{"id":8431,"date":"2015-07-31T07:00:46","date_gmt":"2015-07-31T06:00:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=8431"},"modified":"2015-07-30T16:44:26","modified_gmt":"2015-07-30T15:44:26","slug":"pouke-iz-luke","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=8431","title":{"rendered":"Pouke iz luke"},"content":{"rendered":"

Iako poduze\u0107a u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu predstavljaju bolju ishodi\u0161nu poziciju za razvoj demokratizacije upravljanja, ishod i dalje prvenstveno ovisi o snazi organiziranog radni\u0161tva. Kao \u0161to zorno svjedo\u010di primjer slovenske Luke Koper, ni dr\u017eava se ni libi segmentirati radni\u0161tvo u poduze\u0107u u svrhu njihova discipliniranja. Nu\u017ean korak prema demokratizaciji sastoji se u uspostavi radni\u010dkih institucija koje bi artikulirale zajedni\u010dki neposredni materijalni interes radnika.<\/strong><\/p>\n

Slovenija je dugo vremena predstavljala iznimku me\u0111u dr\u017eavama koje su s padom berlinskog zida krenule putem postsocijalisti\u010dke tranzicije. Kapitalisti\u010dka restauracija napredovala je postepeno, za razliku od ve\u0107ine ostalih dr\u017eava Isto\u010dne i Jugoisto\u010dne Evrope, gdje je politi\u010dka potpora privatnom kapitalu bila toliko mo\u0107na da je vrlo brzo uspio uni\u0161titi brojne privilegije iz perioda tzv. realnog socijalizma i dru\u0161tvene odnose organizirati prema neoliberalnom modelu. \u010cak i desetlje\u0107e nakon raspada nekada\u0161nje socijalisti\u010dke dr\u017eave nije do\u0161lo do izra\u017eenije privatizacije poduze\u0107a u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu, \u0161tovi\u0161e, dr\u017eava je bila zna\u010dajno prisutna kao vlasnica. \u010cak i jo\u0161 danas posjeduje vlasni\u010dke udjele u mnogim strate\u0161kim poduze\u0107ima, iako smo upravo usred tre\u0107eg vala privatizacije (nakon smjene dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva po\u010detkom devedesetih godina i menad\u017eerskih otkupa uz pomo\u0107 jeftinih kredita dostupnih prilikom ulaska Slovenije u eurozonu). Sada\u0161nja vladaju\u0107a politika, pod paskom Europske komisije, ujedinjena je u stavu da je dr\u017eava \u2018\u2019lo\u0161 gospodar\u2019\u2019 te nala\u017ee privatizaciju kao u\u010dinkovito rje\u0161enje za upravljanje poduze\u0107ima.<\/p>\n

Ta alternativa \u2013 izme\u0111u dr\u017eavnog i privatnog vlasni\u0161tva \u2013 je u velikoj mjeri la\u017ena, radi se o dvjema nezadovoljavaju\u0107im opcijama, iako ne na istoj razini. Dok je privatni vlasnik isklju\u010divo usmjeren na profit, na drugoj strani dr\u017eavna poduze\u0107a se \u010desto nalaze u pand\u017eama vladaju\u0107ih stranaka koje s njima postupaju kao predatori s plijenom. Nerijetko im je jedina briga oko poduze\u0107a klijentelisti\u010dko kadroviranje. S druge strane, u slu\u010daju dovoljne politi\u010dke mo\u0107i progresivnih stranaka na vlasti, dr\u017eavno vlasni\u0161tvo mo\u017ee ipak predstavljati ishodi\u0161te demokratizacije upravljanja poduze\u0107ima. Imenovanje uprave, nadzornika i odre\u0111ivanje razvojnog smjera poduze\u0107a morali bi obavljati zaposleni i lokalna zajednica umjesto politi\u010dkih stranaka.<\/p>\n

Bez obzira na sve, eventualni pomaci u smjeru demokrati\u010dnosti uvijek ovise o postoje\u0107im odnosima mo\u0107i izme\u0111u uprave poduze\u0107a i zaposlenih radnica i radnika. O tome zorno svjedo\u010di slu\u010daj Luke Koper, strate\u0161kog poduze\u0107a u ve\u0107inskom dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu.<\/p>\n

Segmentacija tr\u017ei\u0161ta radne snage u Luci Koper<\/strong><\/p>\n

Luka Koper predstavlja prirodni monopol i samim time poduze\u0107e koje zauzima strate\u0161ki poziciju u slovenskoj ekonomiji. Po nekim procjenama ovo poduze\u0107e, s multiplikativnim efektima, predstavlja 0.6%\u00a0 slovenskog BDP-a i na njega je vezano 4200 radnih mjesta, \u0161to zna\u010di 0,52% svih zaposlenih. Istovremeno, radni\u0161tvo u luci ima strate\u0161ku poziciju u klasnoj borbi u Sloveniji, odnosno, organizirani rad u tom poduze\u0107u ima veliki utjecaj na klasne odnose u dr\u017eavi.<\/p>\n

Strukturu radni\u0161tva u poduze\u0107u predstavljaju dvije glavne, najve\u0107e skupine, koje se iako rade zajedno i \u010desto obavljaju isti posao, susre\u0107u s potpuno razli\u010ditim uvjetima rada. Prvu skupinu, imenujmo je centralna<\/strong>, \u010dine redovno zaposleni u mati\u010dnom poduze\u0107u, ve\u0107inom slovenski dr\u017eavljani; imaju kolektivne ugovore koji im garantiraju prava iz radnog zakonodavstva. Njihove pla\u0107e su, uvjetovane poslovnom uspje\u0161no\u0161\u0107u poduze\u0107a, solidne, a tako\u0111er primaju i dodatne bonuse i imaju znatan broj dana godi\u0161njeg odmora. Tako\u0111er, i sigurnost na radu je prili\u010dno dobro regulirana. Va\u017eno je naglasiti da su brojna postignu\u0107a rezultat radni\u010dkih borbi koje su zaposleni izborili organizirani u Sindikat dizali\u010dara pomorskih djelatnosti (S\u017dDP).<\/p>\n

Drugu ve\u0107u skupinu radni\u0161tva, imenujmo ju\u00a0periferna, <\/strong>\u010dine radnici zaposleni pri Izvo\u0111a\u010dima lu\u010dkih usluga (IPS). Njih je oko 40 i djeluju zapravo kao la\u017ene privatne agencije za zapo\u0161ljavanje, a jedina im je djelatnost osiguravanje radne snage Luci Koper. Ovi radnici se susre\u0107u sa sasvim druga\u010dijim uvjetima rada nego redovno zaposleni. Obavljaju najte\u017ee poslove, \u010desto one koje drugi ne \u017eele zbog nesigurnosti, rade i vi\u0161e od 10 smjena zaredom, tako da odrade i po 300 radnih sati mjese\u010dno. Nikako si ne mogu organizirati \u017eivot jer nemaju radno vrijeme, ve\u0107 su radnici ”na poziv” jer ih poslodavac zove na posao po potrebi. Uvjeti njihove sigurnosti na radu su daleko od primjerenih. Uglavnom primaju minimalnu pla\u0107u, a prekovremene dobivaju ispla\u0107ene kao naknadu za prijevoz do posla ili topli obrok, \u010dime si poslodavac smanjuje tro\u0161kove. Ve\u0107inom su strani dr\u017eavljani iz zemalja biv\u0161e Jugoslavije, Rumunjske i Bugarske koji rade preko radnih viza. Imaju problema u sporazumijevanju \u0161to je i prepreka za radni\u010dko organiziranje. Ipak, 2011. godine za vrijeme \u0161trajka organizirali su se u Sindikat izvo\u0111a\u010da lu\u010dkih usluga (SIPS), ali on se po zavr\u0161etku \u0161trajka raspao. Tome je kumovalo \u0161to je IPS na inicijativu uprave Luke Koper uru\u010dio otkaz predsjedniku sindikata.<\/p>\n

Tako segmentirano radni\u0161tvo je u izrazito podre\u0111enom polo\u017eaju i time podvrgnuto sna\u017enijem discipliniranju koje provode Luka Koper i vlasnici IPS-a. Mnogo je mehanizama discipliniranja kojima Luka raspola\u017ee u ovoj strukturi. \u010cesto smanjuje narud\u017ebe od IPS-a, koji se time na\u0111u u financijskim problemima, a teret tro\u0161kova prebacuje se na radnu snagu. Potom im nudi posudbe, nakon odre\u0111enog vremena u kojem su bez posla, \u0161to stvara novu ovisnost IPS-a o Luci. \u00a0IPS diciplinira svoje radnike tako \u0161to ih stalno dr\u017ei u prekarnom polo\u017eaju. Naglasimo da se ve\u0107inom radi o stranim dr\u017eavljanima, koji trebaju radne dozvole koje se pak izdaju na zahtjev poslodavca. Druga poluga, koju vlasnici IPS-a koriste je ta da radnike jednostavno prestanu zvati na posao, \u010dime radni\u010dki dohodak ostaje na minimalnoj pla\u0107i \u0161to obi\u010dno nije dostatno za \u017eivot na obali, a kamoli da bi radnik mogao poslati dio novaca svojoj obitelji u kraj iz kojeg dolazi.<\/p>\n

Luci Koper taj radni re\u017eim odgovara. Njime dobiva jeftinu radnu snagu, oslobo\u0111ena je odgovornosti i tro\u0161kova za mogu\u0107e nesre\u0107e na radu, bolovanja i godi\u0161nje odmore. Fleksibilna radna snaga im je na raspolaganju kada ju trebaju, a kada ne – nemaju nikakvih tro\u0161kova.<\/p>\n

Ishod \u0161trajka<\/b><\/p>\n

U ljeto 2011. je u Luci Koper organiziran \u0161trajk zbog prijedloga uprave koji bi, prema vi\u0111enju radnika, smanjili stupanj sigurnosti na radu. \u0160trajk su zapo\u010deli redovno zaposleni dizali\u010dari, organizirani u S\u017dPD. U spontanom odazivu u \u0161trajku su im se prirdru\u017eili i radnici IPS-a, koji su za glavni \u0161trajka\u010dki zahtjev postavili jednaku pla\u0107u za jednak rad za sve. S\u017dPD je radnicima IPS-a pomagao uspostaviti sindikat. Obje skupine su u zajedni\u010dkoj akciji uspjele zaustaviti realizaciju usko vlasni\u010dkih interesa, iako na kraju, zbog strukturnih prepreka, segmentacija radne snage nije ukinuta.<\/p>\n

Dok su radnici IPS-a zahtijevali redovno zaposlenje po kolektivnom ugovoru i kraj njihove supereksploatacije, redovno zaposleni lu\u010dki radnici tra\u017eili su prekid zapo\u0161ljavanja preko IPS-a \u2013 koji im, zbog jeftine radne snage, predstavlja nelojalnu konkurenciju \u2013 i pove\u0107anje redovnog zapo\u0161ljavanja neposredno u Luci Koper. Uprava poduze\u0107a je iskoristila strukturni jaz izme\u0111u ove dvije skupine radnika i pregovore prvo vodila samo s redovno zaposlenima, a od vlasnika IPS-a zatra\u017eila je discipliniranje njihovih radnika tako da se \u0161trajka\u010di vi\u0161e ne bi pozivali na posao, a nagra\u0111ivali su se \u0161trajkolomci. Usprkos tome, ve\u0107ina je radnika IPS-a dan i no\u0107 \u0161trajkala zajedno s redovno zaposlenima.<\/p>\n

Nakon ne\u0161to vi\u0161e od tjedan dana, S\u017dPD-u su u pregovorima s Lukom Koper ispunjeni zahtjevi i prekinuo je \u0161trajk. U istom trenu je radni\u0161tvo IPS-a ostalo bez sna\u017ene institucionalne potpore u ekonomskoj borbi dok sami jo\u0161 nisu ni\u0161ta ispregovarali. Zbog nemo\u0107i bili su primorani na prekid \u0161trajka nakon \u0161to su dogovoreni minimalni ustupci od strane uprave. Kao glavna prepreka konsolidaciji obiju grupa radnika pokazala se podijeljena sindikalna organiziranost. Dvije sindikalne organizacije su reproducirale strukturu koja je radni\u0161tvo dijelila na centralnu i perifernu skupinu. Neposredni interesi prve grupe mogli su se ispuniti zanemarivanjem interesa druge grupe.<\/p>\n

Institucionalni mehanizmi na raspolaganju<\/b><\/p>\n

Institut koji bi mogao ukinuti segmentaciju radne snage u Luci Koper i ovisnost radnika o IPS-u te istovremeno uredio njihov odnos naspram Luke takozvani je\u00a0labour pool<\/em> kojim bi upravljao sindikat. Svi radnici bi bili zaposleni na jednom mjestu. Bez obzira na opseg posla primali bi neki zajam\u010deni dohodak, a po pove\u0107anom opsegu dodatno bi ih se unajmljivalo s tog mjesta. To bi za sve zaposlene zna\u010dilo ve\u0107u socijalnu sigurnost, a za sada\u0161nju perifernu grupu radnika to bi zna\u010dilo znatno pobolj\u0161anje situacije i deprekarizaciju. S druge strane bio bi ispunjen cilj centralne grupe o ukidanju nelojalne konkurencije.<\/p>\n

Takve mjere bi zatvorile tr\u017ei\u0161te radne snage u Luci Koper i tako omogu\u0107ile pobolj\u0161anje polo\u017eaja radnika. Prijetnja IPS-a bi nestala i pregovara\u010dka mo\u0107 uprave znatno bi se ograni\u010dila. Udru\u017eeno radni\u0161tvo bi u daljnjim borbama bilo ujedinjeno i znatno mo\u0107nije \u0161to bi svakako promijenilo odnose mo\u0107i unutar poduze\u0107a njima u korist. Dobro organizirano radni\u0161tvo mnogo bi lak\u0161e postiglo demokratizaciju u upravljanju poduze\u0107em. Me\u0111utim, zasad se sve svodi samo neke koncesije kapitala ja\u010doj skupini radni\u0161tva.<\/p>\n

Mjere koje bi ukinule tako sna\u017enu strukturnu ovisnost o kapitalu va\u017enog segmenta radne snage u poduze\u0107u, zna\u010dile bi va\u017ean korak ka demokratizaciji. Neoliberalni kapitalizam je razvio brojne mehanizme koji radnicima predstavljaju prepreke u\u00a0 jedinstvenom djelovanju i postizanju demokrati\u010dnosti na razini poduze\u0107a. Nesigurni oblici rada, fragmentiranost radne snage, i ono \u0161to je Marx nazvao industrijskom rezervnom armijom rada, tvore strukturne uvjete i poluge izborene na strani kapitala u posljednjim desetlje\u0107ima koji radnike stavljaju u iznimno podre\u0111en polo\u017eaj demontiraju\u0107i izborena prava i institute. Takve okolnosti se ideolo\u0161ki upotpunjuju premje\u0161tanjem klasne borbe na generacijsku razinu ili na antagonizam zaposlenih u javnom sektoru prema onima u privatnom. U napadima vladaju\u0107ih klasa neposredni interes jedne skupine radnika prikazuje se kao suprotan interesu druge skupini.<\/p>\n

Radnici\u00a0 u svojoj borbi mogu prevladati taj polo\u017eaj tako da izgrade mehanizme i institucije pomo\u0107u kojih bi postali politi\u010dka sila. U suprotnom mogu ra\u010dunati samo na rijetke ustupke kapitala i njegovih zastupnika. U Luci Koper ta je mogu\u0107nost ostala neiskori\u0161tena za vrijeme \u0161trajka iako su obje skupine radnika uspjele gledati izvan svojih uskih interesa. Ono \u0161to je nedostajalo bila je zajedni\u010dka institucionalna platforma borbe koja bi dokinula tobo\u017enju podjelu me\u0111u skupinama.\u00a0Izlo\u017eeni primjer jasno pokazuje da nije u interesu kapitala \u2013\u00a0 niti u interesu sistemskih politi\u010dkih stranaka \u2013 da se demokratizira upravljanje u dr\u017eavnim poduze\u0107ima. Mrvice koje kapital daje radni\u0161tvu su samo one koje je primoran davati u situacijama gubljenja poluga politi\u010dko-ekonomske mo\u0107i, odnosno drugim rije\u010dima, zbog mo\u0107i organiziranog rada.<\/p>\n

Sa slovenskog prevela Tina Te\u0161ija<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Luka Koper predstavlja prirodni monopol i samim time poduze\u0107e koje zauzima strate\u0161ki poziciju u slovenskoj ekonomiji…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":8437,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[110,85],"theme":[456,455],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[239],"class_list":["post-8431","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-drzava","tag-radnicki-pokret","theme-politika","theme-rad","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8431","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8431"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8431\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8439,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8431\/revisions\/8439"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/8437"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8431"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8431"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8431"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=8431"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=8431"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=8431"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=8431"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}