Inflacija nesigurnih ili tzv. atipi\u010dnih oblika radnih odnosa na bugarskom tr\u017ei\u0161tu rada uglavnom se poku\u0161avala objasniti globalizacijom kao takvom ili nesklono\u0161\u0107u mladih prema dugoro\u010dnim oblicima zaposlenja. Me\u0111utim, sagledaju li se ostali parametri ekonomske politike, poput monetarnih ili fiskalnih, postaje jasno da je porast nesigurnih oblika radnih odnosa ishod politi\u010dke borbe izme\u0111u kapitala i rada, a ne u\u010dinak sudbine svijeta ili ne\u010dijih privatnih sklonosti.<\/b><\/p>\n
Bugarska mo\u017ee slu\u017eiti kao ilustrativan primjer u\u010dinaka dugotrajnih mjera \u0161tednje na pove\u0107anje nesigurnih oblika rada. Suprotno popularnom mi\u0161ljenju, mjere \u0161tednje nisu neu\u010dinkovit izdanak “pogre\u0161ne ideologije”. Naprotiv, one su izrazito produktivne u odr\u017eavanju re\u017eima frapantnih socijalnih nejednakosti koje su rezultat politike postavljanja sigurnosnih mre\u017ea za kapital, uz istovremeno izlaganje radnika ekstremno nesigurnim oblicima rada.<\/p>\n
Porast razli\u010ditih, a nesigurnih oblika rada obi\u010dno se tuma\u010di kao posljedica djelovanja procesa koji se nalaze van dru\u0161tvene kontrole, poput “globalizacije” ili tehnolo\u0161ke inovacije. U skladu s tim se i sve u\u010destalija praksa “autsorsanja” cijelih djelatnosti, ili pak internacionalizacija kapitala smatraju nekakvim prirodnim, odnosno organskim razvojnim procesima. S druge se strane pak nagla\u0161ava kako prekarizacija, odnosno pove\u0107anje nesigurnosti radnih odnosa, nije odraz samo prilagodbe rada na nove potrebe kapitala, ve\u0107 da su nesigurni oblici rada ne\u0161to \u0161to tra\u017ee mla\u0111e generacije radnika koje se \u017eele osloboditi fiksnih dugoro\u010dnih ugovora iz fordisti\u010dkog perioda.<\/p>\n
Ova linija argumentacije zanemaruje stvarne odnose dru\u0161tvenih snaga koje oblikuju nesigurnost radnih odnosa, ali tako\u0111er i omogu\u0107avaju porast nesigurnih oblika rada. Ne smije se pritom zaboraviti da neoliberalizam nije evolucijska povijesna faza ve\u0107 politi\u010dka doktrina koja ne osporava postojanje dru\u0161tvenih konflikata i pritom je sasvim jasno opredijeljena za jednu stranu \u2013 kapital. Odnosno, specifi\u010dnije, rije\u010dima geografa Davida Harveya, radi se o restauraciji klasne mo\u0107i kapitala. Kapital je tako\u0111er iskoristio aktualnu ekonomsku krizu kako bi osigurao socijalizaciju vlastitih tro\u0161kova i u \u0161to ve\u0107oj mjeri dokinuo radna prava.<\/p>\n
Uloga monetarne politike<\/strong><\/p>\n Apstraktne generalizacije nesigurnih oblika rada s referencama na globalizaciju \u010desto se uop\u0107e ne doti\u010du specifi\u010dnih politika na kojima le\u017ei odgovornost za rast nesigurnih oblika rada. U Bugarskoj se taj rast ne mo\u017ee odvojiti od re\u017eima \u0161tednje nametnutih jo\u0161 devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Provode\u0107i reforme poput radikalnog smanjivanja poreza te niza privatizacija, proces “stabilizacije” pod patronatom MMF-a podrazumijevao je i vezivanje bugarske valute (lev) prvo za njema\u010dku marku (1997. godine), a potom za euro. Ovakva politika nije samo bugarski specijalitet, isto se naime, tako\u0111er uz podr\u0161ku MMF-a, dogodilo jo\u0161 1993. godine i sa hrvatskom valutom.<\/p>\n Monetarna politika vezivanja leva za euro u\u010dinila je u praksi da Bugarska ima iste probleme kao i zemlje periferije monetarne unije, dok istovremeno nema nikakvih ni minimalnih prednosti kao \u010dlanice te unije. Fiksirani te\u010daj, precijenjena doma\u0107a valuta vezana za stranu valutu, zna\u010di favoriziranje uvoza nad izvozom. Odnosno, fiksirani te\u010daj \u010dini da je proizvod proizveden u zemlji periferije skuplji za izvoz, dok je uvoz iz zemalja monetarne unije istovremeno jeftiniji. Ovo \u0161teti doma\u0107oj proizvodnji, stoga jedini trenutno politi\u010dki prihvatljiv na\u010din podizanja konkurentnosti doma\u0107e proizvodnje postaje transferiranje tro\u0161kova proizvodnje na radnike rezanjem tro\u0161kova rada \u2013 smanjivanjem pla\u0107a, razgradnjom socijalne dr\u017eave i fleksibilizacijom radnih odnosa.<\/p>\n Bugarskoj ipak, trenutno, ne prijeti du\u017eni\u010dka kriza koja poga\u0111a tipi\u010dne primjere periferije monetarne unije poput Gr\u010dke ili \u0160panjolske, no kako bi se takva kriza izbjegla, provedene su izrazito rigidne mjere \u0161tednje koje rezultiraju gotovo katastrofalnim socijalnim posljedicama. Mjere \u0161tednje su mo\u017eda bile u\u010dinkovit alat no\u0161enja s visokom inflacijom, no ra\u010dun za “stabilizaciju” podmiruje radni\u010dka klasa. Bugarska je zemlja s najni\u017eim izdacima za socijalnu za\u0161titu u Europi<\/a>. U ovoj se kategoriji nalazi zajedno sa zemljama poput Estonije, Latvije, Litve, Slova\u010dke i Poljske. Posljedica izrazito niskih socijalnih davanja, koje su posljedica mjera \u0161tednje, dramati\u010dan je porast socijalnih nejednakosti u Bugarskoj.<\/p>\n Prema kvartalnom izvje\u0161\u0107u <\/a>o zaposlenosti i socijalnoj situaciji Europske unije, Bugarska je zemlja s alarmiraju\u0107e visokim stupnjem siroma\u0161tva i sve ve\u0107im rizikom od eskalacije socijalnih nemira. Prema podacima istog izvje\u0161\u0107a, u 2011. godini, Bugarska je bila najsiroma\u0161nija zemlja u EU. Ne iznena\u0111uje niti podatak da se Bugarska nalazi na samom vrhu ljestvice koja mjeri broj ku\u0107anstava u riziku od siroma\u0161tva, naime, \u010dak 85 posto bud\u017eeta doma\u0107instava odlazi na zadovoljavanje temeljnih potreba. Prema ispitivanju provedenom 2014. godine koju je organizirala bugarska podru\u017enica Otvorenog dru\u0161tva<\/a> \u010dak 69 posto ispitanika smatra da je situacija u dr\u017eavi nepodno\u0161ljiva.<\/p>\n Posljedice u industriji<\/strong><\/p>\n Neoliberalni re\u017eim promoviraju\u0107i poduzetni\u010dku klimu iza sebe ostavlja devastirane industrijske grane. Tako se me\u0111u najte\u017ee pogo\u0111enim sektorima nalaze upravo one grane koje su nekad u\u017eivale najve\u0107e radne standarde i \u010diji su radnici imali visok stupanj radne sigurnosti. Ekonomske grane koje bilje\u017ee vidljiv rast ostvaruju ga uz visoku cijenu. Rapidan porast nesigurnih oblika rada bilje\u017ee upravo podru\u010dja koje bilje\u017ee ekonomski rast \u2013 tekstilna i njoj srodne te industrije koje se bave ekstrakcijom prirodnih resursa.<\/p>\n Prema jednom od posljednjih izvje\u0161taja<\/a> Clean Clothes Campaign \u2013 organizacije koja se bavi pra\u0107enjem radnih uvjeta u tekstilnoj industriji, u Bugarskoj 100.000 tekstilnih radnica ima “tipi\u010dan” ugovor o radu, dok njih 50.000 radi u nekom obliku atipi\u010dnog zaposlenja (ili na crno ili bez socijalne za\u0161tite, od ku\u0107e ili ne\u0161to \u010detvrto). Mjese\u010dne pla\u0107e u ovom sektoru variraju izme\u0111u 130 i 140 eura, no u slu\u010dajevima kad nema dovoljno narud\u017ebi, pla\u0107e zna\u010dajno padaju te mogu iznositi i svega 50 eura mjese\u010dno. U ve\u0107ini slu\u010dajeva, jedan od ve\u0107ih problema s kojim se suo\u010davaju radnice u tekstilnoj industriji jest izrazito velik broj radnih sati, odnosno veliki broj prekovremenih koji su nu\u017eni kako bi se ispunile kvote te kako bi narud\u017ebe bile pravovremeno isporu\u010dene. Za ilustraciju, navedimo da jedna tekstilna radnica koja radi neki posao \u0161to se mo\u017ee obvljati kod ku\u0107e, da bi zaradila mjese\u010dnu pla\u0107u od 300 eura mora raditi 18 sati dnevno, 6 dana u tjednu.<\/p>\n Nova poduzetni\u010dka klima, osiguravanjem povoljnih uvjeta poslodavcima, istovremeno \u010dini radni odnos nepodno\u0161ljiv radnicima. Privla\u010denje stranih investicija dobro uspijeva u sektoru rudarenja prirodnih sirovina. Taj je sektor tako\u0111er postao notoran po izrazito lo\u0161im radnim uvjetima<\/a>. Pritom, strane privatne kompanije pla\u0107aju smije\u0161no niske naknade za koncesije (izme\u0111u 1,44 % i 5 %). Lo\u0161i zdravstveni i sigurnosni standardi za\u0161tite na radu uzrok su \u010destih industrijskih nesre\u0107a, ponekad s kobnim posljedicama kao \u0161to pokazuje slu\u010daj iz 2013. godine kad su u ugljenokopu Oranovo poginula 4 rudara. U Bugarskoj se upravo nesigurni oblici radnih odnosa povezuju sa smrtonosnim industrijskim nesre\u0107ama.<\/p>\n Prebacivanje tereta socijalne reprodukcije na radnike<\/strong><\/p>\n Najte\u017ea posljedica nesigurnih oblika rada i lo\u0161ih radnih uvjeta te mjera \u0161tednje i socijalnih rezova prebacivanje je tro\u0161kova socijalne reprodukcije na same radnike. Ovaj proces omogu\u0107ava rast profitne stope, ali i ote\u017eava politi\u010dku anga\u017eiranost radnika i njihovu participaciju u progresivnim socijalnim pokretima. Nadalje, prekarizacija dijelova radne snage stvara etni\u010dke i rodne podjele unutar same radni\u010dke klase, jer su upravo Romi i \u017eene \u010de\u0161\u0107e zaposleni u lo\u0161ijim radnim uvjetima od standardnih. Razli\u010diti ugovori o radu za iste pozicije dodatno ote\u017eavaju sindikalnu organizaciju radnika.<\/p>\n Va\u017ena dimenzija nesigurnih oblika rada u Bugarskoj je i visok stupanj emigracije. Velik broj radnika odlazi preko granice kako bi u drugim dr\u017eavama, posebno u Gr\u010dkoj, Italiji ili \u0160panjolskoj, potra\u017eio niskokvalificirane poslove (\u010dak i onda kad i sami imaju vi\u0161u kvalifikaciju od potrebne). Takvi su poslovi primjerice rad u doma\u0107instvima ili gra\u0111evinskoj industriji. Migrantski bugarski radnici imaju va\u017enu ulogu u bugarskoj ekonomiji. Prema podacima platne bilance<\/a> Bugarske narodne banke za 2014. godinu nov\u010dane doznake koje su ti radnici slali bugarskim ku\u0107anstvima iznosile su oko 825 milijuna eura, \u0161to je potaknulo medijske napise<\/a> o tome kako su bugarski radnici na radu u inozemstvu zapravo najve\u0107i investitori u bugarsku ekonomiju. Prema izvje\u0161taju<\/a> Otvorenog dru\u0161tva iz 2010. godine, doznake radnika iz inozemstva prema\u0161ivale su iznose koje je Bugarska povla\u010dila iz Europskih fondova. Novac koji radnici iz inozemstva \u0161alju natrag u zemlju uglavnom se tro\u0161i na hranu, re\u017eije, zdravstvo i obrazovanje \u010dime se individualnim ku\u0107anstvima olak\u0161avaju deficiti nastali rezanjem javnog sektora (primarno socijalnog osiguranja, zdravstva i obrazovanja).<\/p>\n Usprkos izrazito lo\u0161oj dru\u0161tvenoj situaciji, prakti\u010dki sve vlade gurale su politiku fleksibilizacije radnih odnosa. Na primjer, godine 2012. vlada je provela reforme kojima se dozvoljava osnivanje agencija za privremeno zapo\u0161ljavanje da bi potom u rekordnom roku bilo osnovano 17 takvih kompanija<\/a>. Ovo se radilo pod obja\u0161njenjem implementacije europske direktive o Agencijama za privremeno zapo\u0161ljavanje. Drugi, tako\u0111er nedavno uveden instrument fleksibilizacije su ugovori o radu na jedan dan<\/a>. Ovi i ostali sli\u010dni mehanizmi pozdravljeni su kao “fleksigurnost” za “atipi\u010dne” radnike, no u praksi, oni se koriste kao izlike za masovna otpu\u0161tanja niskokvalificiranih radnika s “tipi\u010dnim” ugovorom o radu (onim na neodre\u0111eno), koje se onda ponovno zapo\u0161ljava na ista radna mjesta, ali s atipi\u010dnim ugovorom o radu, odnosno lo\u0161ijim radnim uvjetima i ni\u017eom pla\u0107om.<\/p>\n Nametnuta fleksibilnost: zamjena tipi\u010dnih ugovora o radu atipi\u010dnima<\/strong><\/p>\n Nedvno sociolo\u0161ko istra\u017eivanje 1<\/a><\/sup> o nesigurnim oblicima rada u Bugarskoj pokazuje kako se stalno zaposleni radnici gra\u0111evinskih kompanija sastoje uglavnom od in\u017eenjera, administracije i visokokvalificiranih radnika dok su niskokvalificirani radnici ili “samozaposleni” ili unajmljeni kao privremena radna snaga. Spomenuto istra\u017eivanje donosi izjavu jednog od takvih gra\u0111evinskih radnika:<\/p>\n \u010cesto mijenjamo firme. Vi\u0161e se ne mo\u017ee po\u010deti raditi u jednoj firmi pa raditi za nju tri, \u010detiri ili pet godina, kao \u0161to je nekad bilo. Danas to ide od gradili\u0161ta do gradili\u0161ta. Kad firma nema posla, sve se manualne radnike otpu\u0161ta, tek manji broj ljudi zaposleno ostaje.<\/p><\/blockquote>\n Kako bi manualni radnici zadr\u017eali stalna zaposlenja, moraju se odre\u0107i svog specijaliziranog zanata (npr. stolarije ili zidarstva) i od majstora jednog zanata moraju postati “majstori” mnogih zanata, odnosno moraju znati raditi gotovo sve manualne poslove koji se obavljaju na gradili\u0161tu. Poslodavci mogu podijeliti radnike na stalne zaposleni radnike koji ostaju zaposleni i u periodima kad firma ima manje posla, to su najnu\u017eniji radnici potrebni za opstanak firme i onda kad nema mnogo posla (u gra\u0111evini, radi se o visokokvalificiranim radnicima, gore nabrojenima), dok svi ostali, u ovakvoj podjeli rada, postaju povremeni radnici (uglavnom zidari, stolari i ostali manualni radnici). Opisani procesi jasno upu\u0107uju na to da se nesigurni oblici rada \u0161ire i na grane i industrije u kojima su dosad postojali gotovo isklju\u010divo “tipi\u010dni” ugovori o radu.<\/p>\n Spomenuto istra\u017eivanje zaklju\u010duje kako fleksibilizacija radnih odnosa u Bugarskoj nije rezultat slobodnog izbora samih radnika, ve\u0107 im je nametnuta kao la\u017eni izbor izme\u0111u atipi\u010dnog ugovora o radu ili nezaposlenosti. “Nametnuta fleksibilnost” kao i neorganiziranost radnika s atipi\u010dnim ugovorima o radu marginalizira odre\u0111ene dru\u0161tvene grupe \u2013 radnike pri kraju radnog puta, etni\u010dke manjine i \u017eene. Suprotno uvrije\u017eenom mi\u0161ljenju, nesigurni oblici rada nisu primarno karakteristi\u010dni za slobodna umjetni\u010dka zanimanja i druge dobro pla\u0107ene poslove, poput dizajnerskih, programerskih i sli\u010dnih poslova iz kategorije “novih” i “kreativnih” industrija te nisu ograni\u010dena samo na mla\u0111e generacije radnika koji se \u017eele osloboditi fiksnih dugoro\u010dnih ugovora fordisti\u010dkog doba, ve\u0107 su postali norma za cijelo tr\u017ei\u0161te radne snage.<\/p>\n Prekarizacija privatizacijom<\/strong><\/p>\n Mjere \u0161tednje tako\u0111er podrazumijevaju privatizaciju javnih servisa, bilo izravno, ili putem javno-privatnih partnerstava. Ilustrativan je primjer odlaganje otpada koje u Bugarskoj od devedesetih na ovamo postupno i kontinuirano prelazi u ruke privatnih kompanija. Odmah po privatizaciji ove javne usluge, privatne kompanije prvo provedu masovna otpu\u0161tanja \u2013 ponekad toliko masovna da otkaz dobije svaki drugi radnik. I u ovom sektoru, posljedica fleksibilizacije radnih odnosa su nesigurni radni uvjeti, radi \u010dega radnici \u010desto mijenjaju firme za koje rade, ostaju\u0107i pritom cijelo vrijeme na svom radnom mjestu. Kako ka\u017ee jedan od radnika:<\/p>\n Kao onako usput, \u0161ef nam je rekao da od sutra radimo za novu firmu. Okupili su nas, rekli nam \u0161to su imali i obe\u0107ali redovne isplate. Ve\u0107 sutradan smo zavr\u0161ili u novoj firmi.<\/p><\/blockquote>\n Ovakve brze promjene firmi poslodavcima omogu\u0107avaju odugovla\u010denje s isplatama ili pak potpuno izbjegavanje pla\u0107anja. Dobar primjer za to su radnici privatne kompanije za sanaciju otpada iz Vidina koji su po\u010detkom ove godine u\u0161li u \u0161trajk<\/a> tra\u017ee\u0107i isplatu pla\u0107a koje nisu primili du\u017ee od pola godine. Poslodavac je odlu\u010dio problem rije\u0161iti<\/a> tako da otpusti polovicu od ukupnog broja radnika, a ostalima isplati samo jednu pla\u0107u koju im duguje.<\/p>\n Podstandardni i nesigurni oblici rada postoje u izrazito velikom broju varijacija. P<\/a>ublikacija<\/a> koju su nedavno zajedni\u010dki objavile dvije velike sindikalne sredi\u0161njice nabraja privremene ugovore o radu, zatim ugovore o radu na nepuno radno vrijeme, radnike koji rade od ku\u0107e, tzv. “samozaposlene” radnike, “frilensere” i radnike koji se odazivaju na telefonski poziv. Sindikati u toj publikaciji argumentiraju da je zajedni\u010dko svim ovim oblicima rada da od njih ve\u0107u korist imaju poslodavci, a ne radnici koji posao zapravo obavljaju. Pitanje koje se ovdje name\u0107e jest kako rije\u0161iti ovaj problem.<\/p>\n Proma\u0161ene strategije<\/strong><\/p>\n Jedan od mogu\u0107ih na\u010dina njegovog adresiranja je poku\u0161aj lobiranja kod vlade da Zakonom o radu regulira ono \u0161to je politika fleksibilizacije radnih odnosa u praksi ve\u0107 omogu\u0107ila (poput jednodnevnih ugovora o radu ili liberalizacije tr\u017ei\u0161ta s ciljem razvoja agencija za privremeno zapo\u0161ljavanje radnika). No, dugoro\u010dno smislenija strategija bila bi da se ugovore o radu prestane promatrati kao bezbrojni niz artikala \u0161to se nude na policama hipermarketa i da se umjesto toga prihvati \u010dinjenica da je konflikt izme\u0111u rada i kapitala uvijek igra nulte sume: dobitak jednog od sudionika rezultira ekvivalentnom gubitku drugog sudionika. Ne doga\u0111a se promjena u ukupnom bogatstvu izme\u0111u sudionika, odnosno neto promjena je nula, a bogatstvo se samo prebacuje s jednog sudionika na drugog.<\/p>\n Vlada je, ponekad \u010dak i usprkos podr\u0161ci sindikata, zarobljena u stupici nastoje\u0107i provesti zakonske reforme koje poku\u0161avaju regulirati ve\u0107 postoje\u0107e dru\u0161tvene prakse. No ovim se pristupom ne rje\u0161ava problem eksploatatorskih praksi kojima poslodavci sve vi\u0161e priti\u0161\u0107u radni\u010dku klasu. Iluzorno je o\u010dekivati da \u0107e ikakva “inovativna” ili “fleksibilna” rje\u0161enja pomo\u0107i radnicima ukoliko dr\u017eava ne u\u010dini radikalni zaokret u stavu prema mjerama \u0161tednje i prekine rezati socijalna prava. U suprotnom, riskiramo da se vrtimo u krug poku\u0161avaju\u0107i juridi\u010dkim putem rije\u0161iti \u0161ire dru\u0161tvene i politi\u010dke probleme koje sa sobom donose nesigurni oblici rada.<\/p>\n S engleskog prevela Andrea Milat<\/p>\n Bugarska mo\u017ee slu\u017eiti kao ilustrativan primjer kako dugotrajne mjere \u0161tednje utje\u010du na pove\u0107anje nesigurnih oblika rada. Suprotno popularnom mi\u0161ljenju mjere \u0161tednje nisu neu\u010dinkovit proizvod \u201cpogre\u0161ne ideologije\u201d…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":8378,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[85],"theme":[455],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[61],"class_list":["post-8370","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-radnicki-pokret","theme-rad","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8370","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8370"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8370\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8384,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8370\/revisions\/8384"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/8378"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8370"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8370"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8370"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=8370"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=8370"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=8370"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=8370"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}