{"id":7550,"date":"2015-06-11T07:00:30","date_gmt":"2015-06-11T06:00:30","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=7550"},"modified":"2015-06-11T12:15:40","modified_gmt":"2015-06-11T11:15:40","slug":"domusciev-__-madlen-nikolovska","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=7550","title":{"rendered":"Oligarsi i poduzetnici: la\u017ena podjela vladaju\u0107e klase"},"content":{"rendered":"

Bugarska se vlada voli deklarirati kao ona koja podr\u017eava “po\u0161tene”, liberalne i prozapadne poduzetnike, a razra\u010dunava se s korumpiranim postkomunisti\u010dkim oligarsima koji svoj poslovni uspjeh duguju podr\u0161ci dr\u017eave. Me\u0111utim, kao \u0161to pokazuje slu\u010daj predsjednika jednog od udru\u017eenja poslodavaca, pe\u017eorativna oznaka oligarha funkcionira prije svega kao oblik politi\u010dke diskvalifikacije, bez obzira na stupnjeve korupcije i poslovne modele.<\/strong><\/p>\n

Aktualnu koalicijsku vladu u Bugarskoj predvodi GERB, stranka desnog centra koja je na vlast do\u0161la nakon dvije turbulentne godine politi\u010dkih previranja i masovnih prosvjeda. Situacija se trenutno \u010dini mirnijom, barem na povr\u0161ini, a vladaju\u0107a koalicija poku\u0161ava nanovo zadobiti neku razinu povjerenja javnosti\u00a0retori\u010dkim napadima na “oligarhe”. No pobli\u017ei uvid u GERB-ova korporacijska prijateljstva otkriva druk\u010diju i prili\u010dno neugodnu sliku, a u poku\u0161aju legitimiranja mjera \u0161tednje<\/a>, vlada nerijetko pribjegava rasizmu<\/a>. Kako obja\u0161njava<\/a> sindikalistkinja i dru\u0161tvena aktivistkinja Vanja Grigirova, vladaju\u0107a klasa svakoga komu treba socijalna pomo\u0107 otpisuje kao Roma, kao nekog tko nezaslu\u017eeno parazitira na socijalnoj pomo\u0107i. Porast etni\u010dkog nasilja politi\u010dke elite ne sankcioniraju ve\u0107 ga koriste u svojim predizbornim igricama kao \u0161to pokazuje eskalacija etni\u010dkog sukoba izme\u0111u Roma i Bugara u selu Garmen<\/a>.<\/p>\n

S druge strane, vlada tvrdi da je zauzela \u010dvrst stav protiv korupcije i nastoji demonstrirati kako podr\u017eava po\u0161tene, liberalne i prozapadne poduzetnike koji su neovisni o dr\u017eavi, a suprotstavlja se nazadnim postkomunisti\u010dkim oligarsima \u010dije investicije ovise o dr\u017eavnoj intervenciji. Dublji uvid me\u0111utim pokazuje da je prili\u010dno te\u0161ko razlikovati ova dva modela poslovanja. Novi \u010delnik KRIB-a (Konfederacije poslodavaca i industrijalista Bugarske) Kiril Domu\u0161\u010dijev, koji je blizak GERB-u, ilustrativan je primjer. KRIB je najve\u0107a i najutjecajnija poslovna organizacija u Bugarskoj koja se ne srami pokazati svoje bliske veze s vladom i predstavlja se kao lice liberalnog kapitala u zemlji. Dugo ga je godina vodio Ivo Prokopiev, utjecajni poduzetnik, \u010diji su mediji bili va\u017eno sredstvo nametanja neoliberalnih reformi<\/a> u Bugarskoj.<\/p>\n

Jedna od prvih stvari koje je napravila nova vlada, zajedno s poslovnjacima koji su joj bliski, bila je \u017ertvovanje<\/a> Cvetana Vasiljeva kao glavnog oligarha, navodno povezanog s opozicijom. No on je tako\u0111er bio \u010dvrsto povezan s GERB-om u vrijeme njihovog prethodnog mandata u vladi, od 2009. do 2013. godine. Otkako je Vasiljev pao u nemilost, dijelovi politi\u010dke elite sudjelovali su u njegovoj marginalizaciji, a razli\u010diti poslovni lideri preuzeli su svoje udjele u “redistribuciji” ostataka njegova poslovnog imperija<\/a>.<\/p>\n

Sadr\u017eaj pojma “oligarh”<\/strong><\/p>\n

Politi\u010dari, poduzetnici i srednjostruja\u0161ki mediji Cvetana Vasiljeva rado nazivaju oligarhom. Kiril Domu\u0161\u010dijev je primjerice izjavio <\/a>kako me\u0111u \u010dlanstvom KRIB-a “nema nikoga koga bi se moglo nazvati oligarhom”, \u0161to je navodno razlog za\u0161to Vasiljev nikad nije bio \u010dlan KIRB-a. No \u0161to oligarh zaista zna\u010di? Je li to netko tko je akumulirao svoje bogatstvo na zagonetan na\u010din, kapitaliziraju\u0107i svoje veze s ekonomskom nomenklaturom iz doba socijalizma? Ili plja\u010dkaju\u0107i javnu imovinu i koriste\u0107i javni novac kako bi socijalizirao tro\u0161kove investiranja? Ili su oligarsi zapravo investitori koji nemaju lijepe manire i pona\u0161aju se agresivno? Stje\u010de se dojam da elita “oligarsima” naziva samo svoje biv\u0161e prijatelje, zanemaruju\u0107i pritom \u010dinjenicu da su vlasnici velikih korporacija, prema standardima koje primjenjuju na svoje biv\u0161e prijatelje, tako\u0111er oligarsi. Pobli\u017ea analiza na\u010dina na koji je Domu\u0161\u010dijev stekao svoje vlasni\u0161tvo jasno podupire ovu tezu.<\/p>\n

Kiril Domu\u0161\u010dijev nije samo \u010delnik Konfederacije poslodavaca i industrijalista Bugarske ve\u0107 je i izrazito utjecajan poduzetnik. Njegova tvrtka “Advance Properties” bilje\u017ei godi\u0161nji prihod od preko 260 milijuna eura i skoro \u010detrdeset milijuna eura profita. Imovina<\/a> tvrtke pritom prelazi 600 milijuna eura. Ovaj poduzetnik samo je ilustrativan primjer prvobitne akumulacije: pri\u010da o akumulaciji njegovog bogatstva dovedena u kontekst njegovih biografskih podataka vjerno ilustrira za\u0161to nije mogu\u0107e krupne poduzetnike koji su ispali iz milosti politi\u010dke i ekonomske elite nazivati oligarsima, a druge kapitaliste izostaviti iz te kategorije.<\/p>\n

Domu\u0161\u010dijev ponosno isti\u010de kako je svoj prvi milijun<\/a> zaradio na po\u0161ten i pristojan na\u010din \u2013 “prodav\u0161i uli\u010dni \u0161tand” po\u010detkom 1980-ih. Zaboravlja, me\u0111utim, da su se u isto vrijeme on i njegov brat Georgi Domu\u0161\u010dijev upustili u uzbudljivi svijet privatizacijskih sporazuma. Kupili su veliki dio poduze\u0107a “Balkan” (tvornice koja proizvodi bicikle) u gradu Love\u010du, koje je za vrijeme socijalizma vodila njihova majka<\/a>. Njihov fond “Napredak” sudjelovao je tako\u0111er u privatizaciji regionalne pivovare<\/a>. Nekada\u0161nji privatizacijski fond bra\u0107e Domu\u0161\u010dijev “Podkrepa Holding” privatizirao<\/a> je 2000. godine jo\u0161 i tvornicu “Biovet” koja je proizvodila lijekove i bila je jedno od deset najuspje\u0161nijih dr\u017eavnih poduze\u0107a u 1999. godini. Sad je dio “Huvepharma Holdinga<\/a>” koji upravlja s pet tvornica, od kojih su tri u Bugarskoj i dvije u SAD-u.<\/p>\n

Poduzetnici koji prijete \u0161trajkom
\n<\/strong><\/p>\n

Domu\u0161\u010dijev ima izra\u017eena stajali\u0161ta o politici i rado dijeli svoje liberalne nazore o upravljanju sa \u0161irom javno\u0161\u0107u. “Javna administracija ne funkcionira dobro, jer postoji veliki vi\u0161ak zaposlenih ljudi”, smatra \u010delnik KRIB-a, “Kvantiteta ne zna\u010di kvalitetu”. Domu\u0161\u010dijev obja\u0161njava<\/a> da ga je iskustvo s privatizacijom nau\u010dilo da je ve\u0107ina administrativnog osoblja naprosto beskorisna. Stoga se zala\u017ee za otpu\u0161tanja 50% zaposlenih u javnom sektoru. \u010celnik KRIB-a izrazio je spremnost da svoje nezadovoljstvo iznese na ulice. Prijetio je<\/a> da \u0107e, ako vlada pove\u0107a pla\u0107anja dr\u017eavnih doprinosa za mirovinsko osiguranje za poslovanje, KRIB pozvati svoje zaposlene na \u0161trajk. Domu\u0161\u010dijev smatra da “ako sindikati svoje probleme rje\u0161avaju izvode\u0107i dvije ili tri tisu\u0107e ljudi na ulice, i mi mo\u017eemo u\u010diniti isto to”.<\/p>\n

Uza svakodnevne pote\u0161ko\u0107e, poslovnjaci su prinu\u0111eni “trpjeti” i dr\u017eavnu intervenciju. No iako to zvu\u010di kao stra\u0161an teret, zapravo su “prisiljeni” oslanjati se na svoje politi\u010dke veze kako bi osigurali javne resurse za svoje investicije. Predsjednik KRIB-a tako\u0111er ne propu\u0161ta priliku da poka\u017ee kako je \u017eestoki protivnik socijalizma. Primjerice, prema njegovu shva\u0107anju<\/a>, javno vlasni\u0161tvo nad \u017eeljeznicama nije ba\u0161 “zapadnja\u010dko”, ve\u0107 je preostatak zaostalog, “socijalisti\u010dkog” modela, budu\u0107i da je javno subvencionirano. Unato\u010d \u010dinjenici da je koristio polo\u017eaj svoje majke u prvim privatizacijskim sporazumima, Domu\u0161\u010dijev se \u017eali kako je uspon njegovih roditelja uz dru\u0161tvenu ljestvicu bio zaprije\u010den<\/a> jer nisu bili \u010dlanovi Komunisti\u010dke partije.<\/p>\n

Ba\u0161 kao i ostali bugarski milijarderi, ni Domu\u0161\u010dijev nije odolio oku\u0161ati svoju sre\u0107u kao vlasnik nogometnog kluba. Nakon \u0161to je 2010. godine napustio upravni odbor nogometnog kluba CSKA iz Sofije po\u010deo je investirati u Ludogorec<\/a>, mali nogometni klub iz Razgrada. Ludogorec je tada bio u tre\u0107oj bugarskoj nogometnoj ligi, a Domu\u0161\u010dijev je najprije ulo\u017eio 25.000 eura kako bi pomogao klubu da do\u0111e u drugu ligu. Nakon nekoliko godina i niza ulaganja, Ludogorec je postao prvak Bugarske nogometne lige.<\/p>\n

Javna sredstva kao zalog privatnih investicija<\/b><\/p>\n

Jo\u0161 na po\u010detku ovaj je poduzetnik od op\u0107ine Razgrad tra\u017eio tridesetpetogodi\u0161nju “koncesiju<\/a>” nad gradskim stadionom, ali bez naknade, jer bi Domu\u0161\u010dijevljeva tvrtka investirala u njega velike iznose novca. Zaista, popravni radovi kompleksa za treninge u Razgradu vlasnike su ko\u0161tali<\/a> 3 milijuna eura, a ve\u0107 tada je op\u0107ina tro\u0161ila jednu tre\u0107inu svojeg prora\u010duna<\/a> na financiranje nogometnih aktivnosti. Domu\u0161\u010dijev je prili\u010dno iskren kada govori o svojim investicijama: “Nogomet je biznis kao i sve ostalo: treba imati proizvod<\/a> koji nudite i bitni su samo rezultati. Tako\u0111er je va\u017eno kontrolirati tro\u0161kove i prihode”. Domu\u0161\u010dijevljevu nogometnu avanturu blagoslovio je jo\u0161 od po\u010detka i trenutni premijer Bojko Borisov, koji je pohodio utakmicu na stadionu nakon po\u010detka gra\u0111evinskih radova na drugoj tvornici Huvepharma<\/a> u gradu.<\/p>\n

Obnovu stadiona Ludogoreca koja je uslijedila u 2014. godini financirala je dr\u017eava sa 2,5 milijuna eura dr\u017eavne potpore<\/a>. Ovaj je novac investiran u izgradnju novog dijela stadiona nazvanog “Moti”, prema najpopularnijem obrambenom igra\u010du Ludogoreca \u2013 Cosminu Motiju (Moti je postao popularan kada je u doigravanju protiv Steaue iz Bukure\u0161ta za Ligu prvaka u zadnjim minutama igre zamijenio isklju\u010denog golmana i obranio dva penala). Obnovu stadiona<\/a>, o\u010dekivano, izvela je tvrtka povezana s predsjednikom KRIB-a. Bra\u0107a Domu\u0161\u010dijev sada namjeravaju ugostiti utakmice Lige prvaka na Razgradskom stadionu, a otvaranje novog dijela stadiona proslavljeno je velikim koncertom Svetlane Ra\u017enatovi\u0107 \u2013 Cece, ceremonijom posve\u0107enja mitropolita grada Ruse, kao i nogometnom utakmicom. Premijer Bojko Borisov nazo\u010dio je doga\u0111aju, zajedno s ministrom financija i ministrom regionalnog razvoja.<\/p>\n

Animozitet prestaje tamo gdje po\u010dinju dr\u017eavne potpore<\/strong><\/p>\n

Nakon \u0161to je dojmljiva priredba zavr\u0161ila, jedan od novinara pitao je vlasnika Ludogoreca o praznim sjedalima na stadionu, a on ga je agresivno napao<\/a> nazvav\u0161i ga “retardom”, odgurnuv\u0161i ga i rekav\u0161i da ga ne \u017eeli vi\u0161e vidjeti. Brutalno pona\u0161anje izazvalo je lavinu reakcija protiv Domu\u0161\u010dijeva, a novinari u \u0161trajku protiv prora\u010dunskih rezova na Bugarskom nacionalnom radiju tra\u017eili su Domu\u0161\u010dijevljevu ostavku<\/a> na mjesto \u010dlana javnog vije\u0107a radija. BNR je retroaktivno obznanio<\/a> da je biznismen napustio vije\u0107e prije nekoliko mjeseci, no prije ove objave nije bilo nikakvih javno dostupnih informacija o njegovu odlasku. Ukratko, Domu\u0161\u010dijev se ni po svojim poslovnim praksama, niti po povezanosti s politi\u010dkom elitom, pa ni po svojoj ulozi u privatizacijskom procesu ne razlikuje mnogo od svojih parnjaka koje voli nazivati oligarsima. Jedina razlika izme\u0111u “oligarha” kojima je taj naziv pri\u0161iven i najmo\u0107nijih poduzetnika u zemlji koji kontroliraju va\u017ean dio ekonomije, a taj naziv ne nose je u tome jesu li (jo\u0161 uvijek) u milosti politi\u010dkih i ekonomskih elita.<\/p>\n

Sve u svemu, Domu\u0161\u010dijev izgleda nema problema s uskla\u0111ivanjem animoziteta spram vladinih potpora za socijalna davanja ili potpore javnom sektoru s istodobnim posezanjem za razli\u010ditim oblicima dr\u017eavne potpore za privatne investicije. On nije akumulirao kapital kao marljivi uli\u010dni prodava\u010d, kako sam tvrdi, nego privatiziraju\u0107i javnu imovinu i koriste\u0107i veze sa socijalisti\u010dkom industrijskom nomenklaturom i novom politi\u010dkom elitom. Pa ipak, srednjostruja\u0161ki mediji i politi\u010dari nisu ga skloni nazvati oligarhom. Tu etiketu zaslu\u017euju ipak samo pojedini poduzetnici koji se, poput Cvetana Vasiljeva, prinose kao \u017ertva kako bi se povratilo povjerenje javnosti.<\/p>\n

Pristati na optu\u017ebu da su samo neki, izdvojeni poduzetnici oligarsi, i to oni koji vi\u0161e nisu u milosti elite, zna\u010di opravdati i li\u0161iti odgovornosti elitu kao cjelinu. Kako pokazuje slu\u010daj Domu\u0161\u010dijev, to zna\u010di prihvatiti dominantnu interpretaciju te iste elite koja ka\u017ee da postoji tek nekoliko trulih jabuka, ali op\u0107enito gledaju\u0107i, na\u0161a je budu\u0107nost u dobrim rukama “po\u0161tenih” i stra\u0161no marljivih milijardera.<\/p>\n

S engleskog prevela: Milena Ostoji\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Aktualna koalicijska vlada u Bugarskoj, koju predvodi stranka desnog centra GERB, do\u0161la je na vlast nakon dvije turbulentne godine masovnih prosvjeda i politi\u010dkih previranja…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":7643,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[51,34],"theme":[455],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[91],"class_list":["post-7550","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-privatizacija","tag-tranzicija","theme-rad","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7550","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=7550"}],"version-history":[{"count":23,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7550\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7678,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7550\/revisions\/7678"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/7643"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=7550"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=7550"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=7550"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=7550"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=7550"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=7550"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=7550"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}