950., a industrijska radna snaga je tijekom procesa \u010detvorostruko porasla. 3<\/a><\/sup> Ovaj \u201cindustrijski uzlet\u201d doveo je do stvaranja te\u0161ke industrije, naro\u010dito energetski intenzivne industrije poput industrije \u010delika i petrokemijskih rafinerija. Ukratko, komunizam je doveo do jednog od najimpresivnih procesa formiranja klase s dubinskim socijalnim ishodima i transformacijama.<\/p>\n

Kriza komunisti\u010dkog re\u017eima<\/b><\/p>\n

No komunizam nije bio samo pri\u010da o uspjehu. Ustvari, upravo je njegov uspjeh predstavljao korijen njegova neuspjeha i spektakularnog uru\u0161avanja koje se dogodilo 1989. Rumunjska je 1971. bila tek minimalno pogo\u0111ena naftnom krizom, uglavnom zato \u0161to se mogla osloniti na doma\u0107u proizvodnju i doma\u0107e zalihe nafte. Rumunjska se zapravo srednjoro\u010dno okoristila krizom, jer joj je veliki dotok petrodolara iz zemalja izvoznica nafte na me\u0111unarodnom financijskom tr\u017ei\u0161tu omogu\u0107io pristup jeftinim kreditima koji su cirkulirali kroz zapadne banke. Novac je iskori\u0161ten za financiranje daljnjeg razvoja industrijskih roba, naro\u010dito petrokemijskih proizvoda, tada vrlo skupih na svjetskom tr\u017ei\u0161tu, a nau\u0161trb proizvodnje uglja, \u0161to je pak 1977. dovelo do \u0161trajka rudara, jednog od najve\u0107ih za vrijeme komunizma.<\/p>\n

Druga naftna kriza 1979. pokazala se me\u0111utim pogubnom. Vlada je bila prinu\u0111ena na\u0161iroko pozajmljivati novac kako bi odr\u017eala opskrbu naftom za rastu\u0107e industrijske potrebe. Povrh toga, naftna se kriza podudarila sa financijskom krizom izazvanom pove\u0107anjem kamatnih stopa na dr\u017eavni dug. Jednostavno re\u010deno, razdoblje dotoka jeftinog novca za razvoj bilo je gotovo, \u0161to je signaliziralo globalnu preorijentaciju prema financijskim spekulacijama za akumulaciju profita zapadnih zemalja centra \u2013 to je ono \u0161to obi\u010dno zovemo neoliberalizmom.<\/p>\n

Komunisti\u010dki re\u017eim se, suo\u010den s ovom dvostrukom krizom globalnih uzroka, te u nemogu\u0107nosti otpla\u0107ivanja duga, okrenuo MMF-u, potpisav\u0161i 1981. godine trogodi\u0161nji sporazum. Program MMF-a nalagao je manju ovisnost dr\u017eavnih poduze\u0107a o dr\u017eavnom prora\u010dunu te njihovo funkcioniranje prema profitnoj logici, \u010dine\u0107i ih istodobno odgovornijim za alokaciju kapitala i investiranje. U praksi je MMF-ov program zna\u010dio vrlo o\u0161tar program \u0161tednje i ograni\u010davanja dr\u017eavne potro\u0161nje, a implementiran je koriste\u0107i punu snagu komunisti\u010dke dr\u017eave.<\/p>\n

Iako je cilj otpla\u0107ivanja dugova zapadnim vjerovnicima uvelike postignut, proces je ostavio ekonomiju u ru\u0161evinama, a dru\u0161tvo u krhotinama. Poku\u0161aj da se zemlja brutalno i radikalno odsje\u010de iz svjetskih financijskih tokova i kreditne ovisnosti pokazao se neizvedivim i zavr\u0161io u katastrofi pa se re\u017eim ubrzo uru\u0161io. Izgleda da je u svojim nastojanjima za brzom industrijalizacijom Komunisti\u010dka partija zanemarila globalni kapitalisti\u010dki kontekst u kojem je djelovala, kao i fundamentalno kapitalisti\u010dku prirodu programa industrijalizacije. U ovom kontekstu, ekonomija zemlje nije se mogla jednostavno izolirati unutar nacionalnih granica; umjesto toga ostala je u velikoj mjeri ovisna o globalnom kapitalu i ranjiva na njegove krize i transformacije.<\/p>\n

Razlog ovomu le\u017eao je \u2013 i jo\u0161 uvijek le\u017ei \u2013 u temeljnoj nerazvnote\u017ei i neravnomjernom razvoju svjetskog sistema kao takvog. Razvoj Istoka (i Juga) bio je mogu\u0107 samo na osnovi pozajmica od zapadnih dr\u017eava u kratkom periodu jeftinih kredita. Ove su pozajmice stvorile industrijsku infrastrukturu i jeftinu industrijsku radnu snagu koja je stvorila temelj za premje\u0161tanje zapadnih industrijskih pogona 1970-tih i 1980-tih. Premda je to dovelo do vrlo opipljivih modernizacijskih dostignu\u0107a zemalja periferije, istodobno ih je zatvorilo u odnos ovisnosti i ranjivosti. Osim toga, pozajmice su ubrzale financijalizaciju svjetskog sistema i procese globalizacije i transnacionalizacije. Nipo\u0161to ne sprije\u010div\u0161i ekspanziju svjetskog kapitala, isto\u010dnoeuropski komunizam ju je zapravo potpomogao.<\/p>\n

Dramati\u010dne promjene u ekonomiji, uzrokovane lokalnom i globalnom dinamikom, izazvale su dubinske promjene u lokalnoj klasnoj strukturi te na razli\u010dite na\u010dine preoblikovale postoje\u0107u dinamiku klasnih odnosa. Njihov se suodnos prije i poslije 1989. ne mo\u017ee se odvojiti od opisanih \u0161irih historijskih procesa.<\/p>\n

Klasna struktura komunisti\u010dkog dru\u0161tva<\/strong><\/p>\n

Kako sam ve\u0107 rekao, proces industrijalizacije doveo je do stvaranja industrijskog radni\u0161tva iz do tad nazadnog i siroma\u0161nog selja\u010dkog stanovni\u0161tva: to je tipi\u010dna pri\u010da o industrijalizaciji. No manje je o\u010digledno da je komunizam tako\u0111er stvorio sve vi\u0161e specijaliziranu klasu tehni\u010dke i humanisti\u010dke intelektualne elite, koja mu je bila neophodna za zahtjeve proizvodnje, distribucije, planiranja izvoza i financijske trgovine i razmjene, naro\u010dito u transakcijama sa zapadom. Postupno se, od sredine 1970-tih naovamo, te upravo zahvaljuju\u0107i njezinom objektivnom polo\u017eaju u proizvodnim odnosima u komunizmu, interes ove klase vi\u0161e pribli\u017eio globalnom kapitalizmu, a udaljio od lokalne komunisti\u010dke partije. Kao obrazovanija i kvalificiranija, ova klasa posredovala je izme\u0111u interesa komunisti\u010dke partije za razvojem i interesa zapadnog kapitala za ekspanzijom, zauzimaju\u0107i strate\u0161ke polo\u017eaje u lokalnim institucijama i privredi.<\/p>\n

U isto vrijeme, me\u0111utim, klasi intelektualne elite osuje\u0107ena je mogu\u0107nost kapitaliziranja te strate\u0161ke pozicije, jer je ostajala politi\u010dki podre\u0111ena Partiji, a simboli\u010dki radni\u010dkoj klasi: politi\u010dki oblik partijske dr\u017eave i njezin virtualni monopol postaje kamen spoticanja. Stoga je politi\u010dki cilj za ovu klasu bilo ubrzano demontiranje komunisti\u010dke dr\u017eave i potpuno otvaranje ekonomije prema globalnom kapitalu. Pa ipak, prije 1989. intelektualna klasa nije bila kadra politi\u010dki reprezentirati svoje zahtjeve niti je uspijevala dati svojim interesima izraz klasne solidarnosti. Umjesto toga se povukla u podru\u010dje privatne akumulacije i potro\u0161nje.<\/p>\n

Istodobno, ni\u017ei i lokalni rangovi Komunisti\u010dke partije tako\u0111er su bili razo\u010darani jer su bili sprije\u010deni potpuno iskoristiti vlastitu strate\u0161ku poziciju unutar komunisti\u010dkog ekonomskog procesa. Naro\u010dito na lokalnim razinama, mnogi su komunisti\u010dki aparat\u010dici de facto<\/em> kontrolirali proizvodnju i distribuciju dobara, \u0161to ih je \u010dinilo stupovima ekonomskog sustava. No hipercentralizirana, patrijarhalna i oko\u0161tala struktura Komunisti\u010dke partije obuzdavala je njihovu ambiciju da steknu kapital i vlasni\u0161tvo.<\/p>\n

U kontekstu unutarnjeg uru\u0161avanja i pove\u0107anog izvanjskog pritiska 1989. godine, kako sa Zapada kroz MMF-ov zahtjev za otplatom duga, tako i sa Istoka za vrijeme Gorba\u010dovljevih reformi, tehni\u010dka intelektualna klasa ulazi u savez s ni\u017eim e\u0161alonima partijskih aparat\u010dika s ciljem zbacivanja politi\u010dki i historijski zastarjele partijske dr\u017eave. U ovom se procesu sklapaju partnerski odnos s disidentskim intelektualcima u cilju zadobivanja me\u0111unarodnog legitimiteta i mobiliziranja radni\u010dke klase kako bi potaknuli doga\u0111aje koji \u0107e dovesti do zbacivanja re\u017eima. No interesi intelektualne elite i ni\u017eih aparat\u010dika koincidirali su samo kratkoro\u010dno. Kada je zbacivanjem re\u017eima postignut zajedni\u010dki cilj, njihovi su antagonisti\u010dki interesi ubrzo postali razvidni. Savez je bio kratkog daha.<\/p>\n

Postkomunisti\u010dke klasne formacije<\/strong><\/p>\n

Nakon 1989., zahvaljuju\u0107i svom polo\u017eaju u prethodnom re\u017eimu, biv\u0161i su aparat\u010dici brzo stekli politi\u010dku mo\u0107, a mnogi od njih su tako\u0111er, koriste\u0107i svoje politi\u010dke polo\u017eaje i veze postali uspje\u0161ni lokalni vlasnici kapitala. Valja naglasiti da, suprotno uvrije\u017eenom mi\u0161ljenju, ve\u0107ina lokalnih vlasnika kapitala koji su se pojavili nakon 1989. nije prethodno bila u vrhu Komunisti\u010dke partije, nego je u ve\u0107em broju pripadala sloju tvorni\u010dkih direktora te dr\u017eavnih i partijskih birokrata. Koristili su svoje lokalne polo\u017eaje u zajednici i znanje kako bi prikupili jo\u0161 vi\u0161e mo\u0107i i kapitala tijekom procesa privatizacije koju su u njihovu korist organizirali njihovi politi\u010dki pajda\u0161i.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu, tehni\u010dka se intelektualna elita na\u0161la iznova pogurnutom u stranu, no jo\u0161 uvijek joj je nedostajalo formi politi\u010dkog izraza i znanja da bi se organizirala. Slijedom toga, mnogi su emigrirali na bolje pla\u0107ene poslove na zapadu, a preostali su prigrlili neoliberalizam s ciljem moderniziranja zemlje bri\u0161u\u0107i naslje\u0111e komunisti\u010dke pro\u0161losti. Ustvari, neoliberalizam \u2013 kroz nesmetanu vladavinu globalnog kapitala koju podrazumijeva \u2013 ne samo da pogoduje ovoj klasi, nego joj i pomogao u borbi protiv lokalnih vlasnika kapitala. Dakle antikomunizam i neoliberalizam postaju ideolo\u0161ki stupovi tranzicije, neodvojivi poput dvije strane istog nov\u010di\u0107a.<\/p>\n

Protiv biv\u0161e industrijske radni\u010dke klase, koju se smatralo preostatkom komunisti\u010dkog re\u017eima kojeg se treba rije\u0161iti, provo\u0111en je klasni rat. Ve\u0107ina industrijskih radnika je deklasirana, dok su mla\u0111i i fleksibilniji segmenti radni\u010dke klase bili prisiljeni na migraciju zbog masovne nezaposlenosti. Strukturni globalni uvjeti pridonijeli su procesu: visoka potra\u017enja za jeftinim radnom snagom u ju\u017enim privredama \u0160panjolske i Italije potaknuta je financijskim bumom jeftinih kredita iz njema\u010dkih i banaka Europske unije. Nov\u010dane doznake koje su slali ku\u0107i pomogle su odr\u017eati na povr\u0161ini biv\u0161e industrijske radnike i sve siroma\u0161nije stanovni\u0161tvo koje se moralo okrenuti poljoprivrednom radu u potrazi za novim izvorima prihoda, nakon \u0161to su im mirovine i u\u0161te\u0111evine nestale u neoliberalnim \u201creformama\u201d.<\/p>\n

Kada je 2004. intelektualna elita kona\u010dno stekla punu politi\u010dku dr\u017eavnu vlast, znatno je ubrzan tempo otvaranja tokovima globalnog kapitala nau\u0161trb doma\u0107ih vlasnika kapitala, \u0161to se prvenstveno o\u010ditovalo kroz dramati\u010dni porast nacionalnog i privatnog duga. Ba\u0161 kao i 1970-tih godina, intelektualna elita je do sredine 2000-tih promicala ekonomski rast zasnovan na inozemnim kreditima. To je stvorilo zna\u010dajan novi klasni segment (famoznu srednju klasu) nu\u017eno pozicioniran na strani kapitala i stoga politi\u010dki sklon desnici i konzervativnim vrijednostima. Proces je istodobno izazvao dramati\u010dno pogor\u0161anje \u017eivotnih uvjeta i propadanje \u0161irih socijalnih slojeva, gurnutih u strukturno siroma\u0161tvo i li\u0161enih osnovnih socijalnih usluga i sredstava za dru\u0161tvenu reprodukciju. \u010cak i prije krize iz 2009., nejednakosti su porasle dosegav\u0161i historijske razmjere,koje su se potom samo pogor\u0161avale. Klasna dominacija ne bi bili mogu\u0107a bez stjecanja hegemonije nad dr\u017eavom, \u010dija je represivna uloga od tada samo rasla, sa zada\u0107om da uvede red i makne svakog tko bi stao na put kapitalisti\u010dkoj akumulaciji. Za\u0161ti\u0107ena na ovaj na\u010din, akumulacija kapitala (obi\u010dno izravnom iznudom, kao \u0161to je trenutno slu\u010daj s projektom plina \u0161kriljevca na istoku zemlje kojim upravlja Chevron) ubrzano se nastavlja u kontekstu koji signalizira dubinsku periferizaciju i reprimarizaciju ekonomije.<\/p>\n

Za obja\u0161njenje specifi\u010dnih lokalno historijskih uvjeta pojedine zemlje nu\u017eno je prepoznavanje objektivnog postojanja klasa i njihovog strukturnog antagonizma koje je samo polazi\u0161na to\u010dka. Prava zada\u0107a je razjasniti njihov suodnos u konkretnim i specifi\u010dnim okolnostima koje oblikuju globalni odnosi proizvodnje i akumulacije.<\/p>\n

S engleskog prevela: Milena Ostoji\u0107<\/p>\n

  1. Daniela Gabor,\u00a0Central Banking and Financialization: A Romanian Account of how Eastern Europe became Subprime<\/em>, Palgrave Macmillan, 2010[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Cornel Ban, “Sovereign Debt, Austerity, and Regime Change: The Case of Nicolae Ceausescu\u2019s Romania”, East European Politics and Society 26, no. 4 (2012). [↩<\/a>]<\/span><\/li>
  3. Ibid.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Neposredno nakon Drugog svjetskog rata razvoj komunizma u Rumunjskoj slijedio je sovjetsku putanju…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":897,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[66,34],"theme":[458,455],"country":[99],"articleformat":[450],"coauthors":[98],"class_list":["post-898","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-klasa","tag-tranzicija","theme-drustvo","theme-rad","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/898","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=898"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/898\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":920,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/898\/revisions\/920"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/897"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=898"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=898"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=898"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=898"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=898"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=898"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=898"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}