{"id":8293,"date":"2015-07-15T07:00:03","date_gmt":"2015-07-15T06:00:03","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=8293"},"modified":"2015-07-17T12:28:37","modified_gmt":"2015-07-17T11:28:37","slug":"logika-agencija-za-privremeno-zaposljavanje-radnika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=8293","title":{"rendered":"Agencijsko zapo\u0161ljavanje radnika: poslovna logika i uvjeti rada"},"content":{"rendered":"

Kontradikcije izme\u0111u onoga \u0161to politi\u010dari i poslodavci nagla\u0161avaju kao prednosti agencijskog rada i prakse koju \u017eive agencijski radnici brojne su i velikim se dijelom mogu i\u0161\u010ditati iz namjerno nedore\u010denih zakonskih odredbi. Upravo ta nedore\u010denost otvara prostor za manipulaciju radnim pravima, uvjetima i obavezama agencijskih radnika.<\/strong><\/p>\n

Agencije za privremeno zapo\u0161ljavanje radnika, premda u Hrvatskoj djeluju ve\u0107 vi\u0161e od deset godina, tek u nekoliko posljednjih po\u010dinju u svojim bazama radne snage okupljati zna\u010dajnije brojeve radnika, stoga je i Zakon o radu (ZOR) tek pro\u0161le godine promijenjen tako da agencijsko zapo\u0161ljavanje regulira ne\u0161to stro\u017ee, odnosno povoljnije za radnike. Posljednje izmjene ZOR-a u svoje su propise uklju\u010dile i EU direktivu o na\u010delu obveze jednakog postupanja prema ustupljenim radnicima. Direktiva se odnosi na na\u010delo jednakog pla\u0107anja agencijskog radnika kao i onog s ugovorom o radu kod tzv. “korisnika”. Oko pitanja donosi li agencijsko zapo\u0161ljavanje socijalno i ekonomski vi\u0161e koristi ili \u0161tete postoje opre\u010dna mi\u0161ljenja. S jedne strane vlada i poslodavci zagovaraju agencijsko zapo\u0161ljavanje kao mehanizam koji poma\u017ee dodatno fleksibilizirati radne odnose, dok s druge strane, sindikati, radnici i iskustva s terena oslikavaju druga\u010diju pri\u010du.<\/p>\n

Upozorenja sindikata su jasna: radnici zaposleni putem agencija nemaju ista materijalna prava (regres, bo\u017ei\u0107nice i sl., a ni pitanja godi\u0161njih odmora nisu jasno rje\u0161ena) kao radnici s ugovorom o radu u firmi u kojoj obavljaju posao, premda imaju iste radne obaveze. Radnici koji rade putem agencija u nezavidnom su socijalnom polo\u017eaju, izme\u0111u ostalog, kreditno su nesposobni, \u0161to im u prili\u010dnoj mjeri onemogu\u0107ava planiranje \u017eivota.<\/p>\n

Rad putem agencija za privremeno zapo\u0161ljavanje temelji se na trostranom odnosu: agencija \u2013 korisnik \u2013 radnik. U tom je trokutu, agencija poslodavac s kojim radnik sklapa ugovor o radu. Agencija, kao poslodavac, s tre\u0107om stranom, tzv. “korisnikom” sklapa poseban ugovor o ustupanju radnika za privremeno obavljanje poslova. “Korisnik” je dakle firma koja koristi usluge agencije za zapo\u0161ljavanje \u2013 rad \u2013 dok je radnik u odnosu sa korisnikom “ustupljeni radnik” zaposlen s ciljem ustupanja njegove radne snage drugom poslodavcu. Agencija ustupljenom radniku osigurava pla\u0107u i doprinose, a “korisnik” se u odnosu prema radniku, prema propisima ZOR-a, smatra poslodavcem u smislu obveza primjene propisa o sigurnosti i za\u0161titi na radu. Pojednostavljeno re\u010deno, ustupljeni radnik nema ugovor sa firmom u kojoj zapravo obavlja posao, a u firmi (agenciji) u kojoj je zaposlen nema radno mjesto. Pla\u0107u mu daje agencija, a radne obveze i odgovornosti ima prema “korisniku”.<\/p>\n

Politika nedore\u010denih propisa<\/strong><\/p>\n

Na primjeru agencijskog rada kao kompleksnog “rezultata razvoja tr\u017ei\u0161ta rada” vidimo kako pri\u017eeljkivana fleksibilizacija radnih odnosa sa sobom nosi cijeli niz negativnih u\u010dinaka po pitanju radni\u010dke socioekonomske (ne)sigurnosti. Upravo iz “fleksibilnosti” i nedore\u010denosti pravnih propisa posredno proizlaze smanjena materijalna prava radnika, nepouzdano radno vrijeme i u kona\u010dnici perpetuacija nesigurnog radnog odnosa. Premda je propisano u kojim slu\u010dajevima agencijsko zapo\u0161ljavanje nije dopu\u0161teno, praksa na terenu pokazuje da su upravo ovo odredbe koje se najmanje po\u0161tuju. Agencijsko zapo\u0161ljavanje zakonom je zabranjeno u slu\u010daju zamjene radnika kod korisnika kod kojega se provodi \u0161trajk, a upravo takav slu\u010daj bio je \u0161trajk Croatia Airlinesa, no tada ova odredba jo\u0161 nije bila unesena u ZOR. Agencijsko zapo\u0161ljavanje tako\u0111er je zabranjeno u vremenskom periodu od 6 mjeseci za poslove na radnim mjestima gdje su prije toga radili u me\u0111uvremenu otpu\u0161teni radnici. No ovaj se propis lako zaobi\u0111e jednostavnom promjenom pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta, \u0161to je tako\u0111er \u010dini se, uhodana praksa.<\/p>\n

Kr\u0161enje ove posljednje zabrane najuobi\u010dajeniji je na\u010din zaobila\u017eenja pravila. No, o svemu ovome u medijimam ali i na internetskim forumima mo\u017ee se na\u0107i mno\u0161tvo informacija. Malo je vjerojatno da inspekcije rada i nadle\u017ene slu\u017ebe ne znaju za sva kr\u0161enja i zaobila\u017eenja propisa, stoga nije ni nevjerojatan zaklju\u010dak kako ne postoji politi\u010dki interes da se nesavr\u0161eni propisi poprave u korist radnika, kao i da se i ovdje pod fleksibilizacijom zapravo otkriva goli interes poslodavaca za “besplatnim” prisvajanjem \u0161to ve\u0107eg dijela rezultata rada svojih radnika.<\/p>\n

Ovako poslagane, zakonske odredbe o jednakom tretiranju agencijskih radnika \u010dine se nelogi\u010dnima, a tako\u0111er se naizgled gubi ekonomska racionalnost postojanja agencija za zapo\u0161ljavanje. S druge strane, prema podacima dostupnima u medijima, ovaj sektor \u010dini se raste i zapo\u0161ljava sve ve\u0107i broj ljudi. Premda precizne statisti\u010dke podatke nismo mogli prona\u0107i, i\u0161\u010ditavanjem medijskih napisa i procjena, uz pretpostavku da su podaci objavljeni u medijima to\u010dni, mo\u017ee se zaklju\u010diti da se u posljednje tri godine postotak osoba zaposlenih putem ovih agencija u Hrvatskoj ipak pove\u0107ao sa 0,3 posto na 0,4 posto<\/a> u ukupnom broju zaposlenih.<\/p>\n

Ekonomski interes agencija<\/strong><\/p>\n

Tek ovako postavljena scena poma\u017ee nam razumijeti logiku postojanja agencija za privremeno zapo\u0161ljavanje. One ne stvaraju nikakvu dodanu vrijednost. Ubiru provizije od zapo\u0161ljavanja radnika kod drugih poslodavaca. Time na vidjelo izlazi jo\u0161 jedna kontradikcija: malo je vjerojatna tvrdnja pravnih stru\u010dnjaka<\/a> koja ka\u017ee da je rad preko agencije najskuplji rad jer agencijski radnik mora imati istu pla\u0107u kao i radnik tvrtke u koju je iznajmljen. Nu\u017eno se postavlja pitanje: ako zakon doista \u0161titi materijalna prava agencijskih radnika na\u010delom jednakog postupanja, pa oni imaju istu razinu za\u0161tite i primanja kakve imaju i radnici s ugovorom o radu kod “korisnika” i ako je zakonom zabranjeno da agencije napla\u0107uju proviziju radnicima \u2013 \u0161to agencijski rad \u010dini “najskupljim” radom \u2013 kakav ekonomski interes imaju “korisnici” da zapo\u0161ljavaju agencijske radnike?<\/p>\n

Kad bi bilo to\u010dno da je ovo za “korisnike” najskuplji oblik rada, a uz to nije jedini dostupan oblik rada, tada bi dono\u0161enje ovakvih poslovnih odluka zna\u010dilo povredu poslovne odgovornosti menad\u017eerskog tima firme. Ukoliko pretpostavimo da je nemogu\u0107e da cijeli ovaj sektor funkcionira po pravilu osobne koristi menad\u017eerskog tima i na \u0161tetu cijelih firmi, mora se zaklju\u010diti da ekonomska logika ovog oblika zapo\u0161ljavanja ipak postoji. Osim kod “korisnika”, ekonomski interes mora postojati i kod agencija. \u010cini se da se on krije u sitnim nakupljanjima nepravilnosti i manipulacija ne samo radnim vremenom, uvjetima te materijalnim obavezama i pravima radnika, nego i putem posebnih uvjeta odre\u0111enih kolektivnim ugovorom. Manipulacijom radnim obavezama (radno vrijeme, prekovremeni, no\u0107ni rad, rad vikendom i praznicima, godi\u0161nji odmori) i pravima (bo\u017ei\u0107nica, uskrsnica, regres, putni tro\u0161kovi, godi\u0161nji odmori) radnika ekonomsku korist stje\u010de “korisnik” koji tim manevrima mo\u017ee osigurati proviziju agenciji. No \u010dini se da su i agencije prona\u0161le na\u010din naplate od radnika, a to je putem prilagodbe postotaka dodataka na pla\u0107u. Kako bi se utvrdilo da li je tome doista tako, kao \u0161to radnici s kojima smo razgovarali tvrde, trebalo bi imati uvid u podatke o tome kolike dodatke na pla\u0107u imaju radnici s ugovorom o radu izravno kod “korisnika” u odnosu na agencijske radnike, te da li “korisnik” agenciji ispla\u0107uje naknade za pla\u0107e radnika u bruto iznosu jednakom kao svojim radnicima.<\/p>\n

Prema hrvatskim propisima, u periodima kada radnik nema posao agencija bi mu trebala osigurati financijska primanja, no zahvaljuju\u0107i brojnim nedore\u010denostima zakona ta naknada mo\u017ee iznositi i jednu kunu. Istovremeno, prostora za naplatu provizije agencija osim od poslodavca (korisnika) ima i u iznimkama koje su zakonski omogu\u0107ene ukoliko agencija sa sindikatom ima potpisan kolektivni ugovor. Odre\u0111eno je npr. da se kolektivnim ugovorom mogu urediti ni\u017ea prava agencijskih radnika (ZOR \u010dl. 46.7.) od prava koje imaju radnici zaposleni izravno kod “korisnika”. Kolektivni ugovor, instrument osmi\u0161ljen kako bi \u0161titio radnike, u slu\u010daju agencijskih radnika pretvara se u instrument kojeg agencije koriste kako bi njegovim potpisivanjem osigurale za svoje radnike lo\u0161ije uvjete od onih normiranih ZOR-om, te putem lo\u0161ijih uvjeta za radnike osigurale sebi \u0161to ve\u0107u zaradu.<\/p>\n

Primjer tvornice u prera\u0111iva\u010dkoj industriji<\/strong><\/p>\n

Za potrebe ovog teksta razgovarali smo s osobom zaposlenom preko agencije u jednoj uspje\u0161noj tvornici u prera\u0111iva\u010dkoj industriji u Zadru. Identitet osobe \u0107emo za\u0161tititi zbog razumljivog straha od posljedica. Ova radnica mjese\u010dno odradi vi\u0161e desetaka prekovremenih radnih sati, no\u0107nog rada i rada vikendom. Njena agencija sa svojim radnicima ima potpisan kolektivni ugovor zbog \u010dega je broj dozvoljenih prekovremenih sati ve\u0107i nego \u0161to bi bio da KU ne postoji. Zakonsko ograni\u010denje prekovremenih sati rje\u0161ava se tako da se sati koji se ne smiju pisati (oni preko granice dopu\u0161tene zakonom) prenose u sljede\u0107i mjesec. Dio radnih sati se isplati kao dodatak na pla\u0107u, dio se preta\u010de u slobodne dane kojih u praksi nema dok traje sezona, a dio jednostavno putem ispadne, jer su ugovori o radu potpisani na kratki vremenski rok i \u010desto se produ\u017euju.<\/p>\n

Intervjuirana osoba nije sezonski radnik, tvornica u kojoj radi ima stalnu potrebu za ve\u0107im brojem radnika nego \u0161to zapo\u0161ljava, neovisno o sezoni, uklju\u010duju\u0107i agencijske i stalne radnike, a putem agencije radi se kontinuirano i neovisno o pove\u0107anom obujmu posla. Kada se zbroje svi odra\u0111eni radni sati ove radnice dobije se zaklju\u010dak da je sve svoje slobodne dane ve\u0107 unaprijed odradila. Firma joj ne mo\u017ee osigurati toliki broj slobodnih dana koliki ona ima broj odra\u0111enih radnih sati jer bi morala zaposliti nove radnike i podijeliti opseg posla postoje\u0107ih radnika. Radnici ove firme premoreni su, a ozljede na radu su zbog tipa posla \u010deste. Zbog radnih uvjeta firma postupno dolazi na lo\u0161 glas i sve te\u017ee pronalazi radnike, usprkos potrebi.<\/p>\n

Poslodavci \u0107e tvrditi da se zahvaljuju\u0107i agencijskom radu pove\u0107ava stopa zaposlenosti, posebno mladih i dugotrajno nezaposlenih osoba, no u praksi dostupni podaci govore upravo suprotno \u2013 da privremeno zapo\u0161ljavanje zaobila\u017eenjem pravila traje du\u017ee nego \u0161to je propisima dopu\u0161teno, da radnici koji ovim putem rade imaju rupe izme\u0111u dva zaposlenja, da su kreditno nesposobni i da im socijalna nesigurnost onemogu\u0107ava planiranje \u017eivota. Agencije na tr\u017ei\u0161tu rada imaju funkciju dodatne fleksibilizacije radnih odnosa, a suprotno demagogiji koju koriste, fleksibilizacijom odnosa na tr\u017ei\u0161tu radne snage, socijalna sigurnost radnika se ne pove\u0107ava nego smanjuje. \u010cesti ulasci i izlasci s tr\u017ei\u0161ta rada tako\u0111er smanjuju doprinose za mirovinski fond, \u0161to radnike u nesigurnim zaposlenjima dodatno izla\u017ee pove\u0107anom riziku od siroma\u0161tva u starijoj dobi.<\/p>\n

Privremeno rje\u0161enje: bonusi agencijskim radnicima<\/strong><\/p>\n

Iz Zakona o radu jasno je da bi se agencije trebale baviti privremenim zapo\u0161ljavanjem i to, prema najnovijim izmjenama, na maksimum tri godine. Me\u0111utim i dok je rok za ovaj oblik zapo\u0161ljavanja bio godinu dana, novinarski tekstovi i internetski forumi zabilje\u017eili su brojne primjere koji pokazuju da su agencije prona\u0161le na\u010din za zaobi\u0111u zakonske odredbe, pa se nakon isteka zakonskog roka u jednoj agenciji, radnika zaposli posredstvom druge agencije<\/a> i tako iz godine u godinu.<\/p>\n

Prema procjenama<\/a> Hrvatske udruge poslodavaca iz velja\u010de ove godine u Europskoj uniji udio agencijskih radnika u ukupnom broju zaposlenih iznosi u prosjeku 1,6 posto, \u0161to je znatno vi\u0161e od hrvatskih 0,4 posto. U Njema\u010dkoj \u010dak 2,2 posto zaposlenih \u010dine radnici koji rade preko agencija, a u Velikoj Britaniji broj agencijskih radnika iznosi \u010dak 3,8 posto. Kako nagla\u0161avaju u HUP-u, tvrtke \u010dlanice HUP-Koordinacije za agencijski rad i posredovanje pri zapo\u0161ljavanju pokrivaju oko 80% tr\u017ei\u0161ta usluga privremenog zapo\u0161ljavanja. Procjenjuje se da preko agencija za privremeno zapo\u0161ljavanje u Hrvatskoj prosje\u010dno radi oko 6.000 ljudi mjese\u010dno te da je tr\u017ei\u0161te ovih usluga vrijedno oko 500 milijuna kuna. Ovo se tr\u017ei\u0161te \u0161iri i raste ne proizvode\u0107i zapravo ni\u0161ta, ve\u0107 parazitira na radu socioekonomski ugro\u017eenih radnika koji u pravilu rade za ispodprosje\u010dne pla\u0107e.<\/p>\n

Mediji \u010desto spominju njema\u010dki primjer gdje je agencijski rad ograni\u010den na godinu dana, no usprkos tome brojni primjeri svjedo\u010de da su radnici tako radili i do deset godina. \u0160panjolska i Francuska s druge strane osigurale su mehanizam kojim se dugotrajnije agencijsko zapo\u0161ljavanje radnika stavlja na financijski teret agencijama i “korisnicima” i to na na\u010din da se agencijski radnici tretiraju kao radnici spremni na mijenjanje poslova, mjesta \u017eivljenja itd., radi \u010dega ostvaruju pravo na posebne bonuse koje ispla\u0107uju agencije, no tro\u0161ak dijele s “korisnicima”. U dru\u0161tvenoj sredini u kojoj se i sindikati te\u0161ko opiru govoru o fleksibilizaciji radnih odnosa, te\u0161ko je zamislivo rje\u0161enje da se agencijski rad zbog \u0161tetnosti po materijalni status radnika naprosto stavi van zakona. Stoga se u situaciji u kojoj je takvo ne\u0161to te\u0161ko izvedivo, i bonus za agencijske radnike \u010dini kao privremeno prihvatljivo kompenzacijsko rje\u0161enje.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Agencije za privremeno zapo\u0161ljavanje radnika, premda u Hrvatskoj djeluju ve\u0107 vi\u0161e od deset godina, tek u nekoliko posljednjih po\u010dinju u svojim bazenima rezervne vojske radne snage okupljati zna\u010dajnije brojeve radnika…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":8296,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[85],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[47],"class_list":["post-8293","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-radnicki-pokret","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8293","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8293"}],"version-history":[{"count":31,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8293\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8347,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8293\/revisions\/8347"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/8296"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8293"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8293"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8293"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=8293"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=8293"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=8293"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=8293"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}