{"id":8245,"date":"2015-07-10T11:13:56","date_gmt":"2015-07-10T10:13:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=8245"},"modified":"2015-07-10T11:17:37","modified_gmt":"2015-07-10T10:17:37","slug":"puc-koji-je-prezivio-svoje-inicijatore","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=8245","title":{"rendered":"Pu\u010d koji je pre\u017eivio svoje inicijatore"},"content":{"rendered":"<p>Tahsin \u015eahinkaya, posljednji pre\u017eivjeli \u010dlan turske vojne hunte koja je 1980. godine izvela dr\u017eavni udar i jedan od najbogatijih ljudi u Turskoj umro je sino\u0107 u bolnici u Istanbulu, svega nekoliko mjeseci nakon vo\u0111e hunte Kenana Evrena. Pu\u010d koji su izveli \u015eahinkaya, Evren i njihovi kolege (tre\u0107i turski vojni udar u drugoj polovici 20. stolje\u0107a, nakon onog 1960. i 1971. godine.) jedna je od najkrvavijih epizoda Hladnog rata, iako izvan Turske znatno slabije poznata od pu\u010da u \u010cileu 1973. ili Poljskoj 1981. godine. No sli\u010dno tim doga\u0111ajima, koji su se odvili na razli\u010ditim stranama tada\u0161nje blokovske podjele, i ovaj je pu\u010d je bio izravna reakcija na poja\u010dani radni\u010dki aktivizam, te je doveo nasilne implementacije &#8220;tr\u017ei\u0161nih reformi&#8221;, uklju\u010duju\u0107i val privatizacija i deregulacija koji je potaknuli brojne pohvale u me\u0111unarodnom ekonomskom tisku.<\/p>\n<p>Tijekom 1970ih, Turska je do\u017eivjela &#8220;zlatno doba&#8221; svoje ljevice. Jo\u0161 od posljednjeg pu\u010da 1971. koji je bio usmjeren protiv studentskog pokreta i nastaju\u0107e ljevi\u010darske &#8220;urbane gerile&#8221; aktivne uglavnom protiv institucija NATO-a, disidentski pokreti u Turskoj prolaze kroz proces omasovljenja. U tome je osobitu ulogu odigrala organizacija pod nazivom Revolucionarni put (<em>Devrimci Yol<\/em>), \u0161iroka platforma koja je uklju\u010divala brojne sindikalne aktiviste, pa \u010dak i neke du\u017enosnike politi\u010dkih stranaka, uz veterane aktivizma s po\u010detka desetlje\u0107a. Organizacija je i prije pu\u010da intenzivno napadana, kako od strane represivnog aparata izravno, tako i od strane organizacija tzv. &#8220;kontragerile&#8221;, odnosno ekstremno desni\u010darskih organizacija danas poznatih pod nazivom &#8220;Sivi vukovi&#8221;.<\/p>\n<p><strong>Demirelov napad na Fatsu<\/strong><\/p>\n<p>Iako je &#8220;nestabilnost u zemlji&#8221; bila formalni povod za pu\u010d, naknadno je dokazano (izme\u0111u ostalog i na turskom sudu) da su institucije vojske izravno bile povezane s desni\u010darskim grupama koje su izvodile masakre kako protiv radni\u010dkih aktivista (npr. tijekom prvomajskog prosvjeda 1977. na trgu Taksim), tako i protiv manjina, osobito vjerske zajednice alevija. Provokacije nasilja bile su usmjerene destabilizaciji rastu\u0107eg disidentskog pokreta. Nakon \u0161to je simpatizer Dev-Yola Fikri S\u00f6nmez pobijedio na izborima za gradona\u010delnika malog crnomorskog gradi\u0107a Fatsa 1979. godine, a nekoliko mjeseci uo\u010di dr\u017eavnog udara, vojska je izvela vojnu intervenciju u Fatsi, tenkovima u\u0161la u grad, raspustila lokalnu vlast i uhapsila nekoliko stotina ljudi, uklju\u010duju\u0107i i S\u00f6nmeza koji je kasnije preminuo u zatvoru.<\/p>\n<p>Akcija u Fatsi je izvedena na inicijativu tada\u0161njeg premijera i kasnijeg predsjednika S\u00fcleymana Demirela, koji je doma\u0107oj javnosti poznat kao jedini strani dr\u017eavnik koji je bio na sprovodu Franje Tu\u0111mana. Dr\u017eavni udar koji je uslijedio doveo je do uhi\u0107enja izme\u0111u 600.000 i milijun ljudi. Stotinjak ljudi je tijekom narednog desetlje\u0107a streljano zbog \u010dlanstva u antire\u017eimskim organizacijama, a nepoznat broj je preminuo od posljedica mu\u010denja dok se oni koji se jo\u0161 uvijek (35 godina kasnije) vode kao &#8220;nestali&#8221; broje u tisu\u0107ama. Procjenjuje se kako je \u010dlanstvo Dev-Yola na vrhuncu, neposredno uo\u010di pu\u010da, brojalo nekoliko desetaka tisu\u0107a ljudi, a ono drugih revolucionarnih organizacija jo\u0161 nekoliko tisu\u0107a. Ve\u0107ina organizacija tada je gotovo potpuno razbijena, a Turska je osim po ekonomskoj postala poznata i po politi\u010dkoj emigraciji.<\/p>\n<p><strong>Perspektive promjene<\/strong><\/p>\n<p>Intenzivan progon aktivista trajao je puno desetlje\u0107e, a iako je vojska formalno napustila vlast nekoliko godina kasnije, kroz razli\u010dite je institucije (poput Vije\u0107a za nacionalnu sigurnost ili Komisije za visoko obrazovanje) nastavila kontrolu nad politi\u010dkim procesima u zemlji \u0161to je situacija koja, sude\u0107i izme\u0111u ostalog prema izvje\u0161tajima Europske unije, traje do danas. Jedno od naslje\u0111a pu\u010da su strogi &#8220;antiteroristi\u010dki&#8221; zbog kojih je Turska danas zemlja s najvi\u0161e zatvorenih novinara u svijetu (i jednom od najvi\u0161ih stopa politi\u010dkih zatvorenika op\u0107enito), kao i visoki izborni prag koji je uveden kako bi se omogu\u0107io dirigirani parlamentarizam i kontrola izbornog procesa. Poku\u0161aji obra\u010duna s naslje\u0111em pu\u010da, jedno od klju\u010dnih obe\u0107anja vladaju\u0107e islamisti\u010dke stranke, do sada su dali skromne rezultate.<\/p>\n<p>Stranka pravde i razvoja (AKP) je posljednjih 13 godina svoje vlasti u <a href=\"http:\/\/www.bilten.org\/?p=7428#\" target=\"_blank\">nestabilnim<\/a> odnosima s vojskom, koje izme\u0111u ostalog diktira i sukob oko kurdskog pitanja. Kurdski nacionalni pokret naime jo\u0161 je jedna izravna posljedica pu\u010da, jer je izme\u0111u ostalog predstavljao pobunu protiv ekstremnog turskog \u0161ovinizma hunte. Unato\u010d simboli\u010dnim sudskim procesima (poput onog u kojem su osu\u0111eni \u015eahinkaya i Evren), vlast i vojska ostaju ovisni jedni o drugima dok god vode rat protiv vlastitog stanovni\u0161tva u kurdskim krajevima. Proteklih je godina AKP pravio stidljive naznake koraka prema miru, no zadnji su izbori zna\u010dili povratak ratobornoj i \u0161ovinisti\u010dkoj retorici. Tako\u0111er, najizgledniji koalicijski partner AKP-u sada je Stranka nacionalnog pokreta (MHP), izravno povezana sa strukturama Sivih vukova.<\/p>\n<p>U svakom slu\u010daju, obra\u010dun sa naslje\u0111em hladnoratovskog dr\u017eavnog udara zahtijevat \u0107e dramati\u010dni zaokret od na\u010dina na koji se vodi politika u Turskoj. No nakon pobune oko parka Gezi 2013. godine, doga\u0111anja u kurdskih krajevima Sirije i izbora na kojima je Narodna demokratska stranka (HDP), koalicija kurdskog pokreta i revolucionarne ljevice, ostvarila <a href=\"http:\/\/www.bilten.org\/?p=7553\" target=\"_blank\">dobre<\/a> rezultate, mnogi u Turskoj i Kurdistanu smatraju da \u0161anse za druga\u010diju politiku nisu bile bolje jo\u0161 od 1980.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Tahsin \u015eahinkaya, posljednji pre\u017eivjeli \u010dlan turske vojne hunte koja je 1980. godine izvela dr\u017eavni udar i jedan od najbogatijih ljudi u Turskoj umro je sino\u0107 u bolnici u Istanbulu, svega nekoliko mjeseci nakon vo\u0111e hunte Kenana Evrena. Pu\u010d koji su izveli \u015eahinkaya, Evren i njihovi kolege&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":8246,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[234],"theme":[],"country":[],"articleformat":[205],"coauthors":[16],"class_list":["post-8245","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","tag-turska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8245","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8245"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8245\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8248,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8245\/revisions\/8248"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/8246"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8245"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8245"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8245"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=8245"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=8245"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=8245"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=8245"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}