{"id":8328,"date":"2015-07-17T07:00:09","date_gmt":"2015-07-17T06:00:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=8328"},"modified":"2015-07-17T10:23:26","modified_gmt":"2015-07-17T09:23:26","slug":"uspjeh-kabinskog-osoblja-croatia-airlinesa-u-borbi-s-agencijskim-radom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=8328","title":{"rendered":"Kabinsko osoblje Croatia Airlinesa u borbi s agencijskim radom"},"content":{"rendered":"

Borba kabinskog osoblja nacionalnog avioprijevoznika Croatia Airlines ilustrativan je primjer kako se usprkos dosada\u0161njim ograni\u010denjima organiziranja agencijskih radnika, u situacijama kada su oni okupljeni kod jednog poslodavca, ti nedostaci ipak mogu zaobi\u0107i.\u00a0<\/strong><\/p>\n

Kabinsko osoblje Croatia Airlinesa (CA) prije dvije je godine dobilo va\u017enu bitku u op\u0107em ratu za radna prava te je istovremeno ovu pobjedu platilo ni\u017eim vlastitim materijalnim pravima. U borbi s poslodavcem \u2013 dr\u017eavom \u2013 uporno\u0161\u0107u, zavidnim stupnjem koordinacije i ujedinjenosti radnika, uz pomo\u0107 \u010dak \u0161est sindikata, sna\u017enom potporom javnosti (ali ne i mainstream<\/em> medija) te radnika iz drugih firmi (i njihovim \u0161trajkovima solidarnosti) uspjeli su \u0161trajkom i kolektivnim<\/a> pregovaranjem osigurati zabranu agencijskog rada u nacionalnoj avioprijevozni\u010dkoj firmi. Ova je pobjeda bitna iz cijelog niza razloga, od kojih \u0107emo se ovdje fokusirati tek na tri.<\/p>\n

Kao prvo, bio je to prvi put da je neki sindikat u Hrvatskoj uspio provesti kolektivno pregovaranje radnika zaposlenih putem agencija za “privremeno” zapo\u0161ljavanje. Kao drugo, u \u0161trajku kabinskog osoblja pokazalo se da se solidarno\u0161\u0107u i kolegijalno\u0161\u0107u mo\u017ee prevazi\u0107i \u0161tetne utjecaje \u010desto primjenjivane politike podjele i razdvajanja radnika. Takva se podjela lako mo\u017ee poku\u0161ati primijeniti u firmi u kojoj razli\u010diti radnici imaju razli\u010dite ugovore o radu, kakva je i Croatia Airlines. Kako u tekstu Linije (dis)kontinuiteta<\/a> obja\u0161njavaju Marina Ivandi\u0107 i Igor Livada: “ve\u0107 sama logika funkcioniranja procesa kolektivnog pregovaranja u praksi gotovo pa automatski eliminira vjerojatnost da \u0107e se strana \u010diji su zahtjevi prihva\u0107eni nakon postizanja cilja solidarizirati sa stranama koje u pregovorima ostaju. A budu\u0107i da je usmjerenost na partikularni interes ovakvom tipu sindikalizma imanentan, samim time ga stavlja u koliziju s biti sindikalizma sadr\u017eanoj u ujedinjavanju, okrupnjavanju i ja\u010danju kapaciteta te ostavlja otvorenim pitanje mogu\u0107nosti stvarnog povezivanja na zajedni\u010dkoj platformi”.<\/p>\n

Kao tre\u0107e, u pona\u0161anju vlade<\/a> RH prema radnicima CA jasno su se ocrtali njezini prioriteti. Vlada je podr\u017eala upravu CA pre\u0161u\u0107uju\u0107i i poma\u017eu\u0107i hajku na radnike “dotad rijetko vi\u0111enih razmjera”. Najavljena restrukturiranja (privatizacije, koncesioniranje i sli\u010dno) te sna\u017ena i nepokolebljiva neoliberalna politika vlade lijevog centra bila je spremna podijeliti nezakonite otkaze, podnijeti pravne tro\u0161kove cijelog procesa i dok traje \u0161trajk, svoje radnike zamijeniti novim privremenim agencijskim radnicima \u0161to je CA, firmi koja zahvaljuju\u0107i lo\u0161oj poslovnoj politici jedva dr\u017ei glavu iznad vode, izazvalo nove ogromne tro\u0161kove. Naime, za vrijeme trajanja \u0161trajka, uprava Croatia Airlinesa u suradnji s vladom uspostavila je otprilike 75% zra\u010dnog prometa Croatia Airlinesa unajmljivanjem aviona i osoblja drugih avioprijevoznika, premda je glavni argument uprave za nemogu\u0107nost zadr\u017eavanja materijalnih prava leta\u010dkog i kabinskog osoblja bio upravo manjak sredstava za odr\u017eanje postoje\u0107ih prava.<\/p>\n

Spornost ove odluke le\u017ei u njezinoj ekonomskoj neracionalnosti, \u0161to na jo\u0161 jednom primjeru ukazuje na \u010dinjenicu da je borba uprave firme i vlade bila prije svega politi\u010dka, dok je njen sadr\u017eaj bio \u0161irenje opsega fleksibilizacije radnih odnosa. Da bi novi nesigurni<\/a> radni uvjeti postali normalni, da bi se radnici protiv njih prestali buniti, ili da bi se bunili s manje uspjeha, bilo je nu\u017eno u borbu s kabinskim osobljem CA u\u0107i radikalno i od toga u\u010diniti primjer ostalima.<\/p>\n

Sindikalni uspjeh<\/strong><\/p>\n

Kulminacija nezadovoljstva kabinskog osoblja rezultat je kombinacije nekoliko faktora: nakon \u0161to je kabinsko osoblje tijekom tri godine u dr\u017eavnoj aviokompaniji bilo zaposleno putem ugovora na odre\u0111eno, po\u010detkom 2012. godine prekinut im je radni odnos na dva mjeseca i jedan dan zbog izbjegavanja zakonskih ograni\u010denja uz obe\u0107anje da \u0107e nakon toga biti vra\u0107eni na svoja radna mjesta. Negdje u isto vrijeme, nakon \u0161to je neodgovornim vo\u0111enjem ove dr\u017eavne tvrtke pripremljen teren za privatizaciju nacionalnog avioprijevoznika, Vlada donosi odluku o nu\u017enosti restrukturiranja CA. To je podrazumijevalo racionalizaciju tro\u0161kova zbog u\u0161teda, otvaranja novih (nesigurnih) radnih mjesta i privla\u010denje investitora, a na terenu, za 11 \u010dlanica i \u010dlanova kabinskog osoblja zna\u010dilo je (dodatno) kr\u0161enje njihovih radni\u010dkih prava.<\/p>\n

Radnici ustupljeni CA, \u010diji je poslodavac bila agencija za privremeno zapo\u0161ljavanje prvo su 2012. tra\u017eili da im se kolektivnim ugovorom regulira jednaka razina materijalnih prava kakvu imaju radnici \u010diji je poslodavac bila Croatia Airlines. Sindikat je vi\u0161estruko pozivao Agenciju na kolektivno pregovaranje koja je to odbijala odgovaraju\u0107i da ona ne mo\u017ee biti strana u pregovorima za kolektivni ugovor. Nakon neuspje\u0161nog mirenja sindikat je zaprijetio \u0161trajkom. Pritisak sindikata i slo\u017enost radnika doveli su do povla\u010denja agencije i potpisivanja sporazuma kojim radnici ustupljeni avioprijevozniku zadr\u017eavaju istu razinu prava kao radnici zaposleni u CA. Godinu dana kasnije, koriste\u0107i ista sredstva, radnici uspijevaju posti\u0107i zabranu agencijskog rada u CA.<\/p>\n

Kako nagla\u0161avaju Ivandi\u0107 i Livada iskustvo prevazila\u017eenja granica strukovnog sindikalnog organiziranja, kakvo je potrebno za organizaciju radnika i radnica koji rade u razli\u010ditim oblicima nesigurnih oblika rada, uspjehom je ograni\u010deno dvama bitnim faktorima: bez aktivne podr\u0161ke za\u0161ti\u0107enih radnika u istoj firmi borba neza\u0161ti\u0107enih radnika ima “znatno su\u017eeniji manevarski prostor”, \u0161to se “ponekad mo\u017ee pokazati odlu\u010duju\u0107im za uspjeh” i drugo da su resursi koji sindikatu stoje na raspolaganju tek naizgled trivijalan faktor te da su izrazito bitni u dugotrajnim iscrpljuju\u0107im borbama za radni\u010dka prava. U slu\u010daju strukovnih sindikata, kakvi su i pet od \u0161est koji djeluju u Croatia Airlinesu, to je posebno bitno jer strukovni sindikati uglavnom nemaju prostora za daljnje \u0161irenje i zna\u010dajniju nadogradnju vlastite infrastrukture.<\/p>\n

Na\u010delo jednakog postupanja<\/strong><\/p>\n

Suprotno onome \u0161to predvi\u0111a Zakon, agencijskim radnicima uredno se popunjavaju redovna radna mjestu, “privremeni” poslovi \u010desto traju godinama, nerijetko kod istog korisnika i na istim poslovima. Ono \u0161to se mijenja tek su nazivi radnih mjesta s ciljem smanjenja pla\u0107a i izbjegavanjem zakonskih ograni\u010denja. Iz istog razloga agencije prakticiraju i me\u0111usobnu “razmjenu” radnika koji pri tome zapravo nemaju mnogo izbora. Ili \u0107e pristati na nove ugovore, ili \u0107e biti nezaposleni. Usprkos svemu u novom ZOR-u rok za “ustupanje” agencijskog radnika korisniku produ\u017een je s jedne na tri godine, s mogu\u0107no\u0161\u0107u daljnjeg produ\u017eavanja, naprimjer, u slu\u010daju “zamjene privremeno nenazo\u010dnog radnika”. Novi ugovori potpisuju se svakih nekoliko mjeseci, \u010desto na svega jedan ili tri mjeseca te se radnici rijetko odlu\u010duju na bolovanje u strahu da \u0107e dobiti otkaz, odnosno da im ugovor vi\u0161e ne\u0107e biti obnovljen.<\/p>\n

U skladu s na\u010delom jednakog postupanja agencijski radnici i radnice morali bi imati jednaku pla\u0107u kao i njihove kolege sa stalnim zaposlenjem na istom radnom mjestu, no oni po pravilu rade za manju pla\u0107u te su prilikom obra\u010duna zakinuti za cijeli niz prava (naknada za rad blagdanom, vikendom, prekovremene, prijevoz, bolovanje, regres, bo\u017ei\u0107nicu, jubilarne nagrade). Razlog zbog kojeg se materijalna prava iz kolektivnog ugovora rijetko primjenjuju na agencijske radnike i radnice njihova je slaba sindikalna organiziranost. Budu\u0107i da nisu zaposlenici poslodavca kod kojeg rade nisu niti \u010dlanovi tamo\u0161njih sindikata, a s druge strane \u010desto ih se ucjenama obeshrabruje u poku\u0161aju da kroz sindikalno djelovanje unutar agencija pobolj\u0161aju svoje uvjete rada.<\/p>\n

Agencijski rad uveden je Zakonom o radu 2003. godine kada je po prvi puta u Hrvatskoj otvorena mogu\u0107nost osnivanja agencija za privremeno zapo\u0161ljavanje. No liniju degradacije naslije\u0111enih radni\u010dkih prava mo\u017eemo pratiti jo\u0161 od prvih izmjena i dopuna Zakona o radnim odnosima iz 1992. kada se po prvi puta stvaraju uvjeti za lak\u0161e otpu\u0161tanje radnika, pa sve do ZOR-a iz srpnja pro\u0161le godine kada osna\u017eeni nesigurni oblici rada postaju dominantni oblik zapo\u0161ljavanja u okviru novog odnosa rada i kapitala. Deregulacija radnih odnosa legitimira se potrebom privla\u010denja stranog kapitala i pobolj\u0161anjem investicijske klime, otvaranjem novih radnih mjesta, privatizacijama, restrukturiranjem, stabilizacijama i u\u0161tedama, zapo\u0161ljavanjem mladih i lak\u0161im uklju\u010divanjem \u017eenama na tr\u017ei\u0161te rada, borbom protiv rada “na crno” i borbom protiv siroma\u0161tva. Sve vlasti u posljednjih dvadeset godina usvojile su postoje\u0107i diskurs i njemu pripadaju\u0107u ekonomsku praksu.<\/p>\n

Njema\u010dki kontraprimjer<\/strong><\/p>\n

Trenutno u Hrvatskoj, prema informacijama koje su dostupne<\/a> na stranicama Ministarstva rada i mirovinskog sustava, posluje \u010dak 76 agencija za privremeno zapo\u0161ljavanje. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava krenulo je 2013. u izradu prijedloga novog, jo\u0161 “fleksibilnijeg” zakonskog okvira bez potrebnih analiza i projekcija. Iako su agencije za privremeno zapo\u0161ljavanje djelovale u Hrvatskoj ve\u0107 vi\u0161e od desetlje\u0107a, kao nadle\u017eno ministarstvo nisu raspolagali vjerodostojnim podacima o broju registriranih agencija i agencijskih radnika, njihovim stvarnim radnim uvjetima i promjenama u kvaliteti reprodukcije njihovog svakodnevnog \u017eivota.<\/p>\n

Istovremeno je kao legitimacija deregulacije radnih odnosa slu\u017eilo njema\u010dko radno zakonodavstvo, no samo oni dijelovi koji u obzir nisu uzimali posljedice koje je uvo\u0111enje nesigurnih oblika rada imalo na cjelokupno njema\u010dko dru\u0161tvo. A pokazalo se da agencijski radnici koji su “posu\u0111eni” na odre\u0111eno vrijeme godinama ostaju zarobljeni u takvim oblicima zapo\u0161ljavanja i pri tome zara\u0111uju znatno ispod prosjeka. Poslodavci, u \u017eelji da smanje tro\u0161kove rada, stalna radna mjesta sve vi\u0161e transformirali u slabije pla\u0107ena povremena zaposlenja, \u0161to nije sru\u0161ilo samo cijenu rada novozaposlenih, nego i ukupnu cijenu rada na tr\u017ei\u0161tu. Tako\u0111er je ove radnike izlo\u017eilo pove\u0107anoj opasnosti od siroma\u0161tva u tre\u0107oj \u017eivotnoj dobi. Suo\u010dena sa sve ve\u0107im brojem radnika i radnica zaposlenih na povremenim poslovima koji su se nalazili na rubu siroma\u0161tva, njema\u010dka je dr\u017eava bila prisiljena uvesti socijalne mehanizme za\u0161tite kako bi njima i njihovim obiteljima osigurala sredstva za osnovnu reprodukciju.<\/p>\n

Stoga primjer borbe kabinskog osoblja CA treba uzimati kao ilustraciju problema agencijskih radnika<\/a> i u ostalim firmama: uz jednake radne obaveze oni imaju druga\u010dija materijalna prava od radnika koji rade izravno za firmu u kojoj obavljaju posao. Radnici s ugovorom o radu u firmi gdje obavljaju svoj posao imaju pravo na cijeli niz radni\u010dkih prava osiguranih Zakonom o radu i ispregovaranih kolektivnim ugovorima, tamo gdje oni postoje. Bitan aspekt pri\u010de o sindikalnom organiziranju radnika s netipi\u010dnim ili nesigurnim radnim uvjetima, pa stoga i bitan aspekt pri\u010de o va\u017enosti uspjeha kabinskog osoblja, jer se u ovom slu\u010daju ocrtava smjer u kojem se ono \u0161to se ina\u010de smatralo preprekom organiziranju radnika s nesigurnim radnim uvjetima, mo\u017ee okrenuti u korist, su radikalni vanstrukovni sindikati koji resurse ula\u017eu u pravnu i ekonomsku infrastrukturu. Borba \u010dlanica i \u010dlanova kabinskog osoblja CA protiv agencijskog rada zanimljiva je dakle, na nekoliko razina: kao primjer politi\u010dke ne\/odgovornosti vlasti u zagovaranju neoliberalnih politika, kao primjer implementacije fleksibilnih radnih odnosa iz liberaliziranog radnog zakonodavstva i kao uspje\u0161an model sindikalnog organiziranja agencijskih radnika.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kabinsko osoblje Croatia Airlinesa (CA) prije dvije je godine dobilo va\u017enu bitku u op\u0107em ratu za radna prava te je istovremeno ovu pobjedu platilo ni\u017eim vlastitim materijalnim pravima…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":8334,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[110,85],"theme":[456,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[120],"class_list":["post-8328","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-drzava","tag-radnicki-pokret","theme-politika","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8328","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8328"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8328\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8346,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8328\/revisions\/8346"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/8334"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8328"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8328"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8328"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=8328"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=8328"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=8328"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=8328"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}