{"id":8465,"date":"2015-08-07T07:00:21","date_gmt":"2015-08-07T06:00:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=8465"},"modified":"2015-08-07T08:33:08","modified_gmt":"2015-08-07T07:33:08","slug":"udba-uhljebi-i-pravi-kapitalizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=8465","title":{"rendered":"UDBA, uhljebi i “pravi” kapitalizam"},"content":{"rendered":"

Dvotjedni tematski blok o odnosu dr\u017eave i kapitala i pitanjima potencijala demokratskog upravljanja zaokru\u017eujemo tekstom koji razmatra ideolo\u0161ke slojeve tog sklopa. Fokusiraju\u0107i se na medijski najzastupljenije pristupe, od imaginiranja “udba\u0161ke” zavjere, preko denuncijacije “uhljeba” do s tim povezanih zaziva “pravog” kapitalizma, nastojimo artikulirati dru\u0161tvene i materijalne uvjete koji ih omogu\u0107uju i reproduciraju.<\/strong><\/p>\n

Bez previ\u0161e ulo\u017eenog istra\u017eiva\u010dkog napora lako je ustvrditi da su u proteklih par godina dvije najrasprostranjenije ideolo\u0161ke figure u hrvatskom javnom prostoru bili \u2013 UDBA i “uhljebi”. A bez ne\u0161to izra\u017eenijeg interpretativnog napora da se ocrtati kontekst njihove u\u010destale uporabe \u2013 ekonomskoj krizi svjedo\u010dimo ve\u0107 dugi niz godina i te ideolo\u0161ke intervencije bi morale biti nekakav odgovor na politi\u010dka previranja i ekonomske oskudnosti uzrokovane tom krizom, a tako\u0111er, ono \u0161to obje figure dijele navodno je mjesto njihove reprodukcije: dr\u017eava. Dakle, ne\u0161to nije u redu s dr\u017eavom, ne obavlja svoju funkciju kako bi trebala. Nakon \u0161to smo ocrtali \u0161iri kontekst unutar kojeg se navedeni ideolo\u0161ki instrumenti fermentiraju, potrebno je utvrditi postoje li neki konkretni materijalni razlozi, odnosno realna polazi\u0161ta koja navedenim instrumentima osiguravaju nekakav tip dru\u0161tvene i politi\u010dke plauzibilnosti.<\/p>\n

Odnosno, bez obzira na u\u010destale potpuno bizarne zavjereni\u010dke konstrukcije u slu\u010daju UDBA-e ili frapantno jalove ekonomske ra\u010dunice u domeni diskvalifikacije uhljeba, mora postojati neka materijalna i socijalna osnova po kojoj ti ideolo\u0161ki zahvati stje\u010du neki tip legitimiteta i uvjerljivosti. Odnosno, nije dovoljno ustvrditi da su ljudi koji “vjeruju” tim zahvatima jednostavno glupi ili u najboljem slu\u010daju neupu\u0107eni, jer ljudi osim \u0161to mogu biti glupi ili pametni, moraju se na neki na\u010din i reproducirati. \u010cak i da se nekom imaginarnom anketom “sazna” da su svi ljudi koji vjeruju da naprimjer UDBA i danas vu\u010de sve konce u hrvatskoj politici ispodprosje\u010dne inteligencije, to ne obja\u0161njava za\u0161to taj narativ do odre\u0111ene mjere \u017eanje socijalni i politi\u010dki uspjeh.<\/p>\n

Prije nego \u0161to se posvetimo konkretnim modusima djelovanja dviju nazna\u010denih figura potrebno je skicirati dva oblika konsenzusa koji diktiraju politi\u010dke rasprave u Hrvatskoj i \u010dine te figure politi\u010dki plodnima. Krenimo s onim koji se nalazi na ne\u0161to vi\u0161oj razini apstrakcije. Iako se \u010desto u raznim ispitivanjima javnog mnijenja, i onim internetskim i onim ozbiljnijim, mo\u017ee uo\u010diti da veliki broj gra\u0111ana socijalnu sigurnost stavlja visoko na listi politi\u010dkih prioriteta i iako ju se ni politi\u010dke stranke eksplicitno ne odri\u010du (osim mo\u017eda HNS-a kojemu je domet socijalne politike inzistiranje na neuvo\u0111enju poreza na nekretnine \u0161to dovoljno govori o njihovoj (oskudnoj) glasa\u010dkoj bazi), dominantna predod\u017eba o uspje\u0161nom i efikasnom funkcioniranju dru\u0161tva, i odozdo i u vi\u0161im klasama pogotovo, prili\u010dno se kosi s dru\u0161tvenim vrijednostima (bez obzira bile te vrijednosti selektivno distribuirane po nacionalnoj osnovi ili ne). Poslu\u017eimo li se formulom jugoslavenskog ekonomista Branka Horvata, radi se o proturje\u010dju izme\u0111u efikasnosti i pravi\u010dnosti, barem u predod\u017ebama po\u017eeljnog modela funkcioniranja dru\u0161tva. Koji je onda taj zalog predod\u017ebe efikasnosti koji i dalje dominira dru\u0161tvenim i politi\u010dkim \u017eivotom, iako donekle na\u010det dugotrajnom kriznom dinamikom? Radi se, naravno, o kapitalizmu, ali ne bilo kakvom.<\/p>\n

Socijalni tro\u0161kovi efikasne konkurencije<\/strong><\/p>\n

Rije\u010d je o onom tipu kapitalizma koji nam sugerira i sama rije\u010d koja ozna\u010dava prijelaz iz tzv. realnih socijalizama u kapitalizam \u2013 tranzicija. Ona traje dok god ne dosegnemo pravi, nepatvoreni, autenti\u010dni kapitalizam, odnosno kapitalizam koji ne ometaju niti socijalisti\u010dki mentalitet niti zaostali birokratski kadrovi, niti uro\u0111ene korupcijske sklonosti balkanskih naroda niti populisti\u010dki klijentelizam neodgovornih politi\u010dara. Jednom kad se rije\u0161imo takvih tereta procvjetat \u0107e ekonomija, stvari \u0107e funkcionirati glatko, jedini kriterij biti \u0107e uspjeh na tr\u017ei\u0161tu i meritokracija u administrativnoj sferi. Osnovni problem s ovim modelom iz ekonomskih ud\u017ebenika je njegova stati\u010dka predod\u017eba funkcioniranja kapitalizma. Naime, iako neki od navedenih problema mogu stvarati prepreke odre\u0111enom kapitalistu prilikom investiranja, ne radi se o vanjskoj prepreci razvoju kapitalizma. Kao \u0161to je primjerice monopol tek jedan izraz ili ishod logike konkurencije, a ne njena negacija, tako su i poku\u0161aji “ne-tr\u017ei\u0161nih” upliva dio normalne kapitalisti\u010dke logike jer su upravo nastali kao reakcija na prija\u0161nje poreme\u0107aje i neadekvatnosti konkurentske dinamike. Odnosno, da se jednom i uspostavi savr\u0161eni tr\u017ei\u0161ni model bez vanjskih upliva (zanemarimo na moment da je dr\u017eava nu\u017ena kako za uspostavu razli\u010ditih tr\u017ei\u0161ta tako i za njihovu reprodukciju) uspostava konkurentske dinamike nu\u017eno \u0107e voditi do neravnote\u017ea, pora\u017eenih sudionika i ne\u017eeljenih dru\u0161tvenih u\u010dinaka koji se moraju sanirati. Uzmimo primjer korupcije.<\/p>\n

Liberalizacijom tr\u017ei\u0161ta i otvaranjem tokova kapitala intenzivira se konkurencija u perifernim zemljama poput Hrvatske, upravo onaj lijek koji zazivaju zagovaratelji pravog kapitalizma. No \u0161to se onda doga\u0111a? Lokalne kompanije nisu u stanju nositi se s ja\u010dom konkurencijom sa Zapada i pribjegavaju racionalnom postupku (mo\u017eda iracionalnom za liberalnog kolumnista, ali ne i za kapitalista niti za radnike u toj kompaniji) i nastoje si osigurati pomo\u0107 dr\u017eave. Jedan je na\u010din taj da si putem dr\u017eavno stvorene potra\u017enje osiguraju “profit” do kojeg si ne mogu do\u0107i na tr\u017ei\u0161tu. Odnosno dr\u017eava ih \u0161titi od tr\u017ei\u0161ne utakmice stvaranjem potra\u017enje. Drugi primjer, koji je postao i prakti\u010dki nemogu\u0107 ulaskom u Europsku uniju, sastoji se u dr\u017eavnoj protekciji pojedinih firmi. Mo\u017eda je najzanimljiviji primjer Tvornica duhana Rovinj<\/a> (TDR): prije desetak godina dr\u017eava je na sve na\u010dine nastojala suzbiti ulazak British American Tobacca (BAT) na tr\u017ei\u0161te kako bi se TDR-u osigurali udjeli i odgovaraju\u0107i profiti. No promjenom dinamike, Adris grupa, vlasnik TDR-a, odlu\u010duje ga prodati upravo BAT-u i orijentirati se na druge sektore. Tu dolazimo do pitanja: je li pravi kapitalizam dr\u017eavna za\u0161tita TDR-a od konkurencije ili Adrisova kupovina dr\u017eavnog Croatia osiguranja novcima zara\u0111enim, izme\u0111u ostalog, i kroz dr\u017eavnu za\u0161titu tr\u017ei\u0161nog udjela prija\u0161njih godina? Va\u017eno je utvrditi da nijedna od ovdje nabrojanih aktivnosti ne predstavlja odmak od kapitalizma, ve\u0107 se radi o normalnim reakcijama na kapitalisti\u010dku dinamiku koje su i dio. Upravo se u tim mutnim predod\u017ebama o pravom i ne-pravom kapitalizmu nalazi i dobar dio resursa za ideolo\u0161ku aktivaciju UDBA-e i uhljeba.<\/p>\n

Drugi konsenzus, koji se o\u010dituje na ne\u0161to ni\u017eoj razini apstrakcije, zapravo je dvostruk. S jedne strane radi se o sakralizaciji Domovinskog rata, putanjom od SDP-ove deklaracije do Ha\u0161ke presude Gotovini i Marka\u010du. A s druge o op\u0107em prihva\u0107anju nu\u017enosti reformi, iako zapravo nitko to\u010dno ne zna o kakvim se reformama radi, osim da \u0107e boljeti. Me\u0111utim, sakralizacija i reforme idu ruku pod ruku. I to ne na banalnoj razini \u2013 slavljenjem nacionalizma i pobjede u ratu ljudi \u0107e zaboraviti na nezaposlenost i te\u0161ku materijalnu situaciju \u2013 kako sugeriraju brojne kritike cijene prekju\u010dera\u0161njeg vojnog mimohoda u Zagrebu povodom obljetnice akcije Oluja, ili memovi na socijalnim mre\u017eama koji supostavljaju tenkove i ljude koji kopaju po sme\u0107u. Bilo bi sjajno da je situacija tako jednostavna.<\/p>\n

Dvostruko su\u017eavanje politi\u010dkog terena<\/strong><\/p>\n

Sakralizacija prvenstveno zna\u010di depolitizaciju. Koja u ovom slu\u010daju ne zna\u010di samo amnestiju ili alibi za po\u010dinjene ratne zlo\u010dine i obustavu njihova preispitivanja ve\u0107 i depolitizaciju \u0161ireg spektra pitanja. A taj \u0161iri spektar se u prvom redu odnosi na mijenu dru\u0161tvenog sistema koju je rat pratio. Jer ako se detektira ekonomski i politi\u010dki neuspjeh cijelog projekta \u2013 a nije ga te\u0161ko detektirati 2015. godine \u2013 rat postaje besmislen. I obrnuto, jedino \u0161to upravlja\u010dkim elitama, bilo s desna bilo s lijeva, mo\u017ee osigurati daljnji legitimitet i institucionalne privilegije, bez obzira na kontinuirane neuspjehe, stalna je eksploatacija “ratnog uspjeha”. Va\u017eno je naglasiti, i do toga \u0107emo do\u0107i kasnije, ta se eksploatacija ne odvija samo na uskoj ideolo\u0161koj ravni, oni ima sigurno materijalno zale\u0111e kroz uspostavljene klijentelisti\u010dke odnose u poslijeratnom periodu. Pritom dolazi do cementiranja pozicija dok s druge strane politi\u010dkog spektra kre\u0107e drugi val depolitizacije \u2013 strukturne reforme.<\/p>\n

Reforme nisu stvar neke politi\u010dke odluke i ne spadaju samim tim u domenu “populizma”, kako vole isticati promotori, jednostavno se radi o ekonomskoj nu\u017enosti, a i diktatu iz Bruxellesa koji je tako\u0111er odavno iskora\u010dio iz domene politike. Jedno od obja\u0161njenja koje prati zaziv reformi je i tvrdnja da \u0107e se time otvoriti prostor za strane investicije koji je trenutno navodno zatvoren, \u0161to cijenom radne snage \u0161to birokratskom rigidno\u0161\u0107u na\u0161e administracije. No pogledamo li statistiku Hrvatske narodne banke o izravnim stranim ulaganjima saznat \u0107emo da ih je najvi\u0161e u sljede\u0107a \u010detiri sektora: financijsko posredovanje, trgovina na veliko i na malo, nekretninsko poslovanje i po\u0161ta i telekomunikacije. Osim \u0161to podatak vjerno sugerira kakvo mjesto zauzimamo u globalnoj podjeli rada, te\u0161ko se prisjetiti kad se netko iz financijskog ili trgova\u010dkog sektora \u017ealio na nepovoljnu investicijsku klimu, odnosno zapreke pri ulaganju. O\u010dito je da na odluke o investiranju prije utje\u010du prognoze budu\u0107ih profita nego poslovi\u010dna aljkavost dr\u017eavnih slu\u017ebenika. No ove dvije tendencije depolitizacije prili\u010dno ste\u017eu politi\u010dki teren i ostaje prostor samo za UDBA-u i uhljebe.<\/p>\n

Kao \u0161to smo naglasili na po\u010detku, i UDBA i uhljebi “operiraju” u sferi dr\u017eave. Narativ o UDBA-i, dodatno potaknut slu\u010dajem Perkovi\u0107-Musta\u010d, dolazi, naravno, iz desnog politi\u010dkog spektra, od HDZ-a i pripadnih satelita, \u0161to strana\u010dkih i braniteljskih, \u0161to medijskih i kulturno-intelektualnih. On ima dvije funkcije: onu unutarnju konsolidacijsku, a drugu prokaziva\u010dku. Delegiranjem etikete na “lijeve” politi\u010dke i medijsko-intelektualne elite \u017eeli se zatomiti kontinuitet udba\u0161kih struktura u prijelazu vlasti po\u010detkom devedesetih, odnosno nezanemarivom kadrovskom popunjavanju HDZ-a iz tog bazena, \u0161to zapravo nije ni \u010dudno s obzirom na procese preuzimanje vlasti i korisnost onih kadrova iz tzv. duboke dr\u017eave.<\/p>\n

Zamjena uzroka i posljedice<\/strong><\/p>\n

Bez obzira na taj nepo\u017eeljni kadrovski kontinuitet i posljedi\u010dni manjak kredibiliteta, kao \u0161to otkriva sama priroda slu\u010daja Perkovi\u0107-Musta\u010d, puno je ideolo\u0161ki opasniji kontinuitet politika, kao \u0161to primje\u0107uje Hrvoje Tutek<\/a>, izme\u0111u zadnjih desetlje\u0107a jugoslavenskog projekta i nastupa hrvatske neovisnosti. Odnosno, cijeloj pri\u010di nedostaje cezura koja bi HDZ-ovskom projektu priskrbila nepatvoreni legitimitet. I tu dolazimo do druge funkcije \u2013 one prokaziva\u010dke. U politi\u010dko-ekonomskim okolnostima u kojima stranka koja je na vlasti na raspolaganju ima jedino distribuciju sve oskudnijih prora\u010dunskih sredstava vlastitim klijentelisti\u010dkim strukturama, \u0161to poduzetni\u010dkim \u0161to glasa\u010dkim, uloga UDBA-e i usputno zazivane lustracije ima za cilj eliminaciju onih aktera unutar dr\u017eavnog aparata koji prije\u010de pristup resursima. Pri\u010da o resursima automatski aktivira i uhljebe.<\/p>\n

Izrazito ideolo\u0161ki sna\u017ena figura uhljeba proizvod je dugogodi\u0161njeg rada pojedinih medija, prvenstveno portala Index, i (sitno)poduzetni\u010dkih lobija u koje spadaju i vlasnici tih medija. Kao \u0161to je nedavno naglasio Igor Lasi\u0107<\/a>, prvenstveni motiv u forsiranju te figure povratni je pritisak zapravo na radnike u tim medijima i kod tih poslodavaca, a dobro pri tome do\u0111u “korisni idioti” poput liberalnih i “libertarijanskih” blogera i kolumnista. Iako je sasvim razvidno da javni sektor u Hrvatskoj ne iska\u010de previ\u0161e iz europskog prosjeka niti da se u njemu kriju razlozi perzistentnosti krize, ova figura je ipak ostvarila zavidan ideolo\u0161ki uspjeh. A on se bazira na dvije tako\u0111er razvidne \u010dinjenice \u2013 gore spomenuto strana\u010dko kadroviranje u javnom sektoru koji daje plauzibilnost narativu o UDBA-i neosporna je \u010dinjenica, kao \u0161to je i neosporna i razlika u pla\u0107ama i stupnju socijalne sigurnosti izme\u0111u radnika u privatnom i javnom sektoru.<\/p>\n

Radnik u privatnom sektoru \u0107e u nedostatku sna\u017enih sindikata i krhkosti vlastite pozicije lako transferirati svoj bijes na radnika u javnom iako izme\u0111u njihovih pozicija nema nikakvog kauzaliteta. Donekle cini\u010dno bi se moglo \u010dak dodati da pla\u0107e u javnom sektoru osiguravaju kakvu-takvu potra\u017enju za proizvodima koje proizvodi firma u kojoj je zaposlen. Pored zdravorazumskog pitanja za\u0161to se stvari ne bi tretirale obrnuto \u2013 da je zapravo cilj pove\u0107anje pla\u0107a u privatnom sektoru, a ne smanjenje u javnom koje bi zapravo vr\u0161ilo dodatni pritisak na pla\u0107e u privatnom \u2013 treba naglasiti da izra\u017eenije zapo\u0161ljavanje u javnom sektoru nije uzrok trenutne krize, ve\u0107 simptom one tranzicijske, u kojoj su se ogromni tro\u0161kovi neuspjeha restauracije kapitalizma poput nastanka visoke strukturne nezaposlenosti socijalizirali kroz zapo\u0161ljavanje u javnom sektoru kako bi se amortizirala dru\u0161tvena katastrofa.<\/p>\n

Oba ideolo\u0161ka primjera koje smo naveli funkcioniraju kao alati u borbi za ono \u0161to je preostalo uslijed izostanka realizacije kapitalisti\u010dke utopije i oba igraju na dr\u017eavu kao glavnog krivca, upravo zato \u0161to dr\u017eava funkcionira i kao posljednji dostupan resurs. Jedino politi\u010dka opcija koja \u0107e nadi\u0107i pozicioniranje stranaka kao marketin\u0161kih agencijama s razvijenim klijentelisti\u010dkim strukturama i bezostatno spojiti materijalne interese \u0161irih masa s demokratizacijskim procesima mo\u017ee ra\u010dunati na razbijanje okvira koji generiraju ovakav tip ideolo\u0161kih simptoma.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bez previ\u0161e ulo\u017eenog istra\u017eiva\u010dkog napora lako je za ustvrditi da su u proteklih par godina dvije najrasprostranjenije ideolo\u0161ke figure u hrvatskom javnom prostoru bili \u2013 UDBA i “uhljebi”…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":8471,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[110,103],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-8465","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-drzava","tag-ideologija","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8465","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8465"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8465\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8467,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8465\/revisions\/8467"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/8471"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8465"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8465"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8465"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=8465"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=8465"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=8465"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=8465"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}