U Sloveniji je svojevrsnu avangardu me\u0111u nesigurnim oblicima rada dugi niz godina predstavljao studentski rad. Iako je to podru\u010dje bolje regulirano unazad dvije godine, specifi\u010dni obrasci radnih odnosa su se pro\u0161irili na gotovo cijelo tr\u017ei\u0161te rada. Njihovo \u0161irenje predstavlja dvostruki problem pri poku\u0161ajima organiziranja radnika: ideolo\u0161kom ofenzivom vladaju\u0107ih insceniraju\u00a0se sukobi me\u0111u razli\u010ditim segmentima radni\u010dke klase, dok sindikati, ograni\u010deni horizontom uskih interesa, ne pronalaze mehanizme za\u0161tite radnika zaposlenih u nesigurnim radnim odnosima.<\/b><\/p>\n
Prve ozbiljnije politi\u010dke problematizacije nesigurnih oblika rada doga\u0111aju se u Sloveniji 2010. godine. Tada su, u okviru Dru\u0161tvenog centra Rog, bile aktivne Fronta prekarnih i Radna skupina protiv rada. One su se borile protiv poku\u0161aja uvo\u0111enja ”malih poslova”\u00a0(po uzoru na njema\u010dke ”mini jobs”) koji su trebali zamijeniti rad na studentske ugovore. Argument tada\u0161nje vlade Boruta Pahora i ministra rada Ivana Svetlika bio je da \u0107e ”mali poslovi” dokinuti anomalije studentskog rada, do\u010dim se uvo\u0111enjem malih poslova, ne samo da ne bi otklonile anomalije studentskog rada, ve\u0107 bi se one pro\u0161irile na \u010ditavu populaciju. Umjesto samo<\/em> prekarnih studenata, prekarni radnici bi postali svi.<\/p>\n Studentski rad je u Sloveniji, dodu\u0161e, uveden jo\u0161 u doba Jugoslavije i predstavljao je dodatan izvor prihoda za omladinu koja studira, da bi pri kraju devedesetih godina, sve vi\u0161e postajao svojevrsni socijalni korektiv. Umjesto zarade sa strane, za ve\u0107inu mladih to je bio glavni i skoro pa jedini izvor zarade. Ta je vrsta rada vezana za studentski status i mogu ga obavljati samo oni koji ga imaju. Iz tog razloga se u posljednjih deset-petnaest godina izra\u017eeno pove\u0107ao broj fiktivnih upisa na fakultete. Zbog lo\u0161eg socijalnog polo\u017eaja i slabih, u posljednje vrijeme gotovo nikakvih mogu\u0107nosti zapo\u0161ljavanja, za ve\u0107inu je studenata o\u010duvanje statusa quo, odnosno prolongiranje studentskog statusa, jedino racionalno rje\u0161enje.<\/p>\n Tada\u0161nja Pahorova vlada nije bila uspje\u0161na u poku\u0161aju uvo\u0111enja ”malih poslova”, inicijativa je pala na referendumu. Fronta prekarnih nije se sama borila protiv ove inicijative, njoj se iz \u2013 iz drugih razloga \u2013 suprotstavila i Studentska organizacija Slovenije. Nju je prije svega zabrinjavalo da bi joj ukinu\u0107em, ili radikalnim smanjenjem obima studentskog rada opao prihod koji je ubirala po toj osnovi. Studentski rad se tako odr\u017eao do danas i jo\u0161 uvijek je vrlo privla\u010dan za poslodavce. Iako je u posljednje dvije godine ovo podru\u010dje bolje regulirano i sada uklju\u010duje i pla\u0107anje socijalnih doprinosa, jo\u0161 uvijek predstavlja pozama\u0161an udio na tr\u017ei\u0161tu radne snage.<\/p>\n Studentski rad kao “avangarda”<\/strong><\/p>\n Studentski rad je tako sve do 2013. godine, u ne\u0161to manjoj mjeri i danas, bio jedan od najnesigurnijih oblika rada. Prije zadnjih regulacijskih izmjena na tom podru\u010dju moglo se dogoditi, a \u010desto se i doga\u0111alo, da poslodavci dobivaju visokoobrazovanu radnu snagu s malim odnosno, nikakvim, socijalnim pravima. Rad preko student servisa, naime, nije pru\u017eao nikakav oblik socijalne sigurnosti, takvog radnika bilo je mogu\u0107e preko no\u0107i otpustiti bez ikakvih pote\u0161ko\u0107a ili tro\u0161kova. U praksi su studenti (a jo\u0161 uvijek se to doga\u0111a) obavljali identi\u010dne poslove kao i njihovi zaposleni kolege. Dok je u pravilu njihovo radno optere\u0107enje bilo zna\u010dajno ve\u0107e nego kod ”regularnih” zaposlenika, pla\u0107a ni\u017ea te socijalna sigurnost, kao \u0161to je re\u010deno, nikakva. Vrlo \u010desto su studenti novinarstva radili putem student servisa vi\u0161e godina npr. za istu medijsku ku\u0107u, prevodioci su prevodili za istu prevoditeljsku agenciju, dok su bibliotekari radili za istu fakultetsku knji\u017enicu. Na kraju, nakon svih tih godina rada \u2013 koji bi, u svakom pogledu, trebao spadati pod klasi\u010dni radni odnos \u2013 kada su diplomirali dobili bi otkaz. Danas je, dodu\u0161e, podru\u010dje studentskog rada ne\u0161to bolje regulirano, no ne manjka drugih oblika nesigurnog rada kojima se i privatni poslodavci i dr\u017eava izda\u0161no koriste.<\/p>\n Ugovor o radu na neodre\u0111eno vrijeme za osobe ro\u0111ene nakon 1980. godine vi\u0161e spada u znanstvenu fantastiku, nego realnost. S umirovljenjem starije generacije, i u privatnom i u javnom sektoru, zapravo nestaju i sistematizirana radna mjesta i ugovori na neodre\u0111eno vrijeme. Figurativno re\u010deno, na radno mjesto na kojem je nekada radio redovno zaposleni na neodre\u0111eno, nakon njegova umirovljenja, dolaze dvoje mladih koji su zaposleni preko autorskih ili ugovora o djelu, ili kao samozaposleni izdaju svoje ra\u010dune. Fatamorgana sigurnog i stalnog zaposlenja je koristan nadzorni mehanizam poslodavcima, pomo\u0107u kojeg dodatno discipliniraju radnu snagu i dr\u017ee ju u neprestanom egzistencijalnom strahu. Kada tome pridru\u017eimo i neoliberalnu propagandu, prekarno zaposleni, prvenstveno, gledaju jedan na drugoga kao na konkurenciju i prijetnju koja im mo\u017ee uzeti posao. Naravno, to sve pridonosi formiranju utrke prema dnu jer je sve vi\u0161e ljudi spremno raditi za sve manje novaca. S obzirom na to, doista se \u010dini da je danas veliki civilizacijski privilegij prona\u0107i kupca za svoju radnu snagu, te da taj odnos s kupcem po\u0161to ga prona\u0111e\u0161 mora\u0161 kao pojedinac iz sve snage \u010duvati i braniti.<\/p>\n Na temelju skiciranog opisa pozadine razvoja nesigurnih oblika rada u Sloveniji, poku\u0161ajmo analizirati prepreke i dileme s kojima se susre\u0107emo kada poku\u0161avamo organizirati prekarne radnike. Te prepreke mo\u017eemo podijeliti na dvije skupine, polaze\u0107i od gornjeg opisa, ideolo\u0161ke i institucionalne. Posvetimo se najprije ideolo\u0161kim preprekama i zamkama s kojima se suo\u010dava prekarno zaposlena radna snaga. Jedan od ve\u0107ih ideolo\u0161kih mitova, usidrenih u neoliberalnom diskurzu,ali i socijaldemokratskom, jest taj da je prekarijat neka nova klasa. Ne\u0161to \u0161to u povijesti kapitalizma nije jo\u0161 postojalo i potrebno ju je na taj na\u010din i tretirati. Klju\u010dni ideolo\u0161ki problem je u tome \u0161to neoliberalni apologeti izvode teze o novoj, kreativnoj klasi koja je posve oslobo\u0111ena svih dru\u0161tvenih veza i slobodna da izrazi sve svoje unutarnje bogatstvo. Dok socijaldemokratske analize idu u smjeru erozije socijalne dr\u017eave i legalisti\u010dkih poku\u0161aja promjene radnog zakonodavstva. Ove promjene bi trebale zahvatiti, za ruku zakona neuhvatljive, za \u0161apu kapitala privla\u010dne, oblike rada. Te dvije osnovne verzije su i prigodno oboga\u0107ene ponekim dodatnim elementima. Primjerice, autorasisti\u010dkim analizama o tome kako Slovenci nisu sposobni imati svoju dr\u017eavu, neprestanim pozivanjem na Austriju, Njema\u010dku ili SAD. A istovremeno i mr\u017enjom prema lijenim i nesposobnim narodima koje svaka dr\u017eava ima ju\u017eno od svojih granica.<\/p>\n Ideolo\u0161ke konfuzije\u00a0<\/strong><\/p>\n Najnoviji derivat neoliberalnog razumijevanja nesigurnih oblika rada u Sloveniji je inicijativa ”Nova generacija” koja svoje postojanje i poslanje temelji na tuma\u010denju segmentacije tr\u017ei\u0161ta radne snage kao me\u0111ugeneracijskog konflikta. Na deplasiranost takvih analiza, ovdje ne treba tro\u0161iti rije\u010di, dovoljno je re\u0107i da su posve fakti\u010dki pogre\u0161ne.\u00a0Statisti\u010dke analize tr\u017ei\u0161ta radne snage i oblika zaposlenja, govore da je nesigurnost prili\u010dno ravnomjerno podijeljena me\u0111u svim starosnim skupinama. \u0160tovi\u0161e, mladi i stariji su zapravo u istom polo\u017eaju naspram socijalnih rizika, odnosno rizika od siroma\u0161tva. Konceptualno gledano, nesigurni rad je, kao i mnogo\u0161to drugo, novo ime za stari odnos \u2013 nadni\u010darsko “ropstvo”, za ovisnost pojedinca o tome da uvijek iznova mora uspje\u0161no prodavati svoju radnu snagu kako bi osigurao svoju reprodukciju. Suvremeni prekarni radnik ili radnica sli\u010dni su radniku iz 19. stolje\u0107a koji je, kako je zabilje\u017eio Karl Marx, dvostruko slobodan<\/em>. Oslobo\u0111en je neposredne politi\u010dke prisile u obliku zemaljskog gospodara, a istovremeno je oslobo\u0111en<\/em> i vlasni\u0161tva nad sredstvima za pre\u017eivljavanje. Potonja je ta cini\u010dna sloboda koju tako rado propagiraju neoliberalni ideolozi.<\/p>\n Nesiguran rad nije anomalija nastala posljednjih godina, ve\u0107 povratak ka kapitalisti\u010dkim korijenima. Upravo su socijalna dr\u017eava i takozvani tripartitni socijalni sporazum izme\u0111u dr\u017eave, kapitala i rada, istinska anomalija u razvoju kapitalizma koju danas kapital postepeno i uspje\u0161no uklanja. Iz tog razloga razumijevanje polo\u017eaja prekarnih radnika mora podrazumijevati uva\u017eavanje historijskog kontinuiteta i otarasiti se praznih ozna\u010ditelja koji poku\u0161avaju izvu\u0107i na povr\u0161inu navodne nove dru\u0161tvene odnose. Povr\u0161inske ideolo\u0161ke crte razdvajanja izme\u0111u novih kreativnih radnika i starih industrijskih radnika sigurno zaposlenih u javnoj upravi te prekarno zaposlenih u privatnom sektoru \u0161to ih promi\u010du razne nove teorije, samo mistificiraju stvarne dru\u0161tvene proturje\u010dnosti i antagonizme. Predstavnici i politi\u010dki pokrovitelji kapitala mogu se samo smijati gledaju\u0107i raspirivanje mr\u017enje unutar radni\u0161tva.<\/p>\n Institucionalne i interesne prepreke organiziranju<\/strong><\/p>\n Dru\u0161tvena \u010dinjenica da ve\u0107ina ljudi mora prodavati svoju radnu snagu kako bi pre\u017eivjela, temelj je na osnovu kojega je potrebno graditi klasnu svijest i radni\u010dke institucije. Postoje\u0107e su u praksi toliko u\u010dinkovite koliko jo\u0161 postoji socijalna dr\u017eava i njene strukture, dakle okru\u017eje u kojem je uop\u0107e mogu\u0107 i smislen socijalni dijalog, tj. tripartitno pregovaranje. Kako \u010dlanstvo u sindikatima dramati\u010dno opada, a broj sindikata raste, takvo djelovanje postaje sve te\u017ee. Sindikati su \u017eivotno ovisni o institucijama socijalne dr\u017eave, usporedno s propadanjem jednih propadaju i drugi. Specifi\u010dno za slovensku situaciju je postojanje financijski i politi\u010dki mo\u0107ne Studentske organizacije koja bi potencijalno mogla biti poluga promjena, ali ipak ona to nije. Prvenstveno zbog \u010dinjenice da ve\u0107inom funkcionira kao inkubator politi\u010dkog karijerizma i oportunizma, Studentska organizacija je uhva\u0107ena u svoju interesnu mre\u017eu i definirana institucionalnom habitusom. Za prava studenata i mladih se bori u onoj mjeri u kojoj se ti interesi poklapaju s njenima.<\/p>\n Ekonomizam, cehovska borba za materijalne interese svog \u010dlanstva, krajnji su institucionalni horizont sindikata i studentske organizacije danas u Sloveniji. Unato\u010d brojnim i sna\u017enim poku\u0161ajima da se te organizacije obnove iznutra, do sada se pomak nije dogodio. Institucije iz nekada\u0161njih vremena – sve vi\u0161e je prikladno re\u0107i davno minulih \u2013 jo\u0161 uvijek predstavljaju va\u017ene elemente zajedni\u010dke fronte u borbi protiv kapitala. Istinski proboj je mogu\u0107 samo kroz politi\u010dko djelovanje i gradnju ideolo\u0161kog i institucionalnog pritiska. Izme\u0111u dvaju jednakih prava, toga da kapital iskori\u0161tava kupljeni rad i toga da je radnik \u0161to bolje pla\u0107en za taj rad (iako istinske pravednosti u formi nadnice po definiciji ne mo\u017ee biti) odlu\u010duje mo\u0107, pi\u0161e u Kapitalu Karl Marx. Radni\u010dka klasa u Sloveniji iako, normativno gledano, u\u017eiva brojna prava, ona se u praksi ne po\u0161tuju. Uz vi\u0161e ili manje glasnu potporu dr\u017eave, kapital pronalazi sve inovativnije na\u010dine da zaobi\u0111e izborena radni\u010dka prava institucionalizirana u radnom zakonodavstvu. Kako je zlo\u010dinac uvijek korak ispred zakona tako je i kapitalist uvijek korak ispred socijalne dr\u017eave.<\/p>\n Pri organiziranju prekarnih radnika potrebno je istovremeno voditi dvostruku borbu. Ideolo\u0161ku, koja mora demistificirati specifi\u010dnosti prekarnog rada i boriti se protiv politi\u010dkog raskola unutar radni\u0161tva. Potrebno je paralelno uspostavljati nove institucije. One moraju predstavljati platformu za radnike koji nemaju ugovor o radu na neodre\u0111eno vrijeme. Kada takve institucije postanu dovoljno brojne i reprezentativne postat \u0107e i oru\u017eje klasne borbe. Ideolo\u0161ka i institucionalna borba nisu rje\u0161enje samo po sebi, one su nu\u017eni preduvjet za pronala\u017eenje takvog rje\u0161enja.<\/p>\n \u00a0Sa slovenskog prevela Tina Te\u0161ija<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Prve ozbiljnije politi\u010dke problematizacije nesigurnih oblika rada doga\u0111aju se u Sloveniji 2010. godine…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":8351,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[85],"theme":[455],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[131],"class_list":["post-8349","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-radnicki-pokret","theme-rad","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8349","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8349"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8349\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8361,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8349\/revisions\/8361"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/8351"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8349"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8349"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8349"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=8349"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=8349"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=8349"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=8349"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}