{"id":8562,"date":"2015-08-19T07:00:02","date_gmt":"2015-08-19T06:00:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=8562"},"modified":"2015-08-19T08:34:27","modified_gmt":"2015-08-19T07:34:27","slug":"8562","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=8562","title":{"rendered":"Crna Gora u NATO-u: iznevjereno “maj\u010dinstvo” i oportunisti\u010dki zaokreti"},"content":{"rendered":"

Zao\u0161travanje odnosa Zapada i Rusije posljednih godina osvje\u017eilo je interes Sjevernoatlantskog vojnog saveza za pro\u0161irenje na istok kontinenta. Tako se na vrhu popisa vjerojatnih najskorijih akvizicija NATO-a na\u0161la \u2013 Crna Gora, zemlja \u010dija simboli\u010dka va\u017enost, s obzirom na tradicionalne veze s Rusijom, znatno prema\u0161uje skromni strate\u0161ki i ekonomski zna\u010daj.<\/strong><\/p>\n

Zemlje s ve\u0107inskom pravoslavnom vjerni\u010dkom populacijom na Balkanu tradicionalno odr\u017eavaju razmjerno bliske veze s Rusijom. Ona se tako u domeni subpoliti\u010dkog patosa \u010desto naziva i “maj\u010dicom”, a s druge strane su dosljedno, valjda \u2013 dje\u010dica. Vjekovno (auto)infantiliziranje na toj konkretnoj relaciji u posljednje doba ipak odaje znakove izvjesne kolebljivosti. Posebno je to izra\u017eeno kod najsitnijeg balkanskog “mali\u0161e”; rije\u010d je dakako o Crnoj Gori i promjenama u vanjskopoliti\u010dkom kursu njezina dr\u017eavnog vodstva. Ali nije pritom u bitnome na stvari nekakvo osjetnije dru\u0161tveno “sazrijevanje” i napu\u0161tanje uloge nedoraslog. Prije bi se naime to moglo okarakterizirati kao pribjegavanje vlasti novom utjecajnom tutoru koji pak sa svoje strane pokazuje itekako dobru volju za posvajanjem.<\/p>\n

Da kona\u010dno imenujemo novog subjekta u obiteljskoj sagi: NATO je od\u0161krinuo vrata za izgledno prekoredno u\u010dlanjenje nove zemlje-partnerice, svim njegovim unutarnjim otporima usprkos. Crna Gora nije susjeda Rusije kao \u0161to su to Gruzija i Ukrajina, ali motiv NATO-a je u njezinu slu\u010daju apsolutno istovjetan onom s kojim se ta alijansa ve\u0107 godinama mota uz granicu s Rusijom. U crnogorskom primjeru mo\u017ee se dodu\u0161e govoriti prvenstveno o simboli\u010dkoj demonstraciji utjecaja te indirektnim prednostima svojevrsnog prodora u dislocirani ruski zabran. Stabilizacija ukupnih prilika i odnosa na Zapadnom Balkanu svakako ne le\u017ei nikom od njih na srcu, kao \u0161to se to povremeno mo\u017ee \u010duti. Takve su ideje prisutne \u2013 eventualno i uvjetno \u2013 samo u glavama takti\u010dnijih politi\u010dara u regiji, a jedan od rijetkih takvih je Milo \u0110ukanovi\u0107.<\/p>\n

Pravovremeno konvertitstvo<\/strong><\/p>\n

\u010cinjenica da je aktualni crnogorski premijer vlasnik najdu\u017eeg politi\u010dkog sta\u017ea u doti\u010dnom najvi\u0161em rangu na prostoru nekada\u0161nje Jugoslavije, naj\u010de\u0161\u0107e se tuma\u010di upravo njegovom sposobno\u0161\u0107u izuzetno pragmati\u010dnog manevriranja izme\u0111u regionalnih, kontinentalnih i globalnih sila i pripadaju\u0107e im dinamike. Pi\u0161e se o \u0110ukanovi\u0107u kao, da skratimo iskaz, o notornom kriminalcu i autokratu i nemojmo ni to zaboraviti, konvertitu s odre\u0111enim grijesima iz godina njegova \u0161urovanja sa Slobodanom Milo\u0161evi\u0107em. Uostalom, i njihov je razlaz uvelike tuma\u010den kroz prizmu obiteljske kataklizme. No ve\u0107 se tad moglo prepoznati kako \u0110ukanovi\u0107 obnavlja svoju mo\u0107 kroz umije\u0107e pravovremenog osloba\u0111anja iz daviteljskog zagrljaja vlastitih pokrovitelja i racionalnog biranja novog dru\u0161tva me\u0111u \u0161irim krugom etabliranih igra\u010da.<\/p>\n

Takvoj neprijepornoj politikantskoj vitalnosti u posljednjoj se fazi tepa kao zapadn(ja\u010dk)oj orijentaciji Crne Gore \u010dija su glavna upori\u0161ta u prvom redu Njema\u010dka i SAD. Nije dakle uputno sumnjati da bi se Milo \u0110ukanovi\u0107 znao prema eventualnoj druk\u010dijoj konstelaciji, sad ili kasnije, prikloniti i “ekstremnim” rje\u0161enjima kakva bi predstavljala npr. Turska, ina\u010de neupitni crnogorski arhidu\u0161manin. Sam narod Crne Gore pritom se uvijek zati\u010de u gotovo jednako podcijenjenoj poziciji s javnim dobrima i radni\u010dkim pravima na bubnju, \u0161to zorno pokazuje i proteklo razdoblje bliskosti s Rusijom. No tako\u0111er je nu\u017eno kriti\u010dki osmotriti kvalitetu i stvarne dimenzije te simbioze o kojoj se dominantno kazivalo u slikama apsolutne ruske prevlasti i njezina izuzetnog ekonomskog i politi\u010dkog upliva na tom prostoru.<\/p>\n

Skromne “ruske veze”<\/strong><\/p>\n

Unato\u010d svim figurama o majci i djetetu, ispostavit \u0107e se kako dosezi i aktivnosti Rusije u Crnoj Gori umnogom ne odgovaraju onome \u0161to je uporno projicirao i spomenuti Zapad. Uz jednu ogradu \u2013 daleko od toga da bi se Rusiju smjelo idealizirati u ovome standardnom imperijalisti\u010dkom ogledu planetarnih mo\u0107nika. Bilo bi me\u0111utim vjerodostojno da se barem spomene kako se njezin me\u0111unarodni utjecaj ne temelji na vojnim pothvatima udaljenijim od neposrednog joj susjedstva. I to onog istog susjedstva za koje je prije nepuna tri desetlje\u0107a, u vrijeme raspada Isto\u010dnog bloka, dobila jalovo ameri\u010dko obe\u0107anje da ga NATO ne\u0107e asimilirati. Zapadnja\u010dko demoniziranje re\u017eima Vladimira Putina ima tako za cilj vlastitu br\u017eu ekspanziju, a ne podstrek famoznoj demokratizaciji i afirmaciji ljudskih prava u Rusiji.<\/p>\n

Pogledajmo kako izgledaju zate\u010deni odnosi Crne Gore i Rusije u konkretnim ekonomskim parametrima: izvoz u Rusiju iznosi 0,1 posto od ukupnog izvoza Crne Gore, a obim trgovine me\u0111u tim zemljama 0,4 posto od ukupne vanjske trgovine Crne Gore. Za usporedbu, izme\u0111u Hrvatske i Rusije \u2013 a tu nikome ne pada na pamet govoriti o ma kakvom prote\u017eiranju \u2013 ti postotci iznose 0,7 i 5,7. \u0160tovi\u0161e, crnogorski su brojevi najmanji izme\u0111u svih koje ve\u017eu Rusiju s dr\u017eavama Zapadnog Balkana. I premda je gotovo tre\u0107ina registriranih trgova\u010dkih dru\u0161tava u Crnoj Gori u posjedu ruskih dr\u017eavljana, mahom s poslovanjem u turizmu i nekretninama, postaje jasno za\u0161to se \u0110ukanovi\u0107 pro\u0161le godine tako lako odlu\u010dio na demonstrativno uvo\u0111enje sankcija Rusiji, odnosno formalni pristanak uz politiku Zapada koji sam pak, bar kad je rije\u010d o zemljama EU-a, time pla\u0107a skupu cijenu savezni\u0161tvu sa Sjedinjenim Dr\u017eavama.<\/p>\n

Poduzetni\u010dka diplomacija<\/strong><\/p>\n

Jo\u0161 poneka recentna ekonomska iskustva izme\u0111u Crnogoraca i Rusa efikasno remete uobi\u010dajeno forsiran idili\u010dni prikaz njihovih odnosa. Najve\u0107i i najpoznatiji slu\u010daj jest onaj s privatizacijom i potonjim krahom Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP) koji je prodan kompaniji Salomon Enterprises Limited u sastavu En+ grupe ruskog tajkuna Olega Deripaske, prononsiranog Putinova eksponenta. KAP je od privatizacije 2005. godine do 2009. zapao u ste\u010daj s epilogom u dr\u017eavnoj eksproprijaciji imovine poduze\u0107a i zatim tenderskom otkupu po Unipromu iz Nik\u0161i\u0107a. Od po\u010detnih oko 1200 radnika u radnom odnosu ostalo ih je pribli\u017eno 300, poslovna aktivnost je spala na jednako katastrofalnu razinu, a Deripaska je pokrenuo me\u0111unarodnu arbitra\u017eu potra\u017euju\u0107i od Crne Gore fantasti\u010dno obe\u0161te\u0107enje u iznosu od 700 milijuna eura.<\/p>\n

Ruska aktivnost u Crnoj Gori nije bila sistemati\u010dna koliko se smatralo, nego posve\u0107ena individualnim poduzetni\u010dkim koracima u maniri klasi\u010dnog iscrpljivanja novog podatnog tr\u017ei\u0161ta s prili\u010dno mizernim prinosom. Rusija je u znatnijoj mjeri izgubila tek na\u010delne pozicije s kojima je ra\u010dunala, ali ni njezin ulog o\u010dito nije bio grandiozan. Tome se mogu pripisati i reakcije iz Moskve spram zaokreta Crne Gore, npr. izjava jednog parlamentarca da ta zemlja postaje mogu\u0107i cilj ruskih raketa; posrijedi je poza tobo\u017enjeg iznevjerenog materinstva. Zapad je uzvratio javnim zahtjevom da Podgorica o\u010disti navodne ruske pla\u0107enike iz tajnih slu\u017ebi te ritualnim protivljenjem nekih \u010dlanica NATO-a, recimo Francuske, \u0161irenju saveza. No te\u0161ko da \u0107e nastavak kvaziporodi\u010dnog raskola, s vjerojatnim prijemom Crne Gore u NATO 2016. godine, donijeti nove intenzivnije potrese na \u0161irem planu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zemlje s ve\u0107inskom pravoslavnom vjerni\u010dkom populacijom na Balkanu tradicionalno odr\u017eavaju razmjerno bliske veze s Rusijom. Ona se tako u domeni subpoliti\u010dkog patosa \u010desto naziva i “maj\u010dicom”, a s druge strane su dosljedno, valjda \u2013 dje\u010dica. Vjekovno (auto)infantiliziranje na toj konkretnoj relaciji u posljednje doba ipak odaje znakove izvjesne kolebljivosti. Posebno je to izra\u017eeno kod najsitnijeg balkanskog \u201emali\u0161e\u201c; rije\u010d je dakako o Crnoj Gori i promjenama u vanjskopoliti\u010dkom kursu njezina dr\u017eavnog vodstva…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":8567,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[78],"theme":[456],"country":[77],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-8562","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-nato","theme-politika","country-crna-gora","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8562","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8562"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8562\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8581,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8562\/revisions\/8581"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/8567"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8562"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8562"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8562"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=8562"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=8562"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=8562"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=8562"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}