{"id":8125,"date":"2015-07-07T07:00:39","date_gmt":"2015-07-07T06:00:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=8125"},"modified":"2019-03-19T08:03:31","modified_gmt":"2019-03-19T07:03:31","slug":"idiotizam-novoga-i-parlamentarna-dinamika-tranzicije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=8125","title":{"rendered":"“Idiotizam novoga” i parlamentarna dinamika tranzicije"},"content":{"rendered":"

Uo\u010di parlamentarnih izbora koji bi se u Hrvatskoj trebali odr\u017eati krajem ove ili po\u010detkom sljede\u0107e godine, intenzivirao se proces osnivanja novih stranaka koje sve nastoje oslabiti potpunu dominaciju dvaju vode\u0107ih aktera doma\u0107e parlamentarne scene. Iako pojedine od njih periodi\u010dno pokazuju znakove uspje\u0161nog probijanja na poziciju “tre\u0107e stranke”, njihov se status u pravilu pokazuje kao znatno nestabilniji od onog etabliranih stranaka.<\/strong><\/p>\n

Stranka rada i solidarnosti naziv je koji malo kome u Hrvatskoj ne\u0161to zna\u010di. Ipak, prema nekoliko razli\u010ditih istra\u017eivanja, rije\u010d je o stranci koja je izgledan kandidat za ulazak u parlament na predstoje\u0107im parlamentarnim izborima. Misteriju razrje\u0161ava puni naziv te organizacije (Milan Bandi\u0107 365 \u2013 Stranka rada i solidarnosti), ina\u010de sljednice nezavisne liste dugogodi\u0161njeg zagreba\u010dkog gradona\u010delnika s kojom je pobijedio na posljednjim gradskim izborima i \u010dije je osobno ime politi\u010dki znatno sna\u017enije od naziva njegove stranke. Sli\u010dno tome, “novi val” je termin koji mnogima budi asocijacije na popkulturni pokret 1980-ih, \u010dija su estetika i ideologija presudno utjecali i na samorazumijevanje tranzicijskih urbanih srednjih klasa. Manje je poznato da postoji parlamentarna stranka koja u svom punom nazivu “Novi val \u2013 Stranka razvoja” ne nosi ime osniva\u010da, ali ju je ponovno najlak\u0161e identificirati kao stranku Ljube Jur\u010di\u0107a, ekonomista, biv\u0161eg ministra i kratkotrajnog kandidata za premijera Socijaldemokratske partije (SDP).<\/p>\n

Dva navedena primjera daleko su od usamljene pojave. U posljednje dvije godine osnovane su, izme\u0111u ostalog, Narodna stranka \u2013 reformisti biv\u0161eg “prvog” potpredsjednika vlade Radimira \u010ca\u010di\u0107a, Naprijed Hrvatska! \u2013 progresivni savez biv\u0161eg predsjednika Republike Ive Josipovi\u0107a, Hrvatska konzervativna stranka eurozastupnice Ru\u017ee Toma\u0161i\u0107, Odr\u017eivi razvoj Hrvatske biv\u0161e ministrice za\u0161tite okoli\u0161a Mirele Holy, Nacionalni forum “medicinskog poduzetnika” Nikice Gabri\u0107a, Most nezavisnih lista gradona\u010delnika Metkovi\u0107a Bo\u017ee Petrova, Hrvatska zora stranka naroda neuspje\u0161nog kandidata za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), a onda i za predsjednika Republike Milana Kujund\u017ei\u0107a… Ako odemo koju godinu unatrag na\u0107i \u0107emo sli\u010dne politi\u010dke organizacije koje su od pro\u0161lih izbora, dakle unutar jednog parlamentarnog ciklusa, izgubile status “novih”, poput Hrvatskih laburista \u2013 stranke rada, Hrvatske gra\u0111anske stranke ili dviju stranaka s kraticom Hrast: Pokreta za uspje\u0161nu Hrvatsku i Hrvatskog rasta. 1<\/a><\/sup><\/p>\n

Bijeg od ideologije<\/strong><\/p>\n

Popis nipo\u0161to nije iscrpljen no sasvim je dovoljan da bismo uo\u010dili nekoliko zajedni\u010dkih i aktualnih trendova me\u0111u strankama i politi\u010darima vrlo razli\u010ditih politi\u010dkih i osobnih biografija. Rije\u010d je prije svega o projektima koji su pa\u017eljivo brendirani, odnosno u kojima su nazivi, a djelomi\u010dno i identiteti, odre\u0111eni vode\u0107om li\u010dno\u0161\u0107u (u singularu) prije nego bilo kakvim politi\u010dkim oznakama. Stoga imamo naziva iz botanike (ORaH, Hrast), arhitekture (Most), fizike i astronomije (Novi val, Hrvatska zora) ili pak geologije (HRID, Hrvatska inicijativa za dijalog, za sada samo udruga biv\u0161eg potpredsjednika HDZ-a Drage Prgometa) pra\u0107ene uglavnom generi\u010dkim terminima koji bude pozitivne asocijacije poput rada i razvoja. Termini koji sugeriraju ideologiju organizacija znatno su rje\u0111i, a kad se i javljaju, ostaju sasvim nedore\u010deni. Na narod i “narodnja\u0161tvo” se pozivaju i \u010ca\u010di\u0107 i Kujund\u017ei\u0107 u sasvim razli\u010ditim interpretacijama, a to je uostalom i ime koje dijele s jednom od vladaju\u0107ih stranaka, kojoj se obojica sna\u017eno protive.<\/p>\n

Najeksplicitniji politi\u010dki termini koje mo\u017eemo prona\u0107i su “konzervativno”, naziv koji je Toma\u0161i\u0107 odabrala po uzoru na vode\u0107u stranku svoje europarlamentarne frakcije, britanske konzervativce, i koji je izazvao pravu malu paniku na doma\u0107oj ekstremno desnoj sceni s obzirom na ra\u0161irenost “engleskih” teorija zavjere u tom miljeu. Progresivno u stranci Ive Josipovi\u0107a se pak vi\u0161e odnosi na njegove visokogra\u0111anske manire, nego na neki odre\u0111en set politika i ideja stranke koja je, prema izjavama osniva\u010da, istodobno i “ljevije” i “bli\u017ee centru” od SDP-a, njegove biv\u0161e stranke. U svakom slu\u010daju ekspliciranje vlastite politi\u010dke pozicije nije prioritet prilikom lansiranja strana\u010dkog projekta. Dapa\u010de, poku\u0161ava se svim silama izbje\u0107i. Te\u0161ko se zapravo oteti dojmu da je ve\u0107ina ovih organizacija pokrenuta na temelju procjene, manje ili vi\u0161e potvr\u0111ene anketnim istra\u017eivanjima, o popularnosti pojedine li\u010dnosti koja je iz razli\u010ditih razloga ostala u politi\u010dkom zape\u0107ku, kao i vjere u potencijal za njezin samostalan uspjeh u parlamentarnoj areni.<\/p>\n

Gubitni\u010dka pozicija izaziva\u010da<\/strong><\/p>\n

Procjene su se, ipak, uglavnom pokazale varljivima. Mnogi su nakon napu\u0161tanja stranke \u2013 za koje su makar kao “interni disidenti” vezivali svoje karijere \u2013 bespomo\u0107no promatrali kako im karizma blijedi ili se ne uspijeva preto\u010diti u adekvatan broj glasova. Oni koji su sve nade polagali na efekt bira\u010dkog “idiotizma novoga”, odnosno kratkotrajne privla\u010dnosti medijskih “novih lica” koje umjesto solidne baze ili konzistentnog programa obi\u010dno nude mutne aluzije na “po\u0161tenje” i “neiskvarenost”, brzo su se morali suo\u010diti s razo\u010daranjem. Paralelno s tim, dvojica uvjerljivo najomra\u017eenija politi\u010dara, premijer i vo\u0111a opozicije, unato\u010d lo\u0161em rejtingu, \u010dvrsto dr\u017ee uzde dviju najsna\u017enijih i neprikosnovenih politi\u010dkih stranaka u zemlji. Izrazita zasi\u0107enost bira\u010da vode\u0107im strankama ipak nije tek fatamorgana, kao \u0161to fenomen “idiotizma novog” rje\u010dito svjedo\u010di, no neslavni padovi ambicioznih projekata novih stranaka, ne samo u Hrvatskoj, tako\u0111er svjedo\u010de o jo\u0161 jednoj \u010dinjenici koja iznena\u0111uju\u0107e \u010desto prolazi “ispod radara”.<\/p>\n

Parlamentarna procedura, uklju\u010duju\u0107i i izbore zastupnika, ne temelji se na ravnopravnim sukobima razli\u010ditih “ideja”, ve\u0107 pokazuje uznemiruju\u0107u tendenciju da potvr\u0111uje postoje\u0107e odnose mo\u0107i. Skroman i kratkotrajan uspjeh “novih stranaka” ne proizlazi iz “stabilnosti sistema” kako se to \u010desto obja\u0161njava (koliko stabilan mo\u017ee biti sistem u kojem vlade, prema anketama, ve\u0107 godinama u pravilu podr\u017eava jedva dvadesetak posto bira\u010da), ve\u0107 nestabilnih temelja na kojima su postavljeni novi projekti. Nove organizacije koje su nastale na pozicijama mo\u0107i, poput Hrvatskog demokratskog saveza Slavonije i Baranje (HDSSB), nisu do\u017eivjele sli\u010dne probleme s efektom “zvijezde padalice” koji u pravilu zahva\u0107a druge ambiciozne konkurente postoje\u0107im dominantnim strankama. Inicijative koje se u ovo predizborno vrijeme mno\u017ee poja\u010danim intenzitetom nisu ni\u0161ta manje ni ni\u0161ta vi\u0161e bezidejne od svojih etabliranih takmaca, ali su zato znatno manje u prilici vr\u0161iti raspodjelu prora\u010dunskih sredstava ili pozicija mo\u0107i potencijalnim klijentima.<\/p>\n

Prikriveni materijalni interesi<\/strong><\/p>\n

Parlamentarna je politika, paralelno s nestankom jasnih politi\u010dkih i klasnih distinkcija izme\u0111u stranaka, posljednjih desetlje\u0107a do\u017eivjela sna\u017eno opadanja participacije \u010dlanstva u politi\u010dkim aktivnostima. Umjesto nekada\u0161njih stranaka-pokreta koji su negdje od po\u010detka dvadesetog stolje\u0107a obavljali funkcije osnovne socijalizacije, odgoja i obrazovanja svog \u010dlanstva prije politi\u010dke reprezentacije, suvremene su se stranke-liste svele na izborne ma\u0161ine \u010dije strategije prije sli\u010de onima marketin\u0161kih agencija nego politi\u010dkih pokreta, a u toj su svojoj dekadentnoj fazi i uvedene u doma\u0107i politi\u010dki sustav. No klasne razlike i materijalni zahtjevi razli\u010ditih segmenata stanovni\u0161tva nisu nestali, iako su postali manje vidljivi i manje eksplicitno reprezentirani. Dapa\u010de, partikularni materijalni interesi pokazali su se znatno politi\u010dki izdr\u017eljivijima od od neko\u0107 presudnih, a danas fakti\u010dki ignoriranih ideolo\u0161kih razlika, kao \u0161to uporno pre\u017eivljavanje i uspjeh modela<\/a> upravljanja temeljenih na korupciji<\/a> uvjerljivo svjedo\u010di.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, nove ideje i nova lica \u2013 ili pak samo stara bezidejnost i stara lica zapakirana u novu izbornu lista \u2013 ostaju dugoro\u010dno nesposobna ugroziti dominaciju dviju vode\u0107ih stranaka koje su ve\u0107 unaprijed osigurale materijalne uvjete za makar djelomi\u010dno servisiranje<\/a> potreba segmenata stanovni\u0161tva koji ih podr\u017eavaju. Iza tobo\u017ee nepomirljivih “svjetonazorskih” razlika nerijetko se kriju konkretniji materijalni interesi, bilo da se radi o braniteljskoj<\/a> populaciji, biv\u0161im “podru\u010djima posebne dr\u017eavne skrbi”, ili pak s druge strane o vje\u010dnoj srednjoklasnoj fantaziji slanja djece na \u0161kolovanje u inozemstvo i povezanim eurointegracijskim politikama. Tek u tako kompleksnoj dinamici je mogu\u0107e da nacionalizam bude izraz potrebe za solidarno\u0161\u0107u<\/a> ili da se, s druge strane, briga za ljudska prava prihva\u0107a kao sredstvo<\/a> klasne distinkcije, svojevrsni srednjoklasni noblesse oblige<\/em> koji u istom dahu mogu pratiti izrazi klasnog prijezira<\/a>, urbanog rasizma<\/a>, zagovora mjera \u0161tednje<\/a> i otvorenog antidemokratskog<\/a> agitiranja.<\/p>\n

To na\u017ealost ujedno zna\u010di i da \u0107e nu\u0111enje alternative bezidejnom upravljanju koje nude dvije vode\u0107e stranke, a onda i sustav u cjelini, zahtijevati snagu koja ne\u0107e samo “reprezentirati”, nego \u0107e biti sposobna samostalno ostvarivati i braniti neposredne materijalne interese segmenata stanovni\u0161tva od kojih o\u010dekuje potporu. Za to \u0107e svakako trebati puno vi\u0161e od medijske prezentacije nove izborne liste, no upravo to je, prema svemu sude\u0107i, zapravo prostor politike. Ako niste primijetili, parlament i stranke su to odavno prestale biti.<\/p>\n

  1. \u017divi zid je pri tom donekle poseban slu\u010daj koji smo ve\u0107 detaljnije analizirali na Biltenu<\/a> i u Le Monde diplomatiqueu<\/a>.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Stranka rada i solidarnosti naziv je koji malo kome u Hrvatskoj ne\u0161to zna\u010di. Ipak, prema nekoliko razli\u010ditih istra\u017eivanja, rije\u010d je o stranci koja je izgledan kandidat za ulazak u parlament na predstoje\u0107im parlamentarnim izborima…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":8130,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[12],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[26],"class_list":["post-8125","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-izbori","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8125","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8125"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8125\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":27153,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8125\/revisions\/27153"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/8130"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8125"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8125"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8125"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=8125"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=8125"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=8125"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=8125"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}