Autonomna ili bilateralna odluka?<\/b><\/p>\n
Gr\u010dka je vlada ju\u010der obznanila<\/a> Me\u0111unarodnom monetarnom fondu (MMF) kako ne\u0107e isplatiti tran\u0161u duga kojoj je rok dospije\u0107a danas, ve\u0107 \u0107e to u\u010diniti 30. lipnja zajedno s preostale tri tran\u0161e kojima je tako\u0111er rok dospije\u0107a predvi\u0111en za lipanj, a ukupno iznose 1,6 milijardi eura. Val komentara i \u0161pekulacija koje je pokrenula odluka gr\u010dke vlade odmah je nastojao primiriti MMF preko svog glasnogovornika ukazuju\u0107i na proceduralnu ispravnost. Pozivaju\u0107i se na odluku izvr\u0161nog odbora iz 1970-ih po kojoj \u010dlanice mogu “skupiti zajedno” vi\u0161e otplata (samo glavnice, ne i kamate) ukoliko je rok dospije\u0107a u istom kalendarskom mjesecu i otplatiti ih na kraju tog mjeseca, jer vi\u0161e otplata u kratkom vremenskom roku mo\u017ee prouzro\u010diti administrativne te\u0161ko\u0107e. Ovo je drugi put da se posegnulo za tim mehanizmom, isto je u\u010dinila jedino Zambija 1980-ih. Iako je odluka proceduralno ovjerena, poku\u0161aji tuma\u010denja njene politi\u010dke dimenzije ne jenjavaju, \u0161to i ne \u010dudi s obzirom da je dana\u0161nji datum dospije\u0107a funkcionirao i kao svojevrsna poluga u pregovorima gr\u010dke vlade s Trojkom o novom zajmu i uvjetima koji ga prate. Osvrnimo sa na okvir i klju\u010dne nedoumice pri tim tuma\u010denjima.<\/p>\n Prva nedoumica koja se pojavila i izazvala raspravu odnosi na sam status odluke – radi li se o autonomnoj odluci vlade donesenoj bez prethodnih konzultacija s MMF-om ili je rije\u010d o bilateralnoj odluci i signalu minimalnog odstupanja MMF-a od tvrde linije Trojke? Nagnu\u0107a ka takvim interpretacijama pozicioniranja MMF-a u optjecaju su jo\u0161 od 2012. i objavljenog pejpera<\/em><\/a>\u00a0\u010dlanova istra\u017eiva\u010dkog sektora MMF-a u kojem su posumnjali u u\u010dinkovitost politika \u0161tednje i izostajanje fiskalnog stimulusa, s naglaskom na gr\u010dkom primjeru. Nedavno je procurio i interni dokument<\/a> MMF-a u kojem se stidljivo artikuliraju razila\u017eenja s Europskom komisijom i Europskom centralnom banku po pitanju tretiranja situacije s Gr\u010dkom. Iako si zasigurno unutar MMF-a mogu dopustiti ve\u0107u ideolo\u0161ku fleksibilnost u razmatranjima racionalnih strategija akumulacije kapitala nego unutar Komisije ili ECB-a, te\u0161ko da ta fleksibilnost, koliko god eventualno bila dobrodo\u0161la u \u0161irenju javne rasprave, mo\u017ee predstavljati koalicijski potencijal za lijevu vladu. Prije \u0107e biti da se radi o tako sku\u010denoj poziciji gr\u010dke vlade, a i slabosti ljevice na globalnom planu, da \u010dak i rasprave unutar MMF-a van rigidnih okvira slu\u017ee kao okida\u010d nade.<\/p>\n Politi\u010dka pozadina odluke<\/strong><\/p>\n Druga, presudnija nedoumica, koja za pretpostavku uzima autonomnost odluke vlade bez obzira na utvr\u0111enu proceduralnu ispravnost i mje\u0161ovite signale iz MMF-a, ti\u010de se politi\u010dke i strate\u0161ke pozadine odluke – predstavlja li ona prvi korak ka grexitu <\/em>(izlasku iz eurozone)\u00a0ili vlada ostaje pri istoj strategiji i posrijedi je samo takti\u010dko pozicioniranje i kupovanje vremena? Plauzibilnost odgovora na to pitanje uvjetovana je procjenom dosada\u0161nje dinamike pregovora, odnosno odstupanja i ustupaka, kao i procjenom odnosa snaga unutar Sirize, preciznije snage Lijeve platforme koja zastupa prekid pregovora s Trojkom. Prema procjeni<\/a> \u010dlana Lijeve platforme i Centralnog komiteta Sirize, profesora filozofije s londonskom adresom, Statisa Kuvelakisa, radi se o takti\u010dkom potezu jer su se zapravo, po njemu, uloge i pozicije u pregovorima preokrenule. S obzirom na koli\u010dinu ustupaka koje je ve\u0107 gr\u010dka vlada u\u010dinila, Trojka je u poziciji da zahtijeva rupturu, daljnju intenzifikaciju reformi, a Siriza se nada odr\u017eavanju statusa quo, odnosno zadr\u017eavanju “meke” \u0161tednje.<\/p>\n Prema Kuvelakisu, takozvane crvene linije (PDV, privatizacija, kolektivno pregovaranje i mirovine) od kojih Siriza navodno ne odstupa u pregovorima oko novog zajma u iznosu od 7,2 milijarde eura ve\u0107 su u odre\u0111enoj mjeri prije\u0111ene u prija\u0161njim povla\u010denjima i ustupcima. Ono \u0161to Trojka tra\u017ei je radikalizacija tih reformi, pove\u0107anje PDV-a, daljnja privatizacija, demontiranje procedura kolektivnog pregovaranja i smanjivanje mirovina. To jest, Ciprasova “radikalnost” iskazana u ovotjednom \u010dlanku u francuskom Le Mondeu ne ide zapravo u smjeru kontra politika Trojke kako bi sugerirala retorika, ve\u0107 \u017eeli samo osigurati zaustavljanje daljnjih reformi koje bi svojom realizacijom potpuno osporile legitimitet Sirize unutar Gr\u010dke s obzirom da ispunjenje predizbornih obe\u0107anja ne samo da ne bi bilo na vidiku, ve\u0107 bi stvari krenule u potpuno suprotnom smjeru. Zbog toga Siriza ovim potezom kupuje vrijeme. Ne zbog same otplate, primjerice ministar financija Janis Varufakis tvrdi da sredstava za otplatu \u201clipanjskog” duga MMF-u imaju, ve\u0107 zbog ugroze demokratskog mandata, odnosno o\u010digledne propasti strategije “dobrog eura” na kojoj su temeljili i predizborna obe\u0107anja. Indikativna je u tom smjeru i retorika<\/a> koja dolazi iz Sirizinog pregovara\u010dkog tima koja kao zadnju polugu unutar propale strategije prebacuje stvar na europske institucije i proziva ih: vi ste odgovorni za budu\u0107nost demokracije u Europi. Iako razumljiva poluga koja raskrinkava odnose mo\u0107i na europskom planu, te\u0161ko da \u0107e ju europski lideri shvatiti ozbiljno. Nijedan dokaz u petogodi\u0161njoj kriznoj politici ne ide u prilog toj okladi.<\/p>\n