{"id":7965,"date":"2015-06-29T07:00:55","date_gmt":"2015-06-29T06:00:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=7965"},"modified":"2015-06-28T21:57:28","modified_gmt":"2015-06-28T20:57:28","slug":"postepena-privatizacija-hrvatskog-zdravstva_neuredeno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=7965","title":{"rendered":"Postepena privatizacija hrvatskog zdravstva: kratki pregled"},"content":{"rendered":"

Prije to\u010dno deset dana zavr\u0161ila je krnja javna rasprava o prijedlozima izmjena klju\u010dnih zakona u zdravstvenom sustavu. Iako izmjene zakona podrazumijevaju daljnje uvo\u0111enje tr\u017ei\u0161nih mehanizama u sustav, kao i sni\u017eavanje prava pacijenata na dostupne zdravstvene usluge, ministar zdravlja i dalje komi\u010dno inzistira na tome da u predlo\u017eenim reformama nema ni traga privatizacije. Da bismo se uvjerili u dimenzije razlaza tih stavova sa stvarno\u0161\u0107u potrebno je sagledati reforme zdravstvenog sustava od 1990. godine naovamo.<\/strong><\/p>\n

Hrvatski zdravstveni sustav u 2015. godini o\u010dekuje jo\u0161 jedna reforma, a klju\u010dne izmjene trebale bi do\u017eivjeti dva najva\u017enija zakona u zdravstvu: Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakon o zdravstvenoj za\u0161titi. Resorni ministar Varga ove izmjene je najavio\u00a0ovoga prolje\u0107a, s pomalo nemu\u0161tim obja\u0161njenjem<\/a> za\u0161to oba zakona moraju biti upu\u0107ena u hitnu proceduru, to jest trebaju biti izglasani u Saboru prije ljetne stanke.\u00a0Nakon niza kritika i reakcija u javnosti Ministarstvo zdravlja je ipak otvorilo javnu raspravu 19. svibnja koja je potrajala 30 dana i odvijala se elektronskim putem, to jest gra\u0111ani i pravne osobe mogli su svoje primjedbe i komentare dostaviti putem sredi\u0161njeg portala za savjetovanje “e-Savjetovanje<\/a>\u201c.<\/p>\n

U najavi reforme nadle\u017eni ministar uporno tvrdi<\/a> da se daljnjim izmjenama navedenih zakona ne privatizira zdravstveni sustav, ali povijest reformi kroz koje je sustav pro\u0161ao od 1991. godine sugerira da je privatizacija ve\u0107 postupno uvo\u0111ena i da najavljene izmjene nastavljaju istim putem.<\/p>\n

Po\u010detak “reformiranja” zdravstvenog sustava zapo\u010deo je 1990. godine, a prva reforma osmi\u0161ljena je 1991. godine. Naime, financiranje zdravstvene za\u0161tite 1980-ih, uslijed ekonomske krize s kraja sedamdesetih i paralelnim ja\u010danjem neoliberalnih tendencija, postalo je veliki “financijski problem” u tada\u0161njim dr\u017eavama blagostanja, a posebice u zemljama srednje i isto\u010dne Europe. Neoliberalne politike zasnovane su, pored ostalih, na ova tri principa: individualizam, privatizacija i slobodno tr\u017ei\u0161te, a prema njima su oblikovane reforme zdravstvenog sustava od tada na ovamo.<\/p>\n

Za\u010detak reformskog zahvata<\/strong><\/p>\n

U o\u017eujku 1990. godine, Mladen Radkovi\u0107, tada\u0161nji pomo\u0107nik predsjednika Republi\u010dkog komiteta za zdravstvenu i socijalnu za\u0161tite SR Hrvatske i koautor studije “Polazne osnove za izmjenu novog sistema zdravstva i zdravstvenog osiguranja SRH Hrvatske”, izjavljuje kako je praksa pokazala kako model iz 1980-ih ne funkcionira i treba ga mijenjati. 1<\/a><\/sup>\u00a0U intervju najavljuje pridavanje va\u017enosti osobnoj odgovornosti za zdravlje (npr. pu\u0161a\u010di i alkoholi\u010dari trebaju pla\u0107ati vi\u0161u zdravstvenu premiju jer imaju vi\u0161e zdravstvenog rizika), a kroz reformu se predvi\u0111ao i niz restrikcija: smanjenje obujma kori\u0161tenja raznih prava, smanjenje broja zdravstvenih institucija i broja radnika, uvo\u0111enje participacije, itd.<\/p>\n

Cjelovitu provedbu planirane reformu privremeno je zaustavio rat, ali zdravstveni sustav nastavio se “reformirati” i dalje svakih nekoliko godina. U Hrvatskoj je nakon osamostaljenja provedeno nekoliko reformi u cilju prelaska na (semi)tr\u017ei\u0161no funkcioniranje: 1991. godine, 1993., postratno razdoblje, po\u010detak 2000-ih, 2006., 2008., 2014. te najavljena reforma u 2015. godini. U daljnjem tekstu su istaknuti samo pojedini, klju\u010dni aspekti svake reforme kako bi se ukazalo na proces postepene privatizaciju zdravstvenog sustava.<\/p>\n

Prva reforma osmi\u0161ljena je 1991. od strane nadle\u017enog ministarstva, a glavni joj je cilj bio stvoriti sustav koji \u0107e koristiti na\u010dela kompetitivnosti kako bi se pobolj\u0161ala djelotvornost. U ovoj reformi i izmjenama postoje\u0107ih zakona uvedena je mogu\u0107nost privatne prakse u podru\u010dju zdravstva, \u0161to je bio najjasniji izraz tada\u0161njih dru\u0161tvenih okolnosti i mo\u017ee se smatrati prvim \u010dinom privatizacije u zdravstvenom sustavu.<\/p>\n

Hrvatski sabor je 1993. izglasao dva nova zakona: Zakon o zdravstvenom osiguranju i Zakon o zdravstvenoj za\u0161titi, a instaliranje ova dva zakona omogu\u0107ilo je osnivanje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). <\/em>Zakonom o zdravstvenom osiguranju (NN 75\/93) najavljuje se uvo\u0111enje dobrovoljnog (dopunsko i privatno) zdravstvenog osiguranja koje \u0107e sa svakom novom izmjenom zakona dobivati “sve vi\u0161e prostora”. S ova dva zakona iz 1993. godine omogu\u0107ena je postepena privatizacija primarne zdravstvene za\u0161tite<\/a>, odnosno domova zdravlja, koja je u kona\u010dnici smjerala potpunoj privatizaciji. U ovom je periodu, pod vodstvom tada\u0161njeg resornog ministra Andrije Hebranga omogu\u0107en zakup ordinacija obiteljske medicine, a ne otkup, pri \u010demu je lije\u010dnik primarne zdravstvene za\u0161tite istodobno postao ovla\u0161teni lije\u010dnik, izabrani lije\u010dnik i ugovorni lije\u010dnik, \u010dime se nije privatiziralo vlasni\u0161tvo ve\u0107 djelatnost. Podzakonskim aktom iz prosinca 1995. godine preciznije je reguliran sustav zakupa ordinacija primarne zdravstvene za\u0161tite.<\/p>\n

U ovom periodu su uvedene i participacije za pojedine usluge, a pojedinim lije\u010dnicima dana je mogu\u0107nost da nakon svoga obveznoga radnog vremena u prostorima dr\u017eavnih zdravstvenih ustanova i privatno pru\u017eaju zdravstvene usluge. Ovakva javno-privatna institucionalizacija pru\u017eanja zdravstvenih usluga nije se pokazala dobrim rje\u0161enjem jer je omogu\u0107ila niz zloupotreba prava na jednaku dostupnost zdravstvene za\u0161tite.<\/p>\n

Reforme bez obzira na promjenu vlasti<\/strong><\/p>\n

U cilju nastavka reformi tada\u0161nje Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi je u lipnju 2000. godine prihvatilo dokument pod naslovom “Strategija i plan reforme sustava zdravstva i zdravstvenog osiguranja Republike Hrvatske”, dokument koji je potom poslu\u017eio kao osnovica izrade “Strate\u0161kog dokumenta o razvoju zdravstva”, a koji je bio dio velikog projekta tada\u0161nje koalicijske Vlade predvo\u0111ene SDP-om pod nazivom “Hrvatska u 21. stolje\u0107u”. Reformom u ovom periodu do\u0161lo je ponovo do promjene klju\u010dnih zdravstvenih zakona: Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju iz 2001. godine, izme\u0111u ostaloga, pove\u0107ao je participaciju za niz usluga iz do tada osnovnog zdravstvenog paketa, ali je definirano i dopunsko zdravstveno osiguranje kojim se osiguralo pla\u0107anje razlike u vrijednosti zdravstvenih usluga u okviru osnovnoga zdravstvenog osiguranja koje ne podmiruje HZZO.<\/p>\n

Iz ovog razdoblja va\u017ene su jo\u0161 dvije promjene: prva se odnosi na zapo\u010deti proces decentralizacije u kojem su gradovima i \u017eupanijama osigurana dodatna sredstva ustupanjem dodatnog udjela u porezu na dohodak, a za investicijsko odr\u017eavanje zdravstvenih ustanova koje su u vlasni\u0161tvu \u017eupanija, odnosno Grada Zagreba. Druga promjena se odnosila na odluku kojom je HZZO postao dio sredi\u0161njega dr\u017eavnog prora\u010duna, \u010dime mu je administrativnim odlukom ukinut status izvanprora\u010dunskog fonda, odnosno status relativne samostalnosti.<\/p>\n

U narednom razdoblju klju\u010dni dokument za nastavak reformi bila je “Nacionalna strategija razvitka zdravstva 2006.-2011.”\u00a0koja je usvojena u Hrvatskom saboru u lipnju 2006. godine. U izmjenama je ponajvi\u0161e do\u0161lo do izra\u017eaja uvo\u0111enjem dviju lista lijekova, osnovne (besplatne za osiguranike) i dopunske (zahtijeva participaciju osiguranika) liste. U ovom periodu donesen je i zaseban\u00a0Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju (NN 85\/2006, 150\/08) kojim je definirano dopunsko, dodatno i privatno zdravstveno osiguranje.<\/p>\n

Na samom po\u010detku ekonomske krize, 2008. godine, zapo\u010dela je jo\u0161 jedna reforma zdravstvenog sustava u okviru koje je uveden nov na\u010din organizacije hitne medicinske pomo\u0107i te je provedena informatizacija zdravstvenog sustava \u0161to je trebalo olak\u0161ati komunikaciju i funkcioniranje primarne i sekundarne zdravstvene za\u0161tite te pacijentima olak\u0161ati rad sa zdravstvenom administracijom i sam pristup lije\u010denju. Rezultat je da su primarna i sekundarna za\u0161tita bolje umre\u017eene, ali primjerice nisu smanjene liste \u010dekanja, ve\u0107 su uvedene nacionalne liste \u010dekanja.\u00a0Idu\u0107i resorni ministar Rajko Ostoji\u0107 nastavio je sa procesima privatizacije, a promjene su ve\u0107 bile najavljene u “Nacionalnoj strategiji razvoja zdravstva 2012.-2012.”. U njegovom mandatu je donesen Zakon o sanaciji zdravstvenih ustanova (NN 136\/12), a najavljeno je i dono\u0161enje je “Nacionalnog plan razvoja klini\u010dkih bolni\u010dkih centara, klini\u010dkih bolnica, klinika i op\u0107ih bolnica u RH 2014.-2016.”, popularnog masterplana<\/em><\/a> koji je izazvao brojne polemike u javnosti.<\/p>\n

Nezgrapna procedura i argumentacija<\/strong><\/p>\n

Njegov nasljednik i aktualni ministar Varga nastavio je zacrtanim smjerom. U svom mandatu izdvojio je HZZO iz dr\u017eavne riznice, napravio reviziju masterplana\u00a0<\/em>i poslao ga u Sabor na usvajanje te u travnju 2015. najavio daljnje velike izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o zdravstvenoj za\u0161titi.\u00a0U najavljenim izmjenama iskristaliziralo se nekoliko spornih to\u010daka; daljnja privatizacija primarne za\u0161tite, izmjena mre\u017ee javne zdravstvene slu\u017ebe, stavljanje naglaska na medicinski turizam<\/a>, daljnje osamostaljivanje HZZO-a<\/a> i njegovo usmjeravanje prema tr\u017ei\u0161tu, probne najave o ve\u0107im premijama dopunskog osiguranja za gra\u0111ane koji \u017eive nezdravim na\u010dinom \u017eivota, itd.<\/p>\n

Ono \u0161to treba istaknuti je \u010dinjenica da ne postoji nikakav pisani trag i analize kako se do\u0161lo do potrebnih izmjena i kakav u\u010dinak \u0107e te izmjene imati u kona\u010dnici na gra\u0111ane i na sam sustav. O izmjenama<\/a> se saznaje iz intervjua koje daju ministar i njegovi suradnici te power point<\/em> prezentacija.\u00a0Nadalje, zapo\u010deta javna rasprava pokazala je veliko neslaganje “socijalnih partnera” oko najavljenih izmjena te koncepta same javne rasprave. Naime, prije po\u010detka javne rasprave Gospodarsko-socijalno vije\u0107e (GSV) je trebalo raspraviti me\u0111usobno nacrte zakona i usuglasiti stajali\u0161ta, ali s obzirom da je ministar Varga pustio nacrte zakona u raspravu prije me\u0111usobnog dogovora, sindikati<\/a> su istupili iz procesa.<\/p>\n

Nakon slu\u017ebenog zavr\u0161etka javne rasprave Ministarstvo zdravlja je najavilo<\/a> nastavak rasprave unutar GSV-a.\u00a0Idu\u0107i sastanak radne skupine koja je radila na predlo\u017eenim nacrtima zakona predvi\u0111en je za 29. lipanj, a u utorak, 30. lipnja trebalo bi se ponovo sastati Povjerenstvo GSV-a i dati kona\u010dnu ocjenu tim zakonskim inicijativama. Tada \u0107e se znati ho\u0107e li zakoni biti upu\u0107eni u hitnu saborsku proceduru prije ljetne stanke, na \u010demu ministar Varga i dalje inzistira, ili ne.<\/p>\n

Hrvatski zdravstveni sustav nije privatiziran naglo, ali svaka reforma donosila je neku novu promjenu zakona kojima su uvo\u0111eni tr\u017ei\u0161ni mehanizmi (zakup, privatna zdravstvena osiguranja, privatna lije\u010dni\u010dka praksa, privatne klinike), a gra\u0111anima su se njihova prava postupno smanjivala. Svaka reforma se legitimirala ekonomskom krizom i potrebom za bolnim rezovima, me\u0111utim, za svaku od legitimacija, pored toga \u0161to sugeriraju da kriza traje 25 godina, mo\u017ee se re\u0107i da nisu bile zasnovane na validnim poja\u0161njenjima, bilo empirijskima bilo \u0161ire politi\u010dkima.\u00a0Bez puno okoli\u0161anja se mo\u017ee zaklju\u010diti da su krize bile samo izlike za uvo\u0111enje privatnog interesa u zdravstveni sustav. I to postepeno, kako bi se privatizacija slabije “o\u010ditovala” ili prema rije\u010dima ministra Varge, da se nije ni dogodila. No, bez daljnjih obja\u0161njenja, dovoljno je svakome izra\u010dunati rast udjela zdravstvenih usluga u \u017eivotnim tro\u0161kovima da bude jasno o \u010demu se radi.<\/p>\n

  1. Petrovi\u0107, J.A., 12.3.1990., “\u0160tuke i zdravstveni realizam”, Radni\u010dke novine br.12[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Hrvatski zdravstveni sustav u 2015. godini o\u010dekuje jo\u0161 jedna reforma, a klju\u010dne izmjene trebale bi do\u017eivjeti dva najva\u017enija zakona u zdravstvu…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":7033,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"theme":[],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[185],"class_list":["post-7965","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7965","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=7965"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7965\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7976,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7965\/revisions\/7976"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/7033"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=7965"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=7965"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=7965"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=7965"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=7965"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=7965"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=7965"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}