{"id":850,"date":"2014-05-13T07:00:48","date_gmt":"2014-05-13T06:00:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=850"},"modified":"2021-02-25T11:06:49","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:49","slug":"bit-ce-jos-bolje-u-narednim-godinama","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=850","title":{"rendered":"“Bit \u0107e jo\u0161 bolje u narednim godinama”"},"content":{"rendered":"

Turisti\u010dke investicije \u010desto se u javnim raspravama izla\u017eu u obliku ucjene – mo\u017eda vam se ne svi\u0111a, ali to je jedini put ka radnim mjestima i razvoju. No, da bi se shvatilo kako je do\u0161lo do toga da ucjena funkcionira kao legitimacijsko sredstvo ekonomske politike potrebno je ocrtati planiranje prostorne politike u posljednjih pedeset godina. S naglaskom na odnos izme\u0111u turizma i industrije i prelamanje tih planova kroz promjene upravlja\u010dkih mehanizama.<\/strong><\/p>\n

Turisti\u010dka predsezona u punom je jeku. Ljetni dio godine u Hrvatskoj rezerviran je za teme nacionalne kohezije i ja\u010danja identiteta kroz pogled i ugo\u0111aj stranog gosta. \u017deljno i\u0161\u010dekivani, ali i prezreni strani turisti, osu\u0111eni na standardno iscrpljivanje turisti\u010dkom ponudom ispeglane \u201cautohtone\u201d kulture, ove, kao i prethodne godine, ostvarit \u0107e rekordan broj no\u0107enja. S tim u vezi, pri nedavnom posjetu pulskom gradona\u010delniku, ministar turizma Darko Lorencin, izrazio je zadovoljstvo \u201crazvojem turisti\u010dkih proizvoda kao \u0161to su atrakcije i manifestacije izvan razdoblja glavne turisti\u010dke sezone\u201d, koje \u0107e \u201codigrati klju\u010dnu ulogu\u201d u porastu vansezonske atraktivnosti na\u0161ih obalnih gradova. U Istru se tako po rije\u010dima ministra \u201cove godine ula\u017ee gotovo dvostruko vi\u0161e nego lani\u201d a kako ga obavje\u0161tava pulska uprava, \u201cbit \u0107e jo\u0161 bolje u narednim godinama.\u201d<\/p>\n

Jo\u0161 jedno u nizu pompoznih rukovanja i hvalospjeva o budu\u0107em boljem vremenu odvijalo se samo dan nakon praznika rada, a u jeku \u0161irokog otpora izmjenama i dopunama pulskog GUP-a kojima se predvi\u0111a dugo \u017eeljeni napredak time \u0161to \u0107e se petina povr\u0161ine grada ograditi i rezervirati za razvoj elitne turisti\u010dke enklave.<\/p>\n

Artikulacija otpora ovakvom \u201crazvoju\u201d uglavnom polazi od argumentacije da gradovi poput Pule ili Dubrovnika ostaju bez prostora za daljnji razvoj ukoliko se njihovi najve\u0107i neizgra\u0111eni prostorni resursi daju u dugoro\u010dne koncesije. Istovremeno, apologeti \u201celitnog razvoja\u201d nerijetko tvrde da tim malim gradovima zapravo ne trebaju tako velike povr\u0161ine, te da \u0107e ogra\u0111eni teritorij u kona\u010dnici otvoriti dostatan broj radnih mjesta za budu\u0107i razvoj tog podru\u010dja.<\/p>\n

U dosljednoj propagandi posljednjih petnaest godina intenzivirala se samo jedna tema kada se radi o turizmu i razvoju obale. Naizgled se \u010dini kako se po pitanju prostora zapravo ne radi o politici nego o jednostavnoj matematici gdje imamo neizgra\u0111ene prostorne resurse koji u postoje\u0107em obliku nemaju nikakvu vrijednost. Njihova se vrijednost prema mi\u0161ljenju apologeta privatnih investicija po\u010dinje ostvarivati tek onda kad se za tu lokaciju ostvare sve potrebne predradnje koje su preduvjet za dolazak te investicije koja potom postaje faktor kona\u010dne kohezije i navodno uspijeva pomiriti sve zara\u0107ene strane.<\/p>\n

Na tom tragu zanimljivo je promotriti prostorno plansku genezu razvoja obalnog turizma i \u010dinjenicu da se, od kad razvojni planovi obale postoje, najve\u0107a koli\u010dina prijepora i prepreka realizaciji de\u0161ava na polju stvaranja suvislih upravlja\u010dkih mehanizama. Temeljne postavke teritorijalne raspodjele turisti\u010dke ponude nastale su jo\u0161 \u0161ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Neurbanizirani dijelovi obale trebali su biti sa\u010duvani od industrijske eksploatacije, a estetika i kvaliteta okoli\u0161a predstavljale su zalog uspje\u0161nog razvoja turizma kao privredne grane \u010dija je uloga osim stvaranja ekonomske dobiti za lokalne zajednice tako\u0111er trebala biti i o\u010duvanje krajolika od devastacije.<\/p>\n

Posljednjih pedeset godina mo\u017eemo uo\u010diti kontinuitet prostorno planske dokumentacije budu\u0107i da zacrtane projekcije \u0161ezdesetih godina nikada nisu u potpunosti realizirane, a zone ozna\u010dene za razvoj uvelike i dan danas stoje prazne. Jedina stvar koja se neprestano mijenja je mehanizam upravljanja. Tijekom posljednjih dvadesetak godina, a opre\u010dno uvrije\u017eenom mi\u0161ljenju, za razliku od vremena socijalisti\u010dke dr\u017eave, dostupni mehanizmi upravljanja i odlu\u010divanja o prostornim resursima drasti\u010dno su su\u017eeni, pa tako danas raspravljamo o tobo\u017ee jednostavnim i jedinim mogu\u0107im jednad\u017ebama: investitor plus elitni turisti garancija su prosperiteta. Svi ostali mehanizmi za upravljanje teritorijem uspje\u0161no su marginalizirani ili jednostavno uga\u0161eni.<\/p>\n

Razvojni planovi obalnih regija<\/strong><\/p>\n

\u0160ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, obalne regije bilje\u017ee znatno ni\u017ei dohodak per capita<\/em> u odnosu na hrvatski prosjek. Na osnovu predvi\u0111anja o porastu stanovni\u0161tva i daljnjem rastu ekonomske aktivnosti, Jugoslavija uz pomo\u0107 UN-a zapo\u010dinje opse\u017eni razvojni projekt Jadrana, to\u010dnije izradu prostornih planova za Gornji i Ju\u017eni Jadran. Ovi projekti imali su za cilj napraviti analizu postoje\u0107eg stanja privrednih, pa i turisti\u010dkih kapaciteta obale i izraditi 2 regionalna, 22 detaljna, 6 generalnih planova i 6 pojedina\u010dnih studija, odnosno sveukupno 36 urbanisti\u010dkih razvojnih dokumenata. Planovima je prethodila gradnja Jadranske magistrale, kao jedna od dva osnovna uvjeta za izradu ovako opse\u017ene projekcije razvoja dok je drugi bio dobra energetska opskrbljenost regije. Obala je tada podijeljena na podru\u010dja razli\u010ditih djelatnosti pri \u010demu je odre\u0111en postotak turizmu dostupne obale i pripadaju\u0107ih pla\u017ea, dok su se gra\u0111evinske zone, gdje god je to bilo mogu\u0107e, smje\u0161tale u ne\u0161to derutniji krajolik.<\/p>\n

Cjelokupni plan razvoja zasnivao se na kompromisnoj raspodjeli turisti\u010dke i industrijske proizvodnje, tj. na stvaranju nove vrste urbanog krajolika u kojem se isprepli\u0107u primarna industrija vezana uz luke, povezana s kopnenim putevima, zatim sekundarna smje\u0161tena u zale\u0111e i u kona\u010dnici turizam kao organizacija industrijske dokolice. Smje\u0161tajni kapaciteti i projekcije potreba ra\u0111eni su u odnosu na dotada\u0161nji i o\u010dekivani rast stanovni\u0161tva i dohotka, a turisti\u010dki razvoj trebao je o\u010duvati vrijedne i slabo izgra\u0111ene teritorije kako bi se u punom zamahu modernizacije pravilno, i za okoli\u0161 povoljno, iskoristili zemlji\u0161ni resursi obale, pri \u010demu se posebna pozornost poklanjala izbjegavanju monofukcionalnosti prostora.<\/p>\n

U izradi planova za podru\u010dje Gornjeg Jadrana, poglavito labinske regije i rovinjsko-baljanskog priobalja, sam prostorni plan predvi\u0111a odstupanja i izmjene ovisno o potencijalnim demografskim, upravlja\u010dkim i ekonomskim promjenama tijekom vremena. Naime, o\u010dekivalo se da primarne razvojne investicije tog kraja u omjeru od 85% dolaze iz postoje\u0107ih lokalnih industrija i ugostiteljskih firmi, pa se u okvirima mogu\u0107eg ra\u010dunalo da promjenama u ekonomskoj aktivnosti \u201cinvestitora\u201d dolazi i do mogu\u0107ih promjena u odlu\u010divanju o teritoriju.<\/p>\n

Kako je u vrijeme nastanka ovih planova izvr\u0161eno i rekalibriranje teritorijalno-upravnih sustava, tako plan ve\u0107 u samom nastanku postaje sam sebi opre\u010dnim poduhvatom. On je integralno zahvatio prostor mnogih tada samoupravnih jedinica, a republi\u010dka vlast se u me\u0111uvremenu povukla iz uloge kohezivnog elementa provedbe. Slijedom toga, planom se izra\u0111uju i specifi\u010dni zahtjevi upravljanja razvojem nekog podru\u010dja. Ideja je bila da se formiraju koordinaciona tijela za suradnju op\u0107ina na uzajamnoj izvedbi pojedinih planskih sekvenci. Upravlja\u010dka i koordinacijska tijela trebala su biti sastavljena od predstavnika pojedinih samoupravnih jedinica, interesnih zajednica i predstavnika radnih kolektiva \u010dine\u0107i tako izrazito slo\u017een sustav izgradnje urbanog krajolika u kojem bi se ovako zami\u0161ljen prostor organski proizvodio u korelaciji postoje\u0107eg i planiranog ekonomskog rasta, potrebne dokolice doma\u0107eg stanovni\u0161tva i projekcija o dolasku stranih gostiju.<\/p>\n

Naravno, kako plan nastaje na presjeku logike sna\u017enog dr\u017eavnog planiranja i rascjepkane stvarnosti samoupravljanja, kvalitetna suradnja na kraju nije ostvarena. Op\u0107ine su u\u0161le u onaj dio izvedbe koji je odgovarao njihovim interesima, a ni jedan od detaljnih planova, osim Babinog Kuka, nije izveden onako kako je i zami\u0161ljen. No, ovi planovi ostavljaju u amanet cijeli plansko proceduralno metodolo\u0161ki mehanizam postaviv\u0161i osnove za svo daljnje zoniranje obale i temelje promi\u0161ljanja prostora kao resursa u dugoro\u010dnoj pri\u010duvi, a koji putem turizma ujedno proizvodi i dobit.<\/p>\n

Ulazak inozemne ekspertize u prostorno planiranje<\/strong><\/p>\n

\u017delja za razvojem obalnih regija preko suradnje s UN-om\u00a0po prvi put uvodi inozemne konzultantske firme kao suradnike na\u0161ih planerskih institucija. Ovo je naro\u010dito interesantno ako se uzme u obzir da se radi o izradi strategije iskori\u0161tavanja prostornih resursa (sli\u010dno kao raspodjela prostornih resursa tijekom agrarne reforme), a unutar koje se na mala vrata uvode prakse potpuno druga\u010dijeg ekonomskog sustava pri \u010demu turizam postaje prvi sektor u kojem se na strate\u0161kom planu uvodi praksa me\u0111uregionalne konkurencije. Tako je pri izradi plana Gornjeg Jadrana, koji nastaje nakon plana za Ju\u017eni, do\u0161lo do stanovitih promjena u promi\u0161ljanju uloge planiranja, ali i do takozvane \u201cfunkcijske distinkcija regija\u201d. Sjeverna Dalmacija ostaje rezervirana za ni\u017ee kategorije smje\u0161taja, to\u010dnije za doma\u0107e turiste, dok se u njenom arhipelagu planiraju nauti\u010dke luke, a na podru\u010dju Istre i Kvarnera predvi\u0111a se fokus na kapacitete za goste \u201cvi\u0161eg dohodovnog razreda\u201d. Zanimljivo je da se u zavr\u0161nom izvje\u0161taju iz 1972. u planu baljanskog priobalja, pored predvi\u0111enih aktivnosti poput jahanja, jednom re\u010denicom spominje i golf kao aktivnost komplementarna ne\u0161to \u201cfinijoj\u201d turisti\u010dkoj ponudi. Na taj se na\u010din \u201cdiskretno pojavila teza o razli\u010ditosti ponuda i podru\u010dja\u201d 1<\/a><\/sup> \u0161to u inicijalnom planu komplementarne turisti\u010dke ponude i industrijske proizvodnje nije bio slu\u010daj.<\/p>\n

Ako znamo da \u0161ezdesetih godina dvadesetog stolje\u0107a dolazi do sve ve\u0107eg otvaranja jugoslavenskih granica, pri \u010demu su geografska blizina Istre Austriji i Italiji garancija za pove\u0107anje broja stranih turista, a samim tim i deviznog prometa, postaje jasnije za\u0161to se ba\u0161 na Istru i Kvarner stavio naglasak razvoja kao \u201celitne\u201d destinacije u Jugoslaviji. U to vrijeme tako\u0111er dolazi do zna\u010dajnog odustajanja od doma\u0107ih inovacija u proizvodnji (primjerice gra\u0111evinskih elemenata), a novonastala menad\u017eerska klasa po\u010dinje se me\u0111usobno natjecati u nabavljanju \u0161to boljih stranih licenci na na\u0161e tr\u017ei\u0161te \u0161to je neminovno dovelo do potrebe za poja\u010danim priljevom deviza. Slijedom toga turizam postaje menad\u017eerski zalog trgovanja, a regije se sve vi\u0161e polariziraju u svojoj \u201cfunkcionalnoj distinkciji\u201d.<\/p>\n

U kasnijim dekadama, ekonomski rast ostvaren alatima tehnokratskog planiranja poslu\u017eit \u0107e za novu formulaciju uspje\u0161nosti kao pitanja specifi\u010dnog identiteta, a u javnom diskursu osamdesetih i devedesetih, ekonomski rast pretvara se u metafiziku tla i porijekla. Ovime su prostorni resursi i njihov razvoj sjedinjeni u organsku cjelinu temeljenu na identitetskim politikama, pri \u010demu je nu\u017eno bilo i usporedno odustajanje od upravlja\u010dke povezanosti izme\u0111u razvoja teritorija i radnih i civilnih kolektiva. Opisanim procesima dogodio se preokret kojim planiranje razvoja umjesto da se izmjesti iz zatvorenih stru\u010dnih krugova i ekonomskih projekcija i otvori polju javnog interesa kao svoj rezultat ima teritorij koji zadr\u017eava tehnokratsku logiku zoniranja i uni\u0161tene mehanizme kontrole razvoja. U svemu tome, kao nusproizvod najgorega \u0161to je socijalizam mogao proizvesti, dobili smo menad\u017eersku klasu koja autokratski upravlja prostornim resursima u nadi da \u0107e brzo, i bez ulaganja potrebnih za neki drugi tip industrije, obrnuti profit pakiranjem teritorija u po\u017eeljnu ponudbenu opciju na tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n

Zanimljivo je da tzv. razvojni plan Brijuni Rivijera, \u010diji su dio i demilitarizirane zone poput poluotoka Muzil, preslikava koeficijente zacrtane planom Gornjeg Jadrana iako ni po demografskim ni ekonomskim pokazateljima po kojima se ra\u010dunaju ovi kapaciteti nisu usporedivi. Na nekim podru\u010djima poput baljanskog priobalja mo\u017eemo vidjeti i da je zoniranje predlo\u017eeno planom iz 1972. jednako onom plana BR, no za razliku od prethodnika, novi se planovi zaista \u201cprovode\u201d po \u017eeljama vladaju\u0107ih i \u010dvrstom rukom \u201crepubli\u010dke kohezije\u201d (pored \u017eupanijskih vlasti i sve vlade od 2000. godine podr\u017eavaju ovaj plan). Kako je investicija a priori<\/em> golema i a priori<\/em> inozemna, tako nema ni potrebe da se o njegovom odlu\u010divanju pitaju radni kolektivi ili pak njihovi sindikati, niti bilo kakve civilne interesne zajednice jer njihovi \u201cdemokratski izabrani\u201d predstavnici obavljaju taj posao za njih.<\/p>\n

Su\u017eavanjem na\u010dina i mehanizama upravljanja, kao i izmje\u0161tanjem investicije iz podru\u010dja u kojem se ona de\u0161ava, stvorena je idealna situacija za ogra\u0111ivanje teritorija kojim legalno mo\u017ee gospodariti tek \u0161a\u010dica vladaju\u0107ih.<\/p>\n

Supranacionalni planovi<\/strong><\/p>\n

Uvidom u supranacionalne prostorne planove, to\u010dnije europski dokument prostornog razvoja kontinenta do 2030. godine, mo\u017eemo vidjeti da se planiranje europskog teritorija zasniva na mre\u017ei globalnih gradova s jedne strane, te periferije kao kola\u017ea monofunkcionalnih djelatnosti (tzv. polova konkurentnosti) s druge. Tako je na mapi prostorne strukture i urbane hijerarhije nastaloj jo\u0161 devedesetih, Hrvatska podijeljena na tri podru\u010dja: (1) Slavonija, Baranja i Banija prostor su visokog rizika deindustrijalizacije, (2) Gorski Kotar i Lika prostor su ruralne marginalizacije, dok je (3) potez od Istre do Dubrovnika podru\u010dje koje figurira kao jedino hrvatsko uistinu konkurentno podru\u010dje \u0161to podrazumijeva razvoj turizma za posjetitelje tre\u0107e dobi. Tako se \u0161iroka strategija zacrtana negdje daleko od ovog prostora provodi specifi\u010dno lokalnim mehanizmima partitokratsko klijentelisti\u010dkih struktura, sve u kona\u010dnici u suglasju sa \u0161irim namjerama \u201cfunkcijske distinkcije\u201d periferije i konkurentnosti koja isklju\u010duje bilo kakvo suvislo i suvereno planiranje razvoja, a kamoli lokalno i demokratsko. Tako ono \u0161to se nekad tehnokratski ra\u010dunalo kao odnos dohotka i slobodnog vremena koji je proizvodio osnovu za kapacitete turizma, danas postaje ra\u010dunanje investicije i konkurentnosti na financijskom tr\u017ei\u0161tu. To\u010dnije, plansko obe\u0107anje (prenamjena zemlji\u0161ta) zalog je pove\u0107anja vrijednosti zemlji\u0161ta kao kolaterala na tr\u017ei\u0161tu kredita. Stoga nas ne treba \u010duditi \u0161to se, u osvit novog Zakona o radu i sve ve\u0107oj legalnoj eksploataciji, nesigurnosti radnog mjesta, delo\u017eacijama i sve manjem realnom dohotku, proizvode prostorni planovi u kojima se de\u0161ava hiperinflacija prostora dokolice i potro\u0161nje. Stvarna ekonomska aktivnost na nekom prostoru nema vi\u0161e nikakve veze s planovima razvoja tog teritorija, a kamoli da nam \u010dinjenica da na nekom prostoru radimo osigurava i mogu\u0107nost kontrole tog prostora, dok nam radno mjesto nije vi\u0161e nikakav zalog da \u0107emo uistinu mo\u0107i priu\u0161titi godi\u0161nji odmor.<\/p>\n

  1. Vladimir Mattioni, Jadranski projekti, Projekti Ju\u017enog i Gornjeg Jadrana 1967.-1972. str. 26. Urbanisti\u010dki institut Hrvatske, Zagreb 2003. godine[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Suprotno uvrije\u017eenom mi\u0161ljenju, za razliku od vremena socijalisti\u010dke dr\u017eave, dostupni mehanizmi upravljanja i odlu\u010divanja o prostornim resursima drasti\u010dno su su\u017eeni…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":851,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[94],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[95],"class_list":["post-850","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-turizam","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/850","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=850"}],"version-history":[{"count":15,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/850\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":875,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/850\/revisions\/875"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/851"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=850"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=850"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=850"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=850"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=850"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=850"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=850"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}