{"id":8582,"date":"2015-08-26T07:00:40","date_gmt":"2015-08-26T06:00:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=8582"},"modified":"2015-08-25T11:34:28","modified_gmt":"2015-08-25T10:34:28","slug":"tko-je-muzej-kreho","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=8582","title":{"rendered":"Tko je muzej?"},"content":{"rendered":"

Zemaljski muzej kulturna je institucija Bosne i Hercegovine od op\u0107eg dru\u0161tvenog zna\u010daja koja je u podjeli utjecaja i odgovornosti “ostala visiti” izme\u0111u razli\u010ditih razina vlasti u toj zemlji. Muzej se trenutno nalazi u pravnom, ekonomskom i politi\u010dkom vakumu kojeg odnedavno popunjavaju javne i privatne li\u010dnosti Sarajeva ali i Bosne i Hercegovine skre\u0107u\u0107i pozornost na dru\u0161tvenu va\u017enost ove insittucije.<\/strong><\/p>\n

“[…] Zemaljski muzej proizvodi vi\u0161e od samog znanja, vi\u0161e od same ba\u0161tine \u2013 proizvodi ljudske odnose. Mislim da je to ono \u0161to treba njegovati, treba insistirati na tome da ponovno uspostavimo na\u010dine na koje u\u010dimo skupa, u jednoj instituciji ovakve vrste.” Ovim je rije\u010dima knji\u017eevni teoreti\u010dar i profesor Filozofskog fakulteta u Tuzli Damir Arsenijevi\u0107 poantirao svoj video-prilog<\/a> objavljen u sklopu akcije “De\u017euram za Muzej” u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu. “Muzej je zalog jednom dru\u0161tvu kojeg nema, ali istovremeno zalog dru\u0161tvu koje treba tek da postane”, dodao je Arsenijevi\u0107.<\/p>\n

Akcija “De\u017euram za Muzej” dio je inicijative “Ja sam Muzej<\/a>“,\u00a0koja je za relativno kratko vrijeme okupila velik broj sudionica i sudionika. Cilj inicijative je razli\u010ditim vidovima javnog djelovanja \u2013 me\u0111u ostalim i svakodnevnim de\u017eurama u prostorijama Muzeja \u2013 poku\u0161ati utjecati na stanje u kojem se ova institucija nalazi. Podsjetimo, Zemaljski muzej je jedna od nekoliko ustanova kulture koje su se nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma na\u0161le u pravno-politi\u010dkom vakumu: on ne potpada ni pod nadle\u017enost Federacije BiH, niti pod onu Republike Srpske i nije rje\u0161eno na kojoj bi razini i iz \u010dijih sredstava trebao biti financiran.<\/p>\n

Godinama je Muzej opstajao prvenstveno zahvaljuju\u0107i dotacijama za odr\u017eavanje pojedinih zbirki, ali stalni bud\u017eetski rezovi u\u010dinili su i takav na\u010din djelovanja neodr\u017eivim. Uslijed neizdr\u017eivih radnih i egzistencijalnih uvjeta uprava i radni kolektiv Zemaljskog muzeja bili su 2012. godine prisiljeni zatvoriti njegova vrata za javnost (recimo samo da u tom trenutku nitko od zaposlenih nije bio primio pla\u0107u du\u017ee od godinu dana). Muzeji \u0161irom svijeta tom su prilikom organizirali akcije solidarnosti sa Zemaljskim muzejem, no situacija se u te nepune tri godine nije promijenila. Manje je poznata \u010dinjenica da uposlenice i uposlenici Muzeja ipak i dalje dolaze na posao, bave se znanstveno-istra\u017eiva\u010dkim radom, i trude se odr\u017eati eksponate koliko je to mogu\u0107e \u2013 premda, recimo, na poslu nemaju grijanje. Tako jedna institucija kulture od op\u0107eg dru\u0161tvenog zna\u010daja prakti\u010dki radi iza zatvorenih vrata; ona se ne nalazi samo u pravno-politi\u010dkom, nego i u svojevrsnom dru\u0161tvenom i kulturnom vakumu.<\/p>\n

Hibridni diskurs<\/strong><\/p>\n

Inicijativu “Ja sam Muzej” pokrenula je ovoga ljeta nevladina organizacija Akcija<\/a> iz Sarajeva, u \u010dijem programskom opisu stoji da se zala\u017ee za “sistematske promjene u sektoru kulture u BiH”. Kako \u010ditamo u priop\u0107enju<\/a> iz udruge, “Ja sam Muzej” ima za cilj “[…] promijeniti javni imid\u017e Zemaljskog muzeja u medijima i javnosti, ukazati na te\u0161ku i neodr\u017eivu egzistencijalnu situaciju u kojoj se nalaze zaposlenici Muzeja i \u010diji se broj svakodnevno smanjuje, senzibilizirati javnost u BiH i \u0161ire o vrijednosti i multikulturalnom karakteru kolekcije koju Muzej \u010duva”. U tu svrhu Akcija se zala\u017ee za sljede\u0107e vidove anga\u017emana oko Muzeja: “[…] kreirati filantropske akcije za Muzej, ‘okupirati’ Muzej serijom kulturnih doga\u0111aja (izlo\u017ebe, koncerti, performansi), javnih debata i dobrotvornih akcija, oja\u010dati kapacitete samog Muzeja \u2013 i \u0161to je najva\u017enije, vratiti pitanje spa\u0161avanja Zemaljskog muzeja na dnevni red donosilaca politi\u010dkih odluka”.<\/p>\n

Vokabular, izra\u017eajni registar i ideolo\u0161ke implikacije nekoliko navedenih redaka pobu\u0111uju znati\u017eelju. Isticanje lo\u0161eg “imid\u017ea” Muzeja i zalaganje za njegovo mijenjanje moglo bi signalizirati da pokreta\u010di Inicijative kulturu vide primarno kao brand<\/em> na \u010dijem tr\u017ei\u0161nom plasmanu valja raditi. Posrijedi bi bio upravo primjer dominantnog tehnokratskog diskursa, koji pitanja kulturne politike i rada kulturnih institucija vidi kao pitanja medijskog (samo)predstavljanja, odnosa s javno\u0161\u0107u i komercijalnih umije\u0107a. Me\u0111utim, ve\u0107 idu\u0107i cilj koji je istaknut \u2013 skretanje pa\u017enje na polo\u017eaj radnoga kolektiva Muzeja \u2013 kosi se s takvom vizurom. Naprotiv, isticanje “te\u0161ke i neodr\u017eive egzistencijalne situacije” u kojoj se nalaze ljudi \u010dine Muzej \u2013 a “\u010diji se broj svakodevno smanjuje” \u2013 politizira<\/em> razgovor o Muzeju: problem Zemaljskog muzeja time se predstavlja u svojim dru\u0161tvenim i politi\u010dkim aspektima izvan diskursa i diktata tr\u017ei\u0161ta. (Na ovom je tragu i zbirka <\/a>portreta radnika Muzeja<\/a>, koje je osmislila aktivistica Aida Kalender a sproveo u djelo fotograf Ziyah Gafi\u0107, a koje efektno i bez patetike baca svjetlo na probleme ovoga radnoga kolektiva.)<\/p>\n

Zamisao o “senzibiliziranju javnosti” po pitanju zna\u010daja muzejskih sadr\u017eaja ukazuje pak na edukativnu dimenziju Inicijative, usmjeravaju\u0107i je izme\u0111u ostalog i kao kampanju za podizanje svijesti (raising awareness<\/em>), konkretno, svijesti o odre\u0111enim kulturnim vrijednostima. I dio teksta koji se ti\u010de planiranih aktivnosti Udruge pisan je zanimljivom mje\u0161avinom diskursa. Primjerice, tu pronalazimo koncept okupacije<\/em> javnog prostora \u2013 sveu\u010dili\u0161ta, trga, ili u ovom slu\u010daju muzeja \u2013 koja nosi \u0161tih radikalno lijevog politi\u010dkog aktivizma; pozivanje na gra\u0111ansku i kapitalisti\u010dku tradiciju filantropskih akcija; pragmati\u010dne zamisli o “ja\u010danju kapaciteta” Muzeja.<\/p>\n

Preobrazba institucije uslijed restauracije kapitalizma<\/strong><\/p>\n

Ma kakvim prakti\u010dnim razlozima mo\u017eda bio motiviran, ovaj “hibridni” diskurs zapravo rje\u010dito ukazuje na vi\u0161estruka lica “slu\u010daja Muzej”. On ilustrira i nemogu\u0107nost da se problem Muzeja i njegove implikacije postave u okvirima kategorija i koncepata koji dominiraju u na\u0161oj dru\u0161tvenoj, politi\u010dkoj i medijskoj svakodnevici. Doista, posrijedi je pravno, ekonomsko, politi\u010dko, dru\u0161tveno, kulturno, itd. pitanje, ali istovremeno i pitanje koje predstavlja puno vi\u0161e od zbira svih nabrojanih aspekata. S jedne strane, kronologija nevolja Zemaljskoga muzeja svakako je pri\u010da o preobrazbi jedne kulturne institucije uslijed restauracije kapitalizma (“tranzicije”).<\/p>\n

Zemaljski muzej je neprofitna institucija par excellence<\/em>, javni prostor i dru\u0161tvena imovina, te ustanova s radnim kolektivom koji ne posluje po dominantnim kapitalisti\u010dkim standardima “racionalnosti”, “pragmati\u010dnosti”, “fleksibilnosti” ili “uspje\u0161nosti”. Masovna privatizacija dru\u0161tvene imovine i utjerivanje tr\u017ei\u0161nih odnosa u sve sfere ljudskoga \u017eivota u proteklih \u010detvrt stolje\u0107a u\u010dinili su da on u tom smislu izgleda kao relikt pro\u0161losti. S druge strane, u slu\u010daju Zemaljskog muzeja sadr\u017ean je i simptomati\u010dan bosanskohercegova\u010dki zaplet, koji ukazuje na svakodnevno nasilje nacionalisti\u010dkih identitetskih politika u BiH. Budu\u0107i da, kao \u0161to se \u010desto isti\u010de, Muzej nema ni bo\u0161nja\u010dki, ni hrvatski, ni srpski nacionalni predznak, za njega nema mjesta u simboli\u010dkom imaginariju ovih politika \u2013 pa tako ni u financijskim politikama aktera koji ih kroje.<\/p>\n

Svaki video-prilog<\/a> u akciji “De\u017euram za Muzej” zapo\u010dinje osobnim reminiscencijama sudonika\/ce na ono \u0161to joj\/mu Zemaljski muzej zna\u010di u njezinom\/njegovom intimnom imaginariju. To su pripovijesti o dje\u010djim i mladena\u010dkim sje\u0107anjima, o osobnim i profesionalnim vezama s Muzejom, o \u010desto posve neo\u010dekivanim na\u010dinima na koje je bio prisutan u ljudskim \u017eivotima. Vi\u0161estrukost i raznolikost ovih iskustava omogu\u0107ena je upravo statusom Muzeja kao posebnog, zajedni\u010dkog prostora, koji i dalje “str\u0161i” iz aktualnog poretka i njemu imanentne logike. Zemaljski muzej relikt je institucije dru\u0161tvene imovine, koja se ne pokorava kapitalisti\u010dkim zakonima, ali i relikt druk\u010dijih vrsta zajedni\u0161tva, koja vladaju\u0107e identitetske politike ne mogu obuhvatiti 1<\/a><\/sup>.<\/p>\n

Zalog za izgradnju dru\u0161tva<\/strong><\/p>\n

U tom se smislu valja vratiti konceptima iz Arsenijevi\u0107evog izlaganja s po\u010detka ovoga teksta, kao \u0161to su (me\u0111u)ljudski odnosi, zajednica, solidarnost, dru\u0161tvo i dru\u0161tveni odnosi. Njegova tvrdnja da Muzej mo\u017ee biti “zalog jednom dru\u0161tvu kojeg nema, ali istovremeno zalog dru\u0161tvu koje treba tek da postane” zna\u010di da prostor za izgradnju druk\u010dijih tipova zajednica i zajedni\u0161tva ipak ostaje otvoren. Za usporedbu, polo\u017eaj kulturnih ustanova od dr\u017eavnog zna\u010daja u Hrvatskoj i Srbiji povoljniji je od onoga Zemaljskog muzeja, barem u ekonomskom smislu \u2013 ali pod cijenu njihove potpune podre\u0111enosti sprezi kapitalizma i identitetskih politika. Dr\u017eavne institucije kulture u Hrvatskoj i Srbiji “hrvatske” su, odnosno “srpske”, po defoltu; u njihove temelje upisana je logika iz koje Zemaljski muzej barem dijelom izmi\u010de. (Uostalom, ekvivalent Zemaljskom muzeju u pravom smislu niti ne postoji u Zagrebu ili Beogradu).<\/p>\n

Percepcija Zemaljskog muzeja kao jednog od mogu\u0107ih prostora za artikulaciju druk\u010dijih na\u010dina mi\u0161ljenja dru\u0161tva i zajednice djelatna je i politi\u010dki potencijalno u\u010dinkovita. To je prepoznao i kolektiv tuzlanske fabrike deterd\u017eenata Dita, koja je nakon “tranzicijske” golgote nedavno ponovno po\u010dela s radom: radnice i radnici Dite do\u0161li su pru\u017eiti podr\u0161ku<\/a> koleg\/ic\/ama iz Zemaljskoga muzeja, i sudjelovati u de\u017euranju za Muzej. “Moramo pomagati jedni drugima, moramo poslati sliku u svijet da smo mi skupa, da nismo posva\u0111ani, da je ovaj radni\u010dki narod koji je dole zajedno i da imamo isti cilj a to je stvoriti dr\u017eavu, ostaviti mlade tu, zaposliti ih i stare poslati u zaslu\u017eenu penziju”, izjavila je tom prilikom radnica Dite Emina Busulad\u017ei\u0107.<\/p>\n

Busulad\u017ei\u0107, dodu\u0161e, ne precizira o stvaranju kakvog<\/em> dru\u0161tva i kakve dr\u017eave govori, niti eksplicitno imenuje kapitalizam i nacionalni \u0161ovinizam kao neprijatelje, \u0161to je iz politi\u010dki radikalni(ji)h uklona lako kritizirati. Ipak, ona jasno postavlja imperativ udru\u017eivanja u zajedni\u010dku borbu, ali i demonstrira svijest o vi\u0161estrukosti te borbe: ona je kako radni\u010dka i klasna, tako i borba za kulturnu ba\u0161tinu i zajedni\u010dko dobro, pa i (paradoksalno s obzirom na izvornu ulogu Muzeja!) antikolonijalna bitka.<\/p>\n

Otvaranje vrata muzeja<\/strong><\/p>\n

U periodu u kojem bi se ovaj tekst trebao pojaviti pred \u010ditateljstvom, umjetni\u010dko-aktivisti\u010dka \u201eokupacija\u201c prostorija Muzeja uveliko \u0107e biti u toku. U njezinom sklopu ve\u0107 su pokrenuti filmski, likovni i literarni program<\/a>.\u00a0Na\u017ealost, druga svje\u017ea vijest jest da je vi\u0161i preparator na Odjeljenju za arheologiju Hamo Karkelja, koji je u svojedobnom intervjuu<\/a> za Oslobo\u0111enje ustvrdio kako mu je najve\u0107a \u017eelja da do\u010deka da napokon zaposle nekoga na koga \u0107e prenijeti nakupljeno znanje \u2013 preminuo nakon iznenadne bolesti.<\/p>\n

Ova \u010dinjenica bez sumnje \u0107e ostaviti traga u daljnjem tijeku borbe za Muzej. Novoustoli\u010deni ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo Samer Re\u0161idat najavljuje<\/a> pak mogu\u0107e otvaranje Muzeja najesen, no poslijeratna povijest ove institucije daje nam za pravo da budemo skepti\u010dni u vezi njegovim planovima. Dok glomazna dr\u017eavna birokracija i njezina ideolo\u0161ka aparatura poku\u0161avaju procesirati slu\u010daj Zemaljskog muzeja, \u0161ansa za ljude koji ga \u010dine, ali i za sve nas, vjerojatno le\u017ei samo u gradnji zajednice i borbi odozdo.<\/p>\n

  1. Svjestan sam \u010dinjenice da je Zemaljski muzej osnovan i zami\u0161ljen kao par excellence kolonijalna institucija. Njegovim je osnivanjem Austro-Ugarska, kao istinski imperij, \u017eeljela utemeljiti i ja\u010dati lokalni identitet svog protektorata na periferiji, ujedno ja\u010daju\u0107i vlastiti utjecaj. Ma kako ova tema bila bitna i zanimljiva za istra\u017eivanje i refleksiju (kao vrlo poticajan po\u010detak mo\u017ee poslu\u017eiti autobiogafija prvog kustosa Muzeja, koja je nedavno do\u017eivjela ponovljeno izdanje: \u0106iro Truhelka, Uspomene jednog pionira, Vrijeme, Zenica, 2013.), mislim da su za oblikovanje dana\u0161njeg zna\u010daja i zna\u010denja Muzeja daleko va\u017enije naredne decenije, a osobito razdoblje socijalizma. [↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Zemaljski muzej je jedna od nekoliko ustanova kulture koje su se nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma na\u0161le u pravno-politi\u010dkom vakumu: on ne potpada ni pod nadle\u017enost Federacije BiH, niti pod onu Republike Srpske..<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":8649,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[74,34],"theme":[458,455],"country":[35],"articleformat":[450],"coauthors":[17],"class_list":["post-8582","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-kultura","tag-tranzicija","theme-drustvo","theme-rad","country-bih","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8582","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8582"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8582\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8584,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8582\/revisions\/8584"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/8649"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8582"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8582"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8582"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=8582"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=8582"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=8582"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=8582"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}