{"id":8688,"date":"2015-08-31T07:00:33","date_gmt":"2015-08-31T06:00:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=8688"},"modified":"2015-09-01T07:15:46","modified_gmt":"2015-09-01T06:15:46","slug":"nezaposlenost-mladih","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=8688","title":{"rendered":"Nezaposlenost mladih: od proma\u0161enih analiza do proma\u0161enih mjera"},"content":{"rendered":"

Gotovo pa va\u017ee\u0107u interpretaciju razloga nezaposlenosti u javnim raspravama predstavlja ona o neadekvatnoj ponudi rada, odnosno o radnicima s neprilago\u0111enim znanjima i vje\u0161tinama. Ta interpretacija dodatno dobiva na uvjerljivosti kad je tema nezaposlenost mladih. Me\u0111utim, \u010dak i povr\u0161an uvid u podatke zavoda za zapo\u0161ljavanje \u010dini tu tezu krajnje pogre\u0161nom i naglasak stavlja na drugi pol \u2013 potra\u017enju za radom. A dodatnu potvrdu proma\u0161enosti interpretacije predstavlja i vode\u0107a mjera zapo\u0161ljavanja mladih koja, osim \u0161to je neu\u010dinkovita, i socijalno je nepravedna.<\/strong><\/p>\n

Visoka nezaposlenost u Hrvatskoj predstavlja nerje\u0161ivu enigmu za svaku vlast do danas. 1<\/a><\/sup>\u00a0Njezini razlozi okvirno se mogu podijeliti na one stvorene u prvom desetlje\u0107u tzv. tranzicije i na one izazvane izbijanjem teku\u0107e ekonomske krize. Potonje mo\u017eemo ilustrirati na primjeru gra\u0111evinskog sektora. U Hrvatskoj, \u010dija je ekonomska aktivnost u razdoblju od 2002. do 2008. godine bila potaknuta ekspanzijom kreditiranja ku\u0107anstava i pojedinih grana, bilje\u017eimo rast gra\u0111evinskog sektora koji je u istom razdoblju bio djelatnost s najve\u0107im realnim rastom investicija i zaposlenosti.\u00a0Izbijanjem krize dotok kredita drasti\u010dno je smanjen, \u0161to je utjecalo na ukupnu razinu potra\u017enje zbog \u010dega su brojna poduze\u0107a zavr\u0161ila u ste\u010daju ili su bitno smanjila svoju investicijsku potro\u0161nju. Va\u017enost gra\u0111evinskog sektora za ukupnu razinu zaposlenosti jasno se o\u010dituje u nesrazmjerno velikom gubitku radnih mjesta u tom sektoru u usporedbi s njegovom veli\u010dinom, odnosno udjelom zaposlenih: dok je prije izbijanja krize sektor gra\u0111evinarstva zapo\u0161ljavao 9% ukupne radne snage u Hrvatskoj, izgubljena radna mjesta u tom sektoru \u010dine \u010dak 22% od ukupno izgubljenih radnih mjesta od po\u010detka krize 2008. do 2014. godine. 2<\/a><\/sup><\/p>\n

Pored specifi\u010dnosti sektora koji su izrazitije pogo\u0111eni ekonomskom krizom, presudni faktori visoke nezaposlenosti u Hrvatskoj dugoro\u010dnije su naravi. Naime, razmjerno visoke stope nezaposlenosti zabilje\u017eene su u Hrvatskoj (osobito u pojedinim regijama) i tokom prividno prosperitetnog razdoblja od 2000. do 2008. godine. Mo\u017eemo re\u0107i kako \u010ditavo tranzicijsko razdoblje karakterizira niska potra\u017enja za radom uslijed u\u010dinaka privatizacijskih procesa, (pogre\u0161ne) makroekonomske politike i novog pozicioniranja Hrvatske u globalnoj podjeli rada. Proces deindustrijalizacije, uz prilago\u0111enu monetarnu i fiskalnu politiku otvorio je prostor pove\u0107anoj ovisnosti o uvozu, a transferiranjem bankarskog sektora u privatne (strane) ruke odustalo se od koordiniranog financiranja vlastite industrijske proizvodnje. Jednako tako, privatizacijom proizvodnih resursa, koja je za cilj imala rasprodaju imovine i unov\u010davanje vrijednih zemlji\u0161ta tijekom devedesetih godina, do\u0161lo je do zna\u010dajnog gubitka radnih mjesta u industriji koja nisu nadokna\u0111ena novim radnim mjestima u rastu\u0107em uslu\u017enom sektoru. 3<\/a><\/sup>\u00a0Drugim rije\u010dima, proces deindustrijalizacije doveo je do visoke razine strukturne nezaposlenosti koja se \u010dak ni u periodu izra\u017eenijeg ekonomskog rasta nije mogla suzbiti. \u010citava tranzicijska putanja zorno svjedo\u010di tome kako se primarni razlozi nezaposlenosti nalaze u nedostatnoj potra\u017enji za radom, a ne u problemima na strani ponude.<\/p>\n

Jalovost javnih rasprava<\/strong><\/p>\n

Ipak, u javnim raspravama u Hrvatskoj, osobito kada je rije\u010d o ekonomskim stru\u010dnjacima i predstavnicima poslodavaca, dominiraju interpretacije koje nezaposlenost tuma\u010de kao posljedicu neuskla\u0111enosti ponude i potra\u017enje na tr\u017ei\u0161tu rada. Pritom se rasprave uglavnom fokusiraju na stranu ponude rada, dok se nedostatna potra\u017enja za radom smatra posljedicom rigidnog radnog zakonodavstva i lo\u0161e “poslovne klime”. U tom se okviru kao jedan od klju\u010dnih problema navodi i manjkavost radne snage u pogledu znanja i vje\u0161tina potrebnih za dostizanje \u017eeljene razine konkurentnosti. Shodno tome, kao lijek za nezaposlenost predla\u017eu se intervencije u samo tr\u017ei\u0161te rada i\/ili obrazovni sustav kako bi se ponuda uskladila s “potrebama” tr\u017ei\u0161ta rada koje se tretiraju kao zadatost.<\/p>\n

Me\u0111utim, iako je u Hrvatskoj detektiran problem neuskla\u0111enosti ponude i potra\u017enje rada prema regiji, razini obrazovanja i sektoru djelatnosti, analize pokazuju da on ima zanemarivu ulogu u obja\u0161njenju ukupne razine nezaposlenosti u Hrvatskoj. Procijenjeno je da bi se stopa nezaposlenosti smanjila za svega 0,2-0,8% u slu\u010daju eliminacije neuskla\u0111enosti ponude i potra\u017enje na tr\u017ei\u0161tu rada, odnosno kada bi se prekvalificirali svi oni za \u010dijim kvalifikacijskim profilom na tr\u017ei\u0161tu rada nema potra\u017enje. 4<\/a><\/sup> Drugim rije\u010dima, koncept neuskla\u0111enosti ponude i potra\u017enje nije osobito uspje\u0161an u obja\u0161njenju uzroka nezaposlenosti jer ne uzima u obzir manjkavosti na strani potra\u017enje za radom. Kao \u0161to je ranije navedeno, upravo je kontinuirano niska potra\u017enja za radom, odnosno nedovoljan broj radnih mjesta, primaran faktor u obja\u0161njenju visoke nezaposlenosti u Hrvatskoj \u2013 da bi se dobio uvid u ovu \u010dinjenicu, dovoljno je usporediti podatke o broju nezaposlenih s brojem tra\u017eenih radnika na stranicama Hrvatskog zavoda za zapo\u0161ljavanje. Iz istog razloga ne iznena\u0111uje da dosada\u0161nja istra\u017eivanja ne pronalaze dokaze u prilog deregulaciji tr\u017ei\u0161ta rada kao prikladnom instrumentu za pove\u0107anje razine zaposlenosti u uvjetima visoke nezaposlenosti uzrokovane krizom i ranije odre\u0111enom ekonomskom putanjom.<\/p>\n

Dru\u0161tvena skupina koja je posebno pogo\u0111ena rastom nezaposlenosti od po\u010detka krize su mladi, odnosno radno aktivno stanovni\u0161tvo u dobi od 15 do 24 godine. 5<\/a><\/sup>\u00a0Stopa anketne nezaposlenosti mladih u Gr\u010dkoj i \u0160panjolskoj u 2013. godini dosegla je gotovo 60%, dok je Hrvatska iste godine zauzela visoko tre\u0107e mjesto unutar Europske unije sa stopom od 50%. U slu\u010daju nezaposlenosti mladih, uzroci se tako\u0111er u\u010destalo promatraju iz perspektive ponude rada, zanemaruju\u0107i ili podcjenjuju\u0107i pritom stranu potra\u017enje. Naglasak se \u010desto stavlja na karakteristike mladih poput nedostatka radnog iskustva ili osposobljenosti za rad nakon izlaska iz obrazovnog sustava, pri \u010demu empirijsku potvrdu \u010dine analiti\u010dki neutemeljene generalizacije \u017ealbi pojedinih poslodavaca.<\/p>\n

“Specifi\u010dnosti” mladih na tr\u017ei\u0161tu rada<\/strong><\/p>\n

Me\u0111utim, uzroci vi\u0161ih stopa nezaposlenosti me\u0111u mladima ne potje\u010du iz njihove generacijske specifi\u010dnosti kao takve, ve\u0107 kao i u slu\u010daju ukupne nezaposlenosti odra\u017eavaju stanje na strani potra\u017enje za radom. Stanje na tr\u017ei\u0161tu rada odre\u0111uje u kojoj mjeri \u0107e karakteristike poput manjka radnog iskustva i navodno nedovoljne stru\u010dnosti nakon zavr\u0161enog formalnog obrazovanja mladima predstavljati prepreku za pronalazak posla. U uvjetima visoke nezaposlenosti, posebno izra\u017eenima u vrijeme krize, mladi se nalaze u relativno nepovoljnijem polo\u017eaju iz nekoliko razloga: pored \u010dinjenice da se nova radna mjesta ne otvaraju ili se otvaraju znatno sporije nego ina\u010de (odnosno smanjuje se zapo\u0161ljavanje novih radnika), pri konkuriranju za mali broj radnih mjesta mladi se nalaze u lo\u0161ijoj poziciji s obzirom na saturiranost tr\u017ei\u0161ta rada kandidatima sa znatnim radnim iskustvom. Mladi su tako\u0111er natprosje\u010dno izlo\u017eeni gubitku posla s izbijanjem krize, s obzirom na to da se pri otpu\u0161tanju “prednost” daje privremeno zaposlenima te onima s manje radnog iskustva. Porastu nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj od po\u010detka teku\u0107e krize u najve\u0107oj su mjeri pridonijeli gubici radnih mjesta u istim onim sektorima u kojima je zabilje\u017een najve\u0107i pad razine ukupne zaposlenosti uslijed pada prekograni\u010dnih kapitalnih priljeva i ispuhavanja nekretninskog mjehura. Drugim rije\u010dima, nezaposlenost mladih prije svega je simptom dugotrajnih problema na strani potra\u017enje za radom, dodatno pogor\u0161anih izbijanjem krize.<\/p>\n

Treba naglasiti i da mladi ne \u010dine homogenu skupinu te da nisu podjednako izlo\u017eeni riziku nezaposlenosti. Veliku ve\u0107inu nezaposlenih u Hrvatskoj \u010dine osobe sa zavr\u0161enom strukovnom \u0161kolom u trajanju do tri godine, zatim osobe sa zavr\u0161enom \u010detverogodi\u0161njom strukovnom \u0161kolom ili gimnazijom te osobe sa zavr\u0161enom osnovnom \u0161kolom. Prema posljednjim podacima Eurostata, stopa nezaposlenosti najvi\u0161a je me\u0111u mladima s najni\u017eim stupnjem obrazovanja (bez ili sa zavr\u0161enom osnovnom \u0161kolom), nakon \u010dega slijede mladi sa srednjim obrazovanjem te na kraju mladi s visokim obrazovanjem. Tako\u0111er, niz je istra\u017eivanja ustanovio vezu izme\u0111u vi\u0161ih razina obrazovanja i vi\u0161ih stopa zapo\u0161ljavanja \u2013 u pravilu mladi s visokim obrazovanjem imaju zna\u010dajno vi\u0161e mogu\u0107nosti zapo\u0161ljavanja te br\u017ee i lak\u0161e pronalaze prvi stabilni posao nakon izlaska iz obrazovnog sustava u usporedbi s mladima s ni\u017eim razinama obrazovanja.<\/p>\n

Nezaposlenost u mladoj dobi, pored odgo\u0111enog stambenog i financijskog osamostaljivanja, mo\u017ee imati brojne negativne dugoro\u010dne u\u010dinke poput ni\u017eih pla\u0107a, ote\u017eanog napredovanja te pove\u0107anog rizika od dugotrajne nezaposlenosti. Stoga se u posljednje vrijeme kao odgovor na porast nezaposlenosti u dobnoj skupini od 15 do 24 godine na razini Europske unije osmi\u0161ljavaju programi namijenjenima mladima, pri \u010demu najistaknutiju ulogu ima tzv. Garancija za mlade (Youth Guarantee<\/em>) koja se usvajanjem preporuke Europske komisije provodi od po\u010detka 2014. godine, a njezin je cilj svim mladima u dobi do 25 godina u roku od \u010detiri mjeseca nakon zavr\u0161etka \u0161kolovanja ili gubitka posla ponuditi posao, pripravni\u0161tvo ili nastavak \u0161kolovanja. U Hrvatskoj je i prije slu\u017ebenog pristupanja Europskoj uniji kao odgovor na nezaposlenost mladih uvedena jedna od mjera koje potpadaju pod shemu Garancije za mlade. Radi se o mjeri Stru\u010dnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa \u010diji je cilj nezaposlenim mladim osobama ponuditi iskustvo privremenog rada u struci kako bi im se pobolj\u0161ale \u0161anse za kasnije zapo\u0161ljavanje.<\/p>\n

Domet mjera aktivne politike zapo\u0161ljavanja<\/strong><\/p>\n

Krajem 2010. godine, kada je mjera uvedena, ona je bila namijenjena mladima koji su bili obvezni polo\u017eiti stru\u010dni, majstorski ili dr\u017eavni ispit kako bi mogli samostalno raditi u svojoj struci ili na svom radnom mjestu. Me\u0111utim, usvajanjem Zakona o poticanju zapo\u0161ljavanja 2012. godine mjera je do\u017eivjela prenamjenu: ciljana skupina pro\u0161irena je na sve osobe s manje od godinu dana radnog iskustva u zvanju za koje su se obrazovale te je ukinuta dobna granica za ulazak u mjeru. Mladima sa zavr\u0161enim visokim obrazovanjem ulazak u mjeru omogu\u0107en je bez dodatnih uvjeta, dok je ulazak mladih sa srednjim obrazovanjem ograni\u010den na specifi\u010dna zanimanja koja iziskuju polaganje stru\u010dnog ispita ili radno iskustvo. U sklopu mjere mladi rade u punom radnom vremenu za mjese\u010dnu nov\u010danu naknadu koja je do po\u010detka 2015. godine iznosila 1600 kn, a nakon toga je pove\u0107ana na 2400 kn. U periodu nakon spomenute prenamjene ova je mjera do\u017eivjela izrazitu ekspanziju te je u 2013. i 2014. godini bila daleko najzastupljenija po broju novouklju\u010denih korisnika i najizda\u0161nije financirana od svih mjera aktivne politike zapo\u0161ljavanja. U njoj je do kraja 2014. sudjelovalo ukupno 38.927 osoba, a ulasci mladih u stru\u010dno osposobljavanje u 2013. godini \u010dinili su 12% te\u00a0 u 2014. 13% ukupnog zapo\u0161ljavanja osoba od 15 do 29 godina starosti. Sude\u0107i prema masovnim ulascima u mjeru stru\u010dnog osposobljavanja i financijskim izdacima za njezino provo\u0111enje, jasno je da ona ne predstavlja tek jednu od brojnih mjera aktivne politike zapo\u0161ljavanja, ve\u0107 je u zadnjih nekoliko godina gotovo postala njezinim sinonimom.<\/p>\n

Mjera Stru\u010dnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa polazi od pretpostavke da je osiguranje radnog iskustva za mlade klju\u010d u rje\u0161avanju njihove nezaposlenosti. Rije\u010dima ministra Mrsi\u0107a, ovom mjerom nastoji se pomo\u0107i mladima “(…) da na tr\u017ei\u0161tu rada postanu konkurentniji stjecanjem dragocjenog radnog iskustva”. Me\u0111utim, ova je pretpostavka neutemeljena iz vi\u0161e razloga. Poznato je da je u\u010dinak mjera aktivne politike zapo\u0161ljavanja u pravilu ograni\u010den na intervencije na strani ponude rada, \u0161to njihovu ulogu u smanjenju nezaposlenosti u kriznom kontekstu \u010dini marginalnom. Uz iznimku javnih radova koji privremeno otvaraju radna mjesta za korisnike, aktivna politika zapo\u0161ljavanja nema utjecaj na broj radnih mjesta te je njezin doseg ograni\u010den na stranu ponude rada. Iz tog razloga ona ne mo\u017ee imati izravan utjecaj na razinu (ne)zaposlenosti, a njezina je uspje\u0161nost u velikoj mjeri ovisna o potra\u017enji za radom, odnosno o tome nalazi li se ekonomija u fazi rasta ili stagnacije.<\/p>\n

Funkcija je aktivne politike zapo\u0161ljavanja, kao sastavnog dijela socijalne politike, stvaranje pravednije raspodjele tereta nezaposlenosti u korist najugro\u017eenijih skupina na tr\u017ei\u0161tu rada. Ukoliko su uspje\u0161ne u pove\u0107anju produktivnosti i zapo\u0161ljivosti pojedinih skupina nezaposlenih, mjere aktivne politike zapo\u0161ljavanja mogu stvoriti povoljne u\u010dinke na makrorazini, prvenstveno u vidu smanjene nejednakosti na tr\u017ei\u0161tu rada. U cilju stvarnog pobolj\u0161anja “konkurentnosti”, odnosno zapo\u0161ljivosti korisnika stoga je potrebno pa\u017eljivo definirati ciljane skupine kojima su pojedine mjere namijenjene. Postoje\u0107e znanstvene spoznaje o u\u010dincima mjera aktivne politike zapo\u0161ljavanja koje korisnicima nude obrazovanje ili usavr\u0161avanje sugeriraju da najbolji u\u010dinak posti\u017eu one koje ciljaju usko definirane skupine korisnika \u010dije je zapo\u0161ljavanje ote\u017eano stvarnim manjkom prakti\u010dnih znanja i vje\u0161tina. Me\u0111utim, korisnici mjere stru\u010dnog osposobljavanja ne odgovaraju tom profilu od spomenute prenamjene mjere iz 2012., odnosno od pro\u0161irenja ciljane skupine na sve one koji imaju manje od godinu dana radnog iskustva u struci. Tako\u0111er, propisi o kori\u0161tenju mjere koji ograni\u010davaju ulazak mladih bez visokog obrazovanja stvorili su i specifi\u010dnu strukturu korisnika: podaci Hrvatskog zavoda za zapo\u0161ljavanje pokazuju da veliku ve\u0107inu (75%) korisnika mjere stru\u010dnog osposobljavanja \u010dine osobe s visokim obrazovanjem te da su naj\u010de\u0161\u0107a podru\u010dja zavr\u0161enog \u0161kolovanja korisnika ona u podru\u010dju dru\u0161tvenih znanosti, obrazovanja, poslovanja i prava.<\/p>\n

Na ovaj na\u010din mjera stru\u010dnog osposobljavanja postaje privremenom opcijom za visokoobrazovane mlade koji se ne uspijevaju zaposliti uslijed ekonomske krize, a ne nedostatka znanja ili vje\u0161tina. Budu\u0107i da se radi o osobama koje su svojim formalnim obrazovanjem ve\u0107inom osposobljene za rad i pripadaju najzapo\u0161ljivijoj skupini mladih, za o\u010dekivati je da \u0107e ova mjera dovesti do tzv. efekta mrtvog tereta nezaposlenosti, odnosno favoriziranja kandidata koji bi se (lak\u0161e) zaposlili i bez sudjelovanja u mjeri.<\/p>\n

Kompenzacijska uloga socijalne politike<\/strong><\/p>\n

No osim perspektive u\u010dinkovitosti ulo\u017eenih sredstava, jednako je bitna i perspektiva socijalne pravednosti. Kao \u0161to je ranije istaknuto, mladi s visokim obrazovanjem zna\u010dajno su manje izlo\u017eeni riziku nezaposlenosti u odnosu na one s ni\u017eim razinama obrazovanja. Drugim rije\u010dima, propisi o kori\u0161tenju mjere stru\u010dnog osposobljavanja ograni\u010davaju ulazak onima kojima je to najpotrebnije i zaobilaze one skupine nezaposlenih \u010diji bi interes trebao biti u fokusu aktivne politike zapo\u0161ljavanja. Tako\u0111er, izgledno je da propisi o ulasku u mjeru koji favoriziraju mlade s visokim obrazovanjem utje\u010du i na \u0161anse za kori\u0161tenje mjere korisnika razli\u010ditog socio-ekonomskog statusa. Razlog za ovu pretpostavku pru\u017eaju istra\u017eivanja socijalnog profila studenata koja upu\u0107uju na podzastupljenost osoba ni\u017eeg socio-ekonomskog statusa me\u0111u studentima. U tom je pogledu osobito va\u017ena i \u010dinjenica da mjese\u010dna naknada u iznosu od 1600, odnosno 2400 kn uz puno radno vrijeme korisnicima ne omogu\u0107uje financijsku samostalnost. Posljedi\u010dno, za o\u010dekivati je da je ulazak u mjeru ote\u017ean osobama koje ne mogu ra\u010dunati na financijsku potporu iz drugih izvora, \u0161to je posebno problemati\u010dno s obzirom na to da osobe ni\u017eeg socio-ekonomskog statusa predstavljaju jednu od te\u017ee zapo\u0161ljivih skupina.<\/p>\n

Na razini Europske unije mjere aktivne politike zapo\u0161ljavanja u posljednje su vrijeme postale glavnim na\u010dinom no\u0161enja s nezaposleno\u0161\u0107u koja je kao posljedica teku\u0107e ekonomske krize posebno pogodila mlade, \u010dime se promi\u010de kompenzacijska uloga aktivne politike zapo\u0161ljavanja u smanjenju njihove nezaposlenosti. Me\u0111utim, poznato je da mjere aktivne politike zapo\u0161ljavanja daju dobre rezultate samo ukoliko su prilago\u0111ene specifi\u010dnim potrebama ugro\u017eenih skupina na tr\u017ei\u0161tu rada. Taj uvjet zasigurno nije zadovoljen u trenutku kada one preuzimaju ulogu univerzalnog lijeka protiv nezaposlenosti koja im je trenutno dodijeljena. Na primjeru masovno kori\u0161tene mjere stru\u010dnog osposobljavanja u Hrvatskoj vidljivo je da takva prenamjena aktivne politike zapo\u0161ljavanja mo\u017ee voditi do manje u\u010dinkovitih, ali i manje socijalno pravednih u\u010dinaka.<\/p>\n

Europske su institucije poseban naglasak stavile na nezaposlenost mladih kao zaseban problem koji iziskuje specifi\u010dna rje\u0161enja, izdvajaju\u0107i ga na taj na\u010din od uzroka ukupne nezaposlenosti. Primjerice, lociraju\u0107i sr\u017e problema u nedostatku radnog iskustva kao \u0161to je to slu\u010daj s mjerama poput Stru\u010dnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa, nezaposlenost mladih tretira se kao problem koji je mogu\u0107e rije\u0161iti ili ubla\u017eiti intervencijama na strani ponude rada. Me\u0111utim, mladi su tek demografska skupina koja se izdvaja time \u0161to po prvi puta ulazi na tr\u017ei\u0161te rada te im je sudbina kao skupine s manjkom radnog iskustva u tom smislu neizbje\u017ena. Ono \u0161to je svakako manje neizbje\u017eno su problemi na tr\u017ei\u0161tu rada koje \u0107e mladi zate\u0107i po izlasku iz obrazovanja, a \u010dije rje\u0161enje izlazi iz okvira socijalne politike te zahtijeva fundamentalno druga\u010diji pristup od onoga koji se promi\u010de programima poput Garancije za mlade. Koliko se god preusmjeravanje fokusa na politike koje vode otvaranju radnih mjesta trenutno \u010dini dalekim, ono je jedino rje\u0161enje za nezaposlenost mladih. Pritom nu\u017ean politi\u010dki korak \u010dini premje\u0161tanje te\u017ei\u0161ta rasprava o nezaposlenosti na pitanje nedostatne potra\u017enje za radom i njezinih uzroka te otklanjanje ideolo\u0161kih pritisaka na radnike koji ih progla\u0161avaju neprilago\u0111enima suvremenom “dinami\u010dnom” tr\u017ei\u0161tu rada.<\/p>\n

  1. Ovaj \u010dlanak prilago\u0111ena je varijanta uvoda iz studije o mjerama aktivne politike zapo\u0161ljavanja namijenjenih mladima koja \u0107e uskoro biti objavljena u izdanju Baze za radni\u010dku inicijativu i demokratizaciju.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Izvor: Eurostat (lfsa_egana, lfsa_egan2), vlastiti izra\u010duni.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  3. Penava, M. (2014). Makroekonomija hrvatske deindustrijaliazacije<\/em>. Doktorska disertacija. Ekonomski fakultet Zagreb, Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  4. Tomi\u0107, I. (2014). Structural unemployment in Croatia \u2013 How important is the occupational mismatch?. Economic Research-Ekonomska Istra\u017eivanja<\/em>[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  5. Pri ra\u010dunanju stope nezaposlenosti mladih uzima se u obzir radno aktivno stanovni\u0161tvo. Stopa aktivnosti za dobnu skupinu od 15 do 24 godine u Hrvatskoj 2014. godine iznosila je 34% – ostalih 66% mladih je uglavnom u obrazovanju (izvor: Eurostat: lfsi_act_a). Me\u0111unarodno usporediva kategorija mladih obuhva\u0107a osobe izme\u0111u 15 i 24 godine starosti, no s obzirom na prosje\u010dno trajanje tercijarnog obrazovanja u Hrvatskoj od \u0161est godina u kategoriju mladih uklju\u010duju se uobi\u010dajeno i osobe u dobi do 29 godina.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Visoka nezaposlenost u Hrvatskoj predstavlja u nerje\u0161ivu enigmu za svaku vlast do danas. Njezini razlozi okvirno se mogu podijeliti…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":8687,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[228],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[241],"class_list":["post-8688","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-ekonomija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8688","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8688"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8688\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8731,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8688\/revisions\/8731"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/8687"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8688"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8688"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8688"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=8688"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=8688"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=8688"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=8688"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}