{"id":8874,"date":"2015-09-10T07:00:34","date_gmt":"2015-09-10T06:00:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=8874"},"modified":"2015-09-09T15:08:50","modified_gmt":"2015-09-09T14:08:50","slug":"laske-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=8874","title":{"rendered":"Pripitomljavanje Zapadnog Balkana"},"content":{"rendered":"

Nakon pro\u0161logodi\u0161nje prve Konferencija o Zapadnom Balkanu, odr\u017eane u Berlinu na najvi\u0161oj dr\u017eavni\u010dkoj razini, ove je jeseni u Be\u010du odr\u017eana i druga. Dono\u0161enje novih akcijskih planova sa starim mjerama poput osiguranja povoljnije poduzetni\u010dke klime, daje naslutiti da je cilj ovih konferencija zapravo geopoliti\u010dko i ekonomsko ogra\u0111ivanje balkanskih zemalja od “opasnih” susjeda s istoka, te betoniranje, prvenstveno njema\u010dkog, utjecaja na ovom podru\u010dju.<\/strong><\/p>\n

Druga europsko-unijska Konferencija o Zapadnom Balkanu, odr\u017eana u Be\u010du krajem kolovoza, u velikoj mjeri je potvrdila konstatacije koje smo na ovom portalu iznijeli<\/a> nakon prve, berlinske konferencije prije godinu dana. Ukratko re\u010deno, nastavlja se jasno okol\u010davanje doti\u010dnog posjeda u izvedbi centralnih sila Europske unije, a o\u010dito nije slu\u010dajno ni to \u0161to se najutjecajniji skupovi o Zapadnom Balkanu, odnosno onim zemljama iz te regije koje jo\u0161 nisu \u010dlanice EU-a, ne odr\u017eavaju u Beogradu ili Tirani, nego u Berlinu i Be\u010du.<\/p>\n

Premda mentori iz centra kontinentalnog saveza inzistiraju na tome da su svi procesi pod okriljem zapadnobalkanskih konferencija namijenjeni isklju\u010divo progresu te regije, ne propu\u0161taju nazna\u010diti tko u cijeloj pri\u010di ima glavnu rije\u010d i \u010diji \u0107e interes tu biti presudan. No toj \u0107emo se klju\u010dnoj tezi kasnije jo\u0161 vratiti, a u me\u0111uvremenu pogledajmo \u0161to se doga\u0111alo izme\u0111u berlinske i be\u010dke sesije na najvi\u0161oj ministarskoj razini. Od lani do danas, u pogledu onoga \u0161to je bilo makar u teoriji zacrtano, recimo kao “misija i vizija” namijenjena Zapadnom Balkanu, u\u010dinjeno je malo ili, \u010dak preciznije, ni\u0161ta. Be\u010dki je skup zacrtao potom neke dodatne interesantne ciljeve, ali tek \u0107emo dogodine vidjeti ho\u0107e li i to (ne) pro\u0107i na isti na\u010din.<\/p>\n

Dogodilo se me\u0111utim na Zapadnom Balkanu nekoliko stvari koje uop\u0107e nisu bile tako ceremonijalno programski zakazane. Uzmimo za primjer slu\u010daj pribli\u017eavanja Crne Gore NATO-u, o \u010demu smo\u00a0tako\u0111er ovdje nedavno pisali<\/a>. Premda dinamika tog procesa nije, dakako, bila predvi\u0111ena ba\u0161 u Berlinu pro\u0161log ljeta, dok su se ovda\u0161nji premijeri skru\u0161eno natiskivali oko Angele Merkel poput \u0111aka-ponavlja\u010da, ispostavit \u0107e se da je on bio intenzivniji i politi\u010dki relevantniji za pitanje kona\u010dnog privo\u0111enja Balkana globalnom Zapadu negoli ijedna od smjernica i pojedina\u010dnih akcija koje su bile slu\u017ebeno zadane na samoj konferenciji. Nadalje, upravo taj proces, pristupanje NATO-u najmanje od preostalih balkanskih zemalja izvan EU-a, va\u017ean je zato \u0161to bjelodano ukazuje na izravni podstrek za spomenuto okol\u010davanje.<\/p>\n

Obilje\u017eavanje terena<\/strong><\/p>\n

Kao \u0161to smo lani ve\u0107 obrazlo\u017eili, EU je navalila \u2013 ne bez ameri\u010dkog poticaja \u2013 posvajati \u010ditav neintegrirani Balkan prvenstveno zbog odmjeravanja s Rusijom, nakon po\u010detka rata u Ukrajini i nakon energetske krize. Bilo je takvih ogleda i ranije, vezano uz vojne baze na Kosovu, utjecaj me\u0111unarodnih faktora na odnose u Bosni i Hercegovini, itd. Ali nikad jo\u0161, ili barem nikad od prestanka Hladnog rata, zapadne sile nisu bile do te mjere pod pritiskom i zabrinuto\u0161\u0107u od gubitka kontrole nad dijelom Europe koji im je bli\u017ei negoli Rusiji.<\/p>\n

Ta bojazan pretvarala se povremeno i u manifestacije o\u010dite panike, uslijed \u010dega se ruska prisutnost na Zapadnom Balkanu doimala znatno ve\u0107om i sistemati\u010dnijom negoli je bila. Tad je odlu\u010deno da EU ima preuzeti istinsku pasku nad ukupnim prostorom Balkana, \u0161to \u0107e se lijepo ocrtati na laviranjima Srbije izme\u0111u utjecaja Moskve i Bruxellesa, pri \u010demu je potonji autoritet odnio nimalo iznena\u0111uju\u0107i primat. Spo\u010detka je europsko-unijski trud izgledao podosta mlak i \u0161lampav, no vremenom \u0107e odre\u0111eni impulsi sjesti na svoje mjesto i bit \u0107e mogu\u0107e ustanoviti pomak u \u010dvrstini i ozbiljnosti zahvata.<\/p>\n

Primjerice, za projekte na Balkanu prvotno je iz zajedni\u010dke blagajne bilo namijenjeno milijardu eura, a zatim je to uo\u010di berlinske konferencije poja\u010dano uvjetnim bud\u017eetom od 10 milijardi veoma povoljnih bankovnih zajmova s razvojnom svrhom. U Be\u010du se pak ve\u0107 govorilo o 30 milijardi eura<\/a>, dodu\u0161e projiciranih kao mogu\u0107nost koja \u0107e zavisiti o obimu i opravdanosti konkretnih poslova na gradnji raznih vidova i nivoa infrastrukture. Svejedno, \u010dini se kako izvjesni zamah ipak postoji, naro\u010dito ako se prisjetimo da su izme\u0111u dvije zapadnobalkanske konferencije Kinezi po\u010dastili gotovo isti prostor zvu\u010dnom ponudom od 10 milijardi dolara kredita s niskom kamatom za infrastrukturni razvoj. Ali kontrola se ovdje nipo\u0161to ne uspostavlja tek dobrohotnim investicijama.<\/p>\n

Stimulacija investicijama
\n<\/strong><\/p>\n

Paralelno uz tri agende be\u010dke konferencije koje govore o konkretnim prometnim i energetskim projektima, povezivanju mladih u susjednim zemljama Zapadnog Balkana i neophodnosti susjedske tolerantnosti na putu k Europskoj uniji, prote\u017ee se ti\u0161e ogla\u0161en proces liberalno-ekonomskog pripitomljavanja lokalnih privreda. Na to ukazuje npr. zasebni be\u010dki sastanak gospodarskih komora istih balkanskih zemalja pod istim EU-pokroviteljstvom, a koji je odr\u017ean na margini konferencije. Njegov rezultat je akcijski plan o zajedni\u010dkom ekonomskom napretku regije u predstoje\u0107im godinama, ina\u010de nazvan WB6.<\/p>\n

Pored o\u010dekivanog otvaranja na temu infrastrukture, WB6 ve\u0107 navodi ekonomsko-politi\u010dke zada\u0107e stvaranja “povoljnijeg poduzetni\u010dkog okru\u017eenja”, ja\u010danje pozicija malog i srednjeg poduzetni\u0161tva, op\u0107enito poticaje privatnom sektoru, reforme pripadaju\u0107ih javnih sustava, i sl. Ni\u0161ta od te motivacije nije novost, dakako, bilo da govorimo o Hrvatskoj prije ulaska u EU, Bosni i Hercegovini danas ili Kosovu sutra. Politi\u010dki slabije zemlje kao \u0161to je npr. razjedinjena BiH slabije reagiraju pod takvim pritiskom, dok si neke druge mogu dopustiti odre\u0111enu pro-socijalnu zadr\u0161ku bar u izbornoj godini, ali nametnuti program i njegov ishod su pribli\u017eno jednaki te idu na ruku privredama centra nau\u0161trb periferije.<\/p>\n

Ulaga\u010dka platforma koja stoji u podlozi toga postoji ina\u010de ve\u0107 pet godina; zove se Western Balkans Investment Framework i okuplja sve najzna\u010dajnije europske financijske institucije zapadno od Rusije. No glavni mehanizmi upravljanja kapitalom bilje\u017ee stanovitu mijenu i u posljednjoj godini. Od Berlina do Be\u010da pomaknuo se npr. njema\u010dki pristup stimuliranja doma\u0107e proizvodnje na suradnju s komplementarnim subjektima na Balkanu. Prije godinu dana to su bila fiskalna obe\u0107anja, u domeni dr\u017eavne agencije za izvoz, privrednicima koji bi se odlu\u010dili na otkup balkanske sirovine. Po novom je rije\u010d o zagovoru spajanja njema\u010dkih i zapadnobalkanskih proizvo\u0111a\u010da. Popis od stotinjak potonjih ve\u0107 je izlu\u010den te istaknut uz javni poziv u Njema\u010dkoj, sa zasad jo\u0161 neizvjesnim ishodom.<\/p>\n

Podjela zone utjecaja<\/strong><\/p>\n

Dr\u017eave Zapadnog Balkana pritom se navode i na druge vidove ure\u0111ivanja tr\u017ei\u0161ta po kojem \u0107e vladari Unije sutra ubirati plodove svog pravljenja balkanske administracije, industrije i uop\u0107e financijskih tokova ovisnima o centraliziranom EU-organizmu. Onih potencijalnih 30 milijardi eura ulaganja uvjetuje se tako u bitnom dijelu i me\u0111usobnom suradnjom tih dr\u017eava koje se u pravilu ve\u0107 dva i pol desetlje\u0107a spore oko raznih te\u0161kih susjedskih pitanja. Ali upada u oko \u010dinjenica da su i po tom aspektu u najgorem stanju \u2013 protektorati.<\/p>\n

Bosna i Hercegovina te Kosovo, naime, jesu zone podijeljene odgovornosti s me\u0111unarodnom zajednicom, odnosno prvenstveno zapadnim silama. Tuma\u010denja prilika s te druge strane ipak redovno me\u0111utim nagla\u0161avaju<\/a> klju\u010dnu ulogu samih dirigiranih protektorata u njihovu vlastitom udesu. No ide to katkad i korak ustranu, pa se u slu\u010daju iole samosvjesne reakcije s Balkana jo\u0161 mo\u017ee nai\u0107i i na uravnote\u017eeniji odnos. Rijedak primjer toga bio je odgovor<\/a> srpskog ministra vanjskih poslova Ivice Da\u010di\u0107a u Be\u010du, a na neprincipijelnu europsko-unijsku primjedbu oko pona\u0161anja Srbije u tzv. izbjegli\u010dkoj krizi. Nije to mnogo, dodu\u0161e, tek za ilustraciju zdravijeg rezona kakvog na predmetnoj relaciji uglavnom odavno nema.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Druga europsko-unijska Konferencija o Zapadnom Balkanu, odr\u017eana u Be\u010du krajem kolovoza, u velikoj mjeri je potvrdila konstatacije koje smo na ovom portalu iznijeli nakon prve, berlinske konferencije prije godinu dana…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":8878,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[245,243,125],"theme":[456,455],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-8874","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-balkan","tag-eu","tag-investicije","theme-politika","theme-rad","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8874","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8874"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8874\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8899,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8874\/revisions\/8899"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/8878"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8874"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8874"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8874"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=8874"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=8874"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=8874"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=8874"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}