{"id":8598,"date":"2015-08-21T08:00:36","date_gmt":"2015-08-21T07:00:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=8598"},"modified":"2019-03-19T08:03:49","modified_gmt":"2019-03-19T07:03:49","slug":"balkan-poslije-dejtona","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=8598","title":{"rendered":"Balkan poslije Dejtona?"},"content":{"rendered":"

Ratni sukobi na prostoru biv\u0161e Jugoslavije naposljetku su zavr\u0161eni najve\u0107im dijelom posredstvom strane vojne i diplomatske intervencije. No poslijeratni sustavi koje je uspostavila ta intervencija, prije svega tzv. dejtonsko ure\u0111enje Bosne i Hercegovine, pokazali su se kao nepotpuna rje\u0161enja, koja su dobrim dijelom reproducirala probleme koji su i doveli do sukoba. “Me\u0111unarodna zajednica” se pritom \u010dini sasvim nesposobnom da iza\u0111e iz modela-kaveza kojeg je sama kreirala.<\/strong><\/p>\n

“EU se mora suo\u010diti s [Miloradom] Dodikom”, pozvao<\/a> je 10. kolovoza Toby Vogel na portalu EUobserver. Taj bh. politi\u010dar, obja\u0161njava analiti\u010dar think tanka<\/em> sklonog<\/a> vanjskopoliti\u010dkim pozicijama tzv. jastrebova, prijeti da politiku Europske unije u Bosni i Hercegovini “izbaci iz kolosijeka”; a \u017eeljezni\u010dku su metaforu ponosno prenijeli i brojni mediji skloni aktualnom predsjedniku Republike Srpske, kao dokaz me\u0111unarodnog zna\u010daja dugovje\u010dnog monopolista na obranu “srpstva” u BiH. Vogelov narativ ima sve klasi\u010dne i dobro poznate elemente: s jedne strane kao zlikovca imamo isto\u010dnja\u010dkog provokatora, a s druge predstavnike Zapada pred izborom \u2013 ili \u0107e popustiti pred nepravdom, ili \u0107e postupiti racionalno i preuzeti odgovornost za odlu\u010dnu (iako dakako dobronamjernu) intervenciju u podru\u010dje za \u010dije su funkcioniranje implicitno ili formalno odgovorni.<\/p>\n

Rije\u010d je o kritici tobo\u017enje politike appeasementa<\/em> (smirivanja), novinarskom \u017eanru koji, aludiraju\u0107i na politiku Nevillea Chamberlaina prema nacisti\u010dkoj Njema\u010dkoj, zagovara agresivni intervencionizam, prijete\u0107i “gorim alternativama”. No iako je \u017eanr poznat, njegova primjena u konkretnom slu\u010daju je u najmanju ruku neobi\u010dna. Naime, ambicije spomenutog zlikovca puno su skromnije od prijetnji regionalnoj ili globalnoj “sigurnosti”, a predmet spora jednostavniji. Radi se o referendumu koji je Dodik najavio u “svojem entitetu”, a koji bi trebao sprije\u010diti planiranu sna\u017eniju centralizaciju najvi\u0161ih instanci bh. sudstva \u0161to ju je potaknuo tzv. Visoki predstavnik. 1<\/a><\/sup> Dok su Dodikovi motivi sasvim prozai\u010dni (ve\u0107a kontrola korupcijskih procesa, nacionalna mobilizacija bira\u010da), reakcije stranih sila koje su same sebe zadu\u017eile za BiH su jednako protjerane koliko i paradoksalne.<\/p>\n

Ruska sjena nad BiH<\/strong><\/p>\n

Naime, nakon najave Dodikovog referenduma, EU i Sjedinjene Dr\u017eave su objavile uskla\u0111ene izjave u kojima se tvrdi<\/a> kako bi plebiscitarno izja\u0161njavanje bira\u010da o odlukama koje je donio predstavnik me\u0111unarodne zajednice \u2013 ugro\u017eavalo suverenitet BiH. Sasvim u duhu ove paradoksalne primjedbe, za kr\u0161enje suvereniteta BiH iste je predstavnike stranih sila optu\u017eio<\/a> i Dodik, \u010dovjek koji mi\u0161ljenje o tome treba li BiH kao dr\u017eava uop\u0107e postojati naizgled mijenja svakog mjeseca. Licemjernu brigu za nepostoje\u0107i suverenitet zemlje s obje strane ipak treba \u010ditati u drugom klju\u010du. Posljednjih je godina naime fraza<\/a> o navodnoj ruskoj prijetnji BiH toliko uobi\u010dajena da su kalkulacije vezane uz tu vrstu vanjskopoliti\u010dkih napetosti daleko nadrasle<\/a> ratoborne analize “stru\u010dnjaka za geopolitiku” koji se javljaju u neslu\u017ebenim biltenima<\/a> vanjskih tajnih slu\u017ebi s obje<\/a> strane.<\/p>\n

Redovita upozorenja kako \u0107e Rusija “usko\u010diti” u opasni “vakuum” koji je ostavio navodno smanjeni interes Zapada za to podru\u010dje dobila su svoj odgovor u vidu stvarne (iako samo retori\u010dke) potpore Dodiku od strane ruske diplomacije koja je radosno usko\u010dila u ulogu<\/a> \u0161eprtljavog nametljivca koju joj je namijenio suparnik. No trenutna Dodikova romansa s Rusijom, koja svojim anga\u017emanom produ\u017eava iluziju o sebi kao sili u “velikoj igri”, mogla bi se pokazati kao razo\u010daranje za obje strane. Za po\u010detak, Rusija niti mo\u017ee niti \u017eeli<\/a> dugoro\u010dno rje\u0161avati institucionalni i svaki drugi kaos koji trenutno vlada u BiH. 2<\/a><\/sup> S druge strane, bez obzira na pani\u010dne tonove sa Zapada, bogata historija<\/a> Dodikovih najava referenduma jasno nam ukazuje da je najvjerojatniji rasplet i ove “krize” \u2013 odustajanje i dogovor s me\u0111unarodnim institucijama. 3<\/a><\/sup><\/p>\n

Proturje\u010dne politike<\/strong><\/p>\n

Mukotrpni proces “centralizacije” BiH s prekidima traje gotovo od 1995. godine. Posljednjih desetak godina, od kad je kontinuirano na vlasti u “manjem entitetu”, gotovo svakoj fazi tog procesa Milorad Dodik je pru\u017eao simboli\u010dni koliko i pragmati\u010dni otpor. Bilo da se radilo o nacionalnoj televiziji, energetskoj mre\u017ei ili sigurnosno-represivnom aparatu, gotovo nema institucije koju Dodik nije prometnuo u prvu liniju fronte za obranu “Srpske”. Njegovi su se kategori\u010dki stavovi i ozbiljne prijetnje me\u0111utim u pravilu pokazivali kao prolazne atrakcije kojima je naizmjeni\u010dno pla\u0161io pa umirivao “me\u0111unarodnu zajednicu” u slalomu \u010diji su detalji ne\u0161to bolje poznati nakon objave<\/a> ameri\u010dkih diplomatskih telegrama na platformi WikiLeaks. No iako je Dodik ponovo prozivan kao glavni “saboter vlakova”, me\u0111unarodna je zajednica izgleda sama sebi najve\u0107i neprijatelj.<\/p>\n

Zapadna diplomacija naime poku\u0161ava ostvariti paradoksalan zadatak da istodobno provede centralizaciju zemlje i brani Dejtonski sporazum. Karikaturalnost ustroja koji je uspostavio taj sporazum dobro je poznata. Rije\u010d je o krajnjoj decentralizaciji, sa strogo etni\u010dki odre\u0111enim ulogama, pri \u010demu je najve\u0107a pa\u017enja posve\u0107ena za\u0161titi tobo\u017enjih posebnosti triju etni\u010dkih grupa u zemlji. No za razliku<\/a> od \u0160vicarske, prema \u010dijim je kantonima na\u010delno ure\u0111ena jedna polovica BiH, problem me\u0111u bh. zajednicama nikada nije bio lingvisti\u010dki ili “kulturni”. Do eskalacije tzv. nacionalizama do\u0161lo je kada su ranih devedesetih, uslijed raspada zemlje i politi\u010dkog sistema, istaknutu ulogu preuzeli lokalni mo\u0107nici koji su jedinu ideolo\u0161ku legitimaciju za svoje nove pozicije mogli prona\u0107i u etnicisti\u010dkoj logici. Taj sustav mo\u0107i nastao u ratu je Dejtonskim sporazumom dobio svoj administrativni izraz i potvrdu u “kantonima” i “entitetima”.<\/p>\n

Nedohvatljiva “umjerenost”<\/strong><\/p>\n

Logika prepu\u0161tanja mo\u0107i lokalnim etni\u010dkim vo\u0111ama do danas je ostala osnova “stabilnosti” BiH, a u diplomatskim krugovima jo\u0161 uvijek dominira ideja<\/a> da je rije\u010d o sporazumu koji je “temelj mira” u toj zemlji. Paradoksalno, poku\u0161aji minimalne racionalizacije tog sustava provo\u0111eni su tako\u0111er pod izgovorom za\u0161tite prava etni\u010dkih skupina, bilo da se radi o odlukama poput one kojom su ukinuti entitetski simboli, ili jo\u0161 uvijek nerije\u0161enog problema nezastupljenosti “Ostalih” (tzv. slu\u010daj Sejdi\u0107-Finci). Proturje\u010dni zadatak provedbe centralizacije uz zadr\u017eavanje institucionaliziranih etni\u010dkih podjela tako je pao na ple\u0107a tzv. umjerenih politi\u010dara iz svake od etni\u010dkih skupina. Koncept “umjerenjaka” (moderates<\/em>) je one-size-fits-all<\/em> model kojim uglavnom ameri\u010dka diplomacija nastoji prona\u0107i ili izgraditi konstruktivne i kooperativne lokalne suradnike, bilo da se radi o Iraku<\/a>, Afganistanu<\/a>, Siriji<\/a> ili BiH.<\/p>\n

Model je me\u0111utim ponovno sam sebi najve\u0107i neprijatelj. Naime, kao \u0161to je poznato, spomenuti je Dodik svojevremeno bio primjer takvog “umjerenjaka” par excellence<\/em>. U godinama neposredno nakon zavr\u0161etka rata, ovaj je biv\u0161i opozicionar uz veliku podr\u0161ku<\/a> predstavnika me\u0111unarodne zajednice odigrao klju\u010dnu ulogu u ne sasvim proceduralnoj smjeni eksponenata biv\u0161eg ratnog vodstva, kojeg se SAD pod svaku cijenu nastojao rije\u0161iti. No u politi\u010dkom sustavu u kojem je cjelokupna me\u0111ustrana\u010dka dinamika neminovno organizirana oko predstavljanja specifi\u010dnih etni\u010dkih skupina, Dodik nije mogao ozbiljno ra\u010dunati na svoj opstanak na pozicijama vlasti bez da svoju politi\u010dku platformu temelji na “srbovanju”, onom istom koje je svojevremeno tobo\u017ee ru\u0161io. Dodikova pozicija najve\u0107eg zapadnog problema u tom je smislu strukturno uvjetovana, i ne\u0107e je rije\u0161iti pri\u017eeljkivani “obra\u010duni” s njim osobno. 4<\/a><\/sup><\/p>\n

Izvan dejtonskog kaveza<\/strong><\/p>\n

Unato\u010d lo\u0161im rezultatima ove politike, pouke po svemu sude\u0107i ostaju nedohvatljive. Neki od klju\u010dnih graditelja i provoditelja zapadnih politika u regiji devedesetih, poput Williama Montgomeryja, kao najve\u0107i propust<\/a> perioda vide to \u0161to se politika striktnih etni\u010dkih podjela nije provela dosljednije. No klju\u010dni paradoks “ure\u0111ivanja” BiH ostaje to \u0161to se svi propusti nastali iz proma\u0161enih intervencija nastoje rije\u0161iti \u2013 sna\u017enijim intervencijama. To vrijedi i za posljednju<\/a> “britansko-njema\u010dku inicijativu” koja je kao \u010dudesno rje\u0161enje za bh. probleme ponudila samo niz potpuno neprilago\u0111enih neoliberalnih ekonomskih mjera \u010diji je razvojni, a pogotovo politi\u010dki domet, vi\u0161e nego upitan. Treba ipak priznati kako \u010dak i takva jalova inicijativa, potaknuta prije svega strahom od ponavljanja pro\u0161logodi\u0161njih protesta, predstavlja napredak u odnosu na originalnu reakciju Visokog predstavnika Valentina Inzka, koji je svojevremeno u jednom austrijskom mediju najavio<\/a> mogu\u0107nost smirivanja protesta vojnom intervencijom.<\/p>\n

No op\u0107enito, zazivi sna\u017enijeg intervencionizma koji neizbje\u017eno prate “anga\u017emane me\u0111unarodne zajednice” u BiH odra\u017eavaju jednu specifi\u010dnu ideologiju, koja prikazuje svijet okrenut naglava\u010dke. Oni sna\u017eniju stranu kontrolu nude kao rje\u0161enje u zemlji koja je imala uvjerljivo najvi\u0161e strane kontrole i intervencije u Europi u periodu posljednjih 25 godina. Pri tome se vanjska intervencija nudi kao brana neuspje\u0161nim lokalnim upravlja\u010dima unato\u010d tome \u0161to me\u0111unarodna uprava ve\u0107 dvadeset godina u\u017eiva (i povremeno koristi) pravo da smjenjuje te upravlja\u010de bez izbora (i povremeno kreira nove) te name\u0107e vlastite politike po volji. Unato\u010d golemim sredstvima koja se tro\u0161e na reproduciranje te ideologije kroz tzv. civilni sektor, pa onda posljedi\u010dno i reprodukciju tog sustava, rije\u010d je o narativu koji u susretu s desetljetnim iskustvom gubi na uvjerljivosti.<\/p>\n

Neuspjeh me\u0111unarodnog aktera da rije\u0161i zadatke u regiji koje si sam name\u0107e mo\u017eda bi mogao potaknuti ambicije i samopouzdanje da se rje\u0161enja potra\u017ee izvan logike interesnih sfera i me\u0111unarodnih upravitelja. Napu\u0161tanje koncepta me\u0111unarodne zajednice kao deus ex machina<\/em> tako bi otvorilo mogu\u0107nosti za dalekose\u017enija i prije svega demokratskija rje\u0161enja. Pro\u0161logodi\u0161nji protesti su barem dijelom pokazali da su narodi BiH spremni za to, unato\u010d tome \u0161to me\u0111unarodna zajednica nije.<\/p>\n

  1. Ured Visokog predstavnika (OHR) je institucija osnovana Dejtonskim mirovnim sporazum 1995. godine sa svrhom da provodi mir i predstavlja “me\u0111unarodnu zajednicu” u BiH. Ovlasti Visokog predstavnika znatno su pove\u0107ane 1997. godine pri \u010demu mu je dana mogu\u0107nost da smjenjuje izabrane du\u017enosnike i donosi politi\u010dke odluke u ime bh. vlasti ako zaklju\u010di da one same “nisu spremne” za dono\u0161enje istih. Na \u010delu ureda u pravilu je osoba koju postavlja EU, dok zamjenika postavlja SAD. Mandat OHR-a je 2008. godine produ\u017een na neodre\u0111en vremenski period.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Rusija je zajedno s Kanadom, Japanom, SAD-om i ve\u0107im zemljama Europske unije \u010dlanica Vije\u0107a za provedbu mira u BiH (PIC). U tom je vije\u0107u Rusija do sad podr\u017eavala sve planove uklju\u010divanja BiH u EU.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  3. Vrijedi primijetiti da je i za spomenutu centralizaciju sudstva u nekoliko navrata glasovao Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  4. Ne treba u tom smislu previ\u0161e iznenaditi kako je na posljednjim izborima implicitnu potporu me\u0111unarodne zajednice dobila koalicija “Savez za promjene” \u010dija je najve\u0107a \u010dlanica Srpska demokratska stranka, biv\u0161a stranka Radovana Karad\u017ei\u0107a, zbog \u010dijeg je ru\u0161enja Dodik i doveden na poziciju mo\u0107i 1998. godine.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    “EU se mora suo\u010diti s [Miloradom] Dodikom”, pledirao je 10. kolovoza Toby Vogel na portalu EUobserver. Taj bh. politi\u010dar, obja\u0161njava analiti\u010dar think tanka sklonog …<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":8600,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[137],"theme":[456],"country":[35],"articleformat":[450],"coauthors":[26],"class_list":["post-8598","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-rat","theme-politika","country-bih","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8598","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8598"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8598\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":27154,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8598\/revisions\/27154"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/8600"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8598"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8598"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8598"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=8598"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=8598"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=8598"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=8598"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}