Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarovi\u0107 sudjeluje na bratislavskoj konferenciji o “globalnoj sigurnosti” (Globsec) u organizaciji Slova\u010dke atlantske komisije, lobisti\u010dke grupe Sjevernoatlantskog saveza (NATO). Tom je prilikom ju\u010der dala i intervju televizijskoj stanici Euronews: sli\u010dni intervjui doma\u0107ih politi\u010dara stranim televizijskim stanicama toliko su rijetki, a znanje i interes stranih medija toliko mali, da se svako pojavljivanje smjesta do\u017eivljava kao veliki doga\u0111aj, pri \u010demu se kao klju\u010dno pitanje pojavljuje znanje engleskog koje odre\u0111uje je li politi\u010dar “osramotio” za cijelu zemlju. S obzirom na ameri\u010dko obrazovanje i donedavno radno mjesto u NATO-u, predsjedni\u010dkin engleski bio je vrlo dobar. No sadr\u017eaj njezinih odgovora ipak dobro ilustrira za\u0161to su intervjui s doma\u0107im politi\u010darima toliko neatraktivni.<\/p>\n
Predsjednica Hrvatske je naime ponudila samo niz fraza i floskula koje ina\u010de \u010dujemo od slabo upu\u0107enih i nezainteresiranih stranih du\u017enosnika. U tom smislu, njezini su se odgovori sjajno uklopili u uvodni stejtment urednice emisije koja je konstatirala kako “Dvadeset godina nakon Dejtona, bauk sekta\u0161kog [vjerskog i etni\u010dkog] nasilja i dalje baca svoju tamnu sjenu na Balkan” te otvorila intervju pitanjem o tome je li Balkan “na rubu pada u me\u0111uetni\u010dke sukobe”. Rije\u010d je o izjavama koje slu\u017ee gotovo kao karikatura karakteristi\u010dnih<\/a> orijentalisti\u010dkih predrasuda kojima zapadni novinari nastoje kompenzirati vlastito neznanje o podru\u010dju. Balkan jednako rat \u2013 to je ve\u0107 poznato. Ostaje nam samo da brojimo godine od posljednjeg sukoba i eto nam savr\u0161enog bekgraunda svake pri\u010de i svake vijesti.<\/p>\n “Sna\u017ene poruke”<\/strong><\/p>\n No ipak je manje o\u010dekivano da predsjednica, koja je osim SAD-a i Bruxellesa ipak povremeno \u017eivjela i u Hrvatskoj, pristane na takav kondenzat simplifikacija. I za nju su problemi Balkana prije svega sigurnosni, a identificiranje “izazova” u Rusiji i na Bliskom istoku jasan je odraz njezine dosada\u0161nje karijere kao NATO-birokrata. Odgovori na lokalne probleme jednako su “globalni” \u2013 kako bi se Balkan stabilizirao, prema Grabar-Kitarovi\u0107 potrebno je prije svega poja\u010dati pritisak zapadnih diplomata na lokalne politi\u010dare kako bi “proveli nu\u017ene reforme”. Dok zadr\u017eava ideolo\u0161ku ilustraciju “u\u010ditelja i u\u010denika” u odnosu Zapada i Balkana, predsjednica je nastojala pomaknuti svoju ulogu prema u\u010diteljici, odnosno zauzela je poziciju “zapadne institucije”, umjesto one lokalne politi\u010darke.<\/p>\n Regija za hrvatsku predsjednicu dakle nije prostor koji ona predstavlja pred zapadnim institucijama, nego prostor kojim ona poma\u017ee upravljati u ime tih institucija. Dobro se to vidjelo na pitanju o budu\u0107nosti dejtonskog ure\u0111enja BiH, pri \u010demu su obje sugovornice inzistirale na tome kako je do\u0161lo do “blokade”. Odgovor na tu blokadu prema predsjednici trebao bi biti “slanje sna\u017enije poruke regiji od strane EU i NATO-a”. Problemi u regiji se dakle rje\u0161avaju poja\u010davanjem pritisaka stranih institucija na lokalne politi\u010dare koji se prezentiraju kao prepreka njihovom rje\u0161avanju. No zanimljivo, obje su sugovornice elegantno ignorirale \u010dinjenicu da je Dejton, sa svojim nefunkcionalnostima i oslanjanjem na etni\u010dke glave\u0161ine, zapravo proizvod Zapada koji je “stabilizaciju” ostvarivao sna\u017ee\u0107i podjele.<\/p>\n U ime Zapada<\/strong><\/p>\n Grabar-Kitarovi\u0107 je tako\u0111er ponovo izrazila puno uvjerenje u blagotvorno djelovanje procesa euroatlantskih integracija na provo\u0111enje “nu\u017enih reformi” na Balkanu pri tome paradoksalno zazivaju\u0107i \u0161to skoriju “pozivnicu” Crnoj Gori za \u010dlanstvo u NATO-u. No ta je zemlja po svemu sude\u0107i primjer suprotnih procesa. Umjesto borbe protiv korupcije, pove\u0107anja slobode medija i demokratizacije, Crna Gora \u0107e svoju “pozivnicu” zaraditi svojim antiruskim geopoliti\u010dkim pozicioniranjem<\/a>. Prihva\u0107anje te zemlje unutar institucija ilustracija je kako inzistiranje na “sigurnosnim”, odnosno geopoliti\u010dkim aspektima olak\u0161ava perpetuiranje lokalnih korumpiranih elita koje dobivaju podr\u0161ku Zapada na temelju svoje “\u010dvrste predanosti” zapadnim politikama.<\/p>\n Jo\u0161 je manje razumljivo predsjedni\u010dino inzistiranje na velikom problemu onog \u0161to naziva “ilegalnim migracijama”, misle\u0107i pritom na nedokumentirane prelaske granica brojnih ratnih izbjeglica<\/a> \u010dije su probleme nerijetko izazvale upravo \u010dlanice NATO-a i EU. Dok se zemlje regije poput Bugarske, Makedonije i Srbije (u manjoj mjeri i Hrvatska) nose s golemom humanitarnom<\/a> krizom izazvanom pritiskom na “zaustavljanje” migracija koje na njih vr\u0161e sna\u017enije \u010dlanice EU, na\u0161a je predsjednica izrazila veliku zabrinutost zbog pritiska “ilegalnih migranata” na Italiju te je posebno osjetila va\u017enim upozoriti kako bi prihva\u0107anje izbjeglica, na koje su zemlje EU obavezne sukladno me\u0111unarodnim konvencijama, moglo “potaknuti daljnje ilegalne migracije”. Ne dakako u Hrvatsku, nego na Zapad u \u010dije ime Grabar-Kitarovi\u0107 govori.<\/p>\n \u017denska ko\u017ea, mu\u0161ke maske<\/strong><\/p>\n Razumljivo, dio intervjua bio je posve\u0107en i ulozi \u017eena u politici, te \u010dinjenici da je Grabar-Kitarovi\u0107 prva predsjednica Hrvatske. U prvotnom bljesku iskrenosti, predsjednica je objasnila kako na sebe uop\u0107e ne gleda kao na \u017eenu, obja\u0161njavaju\u0107i dalje kako nije feministica jer se zala\u017ee za “jednake \u0161anse, a ne prednosti za \u017eene”. Umjesto feminizma, predsjednica u maniri literature za samopomo\u0107 \u017eenama sugerira da “vjeruju u sebe” i onda \u0107e im “sve biti mogu\u0107e”. Doma\u0107i \u0107e \u010ditatelj ipak izraziti sumnju u snagu vjere u sebe, prisje\u0107aju\u0107i se kako je predsjedni\u010dina karijera uglavnom ovisila o sna\u017enijim mu\u0161kih figurama poput Ive Sanadera i Tomislava Karamarka, te da funkcija predsjednika pripada “bla\u017eim” i “simpati\u010dnijim” figurama koje stoje u kontrastu prema ma\u010disti\u010dkim premijerima koji zapravo vode politiku zemlje.<\/p>\n Intervju Kolinde Grabar-Kitarovi\u0107 Euronewsu solidna je ilustracija<\/a> bijede doma\u0107e politike koja \u010detvrt stolje\u0107a nakon formalnog osamostaljenja nije sposobna govoriti u svoje ime, \u010dak ni na razini da prepozna specifi\u010dnost vlastite pozicije<\/a> i vlastitih problema, a jo\u0161 manje na razini da predla\u017ee svoja specifi\u010dna rje\u0161enja. Iz toga proizlaze neizbje\u017ene kontradikcije: borba protiv migracija, ali jadikovanje zbog negativnih demografskih kretanja te istodobno zagovaranje ulaska u eurozonu. Jedina nedvosmislena pozicija pri tome je “\u010dvrst” predsjedni\u010din stav prema Srbiji. Balkan dakle ostaje prostor bez politike koji ni sam sebe ne razumije izvan lokalnih etni\u010dkih \u010darki. Bez obzira na bolji ili lo\u0161iji engleski, uz takve pozicije lokalnih politi\u010dara te\u0161ko mo\u017eemo o\u010dekivati da nas razumiju izvan regije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarovi\u0107 sudjeluje na bratislavskoj konferenciji o “globalnoj sigurnosti” (Globsec) u organizaciji Slova\u010dke atlantske komisije, lobisti\u010dke grupe Sjevernoatlantskog saveza (NATO). Tom je prilikom ju\u010der dala i intervju televizijskoj stanici Euronews: sli\u010dni intervjui doma\u0107ih politi\u010dara stranim televizijskim stanicama toliko su rijetki, a znanje i interes stranih medija toliko mali, da se svako pojavljivanje smjesta […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":8014,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[103],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[16],"class_list":["post-8013","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","tag-ideologija","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8013","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8013"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8013\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8022,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8013\/revisions\/8022"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/8014"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8013"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8013"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8013"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=8013"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=8013"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=8013"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=8013"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}