{"id":7525,"date":"2015-06-19T07:00:58","date_gmt":"2015-06-19T06:00:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=7525"},"modified":"2015-06-19T06:47:59","modified_gmt":"2015-06-19T05:47:59","slug":"grad-kao-predigra-za-investitore","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=7525","title":{"rendered":"Urbanisti\u010dko planiranje kao predigra za investitore"},"content":{"rendered":"

Generalni urbanisti\u010dki plan grada Zagreba trebao bi kroz ure\u0111enje prostornih odnosa reflektirati ciljeve dru\u0161tvenog razvoja, no administrativna centralizacija grada do koje je do\u0161lo 1990-ih dovela je do gubitka planerskog zna\u010daja posebnih \u010detvrti, te pada njihove politi\u010dke i ekonomske mo\u0107i. Urbanisti\u010dki planovi tako su postali tek instrument za “kupoprodaju” grada, a ne instrument odr\u017eive reprodukcije.<\/strong><\/p>\n

Nedugo nakon \u0161to je gradona\u010delnik Zagreba iza\u0161ao iz zatvora, krenula je ponovljena procedura novih izmjena i dopuna GUP-a grada Zagreba. GUP, tj. Generalni urbanisti\u010dki plan grada Zagreba ve\u0107 dugo predstavlja dosta suhoparno \u0161tivo i samim tim dosadnu temu za analizu ili razgovor. U njemu nema pasusa ili grafi\u010dkih prikaza gdje bi se makar deklarativno iskazala namjera da se grad promi\u0161ljeno i dugotrajno razvija vo\u0111en temeljnim planerskim na\u010delima, a svaka od beskona\u010dnih izmjena i dopuna zapravo je premetanje po jednom te istom planu. Mo\u017ee se re\u0107i da ovako \u0161turi krovni dokument ure\u0111enja prostornih odnosa nije zaslu\u017eio ni letimi\u010dni pogled, a kamoli cijeli tekst na temu, no za razumijevanje onoga \u0161to nas \u010deka u na\u0161oj prostornoj budu\u0107nosti, potrebno je promotriti zna\u010daj ove redukcije u povijesnom slijedu planiranja glavnog grada kako bismo imali uvid u mogu\u0107nosti promjene.<\/p>\n

Od dru\u0161tvenog do prostornog ure\u0111enja<\/strong><\/p>\n

Uloga generalnih planova je vrlo jasna. Ovi dokumenti bi trebali kroz ure\u0111enje prostornih odnosa reflektirati ciljeve dru\u0161tvenog razvoja. Tako se GUP iz 1971. godine vodi idejom policentri\u010dnog grada i razmje\u0161ta niz gradskih podcentara koji bi trebali predstavljati teritorijalno politi\u010dke cjeline. Ovim se dokumentom ideja samoupravljanja poku\u0161ava direktno (i ponekad suvi\u0161e doslovno) prenijeti na sam prostor grada. To se do neke mjere kosilo sa tada\u0161njim planerskim tendencijama, tj. zoniranjem pa tako u nas nastaje svojevrsni hibrid \u017eelja jednog dru\u0161tvenog ustroja i uvrije\u017eenih urbanisti\u010dkih formi.<\/p>\n

GUP koji ga je zamijenio, onaj iz 1986. godine nastavlja se na ovaj prethodni tako da ga do neke mjere dekonstruira. Naime, pod terminom urbane obnove ovaj dokument poku\u0161ava uvesti inovativne metode dinami\u010dnog planiranja grada. S jedne strane namjera mu je olabaviti rigidno zoniranje, dok s druge propisuje konstantne provjere samoga sebe budu\u0107i da je u njemu bila propisana obaveza da se konstantnim istra\u017eivanjima na terenu u razmacima od pet godina evaluiraju prethodne planerske odluke u odnosu na stvarno stanje i potrebe zasebnih gradskih \u010detvrti.<\/p>\n

Nakon devedesetih, a u potpuno novim politi\u010dkim, ekonomskim, time i planerskim okolnostima, novi GUP nastaje 2003. godine. Budu\u0107i da ure\u0111uje gradski prostor koji je administrativno u me\u0111uvremenu centraliziran, a gradske \u010detvrti gube politi\u010dku i ekonomsku mo\u0107, kao i planerski zna\u010daj, \u010ditav prostor grada dijeli se na niz kategorija “urbanih pravila”. Ovaj plan \u010dini zbroj kompliciranog tehniciranja \u010dije se usmjerenje mo\u017ee razumjeti kao poku\u0161aj da se kodira sistem u kojem se dru\u0161tveno korisni aspekt plana svodi na dobrosusjedske odnose kroz reguliranje tzv. lokacijskog urbanizma zasnovanog na sitnim operacijama unutar zasebnih vlasni\u010dkih parcela, a bez projekcije budu\u0107nosti dalje od tzv. “urbane konsolidacije”.<\/p>\n

Gradske strategije i vlasni\u010dke parcele<\/strong><\/p>\n

Kako bi se reducirao strate\u0161ki mandat GUP-a bilo je potrebno ukinuti i dobar dio njegovog instrumentarija. Sve to u korist apsolutne pragmati\u010dnosti koja name\u0107e shva\u0107anje grada kao skupine manje ili vi\u0161e raspolo\u017eivih i utr\u017eivih nekretnina. Planovi su tako postali tek podloga ili pogodan alat putem kojeg je mogu\u0107e grad tro\u0161iti i kupovati, a sve manje instrument odr\u017eive reprodukcije. Detaljni i regulacioni, tj. planovi ni\u017eeg reda, polako se prestaju koristiti, da bi u kona\u010dnici bili u potpunosti ukinuti novim zakonima. Postoje\u0107e stanje vlasni\u010dkih odnosa postaje nepremostiva prepreka zbog \u010dega se ukida i alat urbane komasacije.<\/p>\n

Kao zanimljiva ilustracija opsega do kojeg je GUP reduciran mo\u017ee poslu\u017eiti i \u010dlanak iz Jutarnjeg lista iz 2008. godine koji donosi vodi\u010d za “Provjeru GUP-a u 8 koraka”. Ovaj vodi\u010d trebao je poslu\u017eiti za \u0161to jednostavnije i br\u017ee i\u0161\u010ditavanje dozvoljenih gra\u0111evinskih pothvata na pojedinoj vlasni\u010dkoj parceli. Ovakvo gotovo hipertekstualno \u010ditanje gdje se sagledavanje grada kao cjeline u potpunosti zamjenjuje partikularnim i krajnje pragmati\u010dnim operacijama postavlja svakog gra\u0111anina u ulogu mikrodevelopera koji svoj interes mo\u017ee veoma lako pretpostaviti op\u0107em dobru. Samim tim je zami\u0161ljanje Grada kao cjeline postalo neizvedivo, a sve \u0161to je ostalo za javnu raspravu su pojedina\u010dni zahtjevi vezani za tehni\u010dka pitanja pojedina\u010dnih vlasni\u010dkih parcela. Ako se ikada na\u0111ete na jednoj takvoj raspravi mo\u017eete se upitati \u0161to je to zapravo na njoj “javno” budu\u0107i da se radi o nizu primjedbi tipa \u2013 mo\u017ee li i kad \u0107e moja parcela postati gra\u0111evinsko zemlji\u0161te?<\/p>\n

U obrnutoj logi\u010dkoj operaciji, upravo je ukidanje strate\u0161ke razine GUP-a potaklo uvo\u0111enje takozvanih gradskih, tj. strate\u0161kih projekata. No, urbanizam koji operira isklju\u010divo u mjerilu i ambiciji pojedina\u010dnih i vlasni\u010dki sre\u0111enih katastarskih \u010destica pretpostavlja da je strate\u0161ka razina tek izdvajanje pojedina\u010dnih parcela za gradnju radi osiguravanja dodatnog profita potencijalnim investitorima.<\/p>\n

Katalog atraktivnih lokacija
\n<\/strong><\/p>\n

Planiranje kao predigra za investitore,\u00a0<\/strong>karakterizacija koju Vladimir Mattioni koristi za opisivanje razdoblja tranzicijskih 1990-tih godina i dalje ne gubi na aktualnosti. GUP, nijem u anticipaciji razvoja, u potpunosti zarobljen okvirima banalno pragmati\u010dnog odnosa prema stanju na terenu, svu preostalu ambiciju usmjerava u sporadi\u010dno rasute to\u010dke gradskih projekata. Ove to\u010dke ozna\u010dene su samo na jednoj od karata plana, a opisane su samo imenom i lokacijom, bez eksplicitno odre\u0111enog sadr\u017eaja. Zbog nedosljednih kriterija odabira one svakom izmjenom i dopunom plana mijenjaju lokaciju, nestaju sa popisa ili ih zamjenjuju nove.<\/p>\n

No predigra nikako da urodi plodom, a koketiranje sa investitorima koji \u0107e pretvoriti Zagreb u regionalno i europsko poslovno, kulturno, turisti\u010dko i prometno sredi\u0161te se pretvorilo u tu\u017enu ljubavnu pri\u010du u kojem netaknuti gradski resursi \u010dekaju samo jedno od mogu\u0107ih rje\u0161enja koje nikako da do\u0111e. Pritom, ne smije se ni spomenuti da bi se mo\u017eda trebalo odustati ili makar preispitati polazne pozicije ovih “strate\u0161kih ciljeva” ve\u0107 se konstantno gura jedna te ista proma\u0161ena pri\u010da pa se uporno poku\u0161avaju prodati Badel ili Gredelj.<\/p>\n

Umjesto preispitivanja, grad sve\u010dano objavljuje svoje usmjerenje \u2013 bespo\u0161tedno natjecanje globalnih gradova, a koje se mo\u017ee razumjeti kao kona\u010dni svr\u0161etak prostorno planske tranzicije i smje\u0161tanje Zagreba u \u0161iri kontekst tzv. neoliberalnog urbanizma, odnosno urbanizma reduciranih alata, potpunog izostanka dru\u0161tvene relevantnosti, a kamoli socijalne osjetljivosti, centraliziranog odlu\u010divanja u kojem nema planiranja nego tek pregovora izme\u0111u gradona\u010delnika i investitora u kojem gradona\u010delnik nudi katalog atraktivnih lokacija, a investitor bira najpovoljniju. Tako mo\u017eemo \u010duti kako bi i Zagreb trebao dobiti svoj “Beograd na vodi” i kako ne smijemo kaskati u privla\u010denju investitora jer ovi ve\u0107 grabe prema isto\u010dnim susjedima.
\n
\nTrebamo li kreativni grad?<\/strong><\/p>\n

Vrijedni gradski prostori nude se globalnom tr\u017ei\u0161tu tako da ih se ukalupi u univerzalno zastupljene kli\u0161eje poput “kreativnog klastera” u Gredelju ili sveu\u010dili\u0161nog kampusa na Borongaju. Pritom, stogodi\u0161nja tradicija promi\u0161ljanja i planiranja razvoja Zagreba potpuno je zanemarena i iskorijenjena iz planske dokumentacije kao i diskursa politi\u010dara ili stru\u010dnjaka kako bi se \u0161irom otvorila vrata uvozu ovih upitnih ideja “sa zapada”. I letimi\u010dno pra\u0107enje u\u010dinaka ovakvih ideja, tj. pojavnih oblika transformacija gradova diljem svijeta, a koje Zagreb priziva, nedvojbeno otkrivaju niz procesa “akumulacija kroz razvla\u0161tenje”.<\/p>\n

Ova nali\u010dja takozvanih kreativnih i povezanih globalnih gradova uklju\u010duju poznati instrumentarij gentrifikacije, represije, raseljenja ili zona isklju\u010divosti i poja\u010danog nadzora. U sr\u017ei ovih transformacija nalaze se nastojanja da se javnim ulaganjima uz \u010desto ograni\u010denu i simboli\u010dnu potporu privatnih partnera u svakom svjetskom gradu stvori neka nova Silicijska dolina \u0161to unato\u010d anga\u017eiranju hordi skupih konzultanata i uklju\u010divanju globalnih financijskih institucija rijetko rezultira \u017eeljenim u\u010dincima.<\/p>\n

Jedan od razloga je \u010dinjenica da logika razvoja temeljenog na rastu vrijednosti zemlji\u0161ta, koji je glavna motivacija pokretanja ovakvih procesa, vodi do stvaranja monofunkcionalnih zona isklju\u010denih iz vlastite okoline. Rast vrijednosti zemlji\u0161ta pak u praksi ne rezultira proporcionalnim porastom stvarnog broja “inovacija” i “kreativnosti” koji bi rezultirao blagotvornim u\u010dincima na metabolizam grada i opravdali razinu investicija potrebnih da se ovakve \u010detvrti i klasteri pokrenu.<\/p>\n

Prema obnovi strategije<\/strong><\/p>\n

Unato\u010d pojavi pojedinih fragmentarnih i jo\u0161 uvijek tek formalno sli\u010dnih slu\u010dajeva mo\u017eemo tvrditi da je Zagreb i dalje ispod radara, kako ekonomskog razvoja, tako i njegovih ne\u017eeljenih posljedica \u0161to mo\u017ee otvoriti prostor za borbu u “pukotinama neoliberalnog grada”. Ako je iluzorno o\u010dekivati osmi\u0161ljanje nekog potpuno novog raspona vizija za cjelinu Grada, od presudnog je zna\u010daja ukazati na mogu\u0107e posljedice nekriti\u010dkog usvajanja pojedinih modela razvoja te pokrenuti proces osmi\u0161ljavanja novih mehanizama razvoja vrijednih gradskih resursa u vlasni\u0161tvu grada.<\/p>\n

To bi zna\u010dilo da su preostali razvojni potencijali Zagreba upravo tamo gdje se nalazila nekada\u0161nja zagreba\u010dka industrija, a o tim prostorima mo\u017eemo samo re\u0107i da su stvorili i izgradili ovaj grad i da o njima jedino kroz taj rakurs treba i razmi\u0161ljati. To\u010dnije, strate\u0161ko bi u tom slu\u010daju zna\u010dilo osmisliti na koji na\u010din je danas mogu\u0107e izboriti se za ponovno “stvaranje” grada? Zasigurno ne u predigri sa investitorima u kojima su ve\u0107 mnogi gradovi izgubili, ve\u0107 u aktivnom anga\u017emanu mnogobrojnih aktera koji mogu graditi odr\u017eive procese i nastaniti gradske prostore kroz stvarno razvojne i dugotrajne programe.<\/p>\n

Ovakvih aktera Zagreb i okolica itekako imaju, od onih koji operiraju u solidarnoj ekonomiji, poput eti\u010dkih financijskih institucija koje se stvaraju, zatim nezavisne kulture i organizacija za socijalna i ekonomska prava, kojima svima redom treba novi prostor dru\u0161tvenosti i razvoja, a o akutnim potrebama grada poput programa dru\u0161tveno poticanog stanovanja da i ne govorimo. Tek ove stvarne potrebe u kombinaciji sa kvalitetno poslo\u017eenim programsko upravlja\u010dkim formama mogu tvoriti novu strategiju stvaranja grada koji smo za sad osudili na \u017eivotarenje izme\u0111u \u017eelje i kopije neuspjelih koncepata.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nedugo nakon \u0161to je gradona\u010delnik Zagreba iza\u0161ao iz zatvora, krenula je ponovljena procedura novih izmjena i dopuna GUP-a grada Zagreba… <\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":7528,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[136,125],"theme":[455],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[223,95],"class_list":["post-7525","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-infrastruktura","tag-investicije","theme-rad","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7525","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=7525"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7525\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7851,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7525\/revisions\/7851"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/7528"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=7525"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=7525"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=7525"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=7525"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=7525"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=7525"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=7525"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}