{"id":7977,"date":"2015-06-30T07:00:01","date_gmt":"2015-06-30T06:00:01","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=7977"},"modified":"2015-06-30T08:51:38","modified_gmt":"2015-06-30T07:51:38","slug":"7977","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=7977","title":{"rendered":"Sje\u0107anje na “otpis”: uni\u0161tavanje knjiga devedesetih"},"content":{"rendered":"

Smjena re\u017eima u Hrvatskoj po\u010dekom devedesetih je uz politi\u010dki i ekonomski imala i svoj bibliotekarski izraz, prije svega kroz izvanredne “otpise” knjiga, odnosno sustavno i pedantno izbacivanje svih knjiga koje je novi re\u017eim smatrao nepo\u0107udnima, bilo zbog nacionalnosti i drugih biografskih detalja autora, mjesta izdavanja knjige ili naposljetku njenog sadr\u017eaja.<\/strong><\/p>\n

Otpis knjiga standardni je postupak u bibliote\u010dnoj praksi, a podrazumijeva rashodovanje dotrajalih ili o\u0161te\u0107enih ili zastarjelih izdanja i naslova koji se obi\u010dno mijenjaju novim primjercima ili prevodima, ako su takvi dostupni. S obzirom na prosje\u010dne okolnosti u bran\u0161i propisuje se otpisna kvota, odnosno najvi\u0161i postotak godi\u0161njeg smanjivanja zate\u010denog knji\u017enog fonda. No slu\u017ebeni podaci o knji\u017enicama u Zagrebu posljednje decenije 20. stolje\u0107a, a sli\u010dno je tad bilo i drugdje po Hrvatskoj, otkrivaju nam da je kroz vi\u0161e godina otpisivanje bilo pak do tri i pol puta ve\u0107e od zacrtanog.<\/p>\n

O razlozima organiziranog bibliotekarskog izlu\u010divanja dodatne dvije i pol knjige na onu jednu koja je predvi\u0111ena zahtjevima struke, kazuje ovih tjedana projekt “Otpisane, povodom 20. godi\u0161njice Oluje” kustoskog kolektiva WHW (\u201c\u0160to, kako i za koga?\u201d) i Multimedijalnog instituta mi2 u zagreba\u010dkoj Galeriji Nova. Njemu \u0107emo se jo\u0161 vratiti, ali zasad obratimo pa\u017enju tek na jednu projektnu komponentu koja omogu\u0107uje uvid u predmetnu selekciju naslova; posrijedi je akcija skeniranja otpisanih \u2013 prezrenih te izop\u0107enih \u2013 knjiga uz poziv gra\u0111anima na sudjelovanje i dono\u0161enje takvih svezaka. Jer mnoge primjerke spa\u0161avali su u ono vrijeme (dobro)namjernici u prolazu pokraj npr. smetli\u0161ta u blizini javnih knji\u017enica.<\/p>\n

Ve\u0107 iz takvog izloga koji u trenutku pisanja ovog \u010dlanka broji devedesetak knjiga, biva prili\u010dno jasno kojim su se kriterijima vodili arhitekti razgradnje knji\u017eni\u010dnih fondova. Stradavala su primarno djela srpskih i crnogorskih pisaca te rijetkih aktualnih hrvatskih disidenata. Tako\u0111er su jednako lo\u0161e prolazila izdanja tiskana na ekavici i na \u0107irilici, tj. ona koja su zadovoljavala jedno od ta dva mjerila. \u0160tovi\u0161e, bilo je dovoljno da nakladnik bude iz Beograda ili Novog Sada, ponekad i Sarajeva \u2013 takva se gra\u0111a o\u010dito smatrala krajnje nepo\u017eeljnom. No posebno mjesto zauzimaju knjige koje su odbacivane s motiva tematskih, bez obzira na pismo, tretman dugog i kratkog jata, mjesto objave i nacionalnost autora.<\/p>\n

Nacionalni Index librorum prohibitorum<\/em><\/strong><\/p>\n

Upravo golema koli\u010dina djela iz te skupine jest literatura marksisti\u010dka, revolucionarna, socijalno anga\u017eirana, op\u0107enito ljevi\u010darska. Valjalo se dakle ubrzano ograditi i izolirati od dotada\u0161nje dru\u0161tvene stvarnosti koja je uklju\u010divala zajedni\u010dki \u017eivot Hrvata s ostalim ju\u017enim Slavenima i \u017eivot socijalisti\u010dko-samoupravni. Potonje iskustvo nosilo je sobom i rasko\u0161nu dijalekti\u010dku zaostav\u0161tinu u vidu \u010ditavih knji\u017enih edicija, a pripadaju\u0107i teorijski fundamenti znatno su se lak\u0161e iz svake upotrebe odstranjivali kroz smrtnu prijetnju ratom pokrenutim po principu me\u0111unacionalne netrpeljivosti.<\/p>\n

Bilo je to uostalom potrebno i da bi nam danas predsjednica dr\u017eave i nadbiskup zagreba\u010dki \u2013 ali i mnogi socijaldemokrat \u2013 poru\u010divali kako se uz fa\u0161izam i nacizam moramo odre\u0107i i komunizma, njegove pro\u0161losti i osobito budu\u0107nosti. Simultani uzgoj sku\u010denog privatno-posjedni\u010dkog mentaliteta i uop\u0107e rezona baziranog na instancama nacije, obitelji i pojedinca, u odnosu na prioritete javnog, me\u0111unarodnog i solidarnog, uzeo je tako maha uvelike zahvaljuju\u0107i djelotvornom brisanju zate\u010dene memorije i onemogu\u0107avanju njezine daljnje aktivne reprodukcije. I neko je vrijeme opisana taktika izuzetno uspijevala, kompenziraju\u0107i odre\u0111ena dru\u0161tvena i ekonomska upori\u0161ta identitetskim mitologemima poput onoga srednjeklasnog ili ekskluzivno konfesionalnog, itd.<\/p>\n

Proces je donekle usporen tek posljednjih godina, s osjetnijim kriznim te recesijskim uru\u0161avanjem materijalne osnove dru\u0161tva i svakako ve\u0107ine pojedinaca. Prevrat koji su osmislili WHW i mi2 tek bi sad mogao, \u010dini se, pasti na iole plodno tlo, ali pogledajmo jo\u0161 i kako je tehni\u010dki djelovala ta specifi\u010dna bibliote\u010dna sanitarna ludnica unatrag svega dva desetlje\u0107a. Nije dakako rije\u010d o hrvatskom specifikumu, pa mnogo \u0161to u pri\u010di podsje\u0107a na lik i djelo Wolfganga Hermanna, nacisti\u010dkog bibliotekara iz Njema\u010dke po\u010detkom tridesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, autora povijesnog dokumenta “Principijelno o \u010di\u0161\u0107enju javnih knji\u017enica”.<\/p>\n

Higijeni\u010dari kontrarevolucije<\/strong><\/p>\n

Taj omiljeni spis Josepha Goebbelsa sustavno je klasificirao literaturu koja \u0107e narednih godina nestajati u plamenu iz kojeg se ra\u0111ao \u017eivi politi\u010dki konstrukt arijevske nadrase. Hrvatski je slu\u010daj bio manje transparentan, no ipak je za sobom ostavio dosta traga ideolo\u0161ke srodnosti s historijski relevantnim biblioklastima. Podsjetit \u0107emo ovdje na nekoliko poznatih momenata, premda ne formalno kronolo\u0161ki, nego se ponaprije ravnaju\u0107i po njihovoj utjecajnosti i koncepcijskoj va\u017enosti. Na prvom bi se mjestu zaslu\u017eio stoga na\u0107i Borislav \u0160kegro, potpredsjednik Vlade RH od 1993. do 2000. godine.<\/p>\n

S pozicije ministra financija i jednog od vi\u0111enijih doma\u0107ih rodona\u010delnika neoliberalne ekonomske doktrine nakon promjene ekonomskog ure\u0111enja i privatizacijske prvobitne akumulacije kapitala, upravo \u0160kegro uveo je porez na dodanu vrijednost u Hrvatskoj. Me\u0111u istaknutijim lo\u0161im efektima PDV-a bio je spo\u010detka ba\u0161 onaj na knji\u017eevno-izdava\u010dku industriju, pa \u0107e se ministar financija uto pozvati na krunski argument. Naglasio je naime da \u0107e sredstva namaknuta od netom uvedenog poreza biti iskori\u0161tena, me\u0111u ostalim, za “\u010di\u0161\u0107enje knji\u017enica od knjiga na srpskom i sli\u010dnim jezicima”. Uslijed strasnog sraza etnohigijeni\u010darskog i kontrarevolucionarnog impulsa, dodu\u0161e, mnogi su zatvorili o\u010di pred sarkasti\u010dnom \u010dinjenicom da je srpskom najsli\u010dniji \u2013 hrvatski, kao i obrnuto, ako pritom uop\u0107e mo\u017eemo govoriti o razli\u010ditim jezicima.<\/p>\n

I prije tog eksplicitnog ispada, \u010di\u0161\u0107enje knji\u017enica je godinama regularno funkcioniralo, a na valu dvaju iznimnih oficijelnih akata iz 1992. godine koji neprijeporno svjedo\u010de da ovdje na\u017ealost ipak nije bila posrijedi tek odiozna stihijska aktivnost. Jedan nosi potpis ministrice kulture Vesne Girardi-Jurki\u0107 i naslov “Obvezatni naputak o kori\u0161tenju knji\u017enog fonda u \u0161kolskim knji\u017enicama” te se odlikuje donekle uvijenim formulacijama kao \u0161to je “prilago\u0111avanje nastavnih programa novoj stvarnosti” ili “izlu\u010divanje iz knji\u017enice onih knjiga koje su bile u ranijim popisima lektire”.<\/p>\n

Dokumentirani knjigocid<\/strong><\/p>\n

Desetak godina kasnije, Girardi-Jurki\u0107 izjavit \u0107e: “(…)Dr\u017eim da je ovo ne\u0161to najmek\u0161e \u0161to se u tom trenutku moglo potpisati, znate valjda kakvo je to bilo vrijeme. Svaki dan imala sam pozive da napravim ovo i ono”. A nedugo prije nje, Veronika \u010celi\u0107-Tica i Ranka Javor iz Nacionalne i sveu\u010dili\u0161ne knji\u017enice, odnosno Knji\u017enica Grada Zagreba, sastavile su “Naputak za rad s knji\u017enicama osnovnih \u0161kola” koji donosi egzaktna na\u010dela o preure\u0111ivanju knji\u017enog fonda prema nacionalnom i rigidnom novolektirnom parametru, i podsje\u0107a na obavezu redovne revizije i marljivog otpisa.<\/p>\n

Dragocjen je u istom historiografskom smislu i transkript sjednice Gradskog Vije\u0107a Grada Kor\u010dule na kojoj se nije prezalo ni od slavljenja najdokumentiranijeg primjera uni\u0161tavanja nepo\u0107udnih knjiga. Otpisa dakle u kor\u010dulanskoj Gradskoj knji\u017enici 1997. godine, koji je \u010dak mimo propisane procedure \u2013 kako \u0107e ustanoviti nadle\u017ene \u017eupanijske slu\u017ebe \u2013 provela bibliotekarka Izabel Skokandi\u0107. Taj slu\u010daj, kao i druge od Zagreba i Rijeke i Splita do Slatine i Vrsara i Velike Gorice, da istaknemo samo neke, obradit \u0107e na koncu sveu\u010dili\u0161ni profesor ekonomije Ante Le\u0161aja u obimnoj studiji “Knjigocid \u2013 uni\u0161tavanje knjiga u Hrvatskoj devedesetih”.<\/p>\n

Desetlje\u0107e i pol istra\u017eivanja i politolo\u0161kog analiziranja sabrao je Le\u0161aja, ina\u010de utemeljitelj Gradske knji\u017enice u Kor\u010duli te kroni\u010dar praksisovske Kor\u010dulanske ljetne \u0161kole, u svom neprocjenjivom tekstu. I lako se mo\u017ee ustvrditi kako bi golema ve\u0107ina navedenih spoznaja o uni\u0161tavanju knjiga u Hrvatskoj ostala bez njegova zalaganja nezabilje\u017eena, kao \u0161to bi nedosegnutima ostali i politi\u010dki zaklju\u010dci o toj kardinalnoj praksi. Ali tu dolazimo tako\u0111er do fakta da niti njegova djela ne bi bilo bez pomo\u0107i mnogobrojnih savjesnih knji\u017eni\u010dara i raznih vanstrukovnih individua koje su spa\u0161avale anatemizirane knjige i potiskivanu istinu o njima.<\/p>\n

Upravo njihovi vrijedni prilozi mogli bi zauzeti sredi\u0161nje mjesto u akciji “Otpisane”; prvenstveno njih \u0107emo vidjeti kako donose svoje i op\u0107edru\u0161tveno blago na reanimaciju skenerom i digitalni povrat u javni opticaj. Uz neodvojivu reviziju naslje\u0111a Domovinskog rata, o \u010demu govori nastavak imena te inicijative \u2013 “povodom 20. godi\u0161njice Oluje” \u2013 dio je to \u0161ire projekcije u suradnji s antikomercijalizacijskim projektom “Javne knji\u017enice” Multimedijalnog instituta mi2. U istom okviru po\u010detkom srpnja niz doma\u0107ih umjetnika posvetit \u0107e nastupe knjigama koje su bile tragi\u010dno prokazane, a sad je pokrenuta \u0161ira volja da kona\u010dno budu opet javno pokazane, dijeljene i \u010ditane. Nema boljeg zaloga, \u0161to se ti\u010de odnosa spram pisane rije\u010di i progresivne misli, za dru\u0161tveno sutra zdravije od onoga \u0161to nam je bilo namijenjeno koliko ju\u010der.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Otpis knjiga standardni je postupak u bibliote\u010dnoj praksi, a podrazumijeva rashodovanje dotrajalih ili o\u0161te\u0107enih ili zastarjelih izdanja i naslova koji se obi\u010dno mijenjaju novim primjercima ili prevodima, ako su takvi dostupni…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":7994,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[103,74],"theme":[458,456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-7977","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-kultura","theme-drustvo","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7977","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=7977"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7977\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8011,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7977\/revisions\/8011"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/7994"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=7977"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=7977"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=7977"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=7977"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=7977"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=7977"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=7977"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}