{"id":8018,"date":"2015-07-02T07:00:00","date_gmt":"2015-07-02T06:00:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=8018"},"modified":"2015-07-02T08:29:05","modified_gmt":"2015-07-02T07:29:05","slug":"8018","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=8018","title":{"rendered":"Tranzicijsko uni\u0161tavanje crnogorske industrije"},"content":{"rendered":"

Metalur\u0161ka industrija, nekada\u0161nja ki\u010dma crnogorske ekonomije, danas se nalazi na umoru. Niz neuspje\u0161nih privatizacija provedenih pod sumnjivim okolnostima rezultirao je postupnim ga\u0161enjem nekada\u0161njih divova, nik\u0161i\u0107ke \u017deljezare i podgori\u010dkog Kombinata aliminijuma, na \u0161tetu tisu\u0107a radnika i dr\u017eavnog prora\u010duna.<\/strong><\/p>\n

Netransparentne tenderske procedure i mutna logika odabira strate\u0161kih partnera rezultirali su nizom neuspje\u0161nih privatizacija sa manje ili vi\u0161e drasti\u010dnim posljedicama kojima su proteklih devet godina stavljani na kocku klju\u010dni crnogorski resursi. Brzopleti (tajni) sporazumi i sumnjive investicione logike vlade Mila \u0110ukanovi\u0107a ostavile su za sobom stotine miliona eura \u0161tete po dr\u017eavni bud\u017eet te niz neodgovorenih pitanja na temu vlasni\u010dkih struktura, s obzirom da su se off-shore<\/em> kompanije pokazale omiljenom formom strate\u0161kog partnera. Najdrasti\u010dniji efekti su se osjetili u metalur\u0161kom sektoru koji je proteklih godina zapao u probleme i u dr\u017eavama sa znatno sre\u0107nijim ekonomsko-politi\u010dkim ure\u0111enjem.<\/p>\n

Stubovi crnogorske ekonomije \u010diji su temelji postavljeni u zlatno doba biv\u0161e Jugoslavije, \u017deljezara Nik\u0161i\u0107 i podgori\u010dki Kombinat aluminijuma (KAP) drasti\u010dni su primjeri propalih privatizacija \u010dije se posljedice ne\u0107e lako sanirati. \u017deljezara, osnovana 1953. godine pod imenom Boris Kidri\u010d (po partizanu i prvom premijeru Socijalisti\u010dke Republike Slovenije koji je te godine preminuo), nekada je zvana \u201cmajka hraniteljica\u201d od strane svojih 7000 radnika. U posljednjih deset godina prodavana je \u010detiri puta \u2013 na svakom tenderu za cijenu vi\u0161estruko ni\u017eu od prethodne i uz sve manji broj zaposlenih.<\/p>\n

Nakon tri neuspjela partnerstva sa ruskim investitorima, \u017deljezara je avgusta 2012. godine pre\u0161la u ruke turskog To\u0161\u010delika, uz prodajnu cijenu od 15,1 miliona eura \u2013 duplo manje nego \u0161to je tra\u017eeno na tenderu propalom pola godine ranije. Turci su preuzeli kompaniju nakon dva neuspjela tendera na kojima nije bilo zainteresovanih, a kojima je prethodilo progla\u0161enje bankrota uslijed protesta sindikata koji su zahtijevali isplatu zaostalih plata. U momentu kupovine, ovaj nekada najve\u0107i poslodavac u Nik\u0161i\u0107u brojao je jedva 308 radnika.<\/p>\n

Off-shore<\/em> fijasko<\/strong><\/p>\n

Sre\u0107nija sudbina nije zadesila ni podgori\u010dki kombinat aluminijuma (KAP) osnovan 1969. godine, koji je u boljim vremenima realizovao i do 50% BDP-a najmanje biv\u0161e jugoslovenske republike. Sa nekada\u0161njih 5000, Kombinat je posljednjih godina spao na svega nekoliko stotina zaposlenih. Privatizovan je decembra 2005. godine, kada je 65% akcija KAP-a prodato za 48.5 miliona eura off-shore<\/em> kompaniji Salomon Enterprises sa sjedi\u0161tem na Kipru, koja je kasnije preimenovana u Central European Aluminum Company (CEAC). Svega \u0161est mjeseci kasnije, ova kompanija, iza koje dijelom stoji ruski oligarh Oleg Deripaska, \u017ealila se da je dr\u017eava prilikom prodaje la\u017eirala finansijsku situaciju kompanije, sakrivaju\u0107i desetine miliona eura dugova i dr\u017eavnih obaveza.<\/p>\n

Bio je to po\u010detak problemati\u010dnog javno-privatnog partnerstva putem kojeg se u vidu subvencija, opro\u0161tenih dugova i posljedica bankrota iz dr\u017eavne kase iscijedilo stotine miliona eura (prema izjavi predsjednika Skup\u0161tine Crne Gore Ranka Krivokapi\u0107a, radi se o 800 miliona eura), a koji je zavr\u0161io osporavanjem ste\u010dajnog procesa od strane investitora i me\u0111unarodnom arbitra\u017eom putem koje Deripaska od Crne Gore tra\u017ei od\u0161tetu od 700 miliona eura. Za dr\u017eavu od svega 620.000 stanovnika, radi se o basnoslovnoj cifri koja prevazilazi \u010detvrtinu BDP-a.<\/p>\n

Kriti\u010dnoj situaciji u KAP-u doprinijela je i svjetska ekonomska kriza po\u010dev od 2008. godine kada je poslovanje dodatno pogor\u0161ano uslijed pada cijene aluminijuma. Dr\u017eava je poku\u0161ala da sanira situaciju opra\u0161tanjem dugova za struju i drugih obaveza, uklju\u010duju\u0107i i pozajmicu od 45 miliona te otkup akcija kojim je smanjen udio CEAAC-a na 29%. Jula 2013. godine zvani\u010dno je progla\u0161en bankrot uz dug duplo ve\u0107i od knjigovodstvene vrijednosti kompanije: 383 miliona naspram 180. Najve\u0107i crnogorski izvoznik, ali i najve\u0107i uvoznik i najve\u0107i potro\u0161a\u010d elektri\u010dne energije, KAP, spao je u me\u0111uvremenu sa 5000 radnika iz doba Jugoslavije na 720. Novi vlasnik, nik\u0161i\u0107ki biznismen Veselin Pejovi\u0107, preko kompanije Uniprom je pro\u0161le godine kupio imovinu KAP-a za svega 28 miliona, zadr\u017eavaju\u0107i samo 300 radnika. Preostalih 400 ostalo je da se bori za socijalni program koji im je obe\u0107an u aran\u017emanu vlade.<\/p>\n

David protiv Golijata<\/strong><\/p>\n

Prekono\u0107na transformacija klju\u010dnih crnogorskih kompanija iz re\u017eima stopostotne dr\u017eavne kontrole u javno-privatna partnerstva zatekao je vladaju\u0107i milje nespremnim za upravljanje novonastalom situacijom. Tim vi\u0161e \u0161to su se sa jedne strane pregovara\u010dkog stola nalazili vrsni kapitalisti navikli da barataju ciframa ve\u0107im od crnogorskog BDP-a, a sa druge mahom priu\u010deni slu\u017ebenici koji su prethodne dvije decenije proveli u gotovo potpunom odsustvu stranih investicija, i u \u010dijem CV-ju je svjetlije blistala vjernost prema politi\u010dkom vo\u0111i nego stru\u010dna sprema.<\/p>\n

U ovom kontekstu su simptomati\u010dne povlastice KAP-u po pitanju pla\u0107anja struje te opra\u0161tanja desetine miliona eura nepla\u0107enih ra\u010duna \u2013 praksa koja je bila uobi\u010dajena u kontekstu javnih preduze\u0107a postala je problemati\u010dna 2009. godine kada je privatizovan jo\u0161 jedan klju\u010dni resurs: Elektroprivreda Crne Gore, \u010dijih je 43% akcija kupila italijanska A2A u tako\u0111e netransparentnoj tenderskoj proceduri. Kao najve\u0107i potro\u0161a\u010d energije, KAP je godinama konzumirao doma\u0107u energiju po povla\u0161tenim cijenama, ostavljaju\u0107i gra\u0111ane primorane da po znantno ve\u0107oj cijeni uvoze energiju potrebnu za ku\u0107nu potro\u0161nju iz susjednih dr\u017eava.<\/p>\n

U \u010ditavoj pri\u010di gra\u0111ani, a posebno radnici pomenutih kompanija, osje\u0107aju se kao posljednje rupe na svirali \u2013 u dr\u017eavi u kojoj se glas kupuje za 50 eura, dodvoravanje ekonomski ugro\u017eenoj glasa\u010dkoj masi nije previsoko na listi politi\u010dkih prioriteta, pa se privatizacione gre\u0161ke bez puno hajke i opravdanja \u0161akom i kapom pla\u0107aju iz dr\u017eavne kase.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Netransparentne tenderske procedure i mutna logika odabira strate\u0161kih partnera rezultirali su nizom neuspje\u0161nih privatizacija sa manje ili vi\u0161e drasti\u010dnim posljedicama kojima su proteklih devet godina stavljani na kocku klju\u010dni crnogorski resursi…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":8056,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[51,34],"theme":[455],"country":[77],"articleformat":[450],"coauthors":[220],"class_list":["post-8018","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-privatizacija","tag-tranzicija","theme-rad","country-crna-gora","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8018","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8018"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8018\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8063,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8018\/revisions\/8063"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/8056"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8018"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8018"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8018"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=8018"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=8018"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=8018"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=8018"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}