{"id":793,"date":"2014-05-08T07:00:40","date_gmt":"2014-05-08T06:00:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=793"},"modified":"2021-02-25T11:06:50","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:50","slug":"kreativna-klasa-i-reprodukcija-neoliberalne-ideologije-u-bugarskoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=793","title":{"rendered":"Kreativna klasa i reprodukcija neoliberalne ideologije u Bugarskoj"},"content":{"rendered":"

Iako je narativ o progresivnoj politi\u010dkoj ulozi srednje klase u Bugarskoj prisutan od raspada komunizma i \u010dini jedan od klju\u010dnih aspekata tranzicijske ideologije, zadnjih nekoliko godina svjedo\u010dimo promjenama u samopoimanju pripadnika srednje klase. Elitisti\u010dka stremljenja zamjenjuju demokratske impulse, a legitimiraju se<\/strong> nasuprot oligarha i siroma\u0161nih slojeva kao jedini proizvo\u0111a\u010di ekonomskih vrijednosti potpuno mistificiraju\u0107i klasnu strukturu bugarskog dru\u0161tva.<\/strong><\/p>\n

U Bugarskoj je posljednjih nekoliko godina do\u0161lo do pove\u0107anja broja kognitivnih radnika \u0161to je rezultat autsorsanja<\/em> logisti\u010dkih\/call-centara<\/em>, telekomunikacijskih kompanija i IT firmi za razvoj i podr\u0161ku. Do kraja 2013. godine u ovom je sektoru radilo oko 70.000 ljudi, od \u010dega \u010dak 30.000 u IT firmama. To je ujedno i segment radni\u010dke klase koja ima najvi\u0161e prihode \u2013 prosje\u010dna pla\u0107a je oko 850 eura, pri \u010demu je dr\u017eavni prosjek tek 200 eura. \u0160irok krug radnika zaposlenih u tom sektoru zajedno s dijelom kognitivne radne snage (dizajnerima, umjetnicima i sli\u010dno) obi\u010dno se svrstava pod zajedni\u010dki nazivnik \u201cnova\/kreativna srednja klasa\u201d. Me\u0111utim, u tu kategoriju se ne svrstavaju samo radnici s visokim prihodima, ve\u0107 i javni slu\u017ebenici, novinari, dr\u017eavni birokrati, pripadnici nevladinih organizacija, radnici na sveu\u010dili\u0161tu, sveu\u010dili\u0161ni profesori, itd.<\/p>\n

Usprkos razlikama, oni se politi\u010dki artikuliraju putem narativa nove srednje ili kreativne klase. To je iza\u0161lo na vidjelo u masovnim mobilizacijama poput onih u ljeto 2013. ili u ekolo\u0161kim pokretima. Ova politi\u010dka formacija prisutna je i u mobilizacijama s liberalnim predznakom, poput \u201cprava na grad\u201d, to\u010dnije pokreta koncentriranih na pitanje o\u010duvanja arhitektonske ba\u0161tine, a ne primjerice pitanja socijalnog stanovanja.<\/p>\n

Ako promatramo samo brojke, ovo sigurno nije najva\u017eniji dio radne snage. Usprkos tome, oni osiguravaju hegemonijsko opravdanje bugarskog suvremenog liberalnog kapitalizma. Odre\u0111ene dru\u0161tvene pozicije (poput sveu\u010dili\u0161nih profesora ili novinara) omogu\u0107avaju im da postave koordinate javnih rasprava i da legitimiraju politi\u010dke distinkcije i identitete.<\/p>\n

To me\u0111utim ne zna\u010di da su liberalni ili srednjoklasni identifikacije novost u Bugarskoj, no od 2009. naovamo svjedo\u010dimo novom trendu. Najva\u017enije naslje\u0111e liberalnih mobilizacija devedesetih su pozivi na demokratizaciju, razvoj civilnog dru\u0161tva i antikomunizam. No, ako su masovne antikomunisti\u010dke mobilizacije devedesetih obe\u0107avale da \u0107e socijalizam biti zamijenjen egalitarnijom dru\u0161tvenom strukturom li\u0161enom arbitrarnog dr\u017eavnog nasilja, novi liberalni antikomunizam znatno je vi\u0161e elitisti\u010dan. Tijekom devedesetih uobi\u010dajeni protestni slogani glasili su \u201cSva mo\u0107 narodu! NE komunizmu!\u201d ili \u201cDolje crvena bur\u017eoazija!\u201d dok danas mnogi prosvjednici nose natpise \u201cMo\u017eemo sami pla\u0107ati svoje ra\u010dune!\u201d.<\/p>\n

Jo\u0161 neobi\u010dniji bili su pro\u0161loljetni protesti potpore mjerama \u0161tednje. Sada, s produbljivanjem krize, \u201csrednja klasa\u201d postaje sve ekskluzivnijom kategorijom koja tvrdi da predstavlja tek usku poduzetni\u010dki nastrojenu elitu \u201cstvaratelja vrijednosti\u201d. Poznate su pro\u0161logodi\u0161nje izjave nekih od intelektualaca te klase kako oni ne predstavljaju \u201ckvantitet naroda, ve\u0107 njegov kvalitet\u201d. Kod \u201ckreativne klase\u201d bijes je izazvala najava vlade da \u0107e pove\u0107ati deficit javnog prora\u010duna sa 1 na 2 posto te time redistribuirati i \u201cukrasti\u201d vrijednost za koju \u201ckreativci\u201d tvrde da su je sami akumulirali. Kreativna klasa raznolika je s obzirom na poziciju u odnosu spram kapitala, no ona se retroaktivno artikulira kao koherentni agens politi\u010dke i dru\u0161tvene prakse.<\/p>\n

Pogledajmo pobli\u017ee kakvi uvjeti omogu\u0107avaju da kognitivni radnici s visokim prihodima, novinari javnih medija s niskim prihodima, sveu\u010dili\u0161ni profesori, birokrati civilnog dru\u0161tva, umjetnici i dizajneri, ali i aktivisti industrijskih sindikata staju zajedno i prepoznaju se unutar iste politi\u010dke forme u sklopu koje prosvjeduju kada je ugro\u017eena fiskalna disciplina.<\/p>\n

Sli\u010dnosti izme\u0111u onih koji se prepoznaju kao srednja klasa proizvedene su cijelim nizom tiskanih i internetskih blogova i publikacija, desnim dnevnicima i tjednicima s liberalno nastrojenim politi\u010dkim komentarima ali i kulturnim eventima<\/em> (poput TEDxBG<\/a>). Na\u0161iroko se \u010dita self-help<\/em> literatura kao i brojne biografije Stevea Jobsa, Ayn Rand te radovi Malcolma Gladwella i Richarda Floride.<\/p>\n

Ova vrsta radnika \u010desto dijeli i zajedni\u010dki fizi\u010dki radni prostor. Tako je pro\u0161le godine otvoreno nekoliko zajedni\u010dkih radnih prostora (coworking spaces<\/em>), poput onog pod imenom Betahaus ili onog nazvanog Soho. Vlasnici obaju tih prostora bili su aktivno uklju\u010deni u prosvjede za potporu mjerama \u0161tednje i antikomunisti\u010dkom pokretu iz ljeta 2013. Tako su menad\u017eeri Betahausa na srpanjskim prosvjedima osiguravali uredsku opremu i besplatne WiFi konekcije ispred parlamenta kako bi prosvjednici mogli dobrovoljno raditi dok istovremeno ispunjavaju svoje gra\u0111anske du\u017enosti.<\/p>\n

Kako bi unajmio radni stol na mjesec dana u takvom zajedni\u010dkom radnom prostoru pojedinac bi trebao izdvojiti 120 eura. Neki od ljudi koji rade putem svojih laptopa iz kafi\u0107a u\u017eivaju u privilegiji bivanja dijelom takvog tipa formalne organizacije. Oni se oslanjaju na njihov organizacijski tim, njihove kontakte i razli\u010dite dru\u0161tvene veze. No, oni ne snose teret tro\u0161ka tehni\u010dke opreme i administrativnih taksi. Unato\u010d prividnoj fleksibilnosti koju ti uvjeti pretpostavljaju, niski i nesigurni prihodi od ovih radnika zahtijevaju puno ve\u0107u posve\u0107enost poslu. Freelanceri<\/em> koji rade iz takvih coffices<\/em>-a i zajedni\u010dkih radnih prostora ka\u017eu kako se njihov radni dan prote\u017ee na 10 do 14 sati, pri \u010demu ni rad vikendom nije iznimka. Radni dan u coffices<\/em>-u i zajedni\u010dkim radnim prostorima tako\u0111er je radni dan koji nije li\u0161en potro\u0161nje: stalno vas mame muffinsi<\/em>, kola\u010di, razne kave, vo\u0107e koje proizvode lokalne organske poljoprivredne zadruge, ali i koncerti alternativne glazbe, izlo\u017ebe i uradi sam radionice.<\/p>\n

\u0160irenje autsorsinga<\/em> mijenja i obuhva\u0107a i prostore izvan centra Sofije. Najve\u0107e postignu\u0107e takozvane \u201ckreativne\u201d industrije smje\u0161teno je u isto\u010dnom dijelu Sofije: poslovni park od 300.000 kvadratnih metara koji je dom izme\u0111u ostalog i HP-ovom uredu za administrativne poslove, kao i IBM-ovom globalnom dostavnom centru. Poslovni park je minijaturna verzija grada i uklju\u010duje restorane, kafi\u0107e, trgovine mje\u0161ovitom robom, kina, hotel, po\u0161tu. Ni tu radni dan nije li\u0161en potro\u0161nje: svi su uklju\u010deni u treninge, razli\u010dite opu\u0161taju\u0107e aktivnosti, team buildinge<\/em> ili se jednostavno prepu\u0161taju zabavi.<\/p>\n

No ipak, ne mo\u017eemo sve kognitivne radnike svesti na isto: \u010dak i oni koji su uklju\u010deni u proizvodne prakse (recimo dizajneri) ne prodaju kapitalistima uvijek svoju radnu snagu, odvojeni od sredstava za proizvodnju, ve\u0107 se samoeksploatiraju i vrijednost izvla\u010de licenciranjem, kontrolom nad pristupom tr\u017ei\u0161tu, dru\u0161tvenim mre\u017eama, itd. Zbog toga postoji stalna potreba da se revolucionarizira produktivnost vlastite radne snage putem razli\u010ditih tipova self-help<\/em> praksi ili aktivne participacije u relevantnim dru\u0161tvenim mre\u017eama putem nepla\u0107enog rada. Veliki broj NGO-ova specijaliziran je za discipliniranje tog dijela radne snage, i bavi se organiziranjem \u201ctreninga\u201d na temu \u201ckako biti kreativan\u201d, kako postati \u201cagens promjene\u201d, \u201ccjelo\u017eivotnog obrazovanja\u201d i \u201cpoduzetni\u0161tva\u201d. Ve\u0107ina kognitivnih prekarnih radnika ipak su podre\u0111eni standardnijim oblicima kapitalisti\u010dke discipline u razli\u010ditim uredskim prostorima, te je njihov izravni poslodavac kapital, na primjer u obliku velike IT korporacije.<\/p>\n

Sve to, okovano prekarnim prihodima i prekarnim radnim uvjetima stvara ogromne i trajne razlike i nejednakosti me\u0111u kognitivnim radnicima. Druge demarkacijske linije povu\u010dene su i me\u0111u redovima radnika u NGO-ovima, novinarima, umjetnicima, radnicima u dr\u017eavnim slu\u017ebama i me\u0111u sveu\u010dili\u0161nim profesorima. S pojavom \u201cnovog javnog menad\u017ementa\u201d te uop\u0107e penetracijom tr\u017ei\u0161ne logike u javni sektor, radnici u javnim slu\u017ebama podre\u0111eni su bur\u017eoaskom obliku discipline. Na primjer, sveu\u010dili\u0161ni i \u0161kolski profesori ne mogu pre\u017eivjeti samo od svoje pla\u0107e, ve\u0107 se moraju konstantno prijavljivati na privremene projekte javnih i privatnih fondova. To pak uklju\u010duje procjene u\u010dinkovitosti o kojima im ovisi pla\u0107a, a koje pak unose sukobe me\u0111u radnike, te okre\u0107u institucije jedne protiv drugih, (npr. unose sukobe me\u0111u javnim sveu\u010dili\u0161tima i \u0161kolama, profesorima, itd…).<\/p>\n

Dominantna kritika \u201csrednje klase\u201d u Bugarskoj \u010desto se pojednostavljuje tako da joj se pristupa kao neposrednoj dru\u0161tvenoj \u010dinjenici. Odnosno, pristupa joj se kao stvari po sebi, pri \u010demu se zanemaruju dru\u0161tveni uvjeti koji omogu\u0107uju da razli\u010dite prakse izgledaju kao koherentna cjelina. U svom najgorem i najproma\u0161enijem obliku, ova kritika u srednjoj klasi vidi koherentnu kompradorsku bur\u017eoaziju tamo gdje postoji znatno kompliciraniji niz klasnih pozicija. Ovakva je kritika \u201ccjelokupne srednje klase\u201d slijepa na njene unutarnje nejednakosti. Pseudo-populizam ovog tipa po\u010diva na normativnom i isklju\u010divom shva\u0107anju \u201cnaroda\u201d, koji je sveden na \u201cobi\u010dne Bugare\u201d ili \u201cpenzionere\u201d.<\/p>\n

Srednjostruja\u0161ka \u201cljevica\u201d, prije svega Bugarska socijalisti\u010dka partija (BSP), \u010desto upravo viktimizirane penzionere izvla\u010di kao adut protiv pro\u0161loljetnih prosvjeda samozvane srednje klase. Liberalna elita i srednjostruja\u0161ka ljevica sla\u017eu se da \u010dlanovi \u201ckreativne klase\u201d dijele isti prostor unutar proizvodnih odnosa te smatraju nu\u017enim redistribuirati vrijednost koju navodno stvara \u201csrednja klasa\u201d prema pasivnim penzionerima, etni\u010dkim manjinama, bolesnima, nezaposlenima i \u201csiroma\u0161nima\u201d op\u0107enito. Tako je na primjer Georgi Ganev, srednjostruja\u0161ki liberalni \u201cstru\u010dnjak\u201d 2013. napisao da je \u201cbur\u017eoazija jedini protivnik koaliciji siroma\u0161nih i oligarha\u201d. Prihva\u0107anje neoliberalnog uokviravanja klasne strukture bugarskog dru\u0161tva nije samo empirijski i konceptualno proma\u0161eno, ve\u0107 je i znak da se od borbe za hegemoniju odustalo prije nego \u0161to je uop\u0107e i po\u010dela.<\/p>\n

S engleskog prevela Andrea Milat<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U Bugarskoj je posljednjih nekoliko godina do\u0161lo do pove\u0107anja broja kognitivnih radnika \u0161to je rezultat autsorsanja…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":801,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[66],"theme":[458],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[91],"class_list":["post-793","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-klasa","theme-drustvo","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/793","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=793"}],"version-history":[{"count":15,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/793\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36897,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/793\/revisions\/36897"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/801"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=793"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=793"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=793"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=793"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=793"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=793"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=793"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}